FOKUS
Mugi, posljednja epizoda

Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Kada je 2000. postavljen na podgorički prijesto, govorio je u množini, mislio u jednini: ,,Kako budemo uredili glavni grad, tako ćemo i državu”. U julu ove godine Miomir Mugi Mugoša će napuniti 60 godina; još jedan mandat, pa penzija. Da li će mu se ambicije okončati gradonačelnikovanjem? Njegov značaj u establišmentu je istopljen novim Zakonom o lokalnoj upravi, po kojem se gradonačelnik ne bira kao dosad, neposrednim glasanjem građana, već o njemu odlučuje partijska većina. ZAVJERE: Mugoša je 2006, malo je reći dobio, zapravo trijumfovao nad protivkandidatima, Goranom Danilovićem i Velizarom Kaluđerovićem. Osvojio je preko 56.000 glasova (62,9 odsto) a koalicija DPS-SDP na izborima za gradski parlament čitavih 12.000 glasova manje. Takav rezultat nije mogao ostati nezapažen ni kod njegovih prestravljenih oponenata unutar DPS-a.
Anonimni internet forumaš je Mugošin izbor 2006. komentarisao: ,,Stiže veliki vezir!”. Aludiralo se na Iznoguda, junaka stripa koji kuje zavjere protiv kalifa, ali uvijek nešto iskrsne i omete ga u nakani. Sada je ,,iskrsla” nova izborna procedura, Mugošina politička sudbina vraćena je na stoprocentno odlučivanje matičnoj mu partijskoj družini – u kojoj je odvajkada bilo mali milion anti-mugi iznoguda.
I Mugi posljednjih mjeseci, pegla izvjesne neprijatne epizode iz prošlosti. Lokalni izbori u Podgorici su 2006. održani paralelno sa parlamentarnim, kada se tačno nije znalo da li će Milo Đukanović i dalje biti premijer. Uslijedila je drama, daleko od očiju javnosti, kada je Đukanović objavio postizbornu demisiju iz Vlade. Mugoša je danima, sa pozom alfa-mužjaka lupao šakom o sto, tvrdio kako su ga u kadrovskim DPS kombinacijama izigrali, jer da je znao rasplet sa Đukanovićem – ne bi se ni kandidovao za gradonačelnika. Mislio je kako, po prirodi stvari, njemu pripada mjesto premijera.
LJEKAR-PROLETER: U politiku je (član SKJ) ušao kao mladi ljekar na specijalizaciji. Javnu promociju imao je u AB revoluciji, u epizodi sa stepeništa parlamenta: ljekar je, eto, živi teško, dijeli crni hljeb sa radničkom klasom, i te stvari. Sada je jedan od šačice veterana, Đukanovićevih saradnika, od 1991. ministar zdravlja. Bio je na evolutivnom depeesovskom kursu, od velikog političkog Srbina do teškog Crnogorca; nije se dezorijentisao, pratio je modu.
Naš ljekar-proleter, u međuvremenu je, od državne plate ministra, gradonačelnika i članstva u raznim upravnim odborima, stekao respektabilni kapital; nije kao u AB revoluciji na crnom hljebu. Od kada se 2005. dostavljaju izvještaji o imovini javnih funkcionera, Mugoša je prijavljivao da posjeduje 18.571 m u Tološima (nasljeđe; nije ga pominjao tokom AB revolucije), zemljište od 23.000 m2 u Donjoj Gorici (nasljeđe; nije ga pominjao…), porodičnu stambenu kuću od 260 m2 sa dvije garaže od po 35 m2, porodičnu stambenu kuću od 101 m2, montažni drveni objekat, stan od 84 m2 u Podgorici i poslovni kancelarijski prostor od 44 m2 u Podgorici. U 2007. Mugoša je zemljište površine 23.000 m2 u Donjoj Gorici prodao i od tih para kupio stan od 127 m2 u Podgorici. Iste godine prodao je stan od 84 m2 i uvećao zemljište na Marezi za 996 m2. U 2009. Mugoša na Marezi gradi sprat kuće od ukupno 100 m2.
Uprkos rastu nekretnina, Mugoša je, tvrdi, od 2005. do 2009. uspio da smanji kreditna zaduženja od 100.000 na 15.000 eura. Imao je prošle godine i ušteđevinu od 5.000 eura. U tom intervalu plata mu je porasla sa 396 na 1.465 eura. Od prevoznih sredstava tvrdi da ima samo dva bicikla. Na posao je mogao da ga prebači neko od sinova, Marko ili Miljan, jer su, dok ih je prijavljivao u imovinskom kartonu, bili vlasnici novih automobila seat ibica i BMW i posebno stambeno i poslovno zbrinuti.
Za članstvo od 2005. u Upravnom odboru Hemomonta prima godišnje 6.000 eura. U 2008. Mugoša prihoduje godišnje 18.000 od zakupa svojih stambenih i 10.000 eura od svojih poslovnih objekata. Ispostavilo se da Mugoša kiriju uzima od delegacije Evropske komisije i Ambasade Ukrajine.
LOSIONI I MILIONI: Teško je povjerovati da bi Mugoša, kao hirurg, ljekar-proleter, na plati u Kliničkom centru, sada obrtao tolike nekretnine, kirije i druge konsaltinge. Kao ministar zdravlja i gradonačelnik, uvijek je na poziciji da – sa budžetskim stavkama među najvećim u Crnoj Gori – gospodari najkrupnijim komercijalnim javnim nabavkama. Uostalom, 1990-ih se i nije nabavljalo preko tenderskog cirkusa, već direktno – kako ministar kaže. Mugoša je 1999. i 2000. državnim parama sumnjivo poslovao sa srpskim partnerima iz ICN Jugoslavija i Best farma. U poslovima vrijednim nekoliko miliona dolara sporni su aspekti nabavki, preparata koji nijesu ,,lijek” za potrebe zdravstvenog sistema Crne Gore; poput: krema, losiona, pasti za zube, toaletne vode… Mugoša je odlučivao o svemu – trebovanjima, narudžbinama, ugovorima. Predmet se od 2001. nalazio u fioci ministra unutrašnjih poslova, a nedavno ga je Žarko Rakčević, svojevremeno potpredsjednik Vlade, dostavio tužilaštvu.
Mugoša je 1999. godine učesnik i prve privatizacije Instituta Simo Milošević, skupa sa, vrijedi podsjetiti, tadašnjim ministrom socijale, Predragom Drecom Drecunom, potonjim direktorom Prve banke. Dio akcija je prodat Mugošinom partneru, vlasniku ICN Jugoslavija. Sporan je bio datum potpisivanja ugovora, prije ili poslije devalvacije jugoslovenskog dinara od skoro 100 odsto; neko je, tvrdi se, masno zaradio na toj razlici, Mugi i Dreco otezali su da opoziciji i javnosti pokažu ugovor.
Ali, pravi biznis je počeo u Podgorici, gdje je Mugoša već deceniju gradonačelnik. Gradski budžet je od 2003. sa 19 miliona 2008. skočio na 92 miliona eura, za 2009. projektovan na 101 milion. Na opštinski konto su legli i višemilionski krediti ili donacije, pljuštali su tenderi…
A zlonamjernici, bez dokaza, sumnjaju na ,,ugrađivanje” sa procentima, tvrde da je Mugoša autor tenderske lozinke IMT – Ima li tu mene. Gluposti. Mugoša, ljekar-proleter, ,,gradi grad”. Ko i ne bi s tolikim državnim milionima, tenderom na tender, zaista ponešto gradio, za sebe i druge?
Krivične, rušenje, tuče
Decenija Mugošinog ,,građenja grada”, za sebe i druge, izgledala je u najkraćim crtama ovako:
2000 – Odlukom Vlade ministar zdravlja Miomir Mugoša, skupa sa Draganom Šoćem (NS) i Dragišom Burzanom (SDP) imenovan za „povjerenika”, zapravo, v.d. predsjednika opštine. Uslijedili vanredni lokalni izbori, pobijedila vladajuća koalicija sa 50,2 odsto glasova. Mugoša gradonačelnikovanje započeo zabijanjem stubića („mugića”) u trotoare, prvo oko zgrade Opštine. „Ovo je moje”, rekao je.
2001 – Propalo izglasavanje nepovjerenja Mugoši, jer dvojica odbornika NS nijesu došla na glasanje. Direkcija za nekretnine donijela rješenje kojim se usvaja Mugošin zahtjev da mu se sa kuće i okućnice izbriše teret uzurpacije i gradnje bez dozvole. Mugoša godinama koristio uzurpirano opštinsko zemljište i kuću bez građevinske dozvole.
2002 – Opštinske vlasti, koje kontroliše Mugoša, verifikovale razmjenu državnog za Mugošino privatno zemljište. Vanredni lokalni izbori u Podgorici, Mugošina koalicija DPS-SDP sa 27 mandata osvojila većinu.
2003 – Ulični protesti stanara zgrada, među kojima su bili Aco Đukanović i Filip Vujanović, zbog najave gradnje zgrade Maksim u njihovom komšiluku. Mugoša istrajava u tvrdnji da je sve po zakonu, Maksim je, ipak, izgrađen par stotina metara dalje.
2004 – Kampanja rušenja „divlje gradnje” u Podgorici na vrhuncu. MANS tvrdi da Mugoša primjenjuje pravno i faktičko nasilje nad svojim građanima kroz samovoljnu (ne)legalizaciju objekata.
2005 – Gradonačelnik optužen da je nezakonito zaključivao ugovore o ustupanju lokacija za postavljanje reklamnih panoa. Objavljeno i da je, mimo zakona, gradonačelnik član odbora direktora KBC-a, Hemomonta, ICN Galenika, predsjednik skupštine akcionara Podgoričke banke i predsjednik odbora direktora Teniskog kluba AS. Mugoša pokušao da uništi Rista Drekalovića, vlasnika kompanije KIPS, rijetkog biznismena u lancu građevinarstva van njegove kontrole. Uslijedilo desetak sudskih procesa, većinu Drekalović dobio.
2006 – Nova krivična prijava: Mugoša kompanije Čelebić i CMC iz Podgorice, tvrdi se, protivpravno oslobodio obaveze plaćanja dva miliona eura naknade za uređenje građevinskog zemljišta radi izgradnje Delta sitija. Rekordni trijumf Mugoše na prvi neposrednim izborima za gradonačelnika.
2007 – Mugoša najavio investiciju od 220 miliona eura sa kompanijom TriGranit, poslovni centar od 120.000 kvadrata na lokaciji bivše kasarne Morača; do danas ništa nije izgrađeno. Ponoćni nokturno sa Acom Đukanovićem – Mugoša raspravu o urbanističkom razvoju glavnog grada zaključio čupanjem i guranjem sa premijerovim bratom kod šanka jednog podgoričkog lokala, pa na obližnjem parkingu.
2008 – Opet krivična prijava: Mugoša prodajom opštinskog zemljišta kompaniji Carine oštetio gradski budžet za 11 miliona eura. Gradonačelnik zabranio Marijani Mugoši, slijepoj službenici, da sa specijalno dresiranim psom uđe u zgradu Opštine.
2009 – Još jedan nokturno, Mugoše, tata i sin, prebili foto-reportera i urednika Vijesti. Gradonačelnik lansira teoriju zavjere, pominje strane obavještajne službe, optužuje ,,medijsku mafiju”. Objavljeno da su Mugošina rodbina i prezimenjaci vanredno infiltrirani na važim mjestima gradske uprave.
DPS muke
U biografiji – objavljenoj na sajtu podgoričke opštine – piše kako je gradonačelnik ,,član DPS od osnivanja”. Mugoša je potencirao partijski bekgraund u bezuspješnom pokušaju kontrole gradskog odbora DPS-a. Uvijek su postojale trzavice sa čelnicima podgoričkog ogranka vladajuće partije; početkom 2000-ih sa Borom Vučinićem (sada ministrom odbrane), zatim je sa Slavoljubom Stijepovićem (ministar bez portfelja) eskaliralo 2006. zamalo u teške incidente tokom fudbalskog derbija Budućnost – Zeta.
Mugoša je 2007. pokušao da svog službenika Srđana Brajovića (opštinska Agencija za stanovanje, sada u JP Vodovod) postavi za šefa partijskog odbora u Podgorici. Imenovanje Zorana Ćulafića, univerzitetskog profesora (sin Dobroslava Tora Ćulafića, nekadašnjeg crnogorskog funkcionera i ministra unutrašnjih poslova SFRJ), za novog šefa odbora DPS Podgorica, trajno je ograničilo Mugošin uticaj na partijske poslove.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
NAPAD IZRAELA NA IRAN I PODRŠKA ZAPADA: Pravo agresora na odbranu

Objavljeno prije
2 danana
20 Juna, 2025
Žestoki izraelski napadi avionima i dronovima na iransku nuklearnu i vojnu infrastrukturu izazvali su otvoreni sukob između ova dva dugogodišnja neprijatelja. U priču su se upleli i zapadni saveznici Tel Aviva. Prijetnja da sve preraste u širi i opasniji regionalni rat, ozbiljnija je nego ikada
Opet se dešava ono čega se svijet odavno pribojava. Scenario viđen više puta ponovio se na Bliskom istoku prije nekoliko dana, ali u mnogo strašnijem obliku. Žestoki izraelski napadi avionima i dronovima na iransku nuklearnu i vojnu infrastrukturu izazvali su otvoreni sukob između dugogodišnjih neprijatelja. Prijetnja da sve preraste u širi i opasniji regionalni rat, ozbiljnija je nego ikada.
Izraelski udari usmrtili su više od 200 ljudi u Iranu, uključujući visoke generale, naučnike, ali i civile. Iran je uzvratio jače nego što je to ranije bio slučaj. Hvaljena Gvozdena kupola, poznati izraelski sistem vazdušne odbrane, probijen je.
Izrael je napao oko 100 ciljeva, uključujući glavnu nuklearnu fabriku u Natanzu, istraživački centar u Isfahanu, radarske instalacije i lansere PVO sistema. Nakon iranskog odgovora Izrael je proširio napade i na naftne rafinerije i vladine zgrade u Iranu. Mnogi Iranci su rekli da ovakve napade ne pamte još od iransko-iračkog rata iz 1980-ih.
Izrael je naveo da je napad bio neophodan kako bi spriječili da Iran izgradi atomsku bombu. Iran tvrdi da mu je nuklearni program isključivo u mirnodopske svrhe. Američke obavještajne agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) više puta su saopštile da Iran nije aktivno razvijao nuklearno oružje. Međutim, IAEA je izrazila zabrinutost zbog iranskih zaliha obogaćenog uranijuma i prošle nedjelje ih zvanično ukorila zbog nesaradnje.
Dok Tel Aviv i zapadni saveznici ovo nazivaju preventivnim ratom, može se desiti da se radi o opasnom presedanu. Preventivni udari se preduzimaju kao odgovor na neposrednu prijetnju. U ovom slučaju, Izrael je opravdao svoj napad tvrdnjom da Iran može brzo proizvesti određen broj nuklearnih bombi. Napad je izveden uprkos upozorenju direktora IAEA Rafaela Grosija da bi izraelska akcija, umjesto da zaustavi, mogla dodatno osnažiti iranske nuklearne ambicije. Ali i dovesti do povlačenja iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Par dana nakon napada Iran je objavio da priprema zakon uz pomoć kojeg bi napustio ovaj sporazum. Teško je povjerovati da Tel Aviv I Vašington nijesu ovo očekivali.
Na raznim stranama se analizira opasna situacija i traži kakav takav izlaz iz nje. Bernard Avišaj, autor knjiga Tragedija cionizma i Jevrejska republika, živi na relaciji između Jerusalima i Nju Hempšira, gdje predaje političku ekonomiju na Dartmut koledžu, vidi malo nade za mirno rješenje. „Za naše sigurnosne stručnjake, analiza se svodi na to da motivacija postoji čim postoji kapacitet. Po njima, ako neprijatelj može da vas povrijedi, on će to i htjeti. Zaključak? Preventiva, zastrašivanje, odvraćanje. Razgovor o diplomatskim opcijama djeluje im mekano“, piše Avišaj.
Mediji prenose da je u napadima ubijen veliki broj visokopozicioniranih vojnih staješina Irana. Kakvi su načelnik generalštaba, komandant Revolucionarne garde, komandant regularne vojske. Ubijeni su i istaknuti nuklearni naučnici Benjamin Netanjahu, koji usput kasapi Gazu već dvadeset mjeseci, se predstavlja kao oslobodilac i poručuje Irancima: „Dok ostvarujemo naš cilj, otvaramo put vama da ostvarite svoj, slobodu”. Njegov cilj je smjena režima u Iranu. Po riječima jednog američkog zvaničnika koje je prenio AP, američki predsjednik stavio je veto na izraelski plan za ubistvo vrhovnog lidera ajatolaha Ali Hamneija. U objavi na društvenim mrežama, Tramp će kasnije istaći: „Znamo tačno gdje se skriva ajatolah Ali Hamnei. Nećemo ga ukloniti, bar ne za sada“.
Kelsi Davenport, direktorka za politiku neširenja oružja pri Američkom udruženju za kontrolu naoružanja rekla je ovih dana da čak ni smjena režima u Teheranu ne bi bila garancija: „Promjena režima nije strategija za sprječavanje nuklearnog naoružanja. Ne znamo šta bi došlo poslije. Ako vojska preuzme vlast, vjerovatnoća da će se krenuti ka oružju je još veća. Čak i ako bude demokratija – ni to nije garancija. I demokratije grade nuklearno oružje“. Lako je provjeriti: demokratije zapada posjeduju najviše nuklearnih bojevih glava.
Još je svježe pitanje o uključenosti SAD-a u ovu ratnu priču, ali i mogućem direktnom učešću u sukobu. Predsjednik SAD pozvao je u utorak Iran na bezuslovnu kapitulaciju i koristio riječ „mi“ kada je govorio o izraelskim ratnim udarima. Takođe se hvalio izraelskom nadmoći u vazduhu, sugerišući da je ona rezultat američke tehnologije.
Sve u vezi sa njegovim izjavama je problematično. I često kontradiktorno. Prethodnih dana slao je različite poruke: od pristupa bez uplitanja, preko poziva na diplomatiju, do naznaka da razmatra dublje uključivanje SAD-a u sukob. Na dan kada je rat počeo, izraelske napade nazvao je izvrsnim i veoma uspješnim i istovremeno rekao da vjeruje da je moguće diplomatsko rješenje. Savjetovao je evakuaciju Teherana i poslao je nosač aviona Nimitz u region.
U jednoj od poslednjih izjava koja je stigla pred odlazak ovog broja Monitora u štampu, Tramp je rekao da su mu se Iranci obratili, ali da smatra da je veoma kasno za razgovore, te da je velika razlika između sada i prije nedjelju dana. Potom je na pitanje o akcijama SAD-a u svom stilu konstatovao: „Niko ne zna šta ću da uradim“.
Izraelski zvaničnici su vršili pritisak na SAD da se direktno uključe u rat upotrebom svoje ogromne bombe za probijanje bunkera za koju se vjeruje da je jedina sposobna da uništi duboko ukopano iransko nuklearno postrojenje Fordo.
Prema riječima američkih zvaničnika koji su pregledali obavještajne izvještaje, Iran je u slučaju američkog ulaska u rat već pripremio rakete i drugu vojnu opremu za odmazde protiv američkih baza na Bliskom istoku. Ali Hamnei poručio je da se njegova zemlja ne može predati i upozorio na „nepovratne posljedice“ ukoliko SAD intervenišu vojno. „Upozoravamo Ameriku na posljedice rata, jer će pretrpjeti teške štete ako se odluči na takav korak“, rekao je Hamnei u obraćanju naciji. „Na rat se odgovara ratom, na bombardovanje – bombardovanjem, na udarac – udarcem“.
Dosadašnji Trampov bilans pokazuje mnogo oštre retorike i želju da izgleda snažno, ali malo konkretne akcije. U martu je pokrenuo zračne napade na Hute, ali se povukao dva mjeseca kasnije bez značajnog učinka. Zbunjujuće su i njegove veze u spoljnoj politici. Favorizuje Netanjahua koji napada Iran, ali i Vladimira Putina, koji je saveznik Irana i sa kojim je ovih dana pričao o rješenju ove krize.
Sve se događa u periodu kada je administracija Donalda Trampa pokušavala da obnovi pregovore sa Iranom o ograničavanju obogaćivanja uranijuma u zamjenu za ukidanje sankcija. Sada su razgovori u zastoju. Novi krug pregovora u Omanu, zakazan za nedjelju, otkazan je zbog izraelskog napada.
Analitičari se ne slažu u vezi sa učešćem SAD-a u izraelskim napadima na Iran. Dok jedni smatraju da je Vašington i pored negiranja tamošnje administracije znao da će se oni sprovesti, ima i drugačijih tumačenja. Jedan dio politikologa i analitičara smatra da je Izrael vjerovatno bio zabrinut da bi diplomatija između SAD i Irana mogla uspjeti. To se ne bi uklapalo u interese Tel Aviva vezane za Iran. Ričard Nefju, profesor na Kolumbija univerzitetu i bivši direktor za Iran u Savjetu za nacionalnu bezbjednost SAD, za Al Džaziru sumira: „Dosljednost Trampove administracije u pravcu dogovora uznemirila je Izrael“.
Mnogo oštrijim riječima je sve ovo objasnio senator Berni Sanders. „Ovaj napad je bio namjerno osmišljen da sabotira američke diplomatske napore. Izrael je izvršio atentat na čovjeka koji je predvodio iranski tim za nuklearne pregovore, uprkos tome što su dalji razgovori sa SAD bili zakazani za nedjelju. Bez obzira na to šta mislite o korumpiranom i autoritarnom iranskom režimu, ovaj napad očigledno krši međunarodno pravo i Povelju Ujedinjenih nacija. Netanjahuov nezakoniti, jednostrani napad na Iran samo je njegovo najnovije kršenje međunarodnog prava. Pod njegovom ekstremističkom vladom, Izrael sve više postaje odmetnička država i parija među narodima. SAD ne smiju biti dio ovog rata”.
Ni republikanci nijesu jedinstveni. Mat Klink, strateg ove političke opcije, rekao je za Newsweek da je većina republikanaca protiv slanja američkih trupa na teren, ali su i pragmatični, i vide da je Izrael učinio SAD-u značajnu uslugu.
Najglasnije etrom odzvanjaju opasne poruke. U poruci Trampu, ambasador SAD-a u Izraelu Majkl Hakabi je predsjednika opisao kao najznačajnijeg u posljednjih sto godina. Možda i u istoriji. „Odluke koje su na tvojim plećima ne bih želio da donosi iko drugi. Nijedan predsjednik u mom životu nije bio u situaciji kao ti. Ne još od Trumana 1945“, napisao je ambasador, jasno praveći paralele vezane za opasne odluke dva predsjednika.
Zbog bojazni od vojnog sukoba, američki senator Tim Kejn podnio je rezoluciju o ratnim ovlašćenjima kojom bi Kongres morao da odobri svaki vojni napad na Iran.
Dok su neki evropski lideri pozivali na maksimalnu uzdržanost, skoro niko nije osudio početne izraelske udare. Rusija i Kina su ih osudile, ali nijesu preduzele konkretne akcije. Iskoristili su trenutak da budu „dobri momci“. Savjet bezbjednosti UN-a izrazio je zabrinutost zbog eskalacije, a Antonio Gutereš pozvao na nemiješanje trećih strana u konflikt. Riječi na vjetru.
I avganistanski talibani pozivaju na mir i suzdržanost. A Evropa?
Francuski predsjednik Emanuel Makron u prvim danima ovog rata stao je uz Tel Aviv. „Francuska je više puta osudila iranski nuklearni program koji je u toku i preduzela je sve odgovarajuće diplomatske mjere kao odgovor na to. U tom kontekstu, Francuska ponovo potvrđuje pravo Izraela da se brani i obezbijedi svoju bezbjednost“.
A onda opasna izjava novog njemačkog kancelara Fridriha Merca. Izrael ima hrabrost da obavi, kako je rekao, prljavi posao za sve nas napadom na Iran, čija je moć donijela smrt i razaranje u svijetu. Ovakve rečenice su gotovo doslovno prepisane iz nacističke matrice. Svijet ćuti i na ovo.
Rijetki su oni koji kritikuju Izrael ovih dana. Među prvima se oštrom kritkom oglasio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović: „Izrael trenutno vodi zločinačka klika i želi svijet uvući u rat“. Usput je istakao da je njegov stav drugačiji od stava vladajuće stranke i premijera Andreja Plenkovića.
Sukob Izraela i Irana predstavlja mnogo više od još jedne krize na Bliskom istoku. On označava pojavu opasnog novog poglavlja u nuklearnim rivalstvima, koje može oblikovati svijet na potpuno drugačiji način u narednim decenijama, piše Farah N. Jan, viši predavač za međunarodne odnose, na Univerzitetu u Pensilvaniji. „Ono što je počelo izraelskim napadima na iranske nuklearne objekte i druge ciljeve 13. juna 2025, sada se pretvorilo u prvi svjetski potpuni primjer onoga što ja, kao stručnjak za nuklearnu bezbjednost, nazivam ‘ratom na pragu’ – novim i zastrašujućim oblikom sukoba u kojem nuklearna sila nastoji vojnom silom spriječiti neprijatelja na ivici nuklearizacije da taj korak i napravi“, piše ovaj istraživač.
Vrlo je moguće da Iran, satjeran u tjesnac, sve više vjeruje da ne može odvratiti izraelsku agresiju bez nuklearnog oružja. Istovremeno, svaki korak ka njegovom sticanju izaziva dodatnu agresiju Tel Aviva. Gotovo je sigurno da Izrael ne može trajno uništiti iranske nuklearne snove vojnim sredstvima. Njegove vojne akcije će najvjerovatnije podstaći Iran da još odlučnije krene ka svojim ciljevima. Slikovito je Farah N. Jan pojasnio ovaj opasni perpetuum mobile.
Zbog svega ovoga, znakovito je zapažanje istaknutog izraelskog novinara Gideon Levija koji za Haaretz piše: „Dokle Tel Aviv može da izdrži pod sjenkom prijetnji raketnih napada, a da se ne pretvori u Kijev? Koliko može Teheran? To je trebalo da se upitamo pre nego što smo krenuli na Natanz, a ne kada su se piloti vratili ovjenčani slavom. Ne radi se o kvarenju radosti, već o trezvenom sagledavanju stvarnosti, posebno prošlosti, iz koje Izrael odbija da izvuče bilo kakve pouke. Da li je ijedan rat osnažio ovu zemlju? Da li smo vodili neki rat bez alternative drugačijeg rešenja? Kampanja protiv Irana bi mogla da se pretvori u rat kakav do sada nismo vidjeli. Jedina i slaba šansa za skori izlazak iz njega zavisi u velikoj mjeri od hirovitog predsjednika u Vašingtonu. Ovo je najopasniji rat u istoriji Izraela. To je možda rat zbog koga ćemo zažaliti kao nikada prije“.
Rat Izraela i Irana postavlja opasne presedane za druge regionalne i svjetske nuklearne sile. Ovi „preventivni“ napadi mogli bi podstaći slične akcije drugdje, urušavajući ionako krhke diplomatske napore. Na kraju krajeva slične scenarije smo već gledali. Samo što se sve češće u svjetskom vokabularu pojavljuje riječ : nuklearno.
Dragan LUČIĆ
Komentari
FOKUS
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Juna, 2025
Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni,podzemlje, ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020., odnosno pada DPS-a
Istraga Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u okviru koje je početkom mjeseca uhapšen dugogodišnji tajni agent Duško Golubović, stigla je i do moćnih crnogorskih kompanija Rokšped i Rokšped auto centar u vlasništvu porodice Stanaj. SDT tvrdi da su Golubović i Sander Stanaj, vlasnik Rokšped auto centra,glavni organizatori šverca cigareta sa međunarodnim karakterom, kojim je u nekoliko poslednjih godina Crna Gora oštećena za skoro 20 miliona eura.
Osim Sandera Stanaja, SDT za organizovanje šverca cigareta tereti i njegovog brata Nua, vlasnika Rokšpeda. Za braćom Stanaj će, kako je saopšteno, biti raspisana potjernica, pošto se nalaze van zemlje i nijesu dostupni istražnim organima. Po nalogu tužilaštva ove sedmice, uhapšen je Prokopije Perić, srpski državljanin, dugogodišnji komercijalni direktor Rokšpeda i izvršni direktor firme Plus,jedne od kompanija koju je osnovala porodica Stanaj, kao i još šest osoba koje se sumnjiče da su dio iste kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.
Osim Perića uhapšeni su vlasnik firme za pevoz drumskog tereta Adnan Suković, vlasnik MP šped trans Predrag Madžgalj, Ivan Turčinović, koji se sam predao policiji, Radoje Dakić i Mileta Simanić. Tužilaštvo je kao člana kriminalne grupe Stanaja i Golubovića označilo i Andriju Petanovića, vlasnika apoteka Petanović, koji je nedostupan istražnim organima. Na spisku za hapšenje nalaze se i Vukota Vujošević, koji je u bjekstvu, Đoko Lješković, Veton Berišaj i Abedin Pepić, takođe u bjekstvu. Madžgalj, Milić, Turčinović i Dakić su odlukom istražnog sudije pušteni na slobodu, ali im je naloženo da ne napuštaju stan. Sukoviću, Simaniću i Periću određen je pritvor.
“Iz personalnih, pisanih i elektronskih dokaza prikupljenih u izviđaju proizilazi osnovana sumnja da su okrivljeni D.G. i S.S. organizovali kriminalnu organizaciju, čiji pripadnici su postali ostali okrivljeni i druga nepoznata lica, sa ciljem da se bavi prenošenjem preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, neocarinjenih cigareta iz slobodne carinske zone Luke Bar i njihovom prodajom, prikrivanjem i rasturanjem u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, pa su, tokom 2020. i 2021.godine, neplaćanjem carina, akciza i poreza za najmanje 23.580 paketa krijumčarenih cigareta, pribavili kriminalnoj organizaciji nezakonitu dobit, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeli štetu u visini od najmanje 18.260.352 eura”, saopštili su iz SDT.
U tužilačkim spisima, u koje je Monitor imao uvid, navodi se da je „u djelovanju organizacije postojala spremnost za primjenu nasilja ili zastrašivanja“, kao i da su „korišćene privredne i poslovne strukture i pranje novca“. Tužilaštvo navodi da je organizacija imala uticaj na izvršnu vlast.
„I druge važne društvene činioce – Upravu policije i Upravu Carina, na način da su okrivljeni Duško Golubović i Sander Stanaj osmislili kriminalni plan da se bave prenošenjem cigareta, kao robe čiji je promet ograničen, preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora i potom njihovom prodajom, rasturanjem i prikrivanjem“.
Prema sumnjama tužilaštva, grupa je funkcionisala tako što je Sander Stanaj bio zadužen za nabavljanje cigareta iz inostranstva i njhovo dopremanje u Crnu Goru, dok je Golubović organizovao da se cigarete, skladištene u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar prenesu preko carinske linije uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, na carinsko područje Crne Gore. Ostali članovi preuzimali su i prevozili cigarete u magacine u Podgorici i Tuzima. Nuo Stanaj bio je zadužen „da organizuje pripadnike kriminalne organizacije da se kamionima dovezu do Bara i tamo preuzmu cigarete“, navodi se u spisima. Nuo Stanaj, vlasnik Rokšpeda, prema tužilaštvu bio je zadužen i za distribuciju cigareta, odnosno njihovu prodaju. Tužilaštvo navodi da je vlasnik Rokšpeda imao ulogu i da prenosi naredbe brata Sandera Stanaja članovima organizacije, kao i da „organizuje druga lica da komuniciraju o nabavkama cigareta iz Bugarske, Libije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Indije“.
„I da organizuje mrežu posrednika i preprodavaca i posrednika za rasturanje necarinjenih cigareta u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji“, navodi tužištvo.
Kada je početkom maja uhapšen Duško Golubović, njegov branilac Velibor Marković problematizovao je to što se njegovom klijentu „stavlja na teret krivično djelo pranje novca od kriminalne aktivnosti putem krijumčarenja cigareta, ali je potpuno nepoznato kada se ta kriminalna aktivnost dešavala”. Tužilaštvo je sada izašlo sa konkretnijim podacima o švercu cigareta, odnosno porijeklu novca za koji je Golubović ranije osumnjičen da ga je prao, označivši ga kao jednog od organizatora šverca cigareta u periodu 2020 i 2021. godine.
Istraga pokazuje i veze kompanija porodice Stanaj sa navodnim klanom Grand, koji se vezivao za prethodni režim i moćnu građevinsku kompaniju Bemax, ali i političke figure poput bivših ministara inostranih poslova Đukanovićevih vlada, Milana Roćena i Igora Lukšića, koji su to demantovali. Monitor je o tome više puta pisao. Osim što je Golubović navodno pripadao klanu Grand, još jedan od osumnjičenih, Mileta Simanić, vezuje se za istragu tzv ekipe Grand, na čijem je čelu bio Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika građevinske kompanije Bemax, kog tužilaštvo takođe tereti za šverc cigareta. Simanić, koji je sada uhapšen, hapšen je i 2024. u okviru tog predmeta.
Tužilaštvo je protiv okrivljenih pokrenulo i finansijski izviđaj. “Naredbom Specijalnog državnog tužilaštva im je zabranjeno raspolaganje nepokretnostima, a naloženo je kreditnim, finansijskim i drugim institucijama da im uskrate isplate novčanih iznosa sa računa”, navodi SDT.
Braći Stanaj blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Dinoši i Ulcinju. Radi se o hiljadama kvadrata poslovnih i porodičnih zgrada, kao i zemljišta. Na neke od nekretnina upisane su hipoteke zbog milionskih kredita. Na porodičnoj kući Sandera Stanaja upisan je teret zbog kredita od tri i po miliona eura, koji je on, prema podacima Uprave za nekretnine, uzeo kod Prve banke braće Đukanović. Korisnik kredita je Rokšped auto centar. Neki od milionskih kredita uzeti su od hrvatske Podravske banke.
Kompanija Rokšped osnovana je 1992. Osnovao ju je otac Sandera i Nua, Roko. Preduzeće je 1992. godine registrovano i za djelatnost uvoza i izvoza cigareta. Kompanija je nastavila da se širi u brojne oblasti, poslujući uspješno decenijama, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu. Iz nje su u Crnoj Gori izrasle firme Rokšped auto-centar, Rokšped distributivni centar, Tobacco S press +, Štampa, Plus, Balkan Group Montenegro, Home Depo, Prive petrol.. Tokom sankcija SRJ porodica Stanaj bavila se uvozom i prodajom nafte i naftnih derivata. Prvu pumpu otvorili su 2000, a 2008. lanac pumpi prodali ruskom Lukoilu za 26,5 miliona eura..
Kompanije, različitih djelatnosti, od prodaje automobile, do distribucije cigareta i štampe, sa državom su tokom decenija ostvarivale milionske poslove.
Prema podacima portala Moj novac, samo je kompanija Rokšed auto centar, koju danas vodi Sander Stanaj, sa državom od 2015. godine poslovala u vrijednosti od preko 1.250 000 eura, a Rokšed preko 1. 890 000 eura. Prema istim podacima, najveći dio poslova kompanije porodice Stanaj sa državom su imale u periodu 2011. godine, u vrijeme režima Mila Đukanovića. Nije bilo gotovo nijedne institucije, od pravosuđa do policije koja sa njima nije sarađivala.
U isto vrijeme, protiv jednog od braće Stanaj, Antona, koji je kasnije ubijen u Sudanu, u Beogradu se vodio proces zbog šverca cigareta. Specijalni sud u Beogradu osudio ga je u maju 2011. godine na šest i po godina zatvora i novčanu kaznu 100.000 eura jer se kao šef kriminalne grupe bavio međunarodnim švercom cigareta.
“I pored toga što je Anton Stanaj bio uhapšen i sudilo mu se za šverc cigareta, kompanija Rokšped je nesmetano privatizovala poljoprivredne kompanije i vinarije u Srbiji, učestvovala u javnim nabavkama i vodila velike poslove u Crnoj Gori vezane za distribuciju štampe, cigareta i automobile”, pisao je tada Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).
“Prema sudskoj dokumentaciji, švercerska grupa koju je predvodio Stanaj koristila je poslovnu strukturu i veze podgoričke kompanije Rokšped, ekskluzivnog uvoznika cigareta za Crnu Goru”, navodi CINS.
Prema njihovom istraživanju “grupa Antona Stanaja uspjela da u privatizaciji u Srbiji, kupi više preduzeća nego Šarićev narko kartel…Pri tome su partnerstva sklapali sa uticajnim biznismenima i političarima. Srpsko tužilaštvo nikada nije istražilo ove poslove”.
Jedan od glavnih partnera Antona Stanaja bio je Zoran Ćopić, saradnik Darka Šarića. Ćopić je optužen u Srbiji i Bosni i Hercegovini da je prao novac za Šarića. CCRP/CINS je otkrio da je većinu preduzeća u Srbiji Ćopić kupio u partnerstvu sa kompanijom Rokšped i njenim ćerkama firmama u Srbiji.
Rokšped je u Srbiji, u partnerstvu sa Ćopićem i samostalno, kupio udjele u: Agrovojvodina, Industrija kotrljajućih ležajeva, Agrocoop, Zmaj, Stanišić, Banat seme, Mlinpek, Erdevik, Šećer +, M.E.A i Panonliv..
CINS je objavioi da posjeduje izveštaj Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) u kome se navodi da je porodica Stanaj blisko sarađivala sa Naserom Keljmendijem. U istom izvještaju navodi se i da je Anton Stanaj imao bliske poslovne veze sa Ekrem Lukom, jednim od najbogatijih ljudi na Kosovu, koji “kontroliše srpsko-albansku mafiju, kao i šverc droge na relaciji Priština-Beograd-Priština”.
I Nuo Stanaj, optužen je 2011. u Srbiji za zloupotrebe u privatizaciji beogradske Industrija kortljajućih ležajeva u kojoj je ta firma oštećena za 9.2 miliona evra.
U Crnoj Gori vođena je samo jedna istraga protiv Sandera Stanaja. U januara 2021. SDT je pokrenuo istragu protiv njega i privremeno mu blokiralo nešto više od dva miliona eura. Istraga je pokrenuta zbog podataka policije da je Sander u legalne tokove ubacio više od dva miliona eura . On je tvrdio da mu je taj novac prije više od deceniju dao otac a da je sad odlučio da ih “čuva u banci”.
Finansijskom istragom, policija je utvrdila da 2,1 milion eura koje je Sander uplatio na svoj račun nije novac njegovog oca. Do oktobra 2023. godine, istraga protiv Sandera Stanaja, pišu mediji, prema dostupnim podacima, nije bila završena.
Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković ocijenila je povodom istrage imovine porodice Stanaj da je to “pokazatelj da je dio crnogorske privrede napravljen zahvaljujući novcu stečenom od kriminalne aktivnosti”. Ona smatra da država može imati ogromnu korist ukoliko se imovina koja je stečena raznim vidovima šverca zaplijeni i stavi u budžet.
Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage a koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni, podzemlje, ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020, odnosno pada DPS-a.
Dim u krvotoku.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Po reakcijama bivšeg režima i njima bliskih medija, očigledna je zabrinutost zbog svjedočenja Milana Paunovića. Crne trojke o kojima je Paunović govorio u parlamentu nijesu tajna za crnogorsku javnost. Novina je da se prvi put o njima čuje glas visokopozicioniranog policijskog funkcionera. Uz tvrdnju da je Milo Đukanović – sve znao
Postojale su crne trojke, parapolicijskih odreda sačinjenih mahom od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), zaduženih da zastrašuju i batinaju protivnike režima Mila Đukanovića, ustvrdio je ove sedmice pred parlamentarnim Anketnim odborom Milan Paunović, bivši načelnik Uprave policije Crne Gore, dugogodišnji funkcioner MUP-a. To je prvo ovakvo insajdersko svjedočenje visokopozicioniranog policajca.
Osim o crnim trojkama, Paunović je govorio o ubistvu Gorana Žugića i opstrukcijama tadašnjeg bezbjednosnog i državnog vrha u njegovom rasvjetljavanju (vidi box), kao i o drugim značajnim događajima iz nedavne prošlosti. Anketni odbor formiran je radi prikupljanja informacija o slučajevima politički motivisanih ubistava tokom prethodnog režima, kao i napada i prebijanja novinara, opozicionara i intelektualaca.
„Crne trojke su sprovodile premlaćivanja, zastrašivanja i mučenja političkih neistomišljenika”, saopštio je Paunović u parlamentu. On je za rukovodioca crnih trojki označio nekadašnjeg komandanta specijalne jedinice, pozicije koju je u to vrijeme pokrivao bivši šef Uprave policije Veselin Veljović. Odmah nakon svjedočenja Paunovića, Veljovićev advokat Mihailo Volkov saopštio je: “ Paunovićeva izjava ne odgovara istini i činjenicama”. Kazao je da je Paunovićev motiv osveta, i najavio tužbu protiv njega.
Paunović je u parlamentu saopštio da je o crnim trojkama još 2000. godine upozorio vrh MUP-a, uključujući tadašnjeg ministra Vukašina Maraša. Njega je, tvrdi, obavijestio o operativnim saznanjima da su pripadnici SAJ odgovorni za napade na opozicione ličnosti, kao i za ubistvo potpukovnika Radomira Aleksića. „Dostavio sam podatke lično ministru. Sve sam dokumentovao. Umjesto da se sprovede istraga, sve je zataškano”, kazao je.
Naveo je da je u aktu upućenom Marašu, sastavljenom 21. novembra 2000. na osnovu saznanja operativca CB Podgorica, napisao da smo “svjedoci brojnih premlaćivanja uglavnom pripadnika opozicionih partija”.
“Prvog oktobra 1999. godine, u 22 sata, u Ulici 13. jula, na potezu ka redakciji Dana napadnut je Ranko Bašanović, fotograf Dana. Operativnim putem službenici CB su došli do saznanja da su to izvršili pripadnici SDB-a – Sedme uprave. Nekoliko dana nakon prestanka ratnog stanja je pretučen izvjesni Mitrović, pretukli su ga službenici iz kampa Zlatica. Dana 25. oktobra 2000. u ulazu zgrade pretučen je poslanik SNP-a Duško Jovanović, 19. novembra 2000. u ulazu zgrade napadnut je Momir Vojvodić. U noći između 13. i 14. septembra 2000. zapaljeno je vozilo Zorana Adžića sa Cetinja. Došli smo da saznanja da su to uradili Vesko, Božo, Zoran uz pomoć Željka, a po nalogu visokog funkcionera”, nabrojao je Paunović.
Naveo je i da je vrh obavijestio 27. septembra 1999. godine da je dva dana ranije u Ulici Bratsva jedinstva napadnut bračni par Gojko i Zorica Mitrović i da su operativnim saznanjem utvrdili da je jedan od napadača pripadnik SDB-a.
Saopštio je i da je u tadašnjem obraćanju ministru MUP-a napisao da su došli do saznanja da fizičke napade na građane obavljaju pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a sa inicijalima – L.V. Đ.S. i K.S i K.B.
Paunović je saopštio i da je o svemu ovome 8. decembra 2000. obavijestio i predsjednika Vlade Đukanovića. Đukanović se nije oglasio povodom Paunovićevog svjedočenja.
Paunović je prvi funkcioner MUP-a koji govori o crnim trojkama, ali nije prvi policijski svjedok o njihovom postojanju. O tim odredima javno je 2013. godine govorio policijski insajder Brajuško Brajušković, potvrđujući pisanja medija koje nije kontrolisao Đukanović.
Đukanović je tada demantovao njihovo postojanje. “Pratio sam kako funkcioniše specijalna antiteroristička jedinica i apsolutno odgovorno trvdim da ničeg nema što se pokušalo iskreirati aferom”, kazao je nakon Brajuškovićevog javnog istupa.
Đukanovićev režim ubrzo je krenuo u kampanju protiv Brajuškovića, pokušavajući da ga oslika kao niskorangiranog službenika u bezbjednosnom sistemu, koji navodno nije mogao imati važne informacije. Tadašnji šef Uprave policije, Veselin Veljović, kog je Brajušković označio kao organizatora i šefa crnih trojki, tvrdio je da je Brajušković u SAJ-u bio tek “kerovođa”. Više izvora Monitora tada je potvrdilo Brajuškovićeve navode da je bio Veljovićev telohranitelj. Brajušković je tvrdio da je u nekim slučajevima prebijanja kritičara i sam bio dio crnih trojki, ali i da je neke opozicionare obavještavao da će biti napadnuti, upozoravajući ih da se sklone. To su pojedini javno potvrdili.
Tadašnji bezdbjednosni vrh lansirao je objašnjenje da je afera iskontruisana, optužujući za to srpsku obavještajnu službu. Veljović je u tužilaštvu za navodno kontruisanje afere u tužilaštvu optužio i Vasilija Mijovića, bivšeg pripadnika SDB. Tadašnje tužilaštvo, kontrolisano od strane vrha DPS, okončalo je istragu i prije nego je krenula, saopštivši samo koji mjesec kasnije da ne postoje dokazi koji bi potvrdili tvrdnje policijskog insajdera. Tako je priča o crnim trojkama institucionalno ugušena prije deceniju. Brajušković će, najavio je Anketni odbor, biti pozvan u parlament da opet svjedoči.
DPS, čiji je Đukanović danas počasni predsjednik, nakon svjedočenja Milana Paunovića, opet tvrdi da je Paunovićevo svjedočenje došlo iz kuhinje srpske obavještajne službe.
“To što Paunović čita zabilješke koje je konstruisala BIA i što pristaje da bude instrument nalogodavaca iz inostranih tajnih službi koje već decenijama siju zlo po regionu, nije nešto što posebno interesuje Demokratsku partiju socijalista. Takvih epizodista BIA je imala puno u godinama za nama. Ono što, ipak, nećemo dozvoliti je da ovakve predstave, zasnovane na lažima i kafanskim pričama, ostanu bez pravosudnog epiloga”, poručili su u saopštenju iz DPS, najavljujući tužbu.
Duže od deceniju na svjedočenja i pisanja o crnim trojkama vrh DPS-a uzvraća porukom da se radi o iskonstrusanoj aferi iz kuhinje srpske obavještajne službe, ali te tvrdnje nikada nije ispitalo pravosuđe koje su kontrolisali.
Mediji povezani sa bivšim režimom, oštro su reagovali nakon Paunovićevog svjedočenja, s očitom namjerom da ospore njegov kredibilitet. Uredništvo Televizije E nazvalo ga je “lažnim svjedokom pravednikom”. U komentaru, urednik te televizije Draško Đuranović Paunovića naziva i glumcem.
“Čekalo se na ovo, čekalo, najavljivalo i pripremalo; jedino se nije znalo ko je glavni glumac… Sad ga znamo: Milan Paunović, nekadašnji šef policije Crne Gore, policijski penzioner koji i nakon penzionisanja radi dvije decenije u policiji, dragovoljno se prijavio za svjedoka. Ne, ne za svjedoka pokajnika. Već tobože za – svjedoka pravednika”, piše Đuranović, obrazlažući da Paunović sada navodno lažno svjedoči kako bi zadržao posao koji je godinama ćuteći radio. Iako je, kako i sam navodi, u penziji.
Milan Paunović u vrijeme DPS režima nikada nije javno progovorio o zloupotrebama u bezbjednosnom sektoru. Ali, u nekoliko navrata smjenjivan je jer nije radio po volji partijskog vrha. Njegovo ime spominje se u aferi S.Č, za koju su Đukanović i vrh DPS-a takođe tvrdili da je iskonstruisana od strane srpske bezbjednosne službe. Nakon brojnih pokušaja vlasti da sabortira istragu i zastraši sve njene aktere, Vlada je formirala i specijalnu vladinu komisiju koja je navodno nepristrasno trebala da utvrdi okolnosti i istinu o aferi. U izvještaju te komisije navodi se: “ Ministar policije Andrija Jovićević, sa svojim najbližim saradnicima, davao je podstrek za vođenje ove afere sa motivom koji najviše liči na karijerizam i političke ambicije. Posebnu odlučujuću ulogu imali su Jovićević, Mićo Orlandić, Milan Paunović i Ljiljana Raičević, i dobrim dijelom međunarodni factor”. Paunović je nakon afere S.Č prebačen u graničnu policiju.
Svjedočio je i u slučaju Deportacija BiH izbjeglica 1992. Potvrdio da je vidio depešu, odnosno naloge bivšeg ministra policije Pavla Bulatovića o sprovođenju tog zločina.
Draško Đuranović, osporavajući kredibilitet Paunovića, između ostalog tvrdi da je bosanske izbjeglice “crnogorska policija 1992. godine, baš kad je Milan Paunović bio načelnik uprave milicije, deportovala vojsci koljača Radovana Karadžića i Ratka Mladića”. Izjegavajući pri tom da pomene da je u vrijeme deportacija na čelu vlade u kojoj je ministar bio Pavle Bulatović, bio Milo Đukanović.
“Paunović se mora zaštititi jer je svojim jučerašnjim iskazom na Anketnom odboru ugrozio svoju bezbjednost”, smatra predsjednik Pokreta za promjene (PzP) Nebojša Medojević. “Sad se spekuliše zašto Paunović nije ranije izašao u javnost. Pa, čovjek nije imao hrabrosti, vidio je da ima posla sa mafijom. Ima činjenice, podatke i dokaze. Znam Paunovića odavno, i uvijek su postojale kod njega određene razlike ali nije imao hrabrosti da javno istupi, kao što je to uradio sad. I dobro je što je javno istupio”. .
Po reakcijama bivšeg režima i njima bliskim medijima, očigledna je zabrinutost zbog svjedočenja Milana Paunovića. Crne trojke o kojima je svjedočio u parlamentu nijesu novost za crnogorsku javnost. Pa ni to da neko za njih optužuje Veljovića. Novina je da se o crnim trojkama prvi put čuje glas visokopozicioniranog policijskog funkcionera. Koji uz to tvrdi da je Đukanović – sve znao.
Paunović o ubistvu Gorana Žugića
Osim o crnim trojkama, Paunović je pred Anketnim odborom svjedočio da je nekadašnji bezbjednosni vrh sabotirao istragu ubistva Gorana Žugića. Ocijenio je da nije bilo političke volje da se slučaj riješi.
Kazao je da je plan rasvjetljavanja ubistva Žugića dat tada ministru Vukašinu Marašu , koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera i da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.
“Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica koji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milosavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: “Bila mi je savršeno jasna svrha tog sastanka”. Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzeo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje”, kazao je.
“Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio državni posao imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegova povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbijeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli.“, ocijenio je Paunović.
Naveo je da je Žugić je bio u lošim relacijama sa pojedinim operativicma državne bezbjednosti. “Rasvjetljavanje ubistva Žugića trebalo je i tražili smo na relaciji narušenih odnosa Žugića sa (Vukašinom, tada šef MUP-a) Marašem i (Darkom-Belim) Raspopovićem. Maraš je stopirao preduzimanje određenih mjera aktivnosti na rasvjetljavanju ovog ubistva”, tvrdi Paunović.
Punović je govoreći o ubistvu Žugića kazao: “ Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba”.
„Pola godine nakon ubistva nijesam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku. Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno, ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlučujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet”, kazao je Paunović.
Paunović je kazao da su u Podgorici, nakon njegovog odlaska, ubijene četiri osobe. “Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u. U emisiji “Sjenke”, prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom Boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije – 14. juna 2020. i 15. septembra 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca.”.
Poslije ubistva Žugića Paunović je, tvrdi, doživio pritiske iz samog vrha policije. „U kancelariju mi je upao Marinko Banović, predstavio se kao pratilac direktora policije i rekao mi da ću nastradati. Poslije toga sam dao ostavku. Nije mi bilo druge.”
Godinama kasnije, 2009, ispričao je, njegov sin bio je fizički napadnut od četvorice ljudi, među kojima su bili Mirko i Marinko Banović, kao i pripadnik SAJ-a. „Zamislite – dvojica koju sam ja lično primio u službu kasnije su pretukla mog sina. Osjetio sam gnijev koji nijesam mogao da opišem. Danima sam razmišljao da napravim neko zlo, ali sam odustao.”
Povodom tvrdnje o napadu na njegovog sina, oglasio se pjevač Bato Vujošević koji je bio u društvu braće Banović kad je napadnut Paunovićev sin. On tvrdi da je to bila slučajna kafanska čarka.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 dana
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 dana
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović

Novi broj


Napredak i nepovjerenje

NAPAD IZRAELA NA IRAN I PODRŠKA ZAPADA: Pravo agresora na odbranu

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS2 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke
-
FOKUS3 sedmice
KAKO DOČEKUJEMO TURISTIČKU SEZONU: Prazne priče kriju praznu kasu
-
HORIZONTI3 sedmice
BOSNA I HERCEGOVINA I CRNA GORA 30 GODINA OD DEJTONA: Od Republike Srpske prave državu, od Crne Gore Republiku Srpsku
-
INTERVJU3 sedmice
NATAŠA BOŠKOVIĆ, BIVŠA SUTKINJA PRIVREDNOG SUDA: Moram da dokazujem da nijesam kriva, ali i da sam živa