Povežite se sa nama

PARALELE

Turci iźelice?

Objavljeno prije

na

Antiislamski i antiosmanski otisak koji su nosile balkanske ideologije u eri nacionalromatizma XIX vijeka ostao je još prisutan u stereotipima. Tada su između hrišćanstva i naciona s jedne i Turaka i islama s druge strane konstruisane binarne opozicije koje će stvarati podijeljenu sliku o prošlom. Hrišćanstvo i nacija (balkanskih naroda) s jedne strane simbolizovaće sve ono pozitivno, Islam i Osmansko Carstvo ono najmračnije. I danas kad se pomene Osmansko carstvo linija zaključivanja ide ovako: Turci=islam=stagnacija=nabijanje na kolac. Zbilja se čovjek u startu iznervira na samu pomisao o tome koliko je istorije prefarbano da bi se dobili ovakvi stereotipi. Kad se ukloni taj nanos otvara nam se jedan nevjerovatan mozaik, povezivanja i slaganja, međuzavisnih prožimanja i srastanja kultura. Crna Gora je zlatni primjer na kojem možemo pokazati koliko su predstave o Turcima ,,iźelicama” netačne i namjerno ideološki konstruisane. Prvo moramo naglasiti da Osmansko carstvo nije isto u svakom vijeku svojega prisustva na Balkanu i da odnos prema hrišćanima nije uvijek bio jednak. Ali za period koji se smatra ,,najmračnijim” periodom naše istorije, opšte stagnacije i nestajanja hrišćanstva, osmanskoga iživljavanja i nasilne islamizacije, a to su XVI i XVII vijek, gledajući spomenike kulture naići ćemo na potpuno suprotnu stvarnost.

,,Jedna od najvećih crkava Novog vijeka, Uspenje manastira Pive, podignuta je 1573. godine zauzimanjem kod sultana mitropolita i kasnije patrijarha Savatija (…)Po jednom fermanu u arhivi porodice Drobnjak iz Risna 1671. godine vidi se da je sultan odobrio kapetanu Ivanu Miloševiću da sagradi crkvu na svom zemljištu u Podgorici.”(Pavle Mijović)

,,U krajevima nominalno zavisnim od Turaka, bar u početku uspostavljanja turske vlasti, situacija za sakralna graditeljstvo bila je znatno povoljnija od one u podlovćenskoj Crnoj Gori. Obnavljani su ili nanovo podizani i drugi manastiri i crkve, za koje se pred turskim vlastima moglo dokazati da su in situ ranije postojali. Pomenimo neke od njih. Početkom XVI vijeka obnovljeni su Sv. Trojica kod Pljevalja, Sv. Nikola u Zastupu kod Bijelog Polja, zatim manastiri Dobrilovina i Dovolja u kolašinskom kraju, kao i drugi sakralni objekti.” (Dragoje Živković)

,,Vitomir Srbljanović, primjećuje srodnost nekih elemanata s Husein-pašine džamije i manastira Sv. Trojica: ‘Kao što se na manastiru Svetoj Trojici pojavljuju neki muslimanski elementi, tako se i na džamiji pojavljuju neki hrišćanski’. Na osnovu toga donosi zanimljiv zaključak da se opravka u manastiru Sv. Trojica vršila u vrijeme podizanja džamije i da su ovaj posao obavljali isti majstori. Po njegovom mišljenju ‘završivši pripratu manastira Svete Trojice 1592. godine, oni intenzivno rade na zidanju Husein-pašine džamije. Zatim, kada su završili sam objekat džamije 1594.godine, prelaze na građenje glavne crkve u manastiru Svetoj Trojici pljevaljskoj’. “(Dragana Kujović) Dakle, suštinsko je pitanje – ako su Turci bili iźelice, a time i muslimani dakako, kako je onda moguće da se čitav ansambal najvećih hrišćanskih bogomolja u Crnoj Gori obnovio ili sagradio na teritotiji kojom su upravljali Turci? Zar ne bi trebalo da su to loši momci koji popove i hrišćane čereče i nabijaju na kolac? Pale sela i siluju žene? Smrde na loj i lažu – ,,nemaj vjere u Turčina”! A onda dalje – kako da se u eri ,,opšte stagnacije” pojavljaju zografi, prepisivačka djelatnost i slikarska radionica manastira Morače koja je okupila imena poput Đorđija Mitrofanovića, Jovana, Kira, Kozme, Strahinje iz Budimlja i dr. koji su živopisali Moraču (1574-1577), Sv. Trojicu pljevaljsku (1592-1594/5), Nikoljac (sredinom XVI vijeka), Pivu (1604-1606), Dobrilovinu (1613) i druge. Nešto nije u redu s antiislamskim postavkama! Nekome ne odgovara interkulturalna analiza i paralelnost. Nekome više odgovara segregacija. Da su Turci bili onakvi kakvim nam ih slika predanje, siguran sam da bismo danas svi bili Turci. Toliki antiislamizam u stereotipima čini nas ranjivim i za buduće vrijeme. Jer se danas muslimani polako počinju poistovjećivati s teroristima. Neđe smo pogriješili na početku. Vrći film.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo