Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Naš Dejton

Objavljeno prije

na

Za nama je još jedna godišnjica Dejtonskog sporazuma. Tim je sporazumom postignutim u američkoj bazi u Ohaju zaustavljen rat – pokolj Bosne koji je trajao tri i po godine. Od tog 21. novembra 1995. godine Karadžićeva i Mladićeva RS nije takozvana, međunarodno je legalizovana. To je dan kad je Srebrenica udijeljena onima koji su je ubili.

Treba čuti: Evropa i svijet tih godina bili su mnogo pristojnije mjesto za život no danas. Slovenski jug sa svojim rijekama krvi bio je iskakanje iz glavnog evropskog toka.

U istoriji možda nije bilo jasnijeg prizora proizvodnje planetarnog haosa od ovog koji se odvija danas. Nebom Sirije lete najjači ovog svijeta. Amerika i saveznici bombarduju položaje ISIL-a i budno prate da na kraju pobjednik ne bude sadašnji predsjednik Asad. Položaje ISIL-a bombarduje i Rusija i isto tako budno motri da naposljetku Asad ne bude poražen. ISIL gađa i Turska bdi da politički ne pretekne Asad i ne izađu ojačani Kurdi, koji, takođe, na terenu biju boj protiv ISIL terorista. Ti ISIL-ovci su, kao što se zna, silno naoružani, opremljeni i obučeni sletjeli s druge planete. Zato, nakon tolikog udruženog bombardovanja mogu jednovremeno da ratuju na Bliskom istoku protiv svih i da naprave pokolj u evropskom gradu svjetlosti. Da izazovu vanredno stanje u Parizu i u Briselu, i paniku širom Evrope.

U takvom svijetu, Đukanović bije odsudni boj za svoj Dejton. U vrijeme onog, ohajskog, bio je važni član Miloševićevićevog ratnog štaba. U međuvremenu je postao najveći dobitnik Miloševićevih ratova, a njegova postmiloševićevska etapa je najbolje naplaćena izdaja ratnog druga. To se moglo desiti samo uz prigodnu podršku Brisela i Vašingtona, pa i Moskve.

U evropskom putu i u aranžmanu sa NATO-om, Đukanović traži istorijsku priliku da pribavi konačni međunarodni legitimitet svom djelu – od Dubrovnika do afere Snimak. Ko veli, kad su mogli u Dejtonu Karadžićevom i Mladićevom ratnom učinku dati ime Republika, a što ne bi nagradili i njega.

Kad Viktor Orban kaže da Evropa treba div državnike ko što je naš premijer, to nije za sprdnju. Zvuči kao zlokobna najava da u Evropi dolazi vrijeme Orbana i Đukanovića. Ništa nije isključeno. Danas se evropski zapad žicama brani od vlastitih učinaka upravljanja svijetom.

Nakon tursko-ruskog incidenta s obaranjem aviona, planeta drhti od straha hoće li oni koji lete nad Sirijom svoje projektile usmjeriti jedni na druge. Imaju dovoljno moći da unište život. Demokratske finese nisu na dnevnom redu moćnih.

U takvoj atmosferi se ovdje čeka pozivnica NATO-a, koja bi mogla stići početkom decembra. To će Đukanović slaviti kao veličanstven uspjeh njegove ,,evroatlantske politike”. Pozivnica NATO-a, prije nego što je Crna Gora osvojila iskustvo smjenjivosti vlasti, znači da smo propustili priliku da i to pitanje tretiramo kao demokratski izbor. Kad bilo koju ideju realizuje nedemokratska vlast, na gubitku su svi – i oni za vojnu neutralnost i oni koji se zalažu da Crna Gora postane članica NATO-a. Ne može biti da Brisel i Vašington to ne vide: usvajanje odluke o pristupu NATO-u u parlamentu koji nije izabran na fer izborima dijeli Crnu Goru. Čak i glasanje na referendumu pod ovakvom vlašću ne može, nakon tolikog iskustva, odagnati sumnje da ishod nije rezultat slobodne volje građana.

Da je Crna Gora dobila demokratski izabranu vlast spokojnije bi čekala rasplet oko pitanja NATO-a. I jedna i druga legitimna mogućnost odlučivanja – glasanje u parlamentu demokratski izabranih predstavnika, i referendumsko izjašnjavanje, bilo bi mnogo lakše prihvaćeno od onih koji na kraju dana ostanu u manjini. Crna Gora sa iskustvom demokratskog izbora bila bi integrisanija, vitalnija, pouzdaniji član međunarodne zajednice.

Nema te vanjske sile koja može umjesto nas u Crnoj Gori da premosti unutrašnje provalije. Svaka zemlja u sebi sadrži zrnce Sirije. A, jednom, kad se digne prašina s razvalina njihove zemlje, Sirijci će dobiti vlast po mjeri usaglašenih interesa onih koji danas bombarduju. S NATO-om i bez njega: budimo sebi najbliži.

Esad KOČAN

Komentari

DANAS, SJUTRA

Aleksandre, sklonite te momke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima onih koji misle da Vučića treba ignorisati. Problem je što Vučić ne ignoriše Crnu Goru. Naprotiv. Osim što mlati Milanom i Metodijem po njoj, lično dođe kivan zbog njene evropske budućnosti, ispod žita pokušava da se domogne i ovdašnjih kritičkih medija. Na njegovoj crvenoj listi su svi nepokoreni. To je poruka koju je poslao i zaustavljajući dugogodišnjeg urednika Monitora ovog vikenda na srpsko crnogorskoj granici

 

 

Vučić se vratio u Beograd sa svojim ćacijima, a Crna Gora dobila pohvale za dobru organizaciju Samita u Tivtu,  plus nikad optimističnije poruke Brisela da će biti naredna članica EU. Stvar je prilično jasna, osim Perici Đakoviću. Revnosnom izvještaču sa dubrovačkog ratišta, jednom od kolumnista portala Borba, gdje su glavni junaci Milan Knežević i Aleksandar Vučić. Po Perici, ključni igrači na Samitu bili su francuski predsjednik Makron, njemački kancelar Merc i gospodar Vučić. „Dok hvale Crnu Goru, ključni predstavnici Evrope baš su u Tivtu sjeli za sto upravo sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem”, zaključio  je  starohuškač.  Promaklo mu je  da se Vučić progurao do stola u Tivtu, uz uobičajenu medijsku halabuku njegovih,  i u maniru umišljenog gospodara Crne Gore i regiona.

Neko će reći, šta nas briga šta misli Perica. Ima i onih koji misle da i Vučića treba ignorisati. Problem je što Vučić ne ignoriše Crnu Goru. Naprotiv. Osim što mlati Milanom i Metodijem po njoj, pa dođe kivan zbog njene evropske budućnosti, ispod žita pokušava da se domogne i ovdašnjih kritičkih medija. Vijesti su na udaru.  Da medije koje ne kontroliše posebno ne voli, pokazuje kontinuirano i kod kuće. I kao zloglasni ministar za informisanje Miloševićevog doba i danas. Svim silama pokušava da stavi ruku na prekidač i ugasi ono malo medija koji ne gore za njega.

Vučićeva ljubav prema Crnoj Gori i kritičarima demonstrirana je ove sedmice i na srpsko crnogorskoj granici. Boraveći u Tivtu Vučić je  “zamolio”  državne organe Srbije da prestanu da “recipročno” vraćaju i zadržavaju crnogorske državljane na graničnim prelazima Srbije.

Kako je ta Vučićeva „molba“ izgledala u praksi pokazalo je i putovanje dugogodišnjeg urednika,  programskog direktora Monitora Esada Kočana službeno u Novi Pazar, dan nakon što su ćaciji vraćeni za Beograd.  Automobil u kom je putovao skupa  sa  aktivistkinjama Anime Ljupkom Kovačević i  Ervinom Dabažinović, i novinarom Duškom Vukovićem, zaustavljen je s obje strane granice, i put Srbije i u povratku kući. Reakcija graničnih službenika jasno je ukazivala da ih u stvari zanima  Monitor, odnosno njegov dugogodišnji urednik. Na naslovnici našeg nedjeljnika, čiji je novi broj izašao baš tog dana je pisalo –  „Vučić pojačava tempo“.  Nekim je čudom, kofer Esada Kočana  bio zanimljiv graničnim policajcima sa jasnim uputstvima, pardon, molbom srpskog gospodara. Ostali tek onako. Čekanje sa strane trajalo je – 40 minuta na odlaku i sat na povratku. Bez objašnjenja, bez izvinjenja.

Vučić se i tokom posjete Tivtu osvrnuo na kritičare u Crnoj Gori. “Protiv mene vode godinama kampanju ovdje u Crnoj Gori, brutalnu i potpuno neistinitu. Ovdje vam je kampanja oko Jovanjice bila taman kao i kod ljudi sa N1 u Beogradu”, kazao je u svom maniru. Slab na „kampanje“.

Za  Vučića čista je bajka priča o tome da on pokušava da destabilizuje Crnu Goru: „ Te priče o destabilizaciji su bile potpuno besmislene. Mogli ste to da riješite na taj način, mogao je mene da pozove bilo ko, mogao je bilo ko da mi kaže – ‘Ajde da riješimo to, Aleksandre, sklonite te momke’.

Dobro onda. Aleksandre, sklonite ruke sa Crne Gore i ovdašnjih medija.  Manite se masovnih i selektivnih  pravila tobožnjeg reciprociteta. Kaučuk,  elastičnih, normi,  veoma pogodnih za široko tumačenje.  U jednom slučaju izvan svake sumnje – uzaludno je. Monitor će putovati. Ovako i onako.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Naš svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veliki dan za Crnu Goru, kako je Andrija Mandić nazvao dan izglasavanja Zakona o Petrovićima, biće ne samo kad uspije da se odupre Vučiću i srpskom svetu, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih

 

 

Vučić je odlučio da ovonedeljni važan događaj za Crnu Goru – Samit EU Zapadni Balkan koji se održava u Titvtu,  baci u  sjenu. Ne slučajno. Poduže je  jasno da je srpskom predsjedniku članstvo Crne Gore u EU, kost u grlu. Kako se taj put skraćuje, on pojačava tempo. U Tivat su nam pred Samit stigle desetine ćacija u jednom avionu. Crnogorske vlasti su adekvatno reagovale. Vraćeni su kući.

No, imamo mi i domaće ćacije. Milan Knežević, lider DNP vidno napreduje u Vučićevom svetu. Ove sedmice igra jednu od glavnih uloga u  predstavi srpskog predsjednika. Rame uz rame sa Anom Brnabić, Draganom Vučićevićem i šefom BIA.  Preko srpskih tabloida koji su mu širom otvoreni,  preporučio je Vučiću da ne dolazi na Samit, da ga ne ubiju kavčani.  Reko bi čovjek da Knežević strahuje za kakvog borca protiv organizovanog kriminala, a ne autokratu koji je Srbiju kriminalizovao do koske, pretvorivši je u zemlju čija je stvarnost luđa od najluđih holivudskih krimi serija o sistemskoj korupciji. Kao da Vučić nije najveća „prijetnja“  ne samo tivatskom Samitu, nego i Zapadnom Balkanu i njegovoj demokratizaciji.

“Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Katunskoj nahiji gdje policija ne smije da dođe”, poručio je zabrinuti lider DNP uz molbu voždu da ne dolazi.  Sjetovao ga je i konkretno – da za živu glavu ne sjeda na žičaru Kotor Lovćen. Istovremeno,  poručio je ovdašnji trbuhozborac “nedolazak Aleksandra Vučića u Crnu Goru bi bila loša poruka”. Da, baš.

Ostatak Vučićeve predstave odigrava se po poznatom scenariju. Njegovi ga mole da ne dolazi, a on, ludo hrabar, ne preza ni pred čim da spasi Srbiju.  Jedan čovek, što bi rekao Zoran Kesić.

Zanimljiva su i pomjeranja u domaćem srpskom svetu. Vučićevi tabloidi su samo koji dan prije Tivta divljali zbog usvajanja Zakona o Petrovićima u crnogorskoj Skupštini. Za Zakon, u kom je ostavljena kvalifikacija “nasilna aneksija”, glasao je NSD Andrije Mandića koji su bili među najglasnijima koji su je prethodno sporili. Protiv Zakona glasali su samo Kneževićev DNP i dok je SNP Vladimira Jokovica bio uzdržan. Jokovićev doprinos, na žalost njegovu, nije prepoznat u Vučićevim medjima, u kojima je Milan heroj,  a Andrija  glavna meta. Sa naslovima tipa: “Za Mandića je Srbija okupator Crne Gore” ili “Šta se desilo sa  Crnom Gorom da je bratsku Srbiju proglasila za okupatora”.  Šta reći. Vučić nije poimenice pominjao Mandića, pošto su to odradili tabloidi. “ To bi bio ne samo falsifikat istorije, već bi nam u značajnoj meri pokazali šta o Srbiji i srpskom narodu misli rukovodstvo u Crnoj Gori”, prokomentarisao je donošenje Zakona.

Zakon predviđa da potomcima dinastije Petrović pripadne dvorac Kruševac u Podgorici sa zemljištem, a da troškove njegove rekonstrukcije i opremanja snosi država. Potomci dinastije ne mogu da prodaju dvorac , niti da otuđe zemljište. Jedini “kupac” može da bude država.

Iako je pragmatično glasao za Zakon o Petrovićima, gradeći sebi poziciju za  ambiciozniju političku karijeru od one koje bi dao srpski svet, Mandić je nakon čestitke princu Nikoli Petroviću zbog izglasavanja  Zakona, kazao da je uvjeren da će se na osnovu tog zakona krenuti i u proces vraćanja imovine i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i “našim Karađorđevićima”. Onima koji su Petroviće poćerali.  Mandićev svet. Desna Evropa vapi za njim.

“Vjerujem da ćemo vratiti imovinu našoj dinastiji Karađorđevića, da ćemo biti u prilici da i porodici Zubera, o kojima se raspravlja, vraćamo imovinu, da se ne završi samo sa oduzimanjem 1918. nego i ono što je oduzeto 1945. da se vraća ljudima kojima je pripadalo”, kazao je predsjednik parlamenta i poručio da je ovo veliki dan za Crnu Goru.

Veliki dan za Crnu Goru biće ne samo kad uspije da se odupre srpskom svetu i Vučiću, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih.  Crna Gora je bliže Evropi nego ikad, ali neće to biti ni kad je Brisel, skloniji proširenju nego ikad, potapše po ramenu.  Nego onda kad počnu istinski da žive postulati već upisani u Ustavu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Trijumfalno, nema šta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajiću  je u Parizu bilo trijumfalno. Kod  kuće je uobičajeno. Afera Telekom nastavlja da testira pravosuđe i živce javnosti, Miloš Medenica iz bjekstva i njegovi režiseri snimaju krimi seriju, Slaven opet crta objekte  gdje mu se svidi.  Milan, normalno, nastavlja kosovski boj

 

 

Premijer Spajić nas je iz Pariza obradovao – njegov dan sa tamošnjim predsjednikom  Emanuelom Makronom  je “trijumfalan  dan za Crnu Goru”. Da ti radosnica kane.  Javili su i da  je našeg Milojka, Makron prigodno  dočekao pjesmom  Dobro došli  Nine Žižić, koja je prošle godine bila u trci za Eurosong. Pjesma nije stigla do velikog finala, ali Crna Gora do svoje evropske završnice hoće, tvrdi premijer.

“Tokom četrnaest godina pregovora sproveli smo duboke reforme –  jačanje vladavine prava, konsolidaciju institucija, borbu protiv korupcije i odgovorno upravljanje javnim finansijama. Te reforme ne sprovodimo da bismo zadovoljili tehničke kriterijume, sprovodimo ih zato što su ispravne za naše građane i neophodne za Evropu”, saopštio je Spajić na sastanku sa Makornom. Toliko je trijumfovao, da ne možeš ni da prepoznaš zemlju o kojoj govori.  Francuski predsjednik je poručio: “Francuska stoji uz crnogorski narod i  prati ga na putu ka evropskim integracijama”. Kao da  je i on povjerovao.

Dok se  šetao Parizom, premijer je obećavao još jedan u nizu memoranduma o saradnji,. Kod kuće je bilo uobičajeno. Nje osobito  ličilo na zemlju iz Spajićevih pariških besjeda. Jačanje vladavine prava : afera Telekom nastavlja da testira pravosuđe i živce javnosti, Ustavni sud  i dalje nepopunjen, podsjetila nas je opet Marta Kos,  Miloš Medenica i njegovi režiseri iz bjekstva snimaju krimi seriju… Konsolidacija institucija:  Slaven se, nakon što je izbetonirano pola primorja pa obećano stopiranje gradnje, konsolidovao. Ministarstvo kojim rukovodi je kompaniji Montecco development iz Danilovgrada ucrtalo  10 hiljada kvadrata privremenog objekta, plus 70 kvadrata ugostiteljskog objekta i dvjesta kvadrata terase na ostrvu Sveti Nikola u Štoju, gdje se inače ne gradi zbog nedostatka planske dokumentacije. Gradnja  je omogućena Izmjenama i dopunama Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024-2028.  Radunoviću se nekako hoće sa zvučnim imenima, pa je ispalo da je vlasnik danilovgradske kompanije Predrag Pavličić, suprug predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavičić.

Odgovorno upravljanje javnim finansijama: Četvrti put u prethodne tri godine, onemogućeno je formiranje Fiskalnog savjeta, što je  jedno od ključnih nezavisnih tijela za kontrolu stabilnosti i održivosti javnih finansija. Iz Delegacije EU su još ranije ukazali da je puna operacionalizacija Fiskalnog savjeta predstavlja jedno od završnih mjerila za Poglavlje 17 – Ekonomska i monetarna politika. Skupština nije izabrala Stevana Gajevića i Lidiju Martinović za članove Fiskalnog savjeta, koje je  predložio predsjednik Jakov Milatović. Milatović hronično nema sreće za kandidatima.

Da je đavo odnio šalu, vidio je i Johan Satler. U Delegaciji EU u Podgorici, iza zatvorenih vrata,  održan je sastanak vlasti i opozicije. Navodno je tema razgovora bio zahtjev  Brisela da vlast i opozicija nađu zajednički jezik o pitanjima koja zahtjevaju dvotrećinsku većinu, kako bi do do kraja godine Crna Gora zatvorila sva pregovaračka poglavlja.  Nakon sastanka, počela su i što bi rekla Jelena Borovinić Bojović preslaganja vlasti.

Sastanku nije prisustvovao Milan Knežević. Rekao je da se osjeća poniženo gledajući vlast i opoziciju kod šefa Deelgacije EU. “To su upravo oni koji meni svakodnevno spočitavaju moj odnos s Aleksandrom Vučicem, dok pred Satlerom stoje mirno i gutaju listice na kojima su im napisane instrukcije“.

Na Kneževićevoj listici nakon Botuna, identitetskih obilježja i “istine” o referendumu, sada piše Kosovo. Njegovi su pojačali radove.  Iz pljevaljskog odbora DNP saopštili su da je pokrenuto prikupljanje potpisa za zakazivanje sjednice lokalnog parlamenta „ na kojoj očekuje da će biti usvojena Deklaracija o poništenju i nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova“. Predsjednik pljevaljskog Odbora DNP Vladislav Bojović saopšto je da očekuju podršku Opštine Pljevlja Darija Vraneša: „Kako bi se najsramnija odluka u istoriji Crne Gore povukla i poništila, čime bi, između ostalog, vratili dostojanstvo i građanima Pljevalja koji se u ubjedljivoj većini nijesu slagali i ne slažu se sa ovom odlukom”.  Dario se još nije javio sa svojim dogodineuprizrenu.

Trijumfalno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo