Kako komentarišete zahtjev Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici da se zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje ukine imunitet poslanicim Demokratskog fronta koji su u holu Skupštine Crne Gore napali poslanike Demokratske partije socijalista?
Gojko Pejović, analitičar političko-bezbjednosnih prilika u Crnoj Gori, iz Herceg Novog:
Završna faza političke krize
– Niko dobronamjeran ne odobrava primitivno ponašanja nikome, posebno ne narodnim poslanicima koji bi trebalo da budu uzor mladima, a i svima ostalim. Međutim, ovo se ne dešava prvi put. Nije naš parlament u proteklih 25 godina bio imun od ispada, pa se nije posezalo za ukidanjem imuniteta. Očito je da je politička kriza ušla u završnu fazu. Istina, svjedoci smo sličnih, a i težih, ekcesa i u parlamentima u okruženju. U Hrvatskoj su parlamentarce pripadnici službe bezbjednosti iznosili iz sale, a da događanja u makedonskom i ukrajinskom parlamentu sada posebno ne pominjem. Bilo je toga i u državama kolijevkama demokratije kao što su Grčka i Engleska. Kvalitetan etički kodeks, kojeg očito nemamo, uvjeren sam da bi uticao da se smanje i broj i težina ovakvih prekršaja u parlamentu. Zašto ga naš parlament nije prilagodio savremenim potrebama drugo je pitanje. Mislim da se sa ovom inicijativom kasni i stiče se utisak da se ona sada izvlači kao štap za disciplinovanje pojedinih poslanika. Sjednica Administrativnog odbora od prošlog utorka samo je dokaz da će način na koji se pokušava riješiti ovaj problem teško dati rezultate i biti prihvatljiv za sve i nije nastao kao proizvod demokratskih procedura već je jednostavno nametnut voljom jedne partije. Usput, ovim se devalvira i sam institut imuniteta, pa se može tumačiti da ako imaš većinu onda ti je sve dozvoljeno. A ne bi smjelo da bude tako. Mislim da bi se moralo što prije poraditi na donošenju kvalitetnog etičkog kodeksa i pritom koristiti iskustva država koje su to pitanje odavno riješile na pravi način.
Veselin Radulović, advokat iz Podgorice
Pravo u sjenci politike
– Zahtjev tužilaštva za skidanjem imuniteta poslanicima Skupštine veoma je jednostavno pravno komentarisati. Protiv poslanika se ne može pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. Dakle, imunitet je procesna smetnja za vođenje krivičnog postupka pa tužilaštvo, kao državni organ koji odlučuje o pokretanju krivičnog postupka, taj postupak ne može pokrenuti prije nego što Skupština za to da odobrenje. Stoga, sa stručno pravnog aspekta ne postoji ništa posebno bitno za komentarisanje kada je ovaj slučaj u pitanju. Formalno-pravno tužilaštvo je predalo Skupštini zahtjev za davanje odobrenja za vođenje krivičnog postupka i ako Skupština poslanicima skine imunitet, protiv njih će se voditi krivični postupak kao protiv svakog drugog građanina Crne Gore za koga tužilaštvo smatra da postoji onaj stepen sumnje koji je neophodan za pokretanje krivičnog postupka. Međutim, u ovom postupku, kao i u mnogim drugim postupcima pred pravosuđem Crne Gore, pravni aspekt je u potpunoj sjenci političkog konteksta i to je teren koji daje prostor za različita tumačenja i komentare koji nemaju nikakvog dodira sa pravom i primjenom zakona. Osnovanost optužbi protiv bilo kog lica, pa i poslanika, trebalo bi da se raspravi pred nadležnim sudom. Da li su optužbe tužilaštva u konkretnom slučaju osnovane ne može se utvrditi političkim raspravama i svojevrsnim predstavama u parlamentu ili van njega. Na kraju, uvažavajući pretpostavku nevinosti svakog lica koje je optuženo za bilo koje krivično djelo, principijelno osuđujem svaki vid nasilničkog ponašanja bez obzira sa koje adrese i od kog lica dolazilo. Istovremeno smatram da je opšti interes, ali i interes svakog lica koje smatra da je optuženo bez osnova, da se takve optužbe razjasne na sudu. Takođe, osuđujem svaku vrstu primitivnog i uvredljivog ponašanja, iako se takve pojave ne suzbijaju krivično-pravnom represijom već na druge načine. Svi drugačiji pristupi i komentari ovog i drugih sličnih slučajeva, bez obzira na to od koje strane dolazili, nemaju nikakve veze sa pravom i direktno su usmjereni protiv interesa zakonitosti i vladavine prava.
Duško Kovačević, bloger iz Podgorice
Plodovi Đukanovićevog aparata
– Kada namjeravamo da dokažemo nedemokratičnost i regresivnost crnogorske vlasti, često i s pravom posežemo za činjenicom da Đukanovićev aparat, u despotskom maniru, svjesno održava primitivnu, pretpolitičku i afektivnu psihologiju društva koje se u svojim izborima kreće kroz sužene i bazne emotivne reakcije kao što su egzistencijalni i svaki drugi strahovi, idolatrija, mobilizacija na nacionalnim, tenzijskim i iracionilnim agensima. Dakle, društvu se ne dozvoljava civilizacijsko dovršenje ili prelazak na socijalni etos, na viši i osvješćeniji politički stadijum, kulturniji svakako. Ponašanje Demokratskog fronta, opozicionog saveza, koji bi po definiciji opozicionarstva kao alternativnog političkog koncepta trebalo nužno da bude napredniji i moderniji, podražava ili imitira taj isti pogubni i erozivni model vlasti, upravo kroz prostačko i vulgarno-agresivno djelovanje u parlamentu, pa se zato, gotovo konsensualno, tvrdi da je Front druga strana režima, njegov dopunjujući i vitalni alter ego. Naravno, opozicija mora u sebi imati tog pobunjeničkog ljevičarskog ,,bezobrazluka”, tog prevratničkog i protesnog erosa, ali ne u destruktivnoj i razarajućoj mjeri po društvo i njegove kakve takve institucije. Ako je parlament kao najviša državna institucija izraz izborne pljačke, a slažemo se da jeste, zašto onda izlazak na konstitucionalne izbore, zašto onda uživati u velikim platama i sinekurama, a zatim ponižavati na najbizarniji mogući način taj isti parlament kroz divljačko iživljavanje, psovke, uvrede, fizičko obračunavanje? Takav je i čitav projekat DF-a; dvoličan, neiskren, sopstveno-interesni… Da bi tragedija bila veća, Front često djeluje i retrogradnije od samog DPS-a, pa međunarodni centri moći, ali i crnogorski glasači, od kojih dugo očekujemo obrt, s pravom postavljaju strijepeće pitanje – šta bi ovi tek radili da se dokopaju vlasti i mehanizma prisile? Baš ovih dana čitam odličnu sociološko-pravnu studiju od Aleksandra Molnara ,,Rasparava o ustavnoj i demokratskoj državi”, gdje profesor Molnar objašnjava koliko je čovječanstvo i njegova misleća i odgovorna elita vidjela muke od Aristotela do danas, od stadijuma ,,rata svih protiv svih”, kako Hobs nazva to ,,prirodno i divlje stanje” čovjeka, da bi društvo dovelo do reda, dogovora, do parlamenta! Do razgovora. U krajnjem, kako se samo teško porađao crnogorski put od gumna, skupa glavara, pa do skupštine u njenom savremenom značenju. I onda se Demokratskom frontu učini da će svojevrsnom rijalitizacijom i destrukcijom parlamenta podići svoj poljuljani rejting.
Dragiša Janjušević, programski direktor Centra za političku edukaciju iz Nikšića
Prvo smijeniti vlast
– Kada se radi o zahtjevu tužilaštva za oduzimanje imuniteta poslanicima DF-a mislim da se prvenstveno radi o nedostatku i neizgrađenosti političke kulture u Crnoj Gori. Ako uporedimo samo neke od razvijenih demokratija Evropske unije kao što su Britanija ili Italija, vidjeli bismo da bi slične inicijative u tim zemljama bile dobro ismijane i iskarikirane, uprkos činjenici da imamo i žestokih verbalnih sukoba, a svakako i nemali broj fizičkih obračuna, i to u zemljama gdje je recimo parlamentarizam njegovan od 1365. godine, kao u Britaniji, ili u Italiji koja je prepoznata kao zemlja sa nestalnim i kratkoročnim vladama. Kod nas od uspostavljanja ustavnog parlamentarizma 1905. godine imamo situaciju da nikada nijesmo vlast promijenili na izborima i otuda mnogi deficiti kada razgovaramo o svim posljedicama našeg parlamentarizma, pa i kada govorimo o incidentima koji su proizvod jednog skrivenog jednopartizma, a koji se legitimiše kao najrazvijenija i najprosperitetnija demokratija u regionu. Izgradnja političke i parlamentarne kulture počeće onog trenutka kada budemo smjenjivali vlast na izborima i kada sve institucije, pa i tužilaštvo, budu imale puni ustavni kapacitet i nezavisnost, a ne partijsku stegu i kontrolu, onda ćemo sasvim drugačije gledati na ovakve pojave u parlamentu.
Pripremio: Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU2 sedmice