Povežite se sa nama

Uncategorized

VLAST I DRŽAVNA REVIZORSKA INSTITUCIJA: Svi premijerovi ljudi

Objavljeno prije

na

Ovo je već ko zna koji put da Žurić, inače vjenčani kum premijera Markovića, pokušava da uđe u Senat DRI. A odluka i ovog puta ostaje na skupštinskom plenumu. Imajući u vidu da opozicija nije u Skupštini, te da je parlament postao uigrana glasačka mašina vlasti, Žurić nikad nije bio bliže toj poziciji. A DRI punoj kontroli.

Tokom tajnog glasanja Odbora, Žurić je dobio šest od sedam glasova. Članovi Odbora su: Petar Smolović, Jovanka Laličić, Branko Čavor, Filip Vuković, Predrag Sekulić i Genci Nimanbegu. Ko nije glasao za Žurića, ne zna se. Odbor je odlučio i da se ne održi konsultativno saslušanje svih kandidata uz obrazloženje da se ne bi priča ,,politizovala”. Ovako je ono, skroz stručna. Ima samo jedna začkoljica. Žurićevu stručnost osporila je ranije DRI, dok njegove političke dobre veze nijesu sporne. Žurić je kum premijera Duška Markovića. On je izjavio ranije da mu Marković nije ,,jedina i isključiva” preporuka za Senat. Ali je nije sporio.

,,Kumstvo i prijateljstvo dvije porodice dugo je 200 godina. Nije mi veza sa Markovićem isključiva i jedina preporuka za ulazak u Senat DRI. Dolazim iz baze i jedini sam od onih koji na konkursu ispunjavaju sve uslove propisane zakonom. Imam 26 godina rada u javnim finansijama, a 11 i po godina sam proveo u DRI, imam položen ispit za državnog revizora i pravosudni ispit. Pravni fakutet sam završio u Kragujevcu za sedam godina uz rad, govorim ruski i služim se engleskim jezikom”, kazao je Žurić.

Izbor Žurića za petog člana Senata DRI bio bi završni čin potpune politizacije najviše revizorske institucije u Crnoj Gori, reagovao je na odluku Odbora član Predsjedništva Građanskog pokreta URA Rade Milošević.

,,Malo je bilo premijeru Markoviću da vrsnog poznavaoca formule ,,jedan zaposleni – četiri glasa” Zorana Jelića postavi u Senat DRI, pa je morao i gospodina Žurića, čija je jedina preporuka – kumstvo sa premijerom Markovićem. Kao i u svim drugim segmentima društva, DPS pokušava da ostvari apsolutnu kontrolu nad svakom institucijom, kako se niko ne bi usudio da kontroliše njihov kriminal”, ukazao je Milošević. On ističe da je u pitanju skandal ogromnih razmjera, jer je ,,dovoljno reći da je i sam DRI javno osporio stručnost Žurića”.

Žurić je inače u Savjetu Agencije za borbu protiv korupcije, instituciji koju kontroliše Sreten Radonjić, još jedan kadar sa dobrim privatnim vezama sa premijerom Markovićem. Radonjić je, poznato je, tast sina Markovića, a on i Žurić u Savjetu se nerijetko nadopunjuju. Posebno kada treba spasiti to utvrđenje vlasti od napada civilnog sektora, odnosno izvršne direktorice MANS-a Vanje Ćalović, koja je takođe članica Savjeta Agencije.

Komisija za sprečavanje sukoba interesa je prije nego je prepustila mjesto Agenciji za sprečavanje korupcije utvrdila da je Žurić u sukobu interesa jer je istovremeno član Savjeta te Agencije i državni revizor. Sad će evo možda biti i član Senata DRI, i Savjeta Agencije. Teško da će se Radonjić tome pobuniti.

Zbog ranijih neuspjelih pokušaja za popunu Senata DRI napravljen je dogovor da se ne predlaže kandidat ako nema punog konsenzusa vlasti i opozicije. DPS je pokretanjem procedure za izbor člana Senata taj dogovor prekršio, podsjećaju mediji. Tokom devetomjesečnog bojkota parlamenta, u Senat je ušao još jedan stručnjak koji ima podršku DPS-a – član Glavnog odbora te partije Zoran Jelić. Nadaleko poznat po krilatici iz afere Snimak – jedan zaposleni četiri glasa. Ali i po potpunoj odanosti partiji koja mu je donijela mogućnost da Zavod za zapošljavanje zadugo pretvori u porodičnu manufakturu.

Žurić se, tokom svojih brojnih pokušaja da osvoji DRI, jedino nije kandidovao baš tada kad je izabran Zoran Jelić. Slučajno. On je to pojasnio time da je ,,sada značajno poboljšan materijalni položaj revizora, pa je razmišljao da li da se kandiduje i na posljednji konkurs”.

U Senatu DRI su sem Jelića još: Milan Dabović, Nikola Kovačević i Branislav Radulović. Peti član Senata treba da bude u sektoru za velike potrošačke jedinice i fondove. Kad Žurić to pročešlja, biće sve u redu. Sigurno. .

I Nikola Kovačević ima dobre veze sa vlastodršcima. I DPS-om. Kovačević je šura bivšeg ministra finansija i aktuelnog guvernera Centralne banke Crne Gore Radoja Žugića. Uz to bio je član Izvršnog odbora Demokratske partije socijalista. Takođe, bio je i pomoćnik u Minsitarstvu rada i socijalnog staranja. Kovačević je u Senat DRI izabran u ljeto 2013. godine, nakon što je izbila čuvena seks afera nakon koje je DRI napustio Miodrag Ivanišević, tadašnji predsjednik Senata DRI, javnosti poznat kao ministar finansija u vrijeme duvanskih devedesetih .

Ivanišević je završio na naslovnim stranama u donjem vešu u martu 2013. godine, baš nakon što je ta institucija objavila Izvještaj o reviziji državnih garancija iz 2010. i 2011. godine koji je potvrdio sumnje da su stotine miliona eura iz državne kase završile u rukama vlasnika KAP-a i Željezare, te Pobjede i Željeznice – mimo zakona, bez analiza i odgovarajućih kontragarancija, i najvažnije – uz znanje vrha vlasti da je izvjesno da će taj novac vraćati crnogorski građani.

,,Zanimljiv je tajming izbijanja seks afere Ivanišević. Snimak intimne avanture bivšeg predsjednika DRI u njegovoj kancelariji pušten je na Jutjub ubrzo nakon što je Ministarstvu ekonomije i Ministarstvu finansija dostavljen preliminarni izvještaj DRI o državnim garancijama. Taj nalaz DRI poslat je ministarstvima 18. februara 2013. Snimak je na Jutjub postavljen krajem marta… prema saznanjima Monitora, izradom tog izvještaja, prije nego što je dao ostavku nakon izbijanja afere, rukovodio je Ivanišević. Ne samo to. Prema tvrdnjama više sagovornika Monitora, potpis Ivaniševića nalazio se na preliminarnom nalazu”, pisao je tada naš nedjeljnik.

Sumnjalo se da je još tada vlast odlučila da preuzme potpunu kontrolu nad DRI. Kada Žurić (ako ga konačno izaberu), Jelić i Kovačević budu kontrolisali finansije vlasti i partija, neće biti takvih izvještaja. Uz činjenicu da je tast na čelu Agencije za sprečavanje korupcije koja takođe ima ingerencije kontrole partijskih finansija, premijer i depeesovci nemaju brige.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo