Uncategorized
SLAVIŠA LEKIĆ, PREDSJEDNIK NEZAVISNOG UDRUŽENJA NOVINARA SRBIJE: Vučić jedino ne kontroliše – Vučića
MONITOR: Čime je trenutno preokupirana politička javnost u Srbiji?
LEKIĆ: Opet i iznova: „unutrašnjim dijalogom o Kosovu!” Kad god političarima nestane municije u ratu za glasove, potegne se pitanje Kosova. I 1981. godine Kosovo je bilo „majka svih pitanja” i 1989. i 1991. i 2003. i 2007. i 2012. … evo i danas se preti pričanjem ispričane, da ne kažem – okončane priče. Srbiji je u ovom trenutku neophodniji unutrašnji dijalog o Vučiću i njegovoj bahatoj vladavini.
MONITOR: Model vlasti koji preferira Aleksandar Vučić je potpuna kontrola državnih institucija. Ima li u Srbiji snaga koje tome mogu stati u kraj?
LEKIĆ: U ovom trenutku ne. Nema te institucije koja nije pod direktnom Vučićevom kontrolom: od komunalnih inspektora, do generala policije; od medija do pravosudnih institucija; od predsednika poslednje mesne zajednice iz nekakvih Vražogrnaca, do predsednice parlamenta. Jedino koga Vučić nije u stanju da kontroliše je – Aleksandar Vučić!
MONITOR: Zašto evropski zvaničnici tolerišu Vučićevu autokratiju, da li radi očuvanja stabilnosti u regionu, odnosno da li je on, kako kažu neki politički analitičari, stvarno stabilokrata, kako se to kaže novom politikološkom terminologijom?
LEKIĆ: Ne treba smetnuti s uma da je i Slobodan Milošević, onomad, bio – faktor mira i stabilnosti. Odmah posle Dejtona, po obavljenom poslu, postao je remetilački faktor, a onda i završio u Hagu. I Vučić je faktor mira i stabilnosti ali neuk, nekako. On čim malo vikne, probudi radikala u sebi i da onom starom Vučiću na volju. Bitno je i Evropu ali i region stalno i iznova podsećati da je reč o onom istom junoši koji je kao mlađani patriota za govornicom Skupštine Srbije urlao: ,,Pa, vi bombardujte. Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana”, ili slovodobitno obećavao: ,,Osvetiću se kad-tad Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje”. Taj novi lider Balkana umeo je da kaže i: ,,Vojislav Šešelj je običan lažov, mali miš!” I: ,,Hitler je Mona Liza u odnosu na Dinkića”, i ,,Kad bi Bogoljub Karić bio premijer u Srbiji niko ne bi ostao živ, a ne bi bilo smisla ni da ona postoji” i ,,Još je Aristotel utvrdio da je idiot čovek koji se ne bavi politikom na ozbiljan način. Taj izraz kao da je smišljen za Tadića”, i ,,Ivica Dačić je patuljak, patrljak vladajuće koalicije”… Pitanje je dana kad će i oni koji nam kroje kapu uvideti da je Srbija u raljama čoveka koji je ogrezao u malignom narcizmu.
MONITOR: Ako Srbija bude morala da bira između bližih veza s Rusijom i članstva u Evropskoj uniji za šta će se odlučiti? Šta će zapravo odabrati Aleksandar Vučić?
LEKIĆ: Mislim da tu više nema dileme: Vučić se već dugo predstavlja kao igrač koji je nepovratno intoksiniran evropskim vrednostima i prosto sumnjam da sme skrenuti sa puta koji mu je nacrtan i na koji je pristao. Cena za kršenje obećanja bila bi drastičnija po Vučića, nego po Srbiju.
MONITOR: Kako tumačite to da nijedan američki zvaničnik ništa nije izjavio nakon nedavnog sastanka sa Vučićem u Vašingtonu?
LEKIĆ: Ajde, zamislite, da Murinjo komentariše to što je Saša Ilić iz Partizana ili recimo centarfor Sutjeske iz Nikšića šopingovao u Mančesteru!
MONITOR: Da li je predsjednik Srbije, koji je uz to i šef vladajuće stranke, zavladao i Narodnom skupštinom po metodu stranačke poslušnosti, jer ga ministri i poslanici slušaju zato što im je stranački ili koalicioni šef, umjesto da rade ono za što su ovlašćeni?
LEKIĆ: On je svime zavladao. Vučić vlada strahom i praktično je nemoguće privesti pravdi tu radikalnu energiju kojom inspiriše i opčinjava svoje opskurne imitatore sklone toljaganju. Tu manijakalnu potrebu da oponašaju, imitiraju i kopiraju svog vođu nisu izmislili naprednjaci, ali oni jesu to „nadmetanje” izvitoperili, da ozbiljne ljude hvata ozbiljna jeza.
MONITOR: Ovih dana predsjednica Skupštine Maja Gojković otkrila je da je ekspert za čitanje misli. Pozvala je Rodoljuba Šabića, povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, da podnese ostavku i krene u kampanju za gradonačelnika Beograda jer zakon ne predviđa da se zaštitnik bavi politikom. Šabić je odgovorio da predsjednica zna da čita misli i zna bolje od njega šta misli.
LEKIĆ: To je šablon koji karakteriše postajanje ove vlasti: funkcioner SNS-a nešto, kao, lane; provladin medij to sutra plasira na naslovnu stranu; volšebno u javnost procure stvarne ili docrtane note iz dosijea tajnih službi i onda vas provlače kroz medijskog toplog zeca. Obično to rade Vučić, Maja Gojković a najčešće Nebojša Stefanović, vlasnik plagiranog doktorata i funkcije ministra unutrašnjih poslova. Kad god treba nekog difamirati, prethodnica je Stefanović: tako je najavio hapšenje Mitroslava Miškovića ili medijsko čerečenje bivšeg ombudsmana Saše Jankovića. Ne bih da sam u Šabićevoj koži.
MONITOR: Kako na predstojeće beogradske izbore treba da izađe opozicija – da li je najbolje da se opozicione partije ujedine i izađu sa jednom listom ili da idu u više kolona?
LEKIĆ: Nikada u istoriji parlamentarizma u Srbiji opozicija nije bila ovako razbijena, nejaka, rascepkana, bezvoljna, sa manjkom entuzijazma i energije, stalno u sumnji ko je među njima Vučićev trojanski konj i, što je najgore, bez ideje kako ukočiti Vučića. On je i takvoj, slaboj opoziciji maksimalno suzio manevarski prostor uglavnom nelegitimnim sredstvima i ukoliko se nešta ne promeni, opozicija mora bojkotovati izbore. Pod nešto, mislim na svašta: očajna atmosfera u društvu; loš izborni zakon, medijska hajka protiv opozicije, na jednoj i medijska blokada na drugoj strani, zloupotreba institucija koje su nadležne za izbore…!
MONITOR: Kako komentarišete izjavu premijerke Brnabić da će se ona samo baviti ekonomijom, a Ivica Dačić ostalim poslovima?
LEKIĆ: Nisam od onih koji misle da je Ana Brbabić fikus u Vladi ili da je Vučićev Mirko Cvetković. Koliko je Vučićev igrač verujem da je toliko i autentična i nadam se da će moći da povuče i neki svoj potez. Što se Dačića tiče, on će se i dalje, jer to mu je biznis od 2008. godine, baviti ostalim poslovima u koje na prvom mestu spada zabavljanje okoline: pevao „Miljacku” ili glumio klovna, njemu je svejedno – u obe uloge se podjednako loše snalazi.
MONITOR: U Strategiji razvoja kulture Srbije u odjeljku „Negovanje srpskog jezika i ćirilice” predviđene su poreske olakšice za listove i časopise na ćirilici, otkup naučnih i književnih djela štampanih ćirilicom, za filmove titlovane na čirilici… Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Početkom devedesetih, kad je Slovenija najavila otcepljenje, Bora Jović, tada zvanično druga figura po moći u Srbiji, javno je insistirao na bojkotu slovenačke robe, a posebno se ostrvio na kiselu vodu „Tri srca” iz Radenske. Ta kampanja je propala, kao i druge tipa – „Kupujmo domaće”, i ova će pasti u zaborav brže nego se nadamo!
MONITOR: Zašto na sve to što se dešava u Srbiji rijetko reaguju intelektualci javnim i smjelim nastupom, gdje su nestali ljudi koji govore autoritetom svojih struka?
LEKIĆ: Mislim da su se intelektualci u Srbiji privremeno povukli na rezervne položaje, jer neće da troše reči na lake teme i polemike sa nedoraslim sebi! Hoću da verujem da su se sklonili od onih koji su zagadili intelektualni i svaki drugi prostor delovanja kroz specifičan način komunikacije afirmisan na Pinku i Hepiju, u Informeru, Srpskom telegrafu i Kuriru, tu i tamo u RTS-u i Politici, a već pet punih godina u Skupštini i Vladi Srbije.
Ne podržavam, ali razumem.
Autocenzura preplavila medije
MONITOR: Kako je uspjelo predsjedniku Aleksandru Vučiću da, kako ste nedavno rekli, postane kreator ambijenta u kome je utjerivanje straha u kosti novinarima podrazumijevajuća aktivnost?
LEKIĆ: Predsednika države ni promena funkcije nije privela protokolu: novinaru se, pogotovu s tog položaja, morate obraćati kao zastupniku javnosti a ne novinarima američke ili banjalučke televizije, ološu ili smradu, drugosrbijancu ili prvočetniku! On patološki mrzi novinare: korene treba tražiti u njegovoj neuspešnj karijeri novinara početnika na RTV Pale i u karijeri najomraženijeg ministra informisanja u poslednje tri decenije. To su frustracije koje se manifestuju izlivima gneva na konferencijama za novinare, targetiranjem novinara, lično ili preko svojih medija, hapšenjima onih koji ga mogu kompromitovati. Ako se čovek koji je okupirao javni prostor ponaša tako kako se ponaša, šta očekivati od raznih đuka, martinovića, rističevića i ostalih perjanica srpskonaprednjačke bahate kamarile koja ne bira sredstva u obračunu sa neistomišljenicima.
MONITOR: Ko i kako može parirati tolikom pritisku na kritičko novinarstvo?
LEKIĆ: Postoje džepovi otpora, kao što su Danas, Vreme, NIN, TV N1, TV Šabac ili portali kao što su Indsajder, CINS, BIRN, KRIK, Južne vesti… Ali to je toliko malo da me podseća na one oaze iz fatamorgana. Najveći problem je autocenzura koja je preplavila srpske medije. Prvenstveno urednike, kojima ne pada na pamet da stanu iza svojih novinara i na taj način ih ohrabre da rade svoj posao, a obeshrabre sve one koji ih u tome sprečavaju.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način