Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA PRESUDA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Nalogodavac van dometa pravde

Objavljeno prije

na

,,Budna sam dočekala jutro. Strah od nepravde čini me nervoznom. Petak 27.februar, plaši me. Kakva će biti odluka Apelacionog suda? Pitanje, koje me muči, pitanje od kojeg mi se oduzima dah. Plašim se da mi ponovo ne ubiju brata Slavoljuba”, napisala je na svom FB profilu Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića, dan uoči izricanja presude Apelacionog suda.

U petak 27. februara, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, predsjednik sudskog Vijeća Apelacionog suda Dragiša Rakočević pročitače presudu, čime će biti okončano četvrto suđenje za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, ubijenog prije gotovo deceniju, 30. avgusta 2005, ispred svoje kuće.

Deset godina kasnije ubistvo nije rasvijetljeno a sudski epilog još se čeka.

Način na koji je opstruiran decenijski sudski postupak, smjenjivane sudije koje su ga vodile, nizale se štamparske greške u presudama, nestajali dokazni materijali, govori jedno: da neko jako moćan ne želi da se sazna puna istina o ubistvu inspektora Šćekića. Gotovo sistematski su iz predmeta izdvajani dokazi koji ukazuju da je u pozadini ubistva organizovani kriminal i njegova sprega sa nosiocima vlasti.

Na optuženičkoj klupi su Barani Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović, Saša Boreta i Milan Šćekić. Prema posljednjoj presudi, koju je oborio Vrhovni sud, Boreta i Bigović osuđeni su za organizaciju ubistva na po 30 godina zatvora, a istu kaznu dobili su i Šćekić kao izvršilac i Vujadinović kao pomagač ubistva. Radi se o presudi koju je izrekla sutkinja Višeg suda Biljana Uskoković, a Apelacioni sud potvrdio u jesen 2013, čime je ta presuda postala i jedina koja je tokom decenije procesa prošla više sudske instance. U maju 2014. obara je Vrhovni sud, s obrazloženjem da se nijesu mogli koristiti ključni dokazi jer se radi o dokazima specijalnog tužilaštva, a ,,nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala”.

Optuženi su u prvoj presudi, koju je u avgustu 2009. godine donio kasnije smijenjeni sudija Lazar Aković, osuđeni upravo za ,,zločinačko udruživanje”. Aković im je izrekao ukupno 115 godina za zločinačko udruživanje, svrstavši tako ubistvo inspektora Šćekića u kategoriju organizovanog kriminala.

Optuženi Barani nijesu samo u Akovićevoj sudnici označeni kao dio organzovanog kriminala.

,,Prema policiji Bigović kontroliše grupu od osam ljudi i povezan je sa Lukom Bojovićem preko njegovih saradnika Cvetka Simića i Ilije Novovića”, navodi OCCRP. Prema njima, Bigović je bio konektovan na tzv. rakovački klan, pošto je njegova sestra udata za vođu tok klana Nebojšu Stojovića Stojketa. Bigović se vidi kao veza Stojovića i Luke Bojovića, člana Arkanovih tigrova i vođe zemunskog klana koji je u Madridu krajem 2014. osuđen na 18 godina zatvora za zločinačko udruživanje.

Bigović i Boreta kao dio organizovane grupe registrovani su i u tzv. plavoj knjizi kriminala domaćih službi. ,,Po brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih dela koja sadrže elemente terorističkih akata, izdvaja grupa kojom rukovode Saša Boreta, Ljubo Bigović i Armin – Muša Osmanagić”, navodi se u objavljenim djelovima tih obavještajnih dokumenata. Dalje stoji: ,,Oni su u sprezi sa pojedinim pripadnicima beogradskog podzemlja, a povezani su i sa ‘kolegama’ iz bivših jugoslovenskih republika, Albanije, zapadnoevropskih i južnoameričkih država, što je indicija da je u pitanju organizovani lanac za šverc narkotika”.

U prvim danima suđenja, u sudnici su predstavljene rute kretanja, i međusobni susreti optuženih u vremenu prije ubistva inspektora Šćekića, dok su trajali napadi na hotel Splendid, događaj koji se nalazi u pozadini slučaja. Zanimljiv podatak iz sudnice je da je optuženi Vujadinović neposredno prije napada na hotel Splendid, zaustavljen na policijskom punktu kod Petrovca, ,,dok je upravljao ML mercedesom vlasništvo biznismena Veselina Barovića”. Barović je prijatelj premijera Mila Đukanovića.

Inspektor Šćekić je radio na istrazi napada na hotel Splendid kada je ubijen. Vijeće sutkinje Uskoković zaključilo je da je ubijen pošto je došao do dokaza da iza napada stoje Boreta i Bigović. Motivi i nalogodavci bombaških napada nijesu na sudu nikada rasvijetljeni.

U decembru 2013, policijski inspektor Predrag Vučinić koji je bio u obezbjeđenju Splendida tokom napada, objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju, u kom Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Kartal od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića traži zaštitu od svojih pretpostavljenih koji mu, kako piše, ne daju da istražuje Mićunovića. Kartal je penzionisan, a istragu je preuzeo Šćekić. Kartal je tužilaštvu potvrdio da je to njegova zabilješka. Zabilješka se nalazi u odvojenom predmetu i nije dio predmeta čija će presuda biti poznata u petak.

U ljeto 2005. Splendid je u tajnosti kupio bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici ostali nepoznati javnosti. Ta firma je bila zakupac hotela i u obavezi na višemilionska ulaganja u hotel koji je naprasno privatizovan. Ukupna suma tih investicija poklapa se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Mićunović je nakon završetka napada postao stalni gost Splendida.

Žarko Radulović, direktor hotela i svjedok u procesu je tadašnjoj specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović ispričao da iza napada stoji barski kriminalni klan – Bigović, Kožar i Boreta i da mu je saopšteno da će napadi prestati ako za dva i po miliona eura kupi kuću od Nikole Borete, koja vrijedi mnogo manje. Baš to svjedočenje, jedan od ključnih dokaza o organizovanom kriminalu u pozadini ubistva, je u međuvremenu izdvojeno iz spisa, a Radulović je pred Apelacionim sudom nedavno saopštio da se ,,ne sjeća” šta je svjedočio pred tužilaštvom. Prošlo je deset godina i ne sjećam se detalja”, naveo je on.

Pred sudom su izjave ranije mijenjali i pripadnici policije. Miljan Perović, direktor ZIKS-a i vjeruje se Đukanovićev kandidata za novog šefa ANB, na sudu je opovrgao ranije iskaze – da je Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom inspektoru Šćekiću neposredno pred ubistvo. Slavica Šćekić optužila je Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Prvu presudu, sudije Akovića, koja optužene tereti za zločinačko udruživanje, više sudske instance ukinule su pod sumnjivim okolnostima. Aković podnosi ostavku nakon što je Sudski savjet, pod kontrolom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice tražio njegovo razrješenje. On je javno ustvrdio da je Medenica na njega vršila pritisak. Apelacioni sud potom ukida njegovu presudu.

Slučaj preuzima sutkinja Slavka Vukčević. Ona donosi osuđujuću presudu izrekavši optuženima maksimalne kazne za ubistvo, ali ih ne tereti za zločinačko udruživanje. Medenica opet insistira na razrješenju sudije u slučaju Šćekić. Sutkinja Vukčević na kraju sama traži razrješenje i biva izabrana za notarku. Apelacioni sud obara i njenu presudu, u dijelu koji se odnosi na izrečene kazne robije, ali potvrđuje dio u kom se optuženi oslobađaju za zločinačko udruživanje.

Vrhovni sud konačno prošle godine traži da se iz predmeta izuzmu svjedočenja Radulovića i zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, još jedan od ključnih dokaza tužilaštva. Vlaović je svjedočio da su mu optuženi u zatvoru potvrdili da su organizovali i izvršili ubistvo inspektora Šćekića. U međuvremenu je nestao, pa naprasno nedavno nađen CD sa njegovim svjedočenjem. CD je na kraju ipak saslušan u sudnici, a dio iskaza ostao van predmeta.

Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da se iz predmeta izdvajaju ključni dokazi i tako ruši slučaj, te da se sudijama ostavlja sve manje prostora za osuđujuću kaznu optuženima. Slavica Šćekić smatra da je, bez obzira na to ostalo dovoljno dokaza da se optuženi osude (vidi box) i po njoj bi jedina zakonita odluka morala biti osuđujuća.

Kako god presudi Apelacioni sud, nalogodavac će ostati van dometa pravde. A slučaj ubistva inspektora Šćekića i napad na hotel Splendid ostaće da čekaju nekog novog tužioca.

SLAVICA ŠĆEKIĆ, PRAVNA ZASTUPNICA I SESTRA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA
U ubistvo moga brata umiješan ANB

MONITOR: Za petak je najavljena presuda Apelacionog suda u slučaju ubistva vašeg brata, inspektora Slavoljuba Šćekića. Šta očekujete od te presude, imajući u vidu da proces traje deceniju, tokom koje su se dešavale brojne ,,greške” i opstrukcije procesa?
ŠĆEKIĆ:Vrhovni sud je naložio vijeću Apelacionog suda da otkloni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 386 st.1 tač. 8 ZKP, koje se sastoje u tome što je nejasna izreka pobijene presude u odnosu na krivično djelo iznude , vezano za događaj podmetanja eksplozivnih naprava na objekat hotela Splendid u izgradnji. Povrede člana 386 st. 1 tač.7 ZKP, koje se sastoje u tome što se u postupku donošenja drugostepene presude nije sudilo za krivična djela na organizovan način, pa se u konkretnom slučaju nijesu mogli koristiti kao dokazi obavještenja koja su specijalnom tužiocu u vrijeme vođenja pretkrivičnog i krivičnog postupka dali Žarko Radulović i Zoran Vlaović; člana 386 st. 2 u vezi člana 356 st. 3 u vezi st.1 ZKP – što nije reprodukovan audiovizuelni snimak saslušanja svjedoka Vlaovića, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude i člana 386 st.2 u vezi člana 356 st. 2 u vezi člana 329 st. 4 ZKP – jer nijesu neposredno izvedeni dokazi, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Vijeće Apelacionog suda je otklonilo te povrede, saslušan je svjedok Žarko Radulović, reprodukovan je audiovizuelni snimak saslušanja Zorana Vlaovića, obrazloženo je kako i na koji način bi optuženi pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu koja prelazi 30.000,00 eura. Kada je dokazana krivica okrivljenima, za očekivati je da presuda bude pravedna i zakonita, i bez grešaka bilo koje vrste. A pravedna i zakonita će biti samo osuđujuća, maksimalna kazna u trajanju od po trideset godina. U ovom slučaju, krivica okrivljenih je dokazana. U suprotnom, smatraću da se i dalje nastavlja opstrukcija procesa, i da neki moćnik na sve moguće načine pokušava da svoje plaćenike spasi od kazne, kako ovi ne bi progovorili i ugrozili njegovu slobodu.

MONITOR: Mislite da će na odluku suda uticati to što su neki od dokaza na kom je građen slučaj, poput izjava Žarka Radulovića i dijela iskaza svjedoka Zorana Vlaovića, izuzeti iz spisa predmeta?
ŠĆEKIĆ: Iz predmeta je izuzet dio iskaza Žarka Radulovića dat pred specijalnim tužiocem, i dio iskaza Zorana Vlaovića, dat pred sudijom za istragu. To ne može uticati na odluku vijeća Apelacionog suda. Ima sasvim dovoljno dokaza u iskazima pomenutih svjedoka, kojima se potvrđuje krivica okrivljenih. Navešću samo jedan primjer.

Okrivljeni Boreta povjeravao se Vlaović Zoranu, zaštićenom svjedoku, i rekao mu je da su Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović neposredni izvršioci ubistva, a Boreta Saša i Ljubo Bigović, organizatori ubistva. Imajući u vidu da zaštićeni svjedok zna da je Boreta u svoje vozilo marke ferari ugradio metalne pločice za koje je platio iznos od 15.000,00 eura, potvrđuje da su njih dvojica bili bliski i da su se povjeravali jedan drugom dok su bili u pritvoru.

MONITOR: Više puta ste ocijenili da je u pozadini ubistva vrh crnogorske vlasti?
ŠĆEKIĆ: Moj brat je ubijen samo zato što je časno, pošteno i profesionalno obavljao svoj posao. U ubistvo pored već okrivljenih, umiješano je više lica, pojedinci iz ANB, jedan saizvršilac i nalogodavac. Zašto preostali učesnici u ubistvu nijesu privedeni licu pravde, diskutabilna je i veoma ozbiljna tema kojom za sada niko od nadležnih organa neće da se bavi, iako sam to više puta tražila, i usmeno i u pisanoj formi.

U Crnoj Gori organizovani kriminal opstaje zahvaljujući vezama sa političkim strukturama i institucijama. Umiješanost nalogodavca je vrlo teško dokazati, naročito ako je moćan, zaštićen i ako lišava života svakog onog ko otkrije njegove kriminalne radnje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

 

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala  kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I  da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako

Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora  se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.

Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno.  „Evropska komisija  odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.

„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“

Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.

Uzmimo za primjer obećanje da će država (Vlada) „napraviti javno dostupan registar preduzeća u vlasništvu države i preduzeća sa državnim učešćem, uključujući opštinska preduzeća“. Prosto je nevjerovatno da tako nešto još ne postoji. Zapravo, imamo jedan registar nalik na taj koji je obećan EK. Samo što   on egzistira u formi nezvanično, pošto ga ne vodi Vlada, ili bilo koja državna institucija, već jedna nevladina organizacija (Institut alternativa) svjesna potreba da građanima Crne Gore ponudi osnovne (dostupne) podatke u državnim preduzećima.

Na sajtu mojnovac.me oni građanima nude „sve o privrednim društvima u vlasništvu države i opština na jednom mjestu: ko ih vodi i koliko zarađuju, broj zaposlenih, finansijski pokazatelji, dokumentacija, sponzorstva, donacije i mnogo više“. U vladinoj Reforsmkoj agendi to je sažeto u obećanje da će „Registar uključivati sve relevantne podatke o finasijskim performansama preduzeća u vlasništvu države, kao i podatke o rezultatima eksterne revizije“. Biće dobro ako bude tako jednostavno. I brzo.

U dio obećanih reformi koje bi mogli opisati kao davno najavljivane ali nikad započete, treba svrstati najveći dio poglavlja Poslovno okruženje i razvoj privatnog sektora. Tamo se, kao dio Reformske agende, navodi: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje regulatornih prepreka za poslovanje, smanjenje neformalne ekonomije, te reforme u oblasti upravljanja državnim preduzećima, sistema javnih nabavki i povećanja efikasnosti inspekcijskih službi. Zvuči poznato?

„Kroz ove mjere, cilj je povećanje konkurentnosti crnogorske privrede, podsticanje preduzetništva, otvaranje novih radnih mjesta, kao i podsticanje istraživanja i inovacija“, navodi se u dokumentu, „Posebna pažnja posvećuje se smanjenju birokratskih barijera i unapređenju transparentnosti poslovnog okruženja. Ova oblast politike podijeljena je na dva sektora, unutar kojih je definisano sedam indikativnih reformi sa 33 pojedinačna koraka koja je potrebno realizovati da bi se reforme smatrale ispunjenim.“

Nije baš najjasnije kako se u obećano uklapaju hiljade novozapošljenih u državnoj administraciji, partijska podjela uticaja na preduzeća u državnom vlasništvu, odomaćeno kršenje procedura u sistemu javnih nabavki ili, da svedemo na svakodnevicu, partijsko dogovaranje o uvozi/izvozu prehrambenih proizvoda (slučaj zetske lubenice čiju su trgovinu ljetos ugovarali Milan Knežević i Aleksandar Vućić).

Neka druga obećanja Vlada je dala u tuđe ime, pa će njihova realizacija u zadatim rokovima biti još upitnija. Poput obećanja da će Prostorni plan Crne Gore biti usvojen do kraja godine. Nakon što je glasačima obećano naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice, desetak dionica autoputeva i brzih cesti… Iako dobar dio toga nije prepoznat u javnosti dostupnim verzijama budućeg Prostornog plana. Sa čijim se usvajanjem debelo kasni.

Zapravo, i već pomenuti Registar preduzeća u vlasništvu države treba napraviti do kraja godine. To se i ne čini kao pretjerano težak zadatak kada saznate da je Vlada Crne Gore Briselu obećala kako će u istom roku, za nešto više od dva mjeseca, doći do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Krovno mjesto u crnogorskom pravosuđu upražnjeno je od kraja 2020. godine i do sada je propalo makar osam konkursa za izbor osobe koja će naslijediti Vesnu Medenicu.

Vjerovali ili ne, ako se ostvare obećanja/projekcije iz Reformske agende Crne Gore, u istom roku doći će do „usvajanje novog, sveobuhvatnog i harmonizovanog pravnog okvira za sprovođenje izbora“. Ko nije odmah razumio, to je ona reforma izbornog zakonodavstva o kojoj ovdašnji političari pričaju desetak godina. Zazivajući je kada su u opoziciji, i zaboravljajući dok su dio vladajuće većine.  Bez ozbiljnijeg pokušaja da se o bilo čemu dogovore. Počev od biračkog spiska, a završno sa izborima u Šavniku. Ili obrnutim redom, nakon što su prošle dvije godine od kako, zvanično, traje izborni proces u najmanjoj poddurmitorskoj opštini.

Kao da nije posla preko glave, sve to treba završiti paralelno sa pričama o ustavnim izmjenama službenog jezika, zakona o  državljanstvu, najavljenom zakonu o agentima stranog uticaja… Pa prijetnjama štrajkom tužilaca, sada već hroničnim i obimnim nedostakom kandidata za sudske funkcije, te sve očiglednijim i ozbiljnijim sporenjima između različitih grana vlasti, baš kao i unutar vladajuće većine. Da ostavimo po strani sumnje kako se  novi ne razlikuju bitnije od  starih po sklonostima za  korupciji, nepotizmu i vezama sa grupama i pojedincima iz kriminalnog miljea. Afera do Kwon, hapšenje Mila Božovića i Rada Miloševića, oslobađajuća presuda Marku Batu Careviću da ne idemo dalje po dubini.

„Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“, navodi predsjednik Jakov Milatović u analizi objavljenoj prošlog vikenda u dijelu ovdašnjih medija (dio je potpuno ignorisao). „Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja.“

„Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine“, upozorio je Milatović navodeći 10 „zabrinjavajućih trendova“ koji dovode u pitanje demokratski napredak postignut nakon razvlašćivanja DPS-a 2020:1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.

Možemo o Milatoviću i njegovom predsjednikovanju misliti i ovo i ono, ali hajde  da vidimo – šta od navedenog nije tačno. Ili da se probamo uozbiljiti ne bi li Evropskoj komisiji, a ponajprije građanima Crne Gore, „isporučili“ neophodne reforme. Tada bi nesputani  optimizam premijera Spajića imao puno više pokrića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo