Na web stranici ruskog predsjednika nema  vijesti o razgovoru Tramp – Putin. Samo komentar predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova koji se može smatrati pokazateljem da je moguć  prekid vatre  bez osvajanja cijelog Donbasa.  Putinov sekretar za štampu Dmitrij Peskov izjavio je da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore”. To je izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači ustupke

Američki predsjednik Donald Tramp je 9. marta pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bi razgovarali o deficitu nafte na globalnom tržištu i mirovnom rješenju u Ukrajini. Na web stranici ruskog predsjednika nema službenih vijesti o ovom razgovoru, samo komentar ruskog predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova. Smatra se da je on zadužen za obnovu odnosa između SAD-a i Rusije (Ušakov je bio ruski ambasador u Washingtonu i Putinov povjerenik). Dakle, njegov komentar se može smatrati pokazateljem da se ruski pristup obnovi mira počeo mijenjati.

Ušakov je istakao tri pitanja za koja želi da se smatraju najvažnijim za obje strane. Prvo, dva puta je u svom kratkom komentaru naglasio da su se predsjednici dotakli ne samo ukrajinske situacije, već i sukoba Irana sa SAD-om i Izraelom te budućnosti venecuelanske nafte. Drugo, “razgovor je bio poslovan, iskren i konstruktivan”, jer se dva lidera međusobno poštuju. Žele češće komunicirati i namjeravaju to činiti “redovno”, a američki predsjednik je prvi to predložio. Treće, američki predsjednik želi što prije okončati neprijateljstva u Ukrajini. I moguće je da će prekid vatre biti uspostavljen “kako bi se postiglo dugoročno rješenje”.

Od Ušakova se ne može očekivati ​​istinit i tačan opis razgovora. Njegov je posao da ga opiše na način koji odražava pristup Kremlja odnosima sa SAD-om. Moskva želi da se smatra važnim partnerom Washingtona. U tom slučaju, ustupci koje će Rusija učiniti kako bi se pridržavala Trampove želje da se sukob odmah okonča, izgledat će kao prijateljska usluga. A ne kao reakcija na američki pritisak.

Međutim, Tramp namjerno pokušava pokazati da mu Putin ne treba kao partner na svjetskoj sceni. Američki predsjednik je novinarima rekao o svom “vrlo dobrom razgovoru” s Putinom, spomenuvši da “želi biti od pomoći” u rješavanju sukoba s Iranom. Tramp je dodao da je svom sagovorniku objasnio da “bi mogao biti od veće pomoći ako bi se završio rat između Ukrajine i Rusije”.

Ova primjedba američkog predsjednika objašnjava zašto na sajtu Kremlja ne postoji službeni opis razgovora između Putina i Trampa. Štaviše, nagovještaj o mogućnosti prekida vatre opovrgnuo je sekretar za štampu ruskog predsjednika Dmitrij Peskov 10. marta.

Peskov je izjavio da Tramp nije pokušao zahtijevati prekid vatre kao neophodan uslov za dalje pregovore. Podsjetio je da je “dosljedan stav predsjednika Putina dobro poznat”. Moglo bi se činiti da Kremlj i dalje insistira na predaji cijelog Donbasa Rusiji. Ali, to nije baš tako. Jer je istovremeno Peskov priznao da su “svi zaista zainteresovani za brzo primirje” i napomenuo da je “teško osporiti to”.

Putinov sekretar za štampu, izjavio je, što je vrlo važno,  da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore” i želi da Vašington nastavi s njima. To je direktna izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači neke ustupke, uključujući uspostavljanje prekida vatre bez prethodnih uslova. Međutim, Rusija ne želi da EU od toga nešto dobije. Kremlj vjeruje da Tramp neće iznevjeriti njena očekivanja.

Ako  ostvari svoje glavne ciljeve u sukobu s Iranom, – prekid izvoza iranske nafte u Kinu i sticanje kontrole nad transportom nafte i tečnog prirodnog plina kroz Hormuški moreuz, – Tramp može postići dogovor s Moskvom. Trampova administracija će morati kompenzirati neizbježan pad proizvodnje nafte u zemljama Perzijskog zaljeva kako bi spriječila ekonomske poteškoće u azijskim zemljama saveznicama SAD-a. Posebno u Indiji, koju Tramp želi učiniti američkim partnerom u predstojećem sukobu s Kinom. Američki predsjednik je već pokazao da može popuniti praznine ruskom naftom, omogućivši Indiji da je kupuje i dajući nade ruskoj vladi, koja se bori s rastućim budžetskim deficitom.

Trenutno je to privremena dozvola. Ali može postati trajna ako Tramp postigne dogovor s Rusijom. Tramp može mnogo dobiti ukidanjem američkih sankcija u zamjenu za ograničavanje izvoza ruske nafte u Kinu. A Putinova vlada će biti spašena od vrlo vjerovatne ekonomske krize, koja može imati nepredvidive posljedice u trenutnim okolnostima. Ali Tramp ne može postići dogovor s Putinom dok neprijateljstva u Ukrajini  traju. Dakle, Kremlj će možda biti primoran da se dogovori o brzom prekidu vatre i izgubi priliku da opravda rat osvajanjem cijelog Donbasa.

Postoje određeni znakovi da se Putinova administracija već počela pripremati za takav uzrok događaja. Od 6. marta postoje očigledni pokušaji stvaranja novog medijskog imidža Putina kako bi se odvratilo neizbježno ogorčenje njegovih pristalica, koji očekuju da će on pobijediti u ratu.

Ruski centar za istraživanje javnog mnijenja (VCIOM) objavio je 6. marta rezultate svoje nove sociološke ankete. VCIOM je državna kompanija za sociološka i tržišna istraživanja i redovno provodi takve ankete, a zbog njihove besprijekorne lojalnosti, njihovi podaci su uvijek predvidljivi. Oni svaki put pokazuju da ruski predsjednik uživa ljubav i podršku većine stanovništva.

VCIOM ne falsifikuje rezultate svog istraživanja. On postiže potrebne rezultate sastavljanjem pitanja koja će donijeti očekivane odgovore. Pitanje “da li vjerujete Vladimiru Putinu” oduvijek se koristilo kao glavni pokazatelj široke javne podrške ruskom predsjedniku. Lako se može predvidjeti da bi obična osoba radije izjavila svoje povjerenje nacionalnom lideru nego preuzela nepotreban rizik. Postoje i druga pitanja koja omogućavaju bolje razumijevanje stanja javnog mnjenja. Prije svega, prijedlog da se sa postojeće liste izaberu tri političara kojima ispitanik najviše vjeruje. Posljednjih godina Putina nikada nije izabrala ni polovina ispitanika. Podaci vezani za odgovore na ovo pitanje nisu dostavljani medijima.

VCIOM je iznenada objavio da je tokom ankete samo 32 posto ispitanika izabralo Putina kao jednog od tri političara kojima se najviše vjeruje. Čini se da je to manje nego inače, ali ne dramatično. Ovi rezultati su široko rasprostranjeni u popularnim medijima (to je potpuno nemoguće bez dozvole predsjedničke administracije). Štaviše, protumačeni su kao dokaz pada Putinovog rejtinga jer je rusko društvo umorno od rata.

Istog dana, Putin je održao sastanak posvećen Međunarodnom danu žena sa vojnim medicinarkama, ratnim dopisnicama i aktivnim oficirkama. Suprotno uobičajenom, izgledao je neodlučno i kada mu je jedna od učesnica rekla da strane messengere, uključujući Telegram, treba blokirati iz sigurnosnih razloga, nekoliko puta ju je pitao da li je sigurna da to neće oštetiti komunikacije u oružanim snagama.

Najnevjerovatniji događaj dogodio se 7. marta. Rano ujutro, na službenoj stranici predsjedničke administracije, pojavila se gruba verzija Putinove čestitke za Međunarodni dan žena. Vođa Rusije je imao snažan kašalj i nije mogao pravilno govoriti. Video je izbrisan nakon četiri minute, a ubrzo nakon toga objavljena je i izmijenjena verzija. Ali, kako se ispostavilo, te četiri minute su bile dovoljne da neki provladini mediji kopiraju video na kojem predsjednik izgleda jadno i prošire ga.

Predsjednička administracija je sve ispravno isplanirala. Mediji koji pripadaju grupama ruske opozicije smještenim u EU i SAD-u počeli su koristiti ovaj video kao dokaz da postoji pobuna u Putinovom užem krugu i da će ga uskoro napustiti čak i njegovi bliski saradnici koji više ne vjeruju da može dobiti rat.

Za nekoliko dana, dakle,  pojavio se nov Putinov imidž. On se pretvara da je čovjek kojem nedostaje samopouzdanja i koji se pokorava mišljenju drugih ljudi, gubeći podršku javnosti jer je rat postao nepopularan i okružen izdajničkim saradnicima. U takvim okolnostima, on bi trebao prekinuti rat, ako želi ispuniti volju ruskog društva i spasiti vlastiti život, čak i ako dio Donbasa ostane pod ukrajinskom kontrolom. Za to će morati biti okrivljeni obični ljudi i nevjerni političari.

Ali,  postoji ozbiljan problem koji se ne može riješiti stvaranjem nove medijske slike ruskog predsjednika. Šta učiniti s pravoslavnim fundamentalistima i ultranacionalistima koji bi mogli prestati podržavati Putina ako završi rat bez pobjede? Nisu brojni, ali su aktivni i motivirani. Mogu izazvati društvene nemire ako im pažnja nije odvučena potrebom odbrane pravoslavne vjere i ruskih interesa u nekim važnim geopolitičkim regijama.

Kremlj želi poboljšati odnose s novom sirijskom vladom i pokušava je ne iritirati. Kazahstan je došao pod kinesku kontrolu. Ostao je samo Balkan.

    Dmitri GALKIN

Srbija je najproruskija i prokineskija zemlja u Evropi. Istovremeno, uspješno razvija odnose sa SAD i EU. Sada  se situacija mijenja. Američki i izraelski napadi na Iran jasno  su pokazali da interesi SAD-a i EU više ne mogu biti kompatibilni, barem dok je on na vlasti. To znači da će SAD povećavati pritisak na Kinu bez obzira na evropske interese. A Kini  treba Srbija i učiniće sve da stekne ekonomsku kontrolu nad njom. Prilike ponuđene Vučiću u Kazahstanu najbolja su potvrda takvih planova

Posljednjeg dana posjete Kazahstanu, 27. februara, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić priznao je svom domaćinu, predsjedniku Kasimu-Žomartu Tokajevu: “Ne stidim se govoriti o tome kako pokušavam učiti od vas lično i od naroda Kazahstana.”

Što se tiče unutrašnje politike, treba priznati da je Vučić brz učenik, iako je kazahstanski režim i dalje autoritarniji od srbijanskog. U vanjskim odnosima, Vučić se ponaša drugačije. Umjesto da napravi stratešku opkladu na jednog od globalnih aktera, poput Tokajeva na Kinu, Vučić pokušava da ga svi najuticajniji igrači – SAD, Kina, Rusija i EU – smatraju mogućim partnerom. Srbija je najproruskija i prokineskija zemlja u Evropi. Istovremeno, uspješno razvija odnose sa SAD i EU. Takve taktike su se pokazale  efikasne.  Vučić je mogao preživjeti masovne proteste bez ikakvih ustupaka, jer su svi glavni akteri bili zainteresovani da ostanu na čelu države (ili barem nisu imali ništa protiv toga).

Sada se situacija mijenja. Američki i izraelski napadi na Iran i prijetnje Donalda Trampa eskalacijom neprijateljstava jasno su pokazale da interesi SAD-a i vodeće EU više ne mogu biti kompatibilni, barem dok Trampova administracija ostane na vlasti. To znači da će SAD povećavati pritisak na Kinu bez obzira na evropske interese.  Kini treba Srbija i sigurno će učiniti sve da stekne ekonomsku kontrolu nad njom. Prilike koje su se ponudile Vučiću u Kazahstanu najbolja su potvrda takvih planova.

Srbija i Kazahstan su uvijek imali dobre odnose. Ali ekonomske veze između njih su slabe, prije svega zbog velike udaljenosti koja ih razdvaja. Trgovinski promet između zemalja dostigao je 92 miliona eura u 2025. godini. Poređenja radi, obim trgovine između Srbije i Kine premašio je 6,4 milijarde eura u 2024. godini, a između Kazahstana i Kine premašio je 26,3 milijarde eura u prvih osam mjeseci 2025. godine.

Uprkos tako umjerenim ekonomskim odnosima, Vučić je doveo veliku delegaciju u Astanu, pa čak i otvorio Srpsko-kazahstanski poslovni forum. Nenad Popović, ministar bez portfelja u Vladi Srbije, u govoru na događaju rekao je da Srbija i Kazahstan trenutno imaju odličnu priliku za diverzifikaciju trgovine, proširenje poslovnih veza i izgradnju održive ekonomske saradnje. Kazahstan će mnogo investirati u srpsku industriju i nudi srpskoj vladi profitabilne zajedničke projekte.. Kini je hitno potreban pouzdan kopneni put do Evrope, a Kazahstan i Srbija bi trebali biti njen početni i završni dio.

Američko hvatanje venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura, napad na Iran i nedavne drastične mjere protiv ruske “flote u sjeni” pokazuju Trampove snažne namjere da uspostavi kontrolu nad pomorskim rutama, vitalnim za kinesku vanjsku trgovinu. Sada je glavna meta američkih akcija uvoz kineskih ugljikovodika.  Tramp je već mnogo postigao u tom pogledu. Iranski general Ebrahim Jabbari, savjetnik Korpusa islamske revolucionarne garde, 3. marta je proglasio “Hormuški moreuz zatvorenim” i upozorio da će svi brodovi koji prođu kroz njega biti zapaljeni. To treba smatrati glavnim dostignućem Trampa, koji je odmah najavio da će američka mornarica pratiti komercijalne tankere za naftu kroz Hormuški moreuz. Predsjednik Tramp obećao je da će “Sjedinjene Države osigurati slobodan protok energije u svijet”. To znači da će 20 posto svjetskih dnevnih zaliha nafte koja prolazi kroz Hormuški moreuz biti ili blokirano ili isporučeno pod nadzorom SAD-a.

Kina je uložila mnogo napora u uspostavljanje jakih veza sa zemljama Perzijskog zaliva i u organiziranje njihovog pomirenja s Iranom. To je imalo i određeni uticaj na vanjsku politiku Kazahstana. Ako pogledamo popis nacionalnih lidera koje je Tokajev odlikovao Ordenom Zlatnog orla, naći ćemo tamo samo dva vladara (prije Vučića) koji nisu bili na čelu postsovjetskih država – Tamima bin Hamada Al Thanija, emira Katara, i Abdullaha II, kralja Jordana. Katar je bio glavni partner Irana u regiji, a Jordan je važan saveznik Saudijske Arabije. Približavanje između Irana i Saudijske Arabije smatrano je glavnim dostignućem kineske diplomatije. Počelo je u martu 2023. godine, iranski i saudijski diplomati sastali su se u Kini i najavili obnovu diplomatskih odnosa između svojih zemalja. Jordan, koji Iran smatra prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti, uvjeren je uz pomoć ogromnih kineskih investicija da ne ometa veze između Irana i Saudijske Arabije. U aprilu 2025. godine, kada je saudijski ministar odbrane princ Khalid bin Salman, brat de facto vladara Kraljevine, posjetio Iran, činilo se da su rezultati kineske strategije nadmašili čak i najoptimističnija predviđanja.

Kralj Abdulah II je dva mjeseca prije toga primio svog Zlatnog orla od Tokajeva. Može se pretpostaviti da je predsjednik Kazahstana želio pokazati da njegova zemlja pomaže Kini u vrlo važnom diplomatskom projektu.

SAD su uništile sve kineske napore za dva dana. Kao odgovor na američko-izraelske napade, Iran je napao energetska postrojenja u susjednim zemljama Perzijskog zaljeva, uključujući Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) i Jordan, uzrokujući poremećaje u proizvodnji nafte. Ministar vanjskih poslova Turske Hakan Fidan je 3. marta nazvao iransko bombardiranje cijelog zalivskog regiona “nevjerovatno pogrešnom strategijom”. Ali ništa se ne može učiniti po tom pitanju. Kina je izgubila mogućnost uvoza iranske nafte, a njen pristup nafti u zemljama Perzijskog zaliva će u doglednoj budućnosti zavisiti od Trampa. Kineski brodarski gigant Cosco, koji upravlja jednom od najvećih svjetskih flota tankera za naftu, objavio je 4. marta da je obustavio svoje operacije u Perzijskom zalivu..

Venecuela je prekinula izvoz u Kinu, uprkos tome što se taj gubitak ne može nadoknaditi nastavkom isporuka u SAD i Evropu. Nakon što su američke snage zarobile predsjednika Nicolasa Madura, većinu venecuelanske nafte izvoze singapurska trgovačka kuća Trafigura, švajcarska holandska multinacionalna kompanija Vitol i američki proizvođač Chevron, koji posluju pod američkim ovlaštenjima.

Rusko Ministarstvo saobraćaja je 4. marta izvijestilo da je ruski supertanker za gas Arctic Metagaz napadnut od strane bespilotnih brodova s ​​obale Libije i da se zapalio u Sredozemnom moru. Tanker je korišten za transport sankcionisanog gasa iz najvećeg sibirskog terminala, Arctic LNG-2, u Kinu. Za Kinu to znači da snabdijevanje iz Rusije postaje nepouzdano.

Početkom aprila, Tramp će posjetiti Kinu. Pokušat će postići dogovor s kineskom vladom pod svojim uvjetima, koristeći poluge koje se nada da će do tada dobiti. U slučaju neuspjeha, sigurno će nastaviti pritiskati ka svojim ciljevima, opstruirajući kinesku vanjsku trgovinu. Ako se sporazum ne postigne, mogao bi pokušati omesti kineski izvoz u Evropu i Afriku.

Kina je uspostavila kopnenu rutu od svoje granice s Kazahstanom do turskih luka. Od 2022. godine transportni kapacitet Transkaspijske međunarodne transportne rute (TITR) značajno je povećan zahvaljujući kineskim naporima.

Ruta koja počinje u Kazahstanu može se završiti samo u Srbiji, jer je jedina zemlja koja nije članica NATO-a povezana željeznicom s lukom Pirej, jedinom evropskom lukom koja pripada kineskoj korporaciji. Dakle, uspjeh kineskog projekta sada zavisi od Vučića. Vučić je postao prvi lider evropske zemlje koji je primio Zlatnog orla od Tokajeva. To dokazuje značaj srbijanskog predsjednika. A to znači da će izgubiti slobodu djelovanja, posebno u odnosima sa SAD-om i Rusijom.

Rusija je izgubila tranzitni značaj zbog sukoba sa EU izazvanog agresijoim na Ukrajinu. Ali neće biti zainteresovana za uspješno funkcionisanje rute koja izbjegava rusku teritoriju. Tramp neće tolerisati učešće Vučića u važnom kineskom projektu čak i ako njegov Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, nastavi podržavati sve izraelske vojne operacije.

Vučić će morati prekinuti svoju trenutnu taktiku balansiranja između globalnih igrača bez donošenja konačne odluke. Biće zanimljivo vidjeti – da li on to razumije.

Dmitri GALKIN

Nakon nedjelja vojne pripreme i prijetnji predsjednika Trampa, SAD su u savezništvu sa Izraelom 28. februara, dok su trajali pregovori, pokrenule veliku ofanzivu protiv Irana. Rat za koji Bijela kuća još nije skrojila usaglašen izgovor, uzdrmao je temelje svijeta

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je 23. februara, telefonom kontaktirao američkog predsjednika Donald Trampa i kako prenosi Axios saopštio mu obavještajne podatke gdje bi se i kad iranski vođa Ali Hamnei trebao sresti sa najbližim saradnicima u Teheranu. Ideja je – njihova likvidacija precizno isplaniranim udarom. Axios, navodi da je ovaj telefonski poziv predstavljao prelomni trenutak koji je doveo do pokretanja rata protiv Irana..
U prvim danima napada eliminisan je vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei, koji je na čelu države bio od 1989. godine. „Hamnei, jedan od najzloglasnijih ljudi u istoriji, je mrtav“, napisao je američki predsjednik na svom profilu na Truth Socialu. Izraelska vojska saopštila je da su ubijeni i brojni visoki zvaničnici Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC), uključujući komandanta i sekretara Savjeta za odbranu. Tramp je Irance pozvao da iskoriste napad kao jedinu šansu za buduće generacije da preuzmu vlast u svojoj zemlji. Očito, promašio je temu. Iran je država puna izazova, ali i društvo koje je teško prisiliti na diktat spolja. Naročito na onaj SAD-a i Izraela.
Iran je odmah formirao privremeno rukovodstvo. Iranska Skupština stručnjaka u međuvremenu je izabrala Mojtabu Hoseinija Hamneia, sina ubijenog ajatolaha Ali Hamneia za novog vrhovnog vođu Islamske Republike.
Svemu ovome prethodili su, nezavršeni razgovori američkih i iranskih delegacija u Ženevi. U nekoliko krugova sastanaka tražila su se rješenja. SAD-ovi izaslanici su na kraju izvijestili Trampa da bi bilo moguće postići nuklearni sporazum sličan onom iz 2015. godine, ali bi to zahtijevalo mjesece posla. Tramp je naredio akciju američkih snaga sljedećeg dana.
SAD su u savezništvu sa Izraelom 28. februara pokrenule sveobuhvatan napad. Tramp je naveo da je cilj operacije sprječavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja i odbrana američkog naroda uklanjanjem neposrednih prijetnji od strane iranskog režima. Izraelski ministar odbrane Israel Kac opisao je operaciju nazvanu Epski bijes kao preventivni udar radi uklanjanja prijetnji po Izrael.
Pojedini američki zakonodav-
ci zatražili su od administracije da dostavi dokaze da je Iran predstavljao neposrednu prijetnju. Intervencija je izazvala hitnu sjednicu Savjeta bezbjednosti UN-a i kritike demokrata u Kongresu zbog zloupotrebe predsjedničkih ratnih ovlašćenja. Nova anketa CNN-a pokazala je da gotovo 6 od 10 Amerikanaca ne odobrava Trampovu vojnu akciju u Iranu.
Tramp je nakon napada na Iran pokušao da ublaži rastuće protivljenje proizraelskoj politici u američkom Kongresu i među dijelom svojih MAGA pristalica. Na pitanje da li ga je Izrael gurnuo u vojnu akciju, Tramp je odgovorio: „Ne. Možda sam ja njih natjerao na potez“.
Američki državni sekretar Marko Rubio, međutim, dao je izjavu iz koje prozilazi da je Netanjahu praktično doveo Trampa pred svršen čin. On je rekao je da je Vašington znao za planiranu izraelsku akciju i da je djelovao preventivno zbog očekivanih iranskih napada na američke snage. „Znali smo da će biti izraelska akcija; znali smo da će to izazvati napad na američke snage, i znali smo da, ako ih ne napadnemo preventivno prije nego što pokrenu napade, pretrpjećemo veće gubitke“, izjavio je Rubio.
Prema podacima Iranskog Crvenog polumjeseca, broj poginulih u Iranu prešao je hiljadu. Među stradalima je i veliki broj djece. Iran optužuje SAD i Izrael da su gađali školu za djevojčice u blizini baze IRGC-a na jugu zemlje, gdje je, kako tvrdi Teheran, poginulo više od 160 osoba. Vašington je saopštio da provjerava navode, dok je Izrael kazao da nije upoznat sa operacijama na toj lokaciji.
Iran je uzvratio ispaljivanjem balističkih raketa na Izrael i američke objekte širom Bliskog istoka, uključujući Bahrein, Kuvajt, Katar i UAE. Iranski dronovi i projektili stizali su i do Kipra. Iran je negirao da su oboreni projektili koji su išli ka teritoriji Turske i Azerbejdžana njihovi.
Prema američkim podacima, šest američkih vojnika je poginulo, a 18 ranjeno u iranskim kontranapadima. Ako je suditi po Trampovim objavama na Truth Socialu napadi će se nastaviti onoliko dugo koliko bude potrebno da postignu cilj – mir na cijelom Bliskom istoku i cijelom svijetu! I izraelski premijer je potvrdio u zasebnoj izjavi odlučnost o dužini trajanja akcija. Dok god bude potrebno je termin od kojeg svi strepe. Nešto kasnije će za magazin The Atlantic Tramp izjaviti da je otvoren za pregovore sa reformisanim iranskim rukovodstvom. Svi znamo da će se to desiti samo ako mu ono bude po volji.
Američki ministar odbrane Pit Hegset, od ranije prepoznat po zagovaranju hrišćanskog nacionalizma, poručio je da će za manje od sedam dana SAD i Izrael imati potpunu kontrolu nad iranskim nebom. Uvjeravao je javnost da Iran već sada ne može ispaljivati količinu projektila kao nekada. Situacija na Bliskom istoku odražava se na čitav svijet. Sukob je uzdrmao globalnu ekonomiju. Iran je optužen za napade na brodove u Hormuškom moreuzu, kroz koji prolazi oko 20 odsto svjetske nafte i gasa. Napadi su zabilježeni i na energetska čvorišta u Omanu i UAE. Proizvodnju su privremeno obustavili Katar i Saudijska Arabija. Cijena nafte dostigla je 85 dolara po barelu. Najviši nivo od jula 2024. Rat je izazvao ozbiljne poremećaje i u vazdušnom saobraćaju širom regiona. Brojne aviokompanije otkazale su letove, dok su neke zalivske zemlje privremeno zatvorile vazdušni prostor.
Većina političara stoji po strani. Usamljen je španski premijer Pedro Sančez koji je zatvorio španske baze za polijetanje aviona ka Iranu. „Niko sa sigurnošću ne zna što će se sada dogoditi. Ciljevi onih koji su pokrenuli prvi napad uopšte nijesu jasni. Moramo biti spremni na mogućnost da će ovo biti dug rat. Stav Španije se može sažeti u riječima – ne ratu“, naveo je španski premijer. I upozorio: „Ovako počinju velike katastrofe čovječanstva… Ne možemo igrati ruski rulet sa budućnošću miliona ljudi. Nećemo biti saučesnici u nečemu što je loše za svijet“.
Evropske zemlje pronašle su zajednički stav u osudi iranske odmazde na, kako su naveli, neborbene ciljeve u Zalivu. Njihove reakcije na američko-izraelsku akciju koja je do njih dovela bile su zbunjujuće i neujednačene. Većina je pozvala na hitnu deeskalaciju i poštovanje međunarodnih pravila ratovanja. Tramp je izrazio nezadovoljstvo britanskim premijerom Keir Starmerom, koji se nije pridružio napadima, iako je dozvolio korišćenje britanskih baza u defanzivne svrhe.
„Iranski režim je teroristički režim odgovoran za decenije ugnjetavanja iranskog naroda“, izjavio je njemački kancelar Fridrih Merc u nedjelju, dva dana prije sastanka s Trampom u Bijeloj kući. „Dijelimo interes SAD i Izraela da se okonča teror ovog režima i njegovo opasno nuklearno i balističko naoružavanje“, dodao je Merc.
Male države Balkana ostaju u sličnom tonu. Aleksandar Vučić poručuje da će napadi SAD-a i Izraela na Iran imati dalekosežne posljedice na svjetsku političku scenu i poručuje da Srbija mora da razumije poruke silnih i čuva svoju slobodu i nezavisnost.
Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova su poslali tradicionalnu poruku traženja mirnih i diplomatskih rješenja uz posebnu osudu „neisprovocira-
nih napada Irana na susjedne zalivske zemlje“, O Izraelu i SAD-u možda neki drugi put.
Iz Zagreba uobičajeno – dvoglasje. Premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova osuđuju Iran. Predsjednik Zoran Milanović je SAD i Izrael optužio za agresiju i kršenje međunarodnog prava.
Analiza koja odbacuje konkurenciju velikih sila u pozadini rata je nepotpuna i zavaravajuća, smatra veliki broj stručnjaka. Iran je od Pekinga dobijao ekonomsku podršku, članstvo u BRICS-u i uključivanje Revolucionarne garde u okvire Šangajske organizacije za saradnju. Kina je najveći trgovinski partner, najveći uvoznik i jedan od najvećih stranih investitora u većem dijelu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Kineska javna reakcija je karakteristično oprezna. Mahom su to formalne osude Izraela i SAD-a. Kina ima dobre odnose i sa Iranom i sa državama Zaliva. Kriza Pekingu nameće pritisak da balansira između partnera, stabilnosti energetskih ruta i brzog prilagođavanja na nove uslove tržišta. Ima ozbiljnih upozorenja da je slabljenje globalne pozicije Kine od početka jedan od ciljeva američke administracije, prilikom planiranja napada na Iran.
Ponovo se pokazalo – Rusija je nepouzdan saveznik. Iran uči gorku lekciju koju su prethodno naučile vlasti Sirije i Venecuele. Moskva nema volju niti kapacitet da pomogne partnerima. Kada su sirijski pobunjenici srušili Bašara al-Asada 2024, Kremlj je ponudio azil. U iranskom slučaju Vladimir Putin je uputio saučešće zbog smrti vrhovnog vođe. Uzgred, Moskva se nada da će profitirati od viših cijena nafte, smanjene pažnje medija za Ukrajinu i haosa ako rat u Iranu preraste u trajniji sukob. Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je komentarisao da su svi koji pate od agresije SAD-a i Izraela njihovi strateški partneri. Napomenuo je da SAD na ovaj način tjera zemlje u razvoj nuklearnog programa: „Oni koji imaju nuklearnu bombu nisu napadnuti od strane Sjedinjenih Američkih Država“.
Sukob za koji Bijela kuća još nije smislila usaglašen izgovor još je jače uzdrmao temelje svijeta, več uzdrmane napadom Rusije na Ukrajinu i strahotama Palestine. Ubistvom starog svjetskog poretka otvorio se prostor u kojem vladaju zakoni socijalne džungle. Normalnost je agresivna upotreba sile na teritorijama stranih zemalja, otmice i ubistva vodećih ličnosti… Uz sve – masovno ubijanje civila. U takvom svijetu niko nije siguran.
Zanimljivo je podsjetiti kako je Tramp komentarisao svoje prethodnike tokom prve strane turneje svog drugog mandata, u Saudijskoj Arabiji. „Takozvani graditelji nacija uništili su mnogo više država nego što su izgradili, a intervencionisti su intervenisali u složenim društvima koja nisu ni sami razumjeli“, rekao je. Sve što smo do sada vidjeli ukazuje da je on krenuo mnogo opasnijom stazom.

Dragan LUČIĆ