Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Najpolitičkija vlada

Objavljeno prije

na

Jedna nesreća baš nikad ne ide sama. Dokazale su to ovih dana i dvije koalicije. Opozicionom savezu je golim nasiljem vlasti otet Nikšić. Vladajuće bratstvo u novu vladu je opet uguralo svoje istaknute partijske vojnike. Bilo je, tvrde svjedoci, mnogo i vike i bijesa oko toga koga će zapasti privilegovano zvanje ministar. Sedmostruki premijer Milo Đukanović je na kraju sklepao kabinet kojim su začuđeni i njegovi depeesovci. Zadržao je većinu tima koji nije pobjeđivao u proteklom mandatu i pojačao ga ministrima koji su se vjerovatno i sami iznenadili šta ih je snašlo. Svakom svoje. Njemu su potrebni poslušni. Nama će sa njima biti još gore.

Da Crnoj Gori nema sreće od nove vlade vidi se i po tiradi predsjednika parlamenta. Ranko Krivokapić javnost tješi da krizna vremena iziskuju još ,,političkije vlade”, ma šta mu to značilo. I još podučava: ,,Moramo naučiti da se ponašamo evropski, u ovom slučaju svjetski”.

Da pokaže šta bi to trebalo da znači, sjutradan po izboru ,,najpolitičkije vlade” zakleo se da Amfilohijeva crkva mora letjeti sa vrha Rumije na neko drugo brdo. Valjda je to najpreči potez u novom pospremanju države u kojoj nam se Đukanović ukaza kao nezamjenljivi spasilac. Vidjeli ste kako veze svoj program u parlamentu. Prioriteti nove vlade, uvjerava, biće sve što ,,obuhvata formulacija briga za kvalitetom života građana”. Zasu nas obećanjima o bespoštednoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i silnim reformama.

Red demagogije, red iluzija. Kao da je predizborna kampanja.

Šteta što novi premijer nije bio tu pa da zaustavi dvadesetogodišnje urnisanje Crne Gore, koje je obavljeno pod palicom nekoga ko se slučajno zove – Milo Đukanović.

Istog dana, dok je premjer pričao bajke o novoj Crnoj Gori, stiže aber od Transparensi internešnela. Njegov najnoviji indeks percepcije korupcije pokazuje da se pogoršalo stanje u Crnoj Gori. Sada je na 75. mjestu na listi od 174. zemlje. U odnosu na prošlu godinu pala devet mjesta. Sve zemlje regiona, osim Crne Gore i Albanije, bolje su rangirane nego prošle godine.

Novi dokaz da se crnogorska vlast protiv korupcije bori samo ispraznom retorikom sigurno neće obradovati strane investitore koji jedini mogu koliko toliko ozdraviti njenu posrnulu privredu.

U opoziciji se s pravom iščuđavaju povodom premijerovih revolucionarnih poduhvata. ,,Borbu protiv korupcije treba da vodi čovjek koji je odgovoran za ovu pošast. A u nova radna mjesta treba da nas vodi čovjek iza kojeg su ostale zatvorene fabrike”. Problem je jedino što je opozicija prisustvom na sjednici, nakon otimačine u Nikšiću, dala Đukanoviću legitimitet. Njemu toliko treba. Javnost od opozicije očekuje da odbrani izborni rezultat u Nikšiću i da ne dozvoli ponižavanje njihove volje.

Pesimizam ne krije ni nevladin sektor. ,,Sudeći prema sastavu nove Vlade, čija je većina članova optužena za brojne korupcijske afere koje nisu imale epilog pred sudom, konkretnih rezultata neće biti ni u narednom periodu”, upozorava MANS.

Ne bi bilo loše pogledati šta se ovih dana dešava u Sloveniji. Tamo danima protestuju građani nezadovoljni vladom Janeza Janše. Više građana i policajaca je povrijeđeno, a na desetine pohapšeno. Slovenačko Delo objavilo je pismo policajca koji poručuje javnosti – neću mlatiti gladan narod, ni ako mi to zapovjede. ,,Poručujem vlastima: još sam čovjek, još znam šta je pravo, a šta krivo i kad stavim kacigu, pancirku, prsluk i držim pendrek”. Protesti su već urodili plodom. Gradonačelnik Maribora Franc Kangler podnosi ostavku. Njegov posljednji međunarodni poduhvat bilo je nedavno nagrađivanje Mila Đukanovića. Možda bi i Đukanović slijedio lijep primjer ostavke svoga mariborskog prijatelja, ali nedostaju snažni protesti kao inspiracija. Treba čovjeku pomoći.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine u Crnoj Gori ima 76 aktivnih gromobrana koji su potencijalni izvori radioaktivnog zračenja. Iz NVO sektora upozoravaju da smo izloženi opasnosti od najmanje 20.000 izvora štetnog zračenja.

Od radioaktivnih gromobrana i ostalih uređaja lako se spasiti. Treba ih samo ukloniti. Ali kako da naše male živote spasimo od ovakve vlasti?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DANAS, SJUTRA

Njihovi dani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.  Srećni Njegoševi dani

 

 

Ovogodišnje Njegoševe dane  crnogorski vlastodršci su pretvorili u – Joanikijeve dane. Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.

Prvo nam se s društvenih mreža obratio predsjednik Skupštine Andrija Mandić, sa svečanog otvaranja  XVI Dana Njegoševih u Nikšiću. Manifestacija je prigodno otvorena  promocijom knjige  Duh diše gdje hoće, mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Mitropolit je na svečanosti sjedio uokviren kadrovima NSD u vlasti. S jedne strane predsjednik parlamenta, s druge Marko Kovačević, gradonačelnik pjesnik, kako ga predstaviše.  U prvom redu normalno – Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama.

„Ovo veličanstveno sabranje, održano u nedavno adaptiranoj multifunkcionalnoj sali obnovljenog i modernom dobu prilagođenog Doma revolucije, koji je prije nešto više od mjesec dana otvorio gradonačelnik Nikšića, proteklo je u atmosferi iskrenog zajedništva i istinske pravoslavne sabornosti, tako svojstvene Nikšićanima. U susret godišnjici rođenja našeg najvećeg vladara i pjesnika, Petra II Petrovića Njegoša, večerašnje sabranje kao da je jednom dušom posvjedočilo dubinu i neprolaznost njegove misli iz Gorskog vijenca: „Najedno se bolje razbiramo”,  napisao je predsjednik parlamenta potom na nekadašnjem Tviteru.

Ono, istina, posle sabiranja na Danima Njegoševim,  još se bolje razbira da sekularna Crna Gora postaje tek sjena, baš kao i ona građanska država upisana u Ustav.

O sabiranju i pravoslavlju, prozborio je na promociji  i gradonačelnik Nikšića.  „Neka ta kap u moru naše kulture, za koju bi neko dao sve, bude naznaka da ne treba ni pred kim da povijamo glavu, ni pred kim da se stidimo, nego da kažemo, vrlo jasno ko smo i šta smo – a mi smo Njegoševi“, saopštio je gradonačelnik pjesnik. Koji se ne stidi svojih usmenih tonova govora mržnje. Za koje je do sad kažnjen sa tek 2000 eura.

Njegoševi dani  nijesu prošli bez Alekse Bečića, potrpredsjednika Vlade za bezbijednost,  predlagača Njegoševih dana, kako je sebe ove godine nazvao.

Nakon uvodnog govora u kom je potrpedsjednik Vlade Bečić lijepo kazao da je Njegoš prevelik za partijsku knjižicu, preširok za ideološku fioku i previsok za svaki rov, dio govora posvećen je pokojnom mitropolitu Amfilohiju, odnosno aktuelnom mitropolitu Joanikiju.

Za pokojnog mitropolita Amfilohija Bečić je kazao da je volio i one koji su ga slavili i one koji su ga osporavali: „Na zakon je odgovorio jevanđeljem. Na prijetnju molitvom. Na silu litijom“.  Čovjek bi rekao Hrist lično, a ne mitropolit koji je  aktivno podržavao ratnu politiku devedesetih i ideologiju krvi i tla, te posebno se  isticao izjavama negiranja crnogorske nacije, ksenofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima.

„Mitropolit Joanikije nastavio je tamo gdje je mitropolit Amfilihije stao”, dodao je Bečić. Taman. „A naš zadatak je da izgradimo Crnu Goru u kojoj nijedan vladika više neće morati da brani Crkvu od države, nijedan građanin državu od mafije, niti jedno dijete svoje ime i pamćenje od nametnutog zaborava“, zaključio je potpredsjednik Vlade.

Kako da odbranimo državu od Crkve, Bečić nije pitao. A tek pamćenje. Dok ih tapšu iz Brisela – sve teže.

Srećni Njegoševi dani .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Drugačije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da nismo zemlja evropskih vrijednosti, najbolje se čita iz vijesti koje prođu neopaženo. Poput one o turskom državljaninu napadnutom u Podgorici, kome su u policiji tražili da im donese snimak napada na USB-u i obezbijedi prevodioca. Dok su ministar policije i potpredsjednik Vlade stajali u prvom redu „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta“. Sekularno

 

 

Podržalo je. Nakon pada Vučića, poraza desnice u Brazilu, klimavih nogu Netanjahua, Tramp je porazio sebe samog. Odlazak autokrata, desničara, fašista, zločinaca, uvijek je dobra vijest.

I iz Brisela su stigle dobre vijesti. Najnoviji Izvještaj o napretku Crne Gore za ovu godinu istrajno govori o očiglednoj namjeri Evrope da nas tamo ugura. Naši bespogovorno ispunjavaju tehnikalije koje se od njih traže. Suštinske reforme su drugo.

Da smo daleko od zemlje evropskih vrijednosti ne moramo iščitavati između redova diplomatskih formulacija najnovijeg Izvještaja Evropske komisije. To se najbolje čita iz vijesti koje su ove sedmice  prošle pored nas kao – nevažne. Bez glasa. Reakcije. Ne računajući „djelovanje“ na društvenim mrežama.

Jedna od njih je objava novinara Dragoljuba Vukovića o turskom državljaninu koji je napadnut u Podgorici, dok se biciklom vraćao sa Cetinja. Zadobio je povredu glave iako je nosio kacigu, telefon mu je razbijen, a bicikl oštećen. Otišao je u policiju, da prijavi napad. Tamo su mu rekli da dođe sjutradan sa snimcima sopstvenog napada, da ih donese na USB-u, da se oni s tim valjda ne muče. Još i  da povede sa sobom nekog ko zna crnogorski. Prevodilac i ostala prava, to u našoj Maloj korak od Evrope institucije nijesu izgleda dužne da obezbijede.

Nakon Vukovićeve objave, vijest su stidljivo prenijeli i rijetki mediji, a policija izdala saopštenje. Ono poznato – preduzimaju se sve mjere i ostalo. Kao ono kad su preduzimali mjere poslije izliva nasilja prema turskim državljanima na podgoričkim ulicama u oktobru prošle godine. Nakon što su tim izlivima doprinijeli postrojavajući sve turske državljane na koje su naletjeli, ni krive ni dužne, uza zidove zabjelskih zgrada. Samo zato jer su – Turci.

I tako. Dok je još jedan turski državljanin uzalud tražio pravdu pred crnogorskim institucijama, ministar policije i potpredsjednik Vlade za bezbjednost, imali su preča posla. Bili su u prvom redu na Koniku, „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta na mjestu gdje će biti izgrađen hram Svetog Vasilija Ostroškog”. Sekularna država, šta ćeš.

Bilo je još uznemirujućih vijesti. Ona o jedva punoljetnom mladiću koji je sebi oduzeo život u jednom porimorskom gradu jer je navodno bio žrtva maltretiranja, kao „drugačiji“, nije ni dospjela u medije. Na društvenim mrežama se raspravljalo, sudilo, kritikovalo, zgražavalo, tugovalo. Na javi – ćutanje.

Piše to i u Izvještaju. Evropska komisija u najnovijem dokumentu opet ukazuje na nedovoljnu podršku porodicama, kašnjenje u donošenju važnih strateških dokumenata i propuste u zaštiti djece od nasilja.

Odnos prema drugačijima je baš ono što razlikuje režime poput onih koji ovih sedmica padaju, od Vučića do Trampa, od onih drugih. U kakvim valjda želimo da živimo. Jednaki pred institucijama. Na ulici, u školama. Kad ovakve vijesti budemo primjećivali i snažno na njih reagovali, to će biti istinsko približavanje  Evropi, odnosno evropskim vrijednostima.

To će biti drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Da podrži

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom. Kod kuće, nije bilo velikih odluka i promjena, ali makar Milan Knežević nije dalje prijetio da će uređivati crnogorske kritičke medije  kad ih Vučić pokori

 

 

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom.

Priče iz Srbije, Brazila i Izraela nijesu iste, kao što nijesu ili neće biti ni njihovi raspleti. Ipak, sve su, makar na tren, prostor za drugačije.

U Brazilu se nadmetala  ljevica Inasija lule da Silve i desnica Flavija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Žaira Bolsonara, osuđenog zbog pokušaja da poništi rezultate prethodnih predsjedničkih izbora u Brazilu. Desnica je bila uvjerena da joj je pobjeda zagarantovana, uz  brojna predviđanja i istraživanja  u tom smjeru. Lulina pobjeda bila je šok. Dodatno,  ljevica u Brazilu nije samo pobijedila tamošnju desnicu, nego i američke uplive i njihova nastojanja da utiču na ishod. Pobjedila je i Trampa.

U Izraelu nije bilo takmičenja lijevog i desnog, i rasplet očito neće donijeti  nasušne  promjene.  Netanjahu je izgubio većinu, ali tu većinu nije dobio nijedan politički blok. Formiranje vlade moglo bi potrajati,  pošto  niko ne razmatra koaliciju sa arapskim mandatima. Zato ratni zločinac i dalje ostaje tu, a fašizam prijeti da razori sve. Gaza i dalje krvari na očigled svijeta.

Predsjednik SNSD Milorad Dodik čestitao je Državi Izrael i Benjaminu Netanjahuu osvojen broj mandata na izborima, porukom da „Republika Srpska stoji uz Izrael, danas, sutra i uvijek“. Na žalost, Dodika nije zahvatio ovaj talas odlaska autokrata i desničara. Da je Vučić pao prije izbora u BiH, ko zna.

Na posljetku, Srbija. Sukob društva i korumpirane i kriminogene vlasti. Pobjedom na izborima Studentska lista nije pobijedila samo autokratu Vučića nego i opoziciju, koja nije uspjela ni da pređe cenzus. Čitavu političku klasu savladala jedna mladost, ponijeta željom za slobodom. To je trenutak istorije koji će dugo trajati.

Iako je  mirni Vučićev silazak sa vlasti razlog za ogromno slavlje, pred Studentskom listom i Srbijom tek je ozbiljan i težak posao. Ne samo ozdravljenje društva koje je predugo kontrolisano i uništavano.  Nego je tu i ono drugo važno pitanje – šta je politika Studentske liste osim  borbe protiv Vučića?  Gdje sad ide Srbija?  Najavljuje se da će za nove vlasti u Srbiji prioritet biti lustracija, borba protiv korupcije i jačanje institucija. Vidjećemo.

Govoreći o studenskim protestima u Francuskoj, Italiji i Belgiji, Španiji i Albaniji, koji su nastali kao odgovor na krize stanovanja, obrazovanja i uništavanja životne sredine, Yanis Varoufakis kaže: „Nevjerovatan ustanak mladih u maju 1968. godine, kada su studenti pozvali da tražimo nemoguće, završio se jačanjem konzervativizma. Da li će i ovaj ustanak na kraju ojačati ekstremnu desnicu koja prezire ustanike, upravo onu silu koja buja u njihovom očaju?.. Ako ih ljevica izda, krajnja desnica će iskoristiti njihov gnijev“…

U Crnoj Gori na sve strane nadmetanje – ko je bio veći kritičar Vučićevog režima, odnosno ko je manje s njim sarađivao. Parlamentom odzvanjaju optužbe  – koga je finansirala BIA, ko ima stanove u Beogradu… Plus pitanje – šta za Crnu Goru znači pad Vučićevog režima?  Govori se o ubrzanju evropskog puta zemlje, procjenjuju izjave lidera Studentske liste na temu susjedskih odnosa. Neki su zadovoljni, drugi ćute.

Za sad je makar jedno sigurno – Milan Knežević više ne prijeti da će uređivati crnogorske kritičke medije  kad ih Vučić pokori.  Malo li je.

Samo da podrži.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo