Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS,  a svodi se na usvajanje zakona ali ne i na njihovu primjenu. Ipak, ne može nas ništa koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, taj ulazak  neće značiti demokratiju

MONITOR: Ursula fon der Lajen je ove sedmice u posjeti Crnoj Gori. Predsjednica Evropske komisije stize baš u trenutku nove domaće  političke, odnosno parlamentarne krize. Šta to govori o nama?

ĐUROVIĆ: Crna Gora je nespremna za ulazak u EU, a proces učlanjenja je isključivo proizvod političke odluke država članica EU i Evropske komisije da je potrebno držati proces proširenja živim. Geopolitička situacija, prije svega agresija Rusije na Ukrajinu, sve gori odnosi EU sa nekadašnjim ključnim saveznikom SAD, doprinose da se poltika EU prema proširenju i ulasku novih članica promijenila.

Vlada je sastavljena od partija koje imaju različite prioritete i koje su utemeljene na različitim vrijednostima. Jedino što ih spaja je interes da vrše vlast i ostvaruju svoje partikularne interese i lično bogaćenje. U Crnoj Gori ne funkcionišu institucije, nisu postale profesionalne, i dalje su zarobljene. Samo što su danas zarobljene od većeg broja političkih partija nego u vrijeme DPS-a koji je kontrolisao sve institucije u državi. Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS,  a svodi se na usvajanje zakona, ali ne i na njihovu primjenu. I danas kao u za vrijeme vlasti DPS-a nema vladavine prava a to svakodnevno pokazuju partije koje vrše vlast. Ni danas kao ni ranije se ne prihvataju dobre inicijative koje dolaze od opozicije ili drugih subjekata kao što su sindikati ili nevladine organizacije.

U takvom ambijentu potpuno je očekivano da se dešavaju političke krize koje proizvode partije koje vrše vlast. Treba imati na umu da su opozicione partije, osim DNP-a, nesumnjivo posvećene i orijentisane prema učlanjenju Crne Gore u EU. Sa druge strane, Mandićev NSD, kao dio vlasti, ne dijeli vrijednosti koje baštini EU i trudi se da zadrži poziciju unutar nacionalističkog dijela biračkog tijela, onih koji i dalje sanjaju veliku Srbiju, koji veličaju ratne zločince, baštine fašističku četničku ideologiju. To je nespojivo sa procesom EU integracije.

Kada opstanak vlasti zavisi od takve partije, onda se ne može očekivati ništa drugo osim povremenih kriza jer Mandić dobro zna da nema vlasti bez njega. Zato što  predsjednik PES-a i Vlade nije spreman da u susret izborima mijenja bilo što unutar vladajuće koalicije.

MONITOR: Kako komentarišete situciju koja je prethodila krizi, sjednicu koja nije održana a na kojoj je trebalo raspravljati o inicijtivi za razrešenje predsjednika parlamenta zbog saučešća porodici Ratka Mladića?

ĐUROVIĆ: Mandić nema većinsku podršku u Skupštini i toga je potpuno svjestan. Zato je odlučio da se sjednica ne održi. Jedan manji dio poslanika i poslanice PES-a je sramota od Mandića i onoga što radi, pa ne žele da budu zapamćeni kao podržavaoci čovjeka koji veliča ratnog zločinca. To pokazuje kakvi nam ljudi vode državu, bez vrijednosti, integriteta, stava.

Mandić je još jednom demaskirao i sebe ali i svoje koalicione partnere iz PES-a, kao i  Demokrate kojima je jedino važno da sačuvaju što duže parče vlasti pa makar to uništilo državu i njeno učlanjenje u EU.

Najgore  je što se sada od strane EU vrši pritisak na opoziciju da glasa za izmjene Ustava i za izbor novih članova institucija koje su važne za zatvaranje pregovaračkih poglavlja.  Umjesto da se pritisak okrene prema vlastima koje su izazvale krizu, pressing se samo pravi na opoziciju. To će naravno ohrabriti vlast da nastavi da radi šta god hoće i krši brutalno propise npr. prlikom izbora članova Savjeta RTCG o drugih institucija.

Evropska komisija sve više okreće glavu od sramotnih odluka koje donosi vlast samo da bi se završio proces zatvaranja poglavlja.

MONITOR: Ove sedmice godišnjica je napada na Dubrovnik. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

ĐUROVIĆ: Crna Gora nije uradila ništa kada je riječ o suočavanju sa prološću. U školskim udžbenicima se još ne može pročitati istorijska istina o dešavanjima iz bliže i dalje prošlosti. Nema sudskih presuda, nema utvrđivanja odgovornosti onih poltičara koji su učestvovali u razaranju Dubrovnika.

U našem Krivičnom zakoniku se nedovoljno razrađuje sankconisanje veličanja ratnih zločina i zločinaca. Institucije koje treba da osiguraju vladavinu prava kao što su Uprava polcije, tužilaštvo i sudovi se ne trude da najodgovornije za kontinuirano podržavanja ratnih zločinaca procesuiraju. Nema odgovornih za podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, nema procesuiranih vjerskih velikodostojnika SPC koji šire govor mržnje i veličaju ratne zločine  od Đurišića do Mladića. Na različitim manifsetacijama se pjevaju pjesme ratnim zločincima a institucije ćute. Razlog za to je što trenutna vlast zapravo dijeli stavove onih koji negiraju da su ratni zločini izvršeni dok se partije manje brojnih naroda zarad vlasti prave ludi. Crna Gora će još sačekati na suočavanje sa prošlošću. Neke nove partije i neka nova vlast će moguće imati više osjećaja prema žrtvama zločina ma ko da su bili počinioci.

MONITOR: Može li nas to koštati evropskog puta, uprkos širom otvorenih vrata Brisela?

ĐUROVIĆ: Ne može nas koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, ni ulazak u EU neće značiti demokratiju.

Prije izglasavanja nezavisnosti 2006. godine, slogan je bio “prvo država pa demokratija”. Ništa se ni nakon 20  godna nije promijenilo samo što danas dio nekadašnje opozicije (Demokratska Crna Gora, NSD, SNP) uz peti ešalon DPS-a, koji sada nosi naziv PES, ima novi slogan “prvo EU pa demokratija”.

Borba za demokratiju koju mogu donijeti jedino profesionalne institucije će se nastaviti i nakon ulaska u EU. Znajući koliko su jake institucije u Crnoj Gori EU sprema posebne uslove za nove članice kako bi nas natjerali da konačno počnemo da sprovodimo zakone i jačamo institucije. Komično djeluju nastupi ministara i ministarki u Vladi koji nam govore da smo zaslužili ulazak u EU i da sprovodimo reforme.

MONITOR:  Baš  ništa ne može?

ĐUROVIĆ: Mjerila koja se moraju ispuniti zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja će biti dovršena do kraja ove ili početkom naredne godine. Naravno, uz pritisak Evropske komisije. Ulaska u EU nas može koštati Mandić i njegovo veličanje ratnih zločinaca jer je nedopustivo da jedan predsjednik Skupštine radi takve brljotine iz pozicije vlasti. Treba imati na umu da nakon zatvaranja poglavlja slijedi proces verifikacije ugovora o učlanjenju u svim državama članicama EU. Javnost u mnogim od tih država veoma burno reaguje na veličanje ratnih zločinaca i širenje fašističke ideologije koja se ovdje manifestuje i veličanjem četničkog pokreta. Zato će veoma važno biti ko će činito novu vlast nakon parlamentarnih izbora sledeće godine.

MONITOR: Kako vidite rasplet nove političke krize?

ĐUROVIĆ: Kriza će se riještit na način što će DPS popustiti pod pritiskom EU jer imaju veliku potrebu da se prikažu kao reformisana i kooperativna partija koja je pravi pouzdani partner EU. Vlast će imenovati nezakonito svoje ljude u Savjet RTCG i druge institucije, imati punu kontrolu nad uslovima za održavanje predstoječih izbora a opozicija će sve to nijemo gledati da se ne bi zamjerila EU.

MONITOR: Media centar nastavlja da piše ombudsmanu RTCG i upozorava na probleme u javnom servisu. Hoćemo li i kada imati istinski javni servis?

ĐUROVIĆ: Imaćemo istinski javni servis i profesionalne institucije kad mi kao građani postanemo bolji. Ako smo loši ljudi koji ne vode računa koje partije podržavaju, ako nam nije važno da imamo dobre usluge u bolnicama, školama, pravovremeno i profesionalno informisanje putem RTCG kako javnog servisa, onda nema ništa ni od boljeg standarda.

Ako je građanima koji su nekad sanjali demokratsku Crnu Goru sada jedino važno da DPS nije na vlasti i ako im ne smeta da njihovi politički miljenici raznose sve institucije, onda sa žaljenjem moramo konstatovati da se zapravo ovdje većina građana nikada nije borila za demokratiju već samo za sopstevnu korist i poziciju a problem su imali dok je DPS vladao samo sa pitanjem “zašto oni, a ne mi”.

Dok građani ne budu kažnjavali svaku vlast  jer ih vara i krade, nema napretka. Media centar će nastaviti da se sa drugim NVO bori za istinski javni servis.

Milena PEROVIĆ

Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati

MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?

ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.

Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?

Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.

MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?

ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.

Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.

MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?

ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.

Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.

Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.

MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?

ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.

Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?

Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.

MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?

ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.

Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.

Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.

Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.

Predrag NIKOLIĆ

Za institucije bi bilo zdravije da je rasprava održana i da se glasalo, bez obzira na ishod. Politička odgovornost podrazumijeva da se o teškim pitanjima odlučuje, a ne da se demokratska procedura blokira kada postane politički neugodna

MONITOR: Vanredna sjednicu Skupštine na kojoj je trebalo da se raspravlja o smjeni predsjednika Skupštine, zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, nije održana. Kako to vidite?

ULJAREVIĆ: Do glasanja nije ni došlo jer nije obezbijeđen kvorum. Taj politički ishod je jasna politička poruka. Umjesto rasprave u kojoj bi svaki poslanik preuzeo odgovornost za svoj odnos prema postupku predsjednika Skupštine, vladajuća većina izabrala je izbjegavanje izjašnjavanja.

To je problematično i jer je Andrija Mandić neposredni akter ovog slučaja. Njegovi politički partneri mogli su doći u Skupštinu, braniti njegov postupak i glasati protiv razrješenja. Umjesto toga, dio većine omogućio mu je da se o njegovoj političkoj odgovornosti ne glasa. To se odnosi i na one koji sebe predstavljaju kao nosioce evropske politike, primarno Pokret Evropa sad (PES), koji je odsustvom politički zaštitio Mandića. Ako smatraju da saučešće porodici Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, nije razlog za razrješenje predsjednika, politički odgovorno je da to javno obrazlože i glasaju. Rušenje kvoruma treba gledati kao prećutnu saglasnost sa Mandićevim stavovima i postupcima.

Za institucije bi bilo zdravije da je rasprava održana i da se glasalo, bez obzira na ishod. Politička odgovornost podrazumijeva da se o teškim pitanjima odlučuje, a ne da se demokratska procedura blokira kada postane politički neugodna.

Ovaj slučaj prevazilazi Mandića. Dio vladajuće većine uspostavlja standard po kojem predsjednik Skupštine može, uz navođenje svoje državne funkcije, iskazati saučešće porodici pravosnažno osuđenog za genocid, a da većina ne omogući ni raspravu i glasanje o njegovoj političkoj odgovornosti.

Opasna je poruka kada se institucija blokira jer njen demokratski mehanizam može proizvesti politički neželjen rezultat. To je pokazatelj velike slabosti parlamentarne većine. Tzv. „novi srpski odgovor“ ovdje se razotkriva kao diktatorski i kukavički model političkog ponašanja – zaštita lidera od institucionalne provjere, disciplinovanje većine i stavljanje očuvanja funkcije iznad autoriteta Skupštine. A to je i obrazac koji je u regionu najizraženije razvio Aleksandar Vučić u Srbiji.

Ključno pitanje više nije da li bi Mandić imao dovoljno glasova da ostane na funkciji. Ključno je zašto se vladajuća većina nije usudila da to provjeri glasanjem i gdje je donešena odluka da se Skupštini uskrati mogućnost da o tome odluči.

MONITOR: Što ovo znači za PES premijera Spajića?

ULJAREVIĆ: Za PES je ovo politički i identitetski problem. Nije se odlučivalo o kadrovskom pitanju niti o opstanku parlamentarne većine, već o odnosu prema „nasljeđu“ pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. Između jasne evropske orijentacije i zaštite Mandića, što nije teška dilema, PES se odlučio da stane u zaštitu tog pojedinca.

Time je PES ozbiljno doveo u pitanje autonomiju i tvrdnju da predstavlja evropski korektiv vladajuće većine, jer je spreman da zbog Mandića gazi po svom evropskom kredibilitetu. Ako i u ovom koalicioni interes ima prednost nad principima na kojima počiva evropeizacija, legitimno je pitanje: ko određuje politički pravac ove većine?

To može biti dugoročno važnije od jednog neodržanog glasanja. PES više ne može uvjerljivo tvrditi da samo toleriše vrijednosno problematične poteze partnera radi stabilnosti vlasti, jer je ovog puta aktivno učestvovao u njihovom legitimiziranju.

MONITOR: Može li ovakva sjednica uticati ozbiljnije na političku scenu i, u konačnom, evropski put zemlje?

ULJAREVIĆ: Može, jer je EU već bila nedvosmislena: glorifikacija ratnih zločinaca, negiranje genocida i istorijski revizionizam nemaju mjesta ni u EU ni u državama kandidatkinjama. Sličnu poruku poslali su i evropski poslanici iz četiri političke grupacije, naglašavajući da se Mandićev postupak ne može odvojiti od funkcije predsjednika Skupštine. Ovo je za Mandića Pirova pobjeda – ostao je na funkciji izbjegavanjem glasanja, ali uz političku hipoteku koju ne može poništiti narativom o sebi kao navodnom promoteru pomirenja.

Evropska integracija nije samo zatvaranje poglavlja. Ona podrazumijeva vladavinu prava, poštovanje pravosnažnih presuda međunarodnih sudova, političku odgovornost i odnos prema žrtvama. Kada predsjednik Skupštine izražava saučešće porodici pravosnažno osuđenog za genocid, premijer izbjegava jasnu osudu, a parlamentarna većina blokira čak i raspravu o političkoj odgovornosti, imamo problem političkog standarda vlasti koja javno otkriva nedostatak evropske vrijednosne supstance.

Ne zaboravimo i da o članstvu Crne Gore na kraju odlučuju države članice i tu se ne cijeni samo koliko smo poglavlja zatvorili, već kakvu državu i političku kulturu unosimo u EU.

Crna Gora je blizu članstva i zato će biti pod većom lupom, a sve manje je prostora za manipulaciju sa velikim, iako često neprijatnim pitanjima iz oblasti demokratije, vladavine prava i suočavanja s prošlošću. Upravo sada se provjerava da li je evropska transformacija Crne Gore stvarna ili  proceduralna.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje rezultate vlasti kada su u pitanju integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora je otvorila sva 33 poglavlja, a do jula ove godine privremeno ih je zatvorila 18. To je daleko manje od najava vlasti da ove godine sve završavamo, ali ostaje najnaprednija kandidatkinja za članstvo. EU je u aprilu formirala i ad hoc radnu grupu za pripremu pristupnog ugovora. To potvrđuje da je proces ušao u ozbiljnu završnu fazu i da postoji snažna politička volja EU i država članica da se on ubrza.

Tu dolazimo do paradoksa: pregovarački rezultat ove vlasti bolji je od njenog demokratskog učinka. Imamo ubrzanje tehničkog dijela integracija, a  istovremeno ozbiljne probleme u funkcionisanju i nezavisnosti institucija, političkoj odgovornosti, odnosu prema medijima i civilnom društvu, uz sve izraženije vrijednosne kontroverze.

Period pred nama je presudan. Poglavlja možemo zatvarati administrativno, ali evropsko društvo ne možemo izgraditi administrativnim putem. Ako su ta dva procesa razdvojena, možemo formalno stići nadomak članstva, a ostati nedovoljno demokratski konsolidovani. Taj bi nam se raskorak mogao vratiti kao problem u završnici, kada odluka pređe sa EK na države članice.

   MONITOR: Koliko smo trenutno „evropski“? 

ULJAREVIĆ: Geografski, formalno i politički jesmo duboko u evropskom procesu, ali vrijednosno i demokratski slika je znatno složenija.

Imamo snažnu, iako posljednjih godina promjenljivu podršku građana članstvu u EU, dug pregovarački proces i visok stepen usklađenosti zakonodavstva sa evropskom pravnom tekovinom. Ali demokratija se ne mjeri samo usvojenim zakonima, već ponašanjem vlasti kada je niko ne primorava da bude demokratska. Mjeri se odnosom prema kritici, nezavisnošću institucija, jednakom primjenom zakona, odnosom prema žrtvama i pravosnažno utvrđenim činjenicama, kao i time da li viša javna funkcija znači veću ili manju odgovornost.

Slučaj glorifikacije Ratka Mladića to ogoljava. Kada se pravosnažno osuđeni ratni zločinac pretvara u „generala“, „heroja“ ili „zaštitnika naroda“, ne mijenja se presuda, ali je jasna intencija da se promijeni društveni odnos prema činjenicama i odgovornosti. A kada država reaguje selektivno, zavisno od političke moći onoga ko to čini, onda problem više nije samo odnos prema prošlosti, nego i ogledalo vladavine prava danas.

Evropa nije destinacija do koje treba stići, kako je često tretiraju naši zvaničnici. Ona bi morala biti standard po kojem uređujemo državu prije nego što u EU uđemo.

MONITOR: Brisel je raspoložen da nas primi. No, u najnovijem Predlogu reformi procesa proširenja stoji da nove članice EU treba po prijemu da se odreknu prava veta na odluke koje se u Uniji donose konsenzusom. Kako to komentarišete?

ULJAREVIĆ: To još nije odluka EU, već dio sve intenzivnije debate o tome kako Unija sa 30 i više članica može ostati funkcionalna. Čekamo konačne prijedloge EK, a različite ideje već dolaze iz država članica i političkih grupacija.

Francuska i Njemačka zagovaraju ubrzanu i postepenu integraciju kandidata, odnosno raniji pristup djelovima Jedinstvenog tržišta i institucijama EU, ali uz reverzibilnost u slučaju nazadovanja. Još dalje ide poslanička grupa SPD-a u Bundestagu, koja eksplicitno predlaže da se pristupni ugovor Crne Gore iskoristi i za reformu same EU: nove članice u početku ne bi imale veto, a najkasnije za deset godina jednoglasnost bi bila ukinuta za sve, uz veći uticaj malih i srednjih država u sistemu kvalifikovane većine.

Dakle, ovo ne bih čitala kao poruku da Crna Gora treba da bude članica drugog reda, već kao signal da će naš ulazak vjerovatno biti dio šire transformacije same EU. Uostalom, Evropski parlament se, kroz svoju rezoluciju iz marta ove godine, izričito protivi različitim kategorijama članstva i insistira na jednakim pravima i obavezama budućih i sadašnjih članica.

Za Crnu Goru je ključno da ne bude samo predmet tih reformi, već da što ranije bude uključena u razgovor o njima i da razumijemo da članstvo u Uniji od 30 i više država vjerovatno neće izgledati identično članstvu u EU kakvu poznajemo danas.

Kampanja uveliko počela

MONITOR: Ulazimo li već u predizbornu kampanju?

ULJAREVIĆ: Da, kampanja je za partije vlasti uveliko počela, iako formalno nije proglašena, uz široko korišćenje institucionalnih prednosti vlasti i nezapamćen populizam. U tom kontekstu treba posmatrati i najavljeni „Euromodel“.

Rast životnog standarda jeste legitiman cilj svake Vlade. Ali ovako veliki zahvati zahtijevaju ozbiljnu pripremu, a ne ponoćne WhatsApp sjednice Vlade. I precizne odgovore: koliko model košta, iz čega se finansira, kakve posljedice ima po budžet, penzioni sistem, privredu i lokalne samouprave i da li je održiv?

Ekonomska politika ne smije biti zloupotrijebljena za potiskivanje političke i institucionalne odgovornosti. Tajming ove najave teško je odvojiti od predizborne računice PES-a i pokušaja da ekonomskim obećanjima amortizuje političku cijenu zaštite koju je pružio Mandiću, a koja može biti visoka na izborima, posebno među biračima kojima se PES predstavlja kao proevropska i građanska opcija.

Građanima jesu potrebne veće plate i penzije, ali i funkcionalne institucije i odgovorna vlast. Veća primanja ne mogu biti politička kompenzacija za manjak demokratije, niti novac može izbrisati političke izbore vlasti.

Milena PEROVIĆ