Povežite se sa nama

PARALELE

Naš identitet

Objavljeno prije

na

,,U fudbalskom meču između Meksika i SAD održanom u februaru 1998. u okviru Zlatnog kupa, 91.255 fanatičnih navijača bilo je utopljeno u more ‘crvenih, bijelih i zelenih zastava’; oni su negodovali kad je izvođena ‘Zastava sa treperavim zvijezdama’; oni su gađali američke igrače ‘otpacima i čašama za vodu, pivo ili još nečim gorim’; oni su bacali ‘voće i limenke piva’ na nekolicinu onih koji su pokušavali da podignu američku zastavu. Taj meč nije se odigravao u Meksiko Sitiju već u Los Anđelesu. ‘Nešto se loše događa kada ne mogu da istaknem zastavu u vlastitoj zemlji’, komentarisao je neki američki navijač (…) ‘Utakmica u Los Anđelesu nije utakmica na domaćem terenu za Ameriku’, složio se reporeter lista Los Angeles Times”.

Ovaj citat preuzet je iz knjige Američki identitet Semjuela Hantingtona. Mene je neodoljivo podśetio na jednu rukometnu utakmicu, i ne samo nju, koja se igrala u Baru između Crne Gore i Rusije, kad je navijačka grupa iz toga grada organizovano navijala protiv reprezentacije zemlje u kojoj su rođeni njeni članovi, zemlje đe su njihovi korijeni. Suštinska stvar koja se nameće iz toga fenomena jeste zapravo pitanje: na kakvim je to temeljima postavljen crnogorski identitet, kad je moguće da se dobar dio njenih građana ośeća kulturološki i identitski bliskijim s ruskim stepama no s obroncima Rumije, npr.?

Jedan od krivica za to stanje svakako je crnogorska vlast, koja za deceniju od obnove nezavisnosti nije radila na tome da crnogorske manjine počnu Crnu Goru gledati kao domovinu. Glavni problem predstavlja i uskogrudost kojom se pristupa ovome pitanju – vrlo često se kad se pomene identitet, misli uglavnom na etnikum ili religiju, što naravno zna biti vrlo opasno. U pitanju je mnogo šira pojmovnost – kultura i identitet svojim interpretativnim mogućnostima, potonjih decenija, izazvali su pravu revoluciju u humanistici i teoriji umjetnosti uopšte; svojom širinom značenja i smisla povezanim s globalističkim i političkim tokovima u svijetu, ta dva polja i pojma, počela su čak i u svakodnevnom govoru postajati sinonim za riječ ,,društvo”.

Kulturne studije i kulturologija uopšte preuzimale su primat – kako je uočio Berk – sa analize anonimnih makrodruštvenih i makroistorijskih preocesa i struktura novi pristupi pomjerili su se ka mikronivoovnom uvažavanju različitih aspekata svakodnevnoga života običnih ljudi. Tako su se rodile Studije kulture i identiteta.

U velikim multikulturalnim društvima, kakvo su američko, britansko ili rusko, na primjer, studije kulture i identiteta počele su se razvijati još ranije zbog velikih problema koje su izazavili različiti odnosi prema državi njihovih građana. Amerikancima su poslužile da ideologiju ,,melting pota” transformišu u ideologiju američke nacije kao tegle ,,kiśele salate” u kojoj ta posuda čuva čuva različitosti sadržaja s američkom etiketom na čepu; Rusi su nakon pada socijalističkog obrasca i nastanka ideološkog bezvazdušja ukinuli studije marskizma i organizovali studije ruske kulture. Krajem XX vijeka Dejvid Morli i Kevin Robins zbog velikih antagonizama u Britaniji objavili su zbornik radova Britanske studije kulture. U njemu recentni autori, sociolozi, istoričari, kulturolozi, antropolozi postavljaju pitanja – Što je to Britanac? Što je nacionalna kultura u globalnom kontekstu? Kako posmatrati britanski kulturni identitet i nasljeđe? Koja Britanija, koja Engleska, koji śever? Rezultat njihova napora ogledao se u težnji da antagonizme unutar Britanije riješe dijalogom i činjenicom da svi oni zajedno čine Britaniju.

Dakle i veće nacije imale su sličan problem identifikacije njihova stanovništva s državom, te odmah počele rješavati taj problem. Kod nas se tek zadnje vrijeme otvoreno priča o tome problemu, ali nedovoljno – baš zbog činjenice da dijalog o tome ne vodi intelektualna već politička javnost. Crnogorski i anticrnogorski identitet (u smislu državnosti i teritorija) zarobljen je u rukama stranaka koje time dodatno cijepaju iaonko krhku crnogorsku državnu zajednicu. Zato je neophodno razvijati modele sličnoga tipa kao u pomenutim državama i tražiti najmanji zajednički imenitelj koji okuplja crnogorske građane – jer svi oni zajedno čine Crnu Goru državom. Kad se tako počnu percepirati stvari, neće biti identitetskih pitanja koja dijele, moći ćemo se fokusirati na ekonomiju i finansijkse probleme našega društva.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo