Jedni tvrde da su smjene u ANB -u  koje sprovodi novi direktor Ivica Janović čistka koja otvara vrata za političke kadrove, drugi da se radi upravo suprotno – o čišćenju političkih poslušnika i duplih agenata. Šta god da je po srijedi, očigledni su različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora

Nakon što je Vlada Milojka Spajića imenovala Ivicu Janovića za vd, a potom i direktora u punom mandatu Agencije za nacionalnu bezbjednos (ANB) , pojačana je kadrovska aktivnost u toj službi.

Samo tokom prošlog mjeseca dvadesetak službenika je degradirano, a najmanje deset njih je poslato kući. Platu će primati iako ne dolaze na posao.

“To su uglavnom iskusni operativci i profesionalci, koji su sada postali meta unutar-agencijske ‘čistke’. Nekoliko njih je poslato kući bez konkretnog radnog zadatka, a i dalje primaju platu. Niko od njih nije dobio rješenje o novom rasporedu, niti im je objašnjeno do kada će ‘čekati’ i na kojem zakonskom osnovu mogu primati platu a ne dolaziti na posao. Takođe, niko nije formalno obaviješten o mogućoj suspenziji. Pozadina svega ovoga je uklanjanje profesionalaca kako bi se otvorila vrata za politički, rodbinski ili prijateljski povezane kadrove, bliske dugogodišnjim agentima koji su okružili novog direktora. Dobar dio podnio je žalbe Vladinoj Komisiji za žalbe i očekuju odgovor”, objavile su Vijesti pozivajući se na svoje izvore.

Više sagovornika Monitora, međutim,  tvrdi da je u ovom slučaju riječ o suprtonom procesu –  čišćenju Agencije od dvostrukih agenata i političkih poslušnika.

Među onima koji su poslati kući je i donedavni direktor tajne policije Boris Bato Milić, ali i nekoliko njegovih saradnika.

Dobro upućeni sagovorici tvrde i da pored javne hajke protiv ovakvih odluka Janovića , razloga da sadašnji vrh tajne policije počisti dvorište koje je uređivao Milić ima više nego dovoljno. Upravo je u vrijeme njegovog mandata, tvrde,  omogućeno da se pojednim osobama iz dosijea izbrišu kompromitujući podaci, ali i da se nekima izda pozitivna ocjene kako bi mogli nesmetano da obavljaju poslove u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Sa olakim izdavanjem negativnih ocjena prestalo se, tvrdi Monitorov sagovornik, upravo dolaskom Janovića za prvog tajnog operativca, a za jednog od njegovih savjetnika bivšeg direktora Uprave policije Zorana Brđanina. Janović se  navodno odlučio na provjeru  kadra koji je dobio u nasleđe.

Jedan od razloga za nezadovoljstvo među pripadnicima tajne policije je i taj što je ponovo aktiviran i unaprijeđen službenik ANB-a, Filip Đuranović, koga je bivši premijer Dritan Abazović javno optužio da je bio administrator portala Udar.

“To je ime za koje postoje operativni podaci, vidjećemo što će biti u svemu, da je bio jedan od administratora portala. To je lice koje je u jednom trenutku udaljeno iz ANB, kasnije je vraćen”, rekao je Abazović 2. aprila 2024. godine.

Koliko su zakonite smjene i rokade  koje Janović vuče poslednjih mjeseci biće poznato nakon okončanih sudskih sporova, ali i nakon odluke Vladine komisije za žalbe kojoj se do sada obratilo 14 službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Smjene i preraspodjele poslova, u ovom trenutku nijesu sporne samo službenicima ANB. Očigledni su i različiti tonovi partnera u vlasti oko bezbjednosnog sektora, odnosno Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Demokrate su nakon smjene Milića izgubile uticaj na tajnu službu.  Iako se nedavna  izjava člana Odbora za bezbjednost i odbranu i predsjednika Kluba poslanika Demokrata, Borisa Bogdanovića,  činila kao podrška Janoviću,  ima signala i da stvari među partnerima u Vladi nijesu  baš tako sjajne.

“Svaka služba, pa i ANB, mora služiti interesima države i građana, a ne interesima pojedinaca, klanova ili neformalne mreže uticaja. Zato podržavam reorganizaciju i unutrašnje promjene koje imaju za cilj izgradnju funkcionalnog, operativnog i zakonitog sistema. Istovremeno, podsjećam da je veting koji su pokrenuli potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a koji već daje rezultate u policiji, nezaustavljiv proces i da će, kao što je i najavljeno, biti nastavljen i u sektoru odbrane i bezbjednosti, uključujući ANB”, kazao je Bogdanović i zaključio da službe moraju biti oslobođene od neformalne kontrole i nezakonitog uticaja.

Samo par  sati kasnije isplivala je informacija da ANB nije odobrila pristup tajnim podacima državnoj sekretarki MUP-a Dragani Kažanegri Stanišić iz redova Demokrata čiji suprug Šakoje godinama važi za bezbjednosno interesantnu osobu.

Kažanegra Stanišić  je nedavno gostujući na jednoj televiziji kazala da bi  „kada bi bila u prilici, očistila  ANB od temelja do krova onako kako mi to radimo u Ministarstvu unutrašnjih poslova“.  Njen stav podržao je i Bečić .

Ostalo je nerazjašnjeno i da li  su potezi koje vuče Janović, jedan od razloga  nedavne izjave šefa crnogorskog parlamenta Andrije Mandića da se rasformira sadašnja i napravi nova Agencija za nacionalnu bezbjednost.

“Bezbjednosni sistem Crne Gore je kontaminiran, ANB treba rasformirati i formirati novu službu koja će raditi za interes građana ove zemlje”, kazao je Mandić na sjednici Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje „Crnih trojki”, stoji u Mandićevoj objavi na društvenoj mreži X.

Samo dan kasnije nakon što je Mandić saopštio da ANB treba rasformirati, ministri iz NSD-a Slaven Radunović, Budimir Aleksić, Simonida Kordić podržali su ipak predlog za imenovanje Janovića.

Svetlana ĐOKIĆ

Vojo Laković, savjetnik bivšeg premijera Zdravka Krivokapića za bezbjednost, objavio je dio imena  nekadašnjih pripadnika ozloglašene Sedme uprave. Među njima su ljudi bliski Đukanoviću protiv kojih danas pravosuđe vodi postupke, ali i oni koji su sada nadležni za borbu oprotiv organizovanog kriminala

Godinama se u  javnosti mogu čuti razne verzije o ozloglašenoj Sedmoj upravi. O tome ko su sve bili pripadnici Sedme uprave, nije se mnogo znalo.

Prema dostupnim informacijama Sedma uprava formirana je 1997. godine kao dio tadašnje tajne službe, kada je na čelo Crne Gore došao Milo Đukanović, nakon pobjede na predsjedničkim izborima. U isto vrijeme kreće i priča o švercu cigareta za koji su politički protivnici optuživali Đukanovića, protiv koga je u Italiji 2001. i pokrenut postupak. Aktuelna većina u Crnoj Gori je i danas uvjerena da je osnivač Uprave bio bivši ministar policije Vukašin Maraš, čovek od ogromnog povjerenja Đukanovića.

Sedma uprava se u javnom i političkom diskursu povezuje s prikrivenim operacijama, neregistrovanim aktivnostima i djelovanjem izvan formalnih zakonskih okvira. Iako su nadležni  tvrdili da je riječ o legalnoj kontraterorističkoj jedinici, nedostatak transparentne dokumentacije i institucionalne memorije u vezi s njenim postojanjem podgrijava sumnje o njenoj stvarnoj funkciji i mandatu. Ukinuta je 2005. godine.

O Sedmoj upravi i njenim članovima nedavno je javno progovorio profesor i bivši savjetnik nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića za bezbjednost, Vojo Laković. Nabrojao je više imena među kojima su i ljudi bliski Đukanoviću, protiv kojih danas pravosuđe vodi postupke, ali i oni koji su sada nadležni za borbu oprotiv organizovanog kriminala.

Laković je gostujući na Aplus  televiziji kazao da su članovi Sedme uprave bili, između ostalih,  Samir Usanagić, ujak Damira Mandića, Zoran Lazović protiv koga tužilaštvo vodi postupak  i nedavno uhapšeni bivši agent ANB Duško Golubović.

“Članovi su bili i Periša Vukašinović, Mirko Nikčević, Miško Pejović i Ljubiša Mijatović, što je jako zanimljivo. Mijatović je bio konekcija sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem. Član je bio i sadašnji profesor Veselin Konatar, zatim Zoran ‘Žuti’ Đukanović, čovjek od Đukanovićevog povjerenja. Tu su i Aleksandar Šaković, Predrag Šuković i Bato Milić. Imam još imena, a kad dođe vrijeme, objaviću taj spisak. Tu je i sekretarica Mila Kovačević, ‘crna kutija’ Sedme uprave”, kazao je Laković.

Pomenuo je i da je šef Sedme uprave bio istaknuti funkcioner tadašnje Službe državne bezbjednosti Crne Gore Darko Beli Raspopović, koji je ubijen 2001. Godine. “Mjesto šefa Sedme uprave je nuđeno Dacu Pejoviću, šefu DB-a iz Bara, ali je on to odbio”, kazao je Laković.

Samir Usenagić je bio je poznati crnogorski karatista i kik-bokser. Bio je pripadnik MUP-a Crne Gore, ali je tajnim akcijama bio vezan i za Službu DB.

Sumnjičen za napad na Duška Jovanovića 2000. godine, kada su direktora redakcije “Dana” pretukla trojica napadača. Podgorički mediji su tada tvrdili da su napad izvele “crne trojke”, specijalne antiterorističke jedinice, ali istraga nije došla ni do jednog izvršioca, pa ni do Usenagića.

Ubijen  u 36. godini života, 8. maja 2001. godine u Podgorici. Istraga za ubistvo je pokrenuta protiv Željka Bulatovića, koji je kasnije osuđen na 14 godina zatvora.

Darko Beli Raspopović bio je visoki funkcioner crnogorske državne bezbjednosti. Takođe je bio poznati karatista. Ubijen je 2001. u centru Podgorice, nedaleko od svog stana. Naočigled velikog broja građana ubica mu je prišao s leđa i ispalio rafal iz “škorpiona” s prigušivačem. Prethodno je, u januaru 1998. godine,   pod Raspopovićev automobil, parkiran ispred stana u centru Podgorice, podmetnut  eksploziv.  O pokušaju ubistva Raspopovića 1998. i njegovoj likvidaciji tri godine kasnije nadležni  nijesu mnogo govorili. Medjima je dostavljeno šturo saopštenje  da će javnost biti blagovremeno obaviještena o rezultatima istrage. Rezultata nije bilo.

Borisa Bata Milića za vršioca dužnosti direktora ANB  Vlada Crne Gore imenovala je 8. oktobra 2022. godine na telefonskoj sjednici, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova, a na predlog tadašnjeg premijera  Dritana Abazovića. Njegovo imenovanje uslijedilo je dan nakon što je Abazović smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru.

Milić skoro trideset godina pokriva pozicije u sklopu bezbjednosnih institucija Crne Gore. Nakon što je za direktora tajne policije imenovan Dejan Vukšić, bio je načelnik sektora u ANB za kontraobavještajnu zaštitu. Smijenjen je sredinom decembra prošle godine. Prema nezvaničnim informacijama, Milić je navodno želio da napusti mjesto prvog čovjeka ANB-a, nakon brojnih propusta u toj službi, prevashodno prepuštanja ANB-a agenturi srpske BIA.

Budvanin Ivan Delić uhapšen je nedavno u Dubaiju, po potjernici koju su za njim raspisali crnogorski organi zbog krijumčarenja narkotika na transnacionalnom nivou.  Pominjan je u više slučajeva ubistava, bio je meta više oružanih napada, uključujući i atentat kojom prilikom je ubijen nedužni mladić. Protiv njega su vođenje brojne istrage, ali nikada nije pravosnažno osuđen.

Delić je prvi put doveden u vezu s ubistvom ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Pavla Bulatovića, koji je likvidiran 7. februara 2000. godine u Beogradu. Anketni odbor Skupštine SRJ, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, označio ga je kao osumnjičenog, navodeći da je motiv mogao biti Bulatovićevo protivljenje švercu oružja i cigareta. Delić je negirao optužbe, tvrdeći da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, što su potvrdili i njegovi svjedoci. Istraga nije dovela do dokaza protiv njega.

I Delić je saslušavan u istrazi ubistva Duška Jovanovića. U vrijeme ubistva nalazio se u Velikoj Britaniji a po dolasku u Crnu Goru dao je izjavu policiji, saopštila je njegova advokatica Tatjana Pavličić. Viši sud u Podgorici, nedavno je stavio zabranu raspolaganja imovinom Delića, zbog sumnje da je stečena kriminalom. U pitanju su hiljade kvadrata zemljišta i više desetina stambenih prostora, apartmana, garaža… Blokirane su i dvije trospratne vile sa apartmanima nedaleko od Petrovca.

O Ljubiši Mijatoviću se počelo govoriti kada se pojavio kao gost na svadbi Safeta Kalića, rožajskog narkobosa u bjekstvu, gdje je bio skupa sa pripadnicima ANB, ali i surčinskog klana. Mijatović je bio načelnik SDB-a u Beranama, centru koji „pokriva” Rožaje. U procesu za zločin deportacija iz 1992. pojavio se kao svjedok. Jedan od optuženih Milorad Šljivančanin, bivši komandir CB Herceg Novi, ustvrdio je da ga je krajem avgusta 1997. godine Mijatović pozvao po naređenju tadašnjeg šefa SDB-a Vukašina Maraša i tražio od njega da mu preda sve papire vezane za deportaciju. Mijatović je to na sudu negirao. U vrijeme deportacija, zločina koji vodi do Đukanovića, Mijatović je, prema sopstvenom svjedočenju, bio u službi javne bezbjednosti u Budvi.

Imao je debele razloge da bude lojalan svom šefu. Đukanović je Mijatovićevoj NVO Naša krila u prvoj polovini 2000-ih bez naknade ustupio dva vojna aviona, takozvana supergaleba, vrijedna oko šest miliona eura. Taj slučaj je bio predmet interesovanja skupštinskog odbora za bezbjednost.

Dugogodišnji funkcioner u bezbjednosnom sektoru, agent i bivši službenik Uprave policije, Duško Golubović, koji uhapšen  9.maja u akciji SPO-a, više od dvije decenije bio je agent tajne službe, a kasnije i službenik Uprave policije.

Nakon što su 2015. tokom reforme službe, pokrenute nakon brojnih pritisaka od stranih partnera, bili primorani da napuste ANB , Golubović i Zoran Lazović su, poslije četiri godine,  vraćeni  u Upravu policije.

Golubović je  2019. zapošljen u UP bez javnog oglašavanja, jer je radno mjesto koje je pokrivao u tadašnjem SBPOK navodno bilo označeno stepenom tajnosti…

U penziju je otišao u ljeto 2023. godine, kada je podnio zahtjev za odlazak, a nakon što je u aprilu te godine odlukom tadašnjeg koordinatora SBPOK i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića formalno prestao da postoji taj Odsjek u organizacionoj šemi UP.

Karijeru Golubovića pratile su brojne kontroverze i medijski navodi, kao i nedavno istraživanje NVO MANS o ogromnoj, milionskoj vrijednosti i nesrazmjeri njegove imovine sa platom koju je decenijama primao u državnom sektoru.

I Golubović je saslušan  prošlog ljeta u istrazi ubistva urednika lista “Dan” Duška Jovanovića,  u svojstvu građanina. Trenutno je u pritvoru zbog pranja novca.

Karijera Zorana Lazovića ,koji je važio za jednog od najuticajnih bezbjednjaka, počela je 80-ih godina u bjelopoljskom “Imaku”. Tokom ratne agresije JNA na Dubrovnik, Lazović  bio komandant diverzantske jedinice vojske. Nakon toga zapošljava se u MUP gdje postaje šef jedinice za specijalne zadatke i antiterorističke jedinice MUP-a. Poslije epizode u javnoj, Lazović prelazi u tajnu službu i postaje jedan od ključnih agenata. Njegov napredak u službi počeo je nakon podjele DPS 1997. kada je Đukanovićevo krilo bilo suočeno sa velikim kadrovskim problemima u službi na sjeveru države. U vrijeme mandata Duška Markovića u ANB-u, od 2005. do 2010. godine, Lazoviću su povjerene brojne funkicije.

Afera oko njegovog prisustva na svadbi Safeta Kalića nikada nije do kraja rasvijetljena. ANB je tvrdio da je Lazović bio na svadbi po službenoj dužnosti, a tajna služba je kasnije odbila da objavi “tajne podatke”.

U aprilu prošle godine uhapšen je zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu koja je pomagala pripadnicima kavačkog kriminalnog klana. On tvrdi da je nevin i da se radi o političkom progonu.

Među pripadnicima Sedme uprave, čija je imena objavio Laković, je i Predrag Šuković, šef Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Bio je dugogodišnji policijski inspektor, a  2016. godine ranjen je u centru Podgorice. Na njega je pucala nepoznata osoba, koja nikada nije identifikovana. Jedinom osumnjičenom se sudilo više od sedam godina, nakon čega je oslobođen optužbi.

Prethodno je, godinu ranije, bio uhapšen jer je pod pseudonimom na jednom portalu navodno prijetio tadašnjem premijeru Dušku Markoviću.

Šuković je postavljen za šefa SPO u aprilu 2022. nakon čega je Specijalno tužilaštvo uhapsilo ili procesuiralo više policijskih službenika za koje se sumnja da su bili povezani sa kriminalnim grupama.

Svetlana ĐOKIĆ

Konflikt između lokalnog stanovništva i institucija oko režima korišćenja privatnog  zemljišta unutar granica NP Biogradska gora dobio je novu dimenziju nakon nedavne blokade magistralnog puta Mojkovac–Kolašin. Vlasnici imovine traže jasno definisane uslove korišćenja i zaštitu svojih prava, dok država insistira na očuvanju jedinstvenog prirodnog blaga i tvrdi da se Studijom revizije granice NP nijesu mijenjale

Trud države da se, konačno, u granicama Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora uspostavi red i poštovanje propisanih mjera zaštite, nijesu dobro primili vlasnici imovine u okviru tog zaštićenog područja. Neformalna grupa građana pod nazivom “Pravo na đedovinu i privatnu svojinu” okupila je mještane Kolašina, Mojkovca i Berana, vlasnike parcela unutar NP Biogradska gora, koji tvrde da su, uprkos nominalnom vlasništvu, lišeni prava da koriste svoju imovinu. Najavljuju blokade magistralnog puta Kolašin–Mojkovac, kod ulaza u NP svake subote, sve dok ne nađu “zajednički jezik” sa državom.

Članovi tog neformalnog udruženja nezadovoljni su, kako objašnjavaju, zbog “birokratskog, netransparentnog i diskriminatorskog odnosa državnih institucija prema privatnoj svojini građana na teritoriji tri opštine, unutar NP”. Sa prvog protesta prošlog vikenda poručeno je da je “državna regulativa nejasna, komunikacija s institucijama otežana, a rješenja gotovo nepostojeća”.

Prema riječima Svetozara Bogavca iz Mojkovca, njihove livade, šume i objekti na planini Bjelasici “de facto su im oduzeti radnjama Ministarstva prostornog planiranja, Ministarstva ekologije, Agencije za zaštitu životne sredine i JP NPCG, uz prećutnu saglasnost lokalnih opština”.

“Mi smo vlasnici, odnosno u stvarnosti nevlasnici imovine – livada, šuma i objekata na planini Bjelasici (na lokalitetima Bjelojevići, Trnovača, Šljivlje, Krčevina, Laništa, Platna, Krnjače, Dolovi Lalevića, Šiška, Suvodo, Kurikuće, Reljina, Kofilovica, Ursulovačko jezero, Sevari, Pešića jezero, Pešića Rupe, Ocka, Bjelasica…). Tu imovinu su sticali naši preci i poneko od nas velikim radom, znojem i trudom, često gladni i žedni, na ivici egzistencije, dovedeni u finansijsko beznađe da bi je svojim potomcima ostavili. Sada od nje nemamo nikakve koristi. O našoj imovini se odlučuje kao da ne postojimo”, kaže  Bogavac za Monitor.

Vlasnike imovine zbunjuju, prema riječima Beranca Rajka Vešovića, nejasne informacije o nadležnosti za gradnju. On tvrdi da im nije dozvoljeno obnavljanje starih koliba ili gradnja u skladu sa postojećim uslovima. Takođe, na svojoj imovini, objašnjava sagovornik Monitora, ne mogu da sijeku ni drva za ogrjev.

“Ne tražimo da pravimo hotele u srcu prašume. Tražimo da možemo zakrpiti krov kolibe bez da nas inspekcija goni. Ako zaista postoji održivi razvoj, uključite nas u njega, nemojte nas gurati na marginu”, poručuje  Vešović.

Tomica Adžić iz Kolašina kaže da je u vlasništvu njegove šire porodice preko 100.000 “kvadrata” u granicama NP. Propisi ih, tvrdi, sprječavaju da izgrade adekvatan prilaz imanju, kako bi ga obrađivali.

“Ne može traktor sa priključcima da dođe na njihove parcele da ih obradi, ore, sadi, freza, prska zaštitnim sredstvima. Moja porodica je imanje dobila 1913. godine, preko našeg imanja je nekada prošla pruga, a sada ne mogu ni da napravim kolibu na ‘kolibištu’ koje odavno postoji, niti most do njive, kao ni put… Minulih 10 dana, 10 puta su me zvali u policiju, po krivičnim prijavama, zbog toga što sam pokušao da radim na svom imanju”, objašnjava  Adžić.

Građani su premijeru Milojku Spajiću uputili peticiju sa 12 zahtjeva, među kojima su najvažniji dozvola za gradnju na svim parcelama i sječa drvnih sortimenata za lične potrebe. Među njihovim zahtjevima su i pravo na rekonstrukciju postojećih objekata bez dodatne administracije, uvođenje sistema naknada za ograničenja korišćenja privatne imovine, zabrana selektivnog favorizovanja investitora, uključivanje lokalnog stanovništva u donošenje odluka… Takođe i transparentnost u izdavanju dozvola trećim licima, uspostavljanje lokalnog savjeta za saradnju sa JP Nacionalni parkovi, hitna revizija štetnih odluka donesenih bez konsultacija sa mještanima…

U NP Biogradska gora kažu da je stav nadležnih institucija objašnjen zajedničkim dopisom poslatim vlasnicima imovine pred najavljeni protest, pa su umjesto odgovora, Monitoru dostavili taj dokument. U njemu Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) i Agencija za zaštitu životne sredine ukazuju da je uloga i svrha NP  jasno definisana zakonima i međunarodnim obavezama Crne Gore. Priroda, kažu, nije samo lokalna već i globalna vrijednost, i zahtijeva pažljivo upravljanje koje balansira zaštitu i razvoj.

“Zaštita područja poput Biogradske gore, jednog od posljednjih očuvanih prašumskih kompleksa u Evropi, od suštinskog je značaja za borbu protiv klimatskih promjena, očuvanje biodiverziteta i budući razvoj održivog turizma. U tom kontekstu, granice prava pojedinaca moraju biti pažljivo usklađene s kolektivnim interesima zajednice i generacija koje dolaze”, poručili su dopisom iz nekoliko institucija u čijoj su nadležnosti, između ostalog, zaštićena područja.

Institucije podsjećaju da je sprovedena javna rasprava o nacrtu Studije revizije zaštite NP Biogradska gora, koja je trajala 55 dana i uključivala javne tribine i jedan okrugli sto. Tvrde da je svim zainteresovanim građanima omogućeno da daju svoje sugestije i komentare.Na sve pristigle komentare, uključujući i one od strane građana koji sada izražavaju nezadovoljstvo, podsjećaju, Agencija za zaštitu životne sredine kao izrađivač studije, dala je stručne odgovore i obrazloženja u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.

Revidirana studija zaštite predviđa zoniranje područja na tri režima, od najstrožeg do najliberalnijeg , uz jasno definisane aktivnosti koje su dozvoljene ili zabranjene. U dokumentu se navodi da će očuvanje prirodnih resursa doprinijeti i ekonomskom razvoju lokalne zajednice, kroz unapređenje seoskog turizma, tradicionalne poljoprivrede, pčelarstva i stočarstva. Kako podsjećaju, održavanje pašnjaka kroz ispašu, korišćenje ljekovitog i medonosnog bilja, promocija domaćih proizvoda,  aktivnosti su koje su kompatibilne sa režimom zaštite.

“U skladu sa članom 14 Zakona o nacionalnim parkovima, zone zaštite u NP su konačno definisane Prostornim planom posebne namjene (PPPN), koji je u nadležnosti Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Tokom 2024. godine dostavljena je Studija kao stručna podloga. Članovi 62 do 67 Zakona o zaštiti prirode jasno uređuju pitanje prava svojine i mogućnosti naknade u slučaju ograničenja prava korišćenja nepokretnosti. … postoje zakonski mehanizmi koji štite interese vlasnika i omogućavaju naknadu ukoliko dođe do pravno validnih ograničenja”, objašnjeno je u dopisu.

Granice parka Studijom nijesu mijenjane osim u tehničkom smislu, kako ne bi presijecale katastarske parcele. Iz dva Vladina resora, Agencije i JP NPCG kažu i da je “u konceptu zaštite i razvoja parka, jasno predviđeno uključivanje lokalnog stanovništva u planiranje i upravljanje, uz mogućnost razvoja tradicionalne poljoprivrede i autentične ponude, ali isključivo u okviru zakonom propisanih režima i bez narušavanja prirodnih vrijednosti”

“ Kada je riječ o selektivnom postupanju i favorizovanju pojedinaca – sve aktivnosti u zoni NP se provjeravaju i sprovode uz zakonske procedure i inspekcijski nadzor. Ne postoji nijedna dozvoljena gradnja mimo zakonskog okvira, a svaki prekršaj podliježe propisanoj odgovornosti”, piše u odgovoru mještanima . Nadležni su poručili i da “gradnje nema niti će biti bez odgovarajuće planske i zakonske osnove”. Cilj države je, tvrde, “očuvanje prirode uz istovremeno stvaranje uslova za održivi razvoj lokalnih zajednica  kroz otvoreni dijalog i reformski pristup.”

“Šumovi na vezi” između vlasnika imanja i institucija otvara i pitanje:  ako su granice i mjere zaštite NP Biogradska gora ostale iste, zbog čega sada dolazi do prvog ozbiljnog, masovnog otpora mještana? Očigledno je da se promijenio način njihove primjene ili da su institucije počele dosljednije da ih sprovode. Upravo to dosljedno sprovođenje propisa, neophodno je  za očuvanje jednog od posljednjih prašumskih bisera Evrope. S druge strane, jasno je i da se mora praktikovati transparentan dijalog i u mogućoj mjeri uvažiti vlasnička prava. Lokalno stanovništvo zbog tih mjera trpi. Istovremeno, i dalje ostaje važan zadatak državi da mijenja svijest građana o prirotitetima kada je riječ o odnosu prema zaštićenim područjima ranga NP Biogradska gora. Takođe i da ih “uvjeri” u privilegiju i prednost življenja na obodu Biogradske prašume i u neposrednoj blizini Biogradskog jezera.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ