FOKUS
NOVA PRESUDA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Nalogodavac van dometa pravde
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
,,Budna sam dočekala jutro. Strah od nepravde čini me nervoznom. Petak 27.februar, plaši me. Kakva će biti odluka Apelacionog suda? Pitanje, koje me muči, pitanje od kojeg mi se oduzima dah. Plašim se da mi ponovo ne ubiju brata Slavoljuba”, napisala je na svom FB profilu Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora Slavoljuba Šćekića, dan uoči izricanja presude Apelacionog suda.
U petak 27. februara, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, predsjednik sudskog Vijeća Apelacionog suda Dragiša Rakočević pročitače presudu, čime će biti okončano četvrto suđenje za ubistvo policijskog inspektora Šćekića, ubijenog prije gotovo deceniju, 30. avgusta 2005, ispred svoje kuće.
Deset godina kasnije ubistvo nije rasvijetljeno a sudski epilog još se čeka.
Način na koji je opstruiran decenijski sudski postupak, smjenjivane sudije koje su ga vodile, nizale se štamparske greške u presudama, nestajali dokazni materijali, govori jedno: da neko jako moćan ne želi da se sazna puna istina o ubistvu inspektora Šćekića. Gotovo sistematski su iz predmeta izdvajani dokazi koji ukazuju da je u pozadini ubistva organizovani kriminal i njegova sprega sa nosiocima vlasti.
Na optuženičkoj klupi su Barani Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović, Saša Boreta i Milan Šćekić. Prema posljednjoj presudi, koju je oborio Vrhovni sud, Boreta i Bigović osuđeni su za organizaciju ubistva na po 30 godina zatvora, a istu kaznu dobili su i Šćekić kao izvršilac i Vujadinović kao pomagač ubistva. Radi se o presudi koju je izrekla sutkinja Višeg suda Biljana Uskoković, a Apelacioni sud potvrdio u jesen 2013, čime je ta presuda postala i jedina koja je tokom decenije procesa prošla više sudske instance. U maju 2014. obara je Vrhovni sud, s obrazloženjem da se nijesu mogli koristiti ključni dokazi jer se radi o dokazima specijalnog tužilaštva, a ,,nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala”.
Optuženi su u prvoj presudi, koju je u avgustu 2009. godine donio kasnije smijenjeni sudija Lazar Aković, osuđeni upravo za ,,zločinačko udruživanje”. Aković im je izrekao ukupno 115 godina za zločinačko udruživanje, svrstavši tako ubistvo inspektora Šćekića u kategoriju organizovanog kriminala.
Optuženi Barani nijesu samo u Akovićevoj sudnici označeni kao dio organzovanog kriminala.
,,Prema policiji Bigović kontroliše grupu od osam ljudi i povezan je sa Lukom Bojovićem preko njegovih saradnika Cvetka Simića i Ilije Novovića”, navodi OCCRP. Prema njima, Bigović je bio konektovan na tzv. rakovački klan, pošto je njegova sestra udata za vođu tok klana Nebojšu Stojovića Stojketa. Bigović se vidi kao veza Stojovića i Luke Bojovića, člana Arkanovih tigrova i vođe zemunskog klana koji je u Madridu krajem 2014. osuđen na 18 godina zatvora za zločinačko udruživanje.
Bigović i Boreta kao dio organizovane grupe registrovani su i u tzv. plavoj knjizi kriminala domaćih službi. ,,Po brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih dela koja sadrže elemente terorističkih akata, izdvaja grupa kojom rukovode Saša Boreta, Ljubo Bigović i Armin – Muša Osmanagić”, navodi se u objavljenim djelovima tih obavještajnih dokumenata. Dalje stoji: ,,Oni su u sprezi sa pojedinim pripadnicima beogradskog podzemlja, a povezani su i sa ‘kolegama’ iz bivših jugoslovenskih republika, Albanije, zapadnoevropskih i južnoameričkih država, što je indicija da je u pitanju organizovani lanac za šverc narkotika”.
U prvim danima suđenja, u sudnici su predstavljene rute kretanja, i međusobni susreti optuženih u vremenu prije ubistva inspektora Šćekića, dok su trajali napadi na hotel Splendid, događaj koji se nalazi u pozadini slučaja. Zanimljiv podatak iz sudnice je da je optuženi Vujadinović neposredno prije napada na hotel Splendid, zaustavljen na policijskom punktu kod Petrovca, ,,dok je upravljao ML mercedesom vlasništvo biznismena Veselina Barovića”. Barović je prijatelj premijera Mila Đukanovića.
Inspektor Šćekić je radio na istrazi napada na hotel Splendid kada je ubijen. Vijeće sutkinje Uskoković zaključilo je da je ubijen pošto je došao do dokaza da iza napada stoje Boreta i Bigović. Motivi i nalogodavci bombaških napada nijesu na sudu nikada rasvijetljeni.
U decembru 2013, policijski inspektor Predrag Vučinić koji je bio u obezbjeđenju Splendida tokom napada, objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju, u kom Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Kartal od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića traži zaštitu od svojih pretpostavljenih koji mu, kako piše, ne daju da istražuje Mićunovića. Kartal je penzionisan, a istragu je preuzeo Šćekić. Kartal je tužilaštvu potvrdio da je to njegova zabilješka. Zabilješka se nalazi u odvojenom predmetu i nije dio predmeta čija će presuda biti poznata u petak.
U ljeto 2005. Splendid je u tajnosti kupio bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici ostali nepoznati javnosti. Ta firma je bila zakupac hotela i u obavezi na višemilionska ulaganja u hotel koji je naprasno privatizovan. Ukupna suma tih investicija poklapa se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Mićunović je nakon završetka napada postao stalni gost Splendida.
Žarko Radulović, direktor hotela i svjedok u procesu je tadašnjoj specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović ispričao da iza napada stoji barski kriminalni klan – Bigović, Kožar i Boreta i da mu je saopšteno da će napadi prestati ako za dva i po miliona eura kupi kuću od Nikole Borete, koja vrijedi mnogo manje. Baš to svjedočenje, jedan od ključnih dokaza o organizovanom kriminalu u pozadini ubistva, je u međuvremenu izdvojeno iz spisa, a Radulović je pred Apelacionim sudom nedavno saopštio da se ,,ne sjeća” šta je svjedočio pred tužilaštvom. Prošlo je deset godina i ne sjećam se detalja”, naveo je on.
Pred sudom su izjave ranije mijenjali i pripadnici policije. Miljan Perović, direktor ZIKS-a i vjeruje se Đukanovićev kandidata za novog šefa ANB, na sudu je opovrgao ranije iskaze – da je Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom inspektoru Šćekiću neposredno pred ubistvo. Slavica Šćekić optužila je Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.
Prvu presudu, sudije Akovića, koja optužene tereti za zločinačko udruživanje, više sudske instance ukinule su pod sumnjivim okolnostima. Aković podnosi ostavku nakon što je Sudski savjet, pod kontrolom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice tražio njegovo razrješenje. On je javno ustvrdio da je Medenica na njega vršila pritisak. Apelacioni sud potom ukida njegovu presudu.
Slučaj preuzima sutkinja Slavka Vukčević. Ona donosi osuđujuću presudu izrekavši optuženima maksimalne kazne za ubistvo, ali ih ne tereti za zločinačko udruživanje. Medenica opet insistira na razrješenju sudije u slučaju Šćekić. Sutkinja Vukčević na kraju sama traži razrješenje i biva izabrana za notarku. Apelacioni sud obara i njenu presudu, u dijelu koji se odnosi na izrečene kazne robije, ali potvrđuje dio u kom se optuženi oslobađaju za zločinačko udruživanje.
Vrhovni sud konačno prošle godine traži da se iz predmeta izuzmu svjedočenja Radulovića i zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, još jedan od ključnih dokaza tužilaštva. Vlaović je svjedočio da su mu optuženi u zatvoru potvrdili da su organizovali i izvršili ubistvo inspektora Šćekića. U međuvremenu je nestao, pa naprasno nedavno nađen CD sa njegovim svjedočenjem. CD je na kraju ipak saslušan u sudnici, a dio iskaza ostao van predmeta.
Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da se iz predmeta izdvajaju ključni dokazi i tako ruši slučaj, te da se sudijama ostavlja sve manje prostora za osuđujuću kaznu optuženima. Slavica Šćekić smatra da je, bez obzira na to ostalo dovoljno dokaza da se optuženi osude (vidi box) i po njoj bi jedina zakonita odluka morala biti osuđujuća.
Kako god presudi Apelacioni sud, nalogodavac će ostati van dometa pravde. A slučaj ubistva inspektora Šćekića i napad na hotel Splendid ostaće da čekaju nekog novog tužioca.
SLAVICA ŠĆEKIĆ, PRAVNA ZASTUPNICA I SESTRA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA
U ubistvo moga brata umiješan ANB
MONITOR: Za petak je najavljena presuda Apelacionog suda u slučaju ubistva vašeg brata, inspektora Slavoljuba Šćekića. Šta očekujete od te presude, imajući u vidu da proces traje deceniju, tokom koje su se dešavale brojne ,,greške” i opstrukcije procesa?
ŠĆEKIĆ:Vrhovni sud je naložio vijeću Apelacionog suda da otkloni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 386 st.1 tač. 8 ZKP, koje se sastoje u tome što je nejasna izreka pobijene presude u odnosu na krivično djelo iznude , vezano za događaj podmetanja eksplozivnih naprava na objekat hotela Splendid u izgradnji. Povrede člana 386 st. 1 tač.7 ZKP, koje se sastoje u tome što se u postupku donošenja drugostepene presude nije sudilo za krivična djela na organizovan način, pa se u konkretnom slučaju nijesu mogli koristiti kao dokazi obavještenja koja su specijalnom tužiocu u vrijeme vođenja pretkrivičnog i krivičnog postupka dali Žarko Radulović i Zoran Vlaović; člana 386 st. 2 u vezi člana 356 st. 3 u vezi st.1 ZKP – što nije reprodukovan audiovizuelni snimak saslušanja svjedoka Vlaovića, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude i člana 386 st.2 u vezi člana 356 st. 2 u vezi člana 329 st. 4 ZKP – jer nijesu neposredno izvedeni dokazi, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
Vijeće Apelacionog suda je otklonilo te povrede, saslušan je svjedok Žarko Radulović, reprodukovan je audiovizuelni snimak saslušanja Zorana Vlaovića, obrazloženo je kako i na koji način bi optuženi pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu koja prelazi 30.000,00 eura. Kada je dokazana krivica okrivljenima, za očekivati je da presuda bude pravedna i zakonita, i bez grešaka bilo koje vrste. A pravedna i zakonita će biti samo osuđujuća, maksimalna kazna u trajanju od po trideset godina. U ovom slučaju, krivica okrivljenih je dokazana. U suprotnom, smatraću da se i dalje nastavlja opstrukcija procesa, i da neki moćnik na sve moguće načine pokušava da svoje plaćenike spasi od kazne, kako ovi ne bi progovorili i ugrozili njegovu slobodu.
MONITOR: Mislite da će na odluku suda uticati to što su neki od dokaza na kom je građen slučaj, poput izjava Žarka Radulovića i dijela iskaza svjedoka Zorana Vlaovića, izuzeti iz spisa predmeta?
ŠĆEKIĆ: Iz predmeta je izuzet dio iskaza Žarka Radulovića dat pred specijalnim tužiocem, i dio iskaza Zorana Vlaovića, dat pred sudijom za istragu. To ne može uticati na odluku vijeća Apelacionog suda. Ima sasvim dovoljno dokaza u iskazima pomenutih svjedoka, kojima se potvrđuje krivica okrivljenih. Navešću samo jedan primjer.
Okrivljeni Boreta povjeravao se Vlaović Zoranu, zaštićenom svjedoku, i rekao mu je da su Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović neposredni izvršioci ubistva, a Boreta Saša i Ljubo Bigović, organizatori ubistva. Imajući u vidu da zaštićeni svjedok zna da je Boreta u svoje vozilo marke ferari ugradio metalne pločice za koje je platio iznos od 15.000,00 eura, potvrđuje da su njih dvojica bili bliski i da su se povjeravali jedan drugom dok su bili u pritvoru.
MONITOR: Više puta ste ocijenili da je u pozadini ubistva vrh crnogorske vlasti?
ŠĆEKIĆ: Moj brat je ubijen samo zato što je časno, pošteno i profesionalno obavljao svoj posao. U ubistvo pored već okrivljenih, umiješano je više lica, pojedinci iz ANB, jedan saizvršilac i nalogodavac. Zašto preostali učesnici u ubistvu nijesu privedeni licu pravde, diskutabilna je i veoma ozbiljna tema kojom za sada niko od nadležnih organa neće da se bavi, iako sam to više puta tražila, i usmeno i u pisanoj formi.
U Crnoj Gori organizovani kriminal opstaje zahvaljujući vezama sa političkim strukturama i institucijama. Umiješanost nalogodavca je vrlo teško dokazati, naročito ako je moćan, zaštićen i ako lišava života svakog onog ko otkrije njegove kriminalne radnje.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
Objavljeno prije
2 danana
8 Novembra, 2026
Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, EK je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do decembra. Da posao, ipak, nije do kraja završen ukazuje i mogućnost da Ugovor o pristupanju sadrži odredbu kojom se članstvo Crne Gore u EU može odložiti i nakon ratifikacije država članica
Evropska komisija predstavila je u srijedu, 4. novembra, godišnji izvještaj o Crnoj Gori i mapu puta njenog pristupanja EU. Komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prema mapi puta, pregovori bi, uz saglasnost država članica, mogli biti okončani do kraja ove godine, a pristupni ugovor potpisan u junu naredne. Istovremeno, izvještaj upozorava na moguće neželjene posljedice primjene Euro modela po javne finansije i spoljnu ravnotežu, na mali broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju i na nezavršen posao oko usvajanja ustavnih amandmana.
Počnimo od novca.
„Svjesni smo rizika i mislim da ih mjerama koje smo predstavili uspješno saniramo“, rekao je premijer Milojko Spajić nakon predstavljanja Izvještaja, govoreći o svom Euro modelu. Na istoj konferenciji, u Evropskoj kući u Podgorici, ambasador EU Johan Satler rekao je da u Delegaciji još nijesu vidjeli konačne brojke o uticaju predloženih mjera na javne finansije.
Ta dva odgovora vrijedi čitati zajedno. Posebno sada kada nam predstoji rasprava o budžetu za 2027, odnosno o tome koliko će država sljedeće godine prikupiti novca, a koliko namjerava da potroši.
Evropska komisija je u godišnjem Izvještaju ocijenila da najavljene reforme u okviru Euro modela „mogu predstavljati značajne rizike za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu“. Procjenu, kažu u Briselu, treba produbiti nakon konsultacija. Spajić je podsjetio da su i prethodne programe Evropa sad I i Evropa sad II pratile rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. O učinku novog programa, međutim, više treba da kaže računica koja pokazuje koliko košta svaka od najavljenih mjera, koji prihodi treba da je pokriju i šta se dešava ako se ti prihodi ostvare samo djelimično ili se pokaže da su rashodi podcijenjeni.
Prilika da se ta računica predstavi i provjeri stiže sa budžetom za 2027. EK preporučuje da Vladin prijedlog ocijeni Fiskalni savjet, čije je uspostavljanje izdvojila kao napredak. Vladi se (i dalje) preporučuje da ograniči rast javne potrošnje, uredi planiranje ukupne mase zarada u javnom sektoru na srednji rok i obezbijedi dodatne budžetske prihode.
Izvještaj i prve reakcije na njega vraćaju u raspravu pitanja koja su Vladi već postavljena sa drugih adresa. Kako će se veće zarade i predloženo ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje uklopiti u budžetski okvir? Kako će Vlada nadomjestiti prihod od doprinosa za PIO ako ih ukine, koliko očekuje od novih poreskih mjera i na čemu počiva procjena njihove naplate? Odgovora nema.
Ima razloga da se svaka od pomenutih stavki sagleda zasebno.
Deficit države u 2025., prema EK, iznosio je 4,3 odsto BDP-a, što je oko 356 miliona eura kada se taj udio preračuna prema nominalnom BDP-u koji je objavio Monstat. Cilj postavljen rebalansom budžeta bio je 3,5 odsto BDP-a. I nije ostvaren, iako su prihodi bili veći od plana. Rashodi su ga premašili još više, uz rast socijalnih transfera, izdataka za zdravstvo i subvencija.
Plate u javnom sektoru, socijalna davanja i transferi za zdravstvo činili su zajedno više od dvije trećine ukupne prošlogodišnje potrošnje opšte države. Tu se vidi koliko je budžet teško prilagoditi kada troškovi jednom postanu trajni, a prihod kojim se finansiraju zavisi od potrošnje i privrednog ciklusa.
Uz to, EK računa da će potrebe za refinansiranjem duga 2027. dostići 750 miliona eura. Očekivani prijedlog budžeta za 2027. pokazaće koliko prostora za nove obaveze ostaje nakon što se uračunaju otplata duga, kamate i postojeći stalni rashodi. Ako se u budžetsku računicu unaprijed upiše prihod koji tek treba da donesu veća potrošnja i bolja naplata poreza, Skupština bi uz osnovni scenario trebalo da dobije i projekcije za slučaj da privreda i potrošnja rastu sporije od Vladinih očekivanja.
Drugi dio istog upozorenja iz Brisela, onaj o spoljnoj ravnoteži, prošao je sa manje pažnje. Nezasluženo.
Crnogorski deficit tekućeg računa porastao je sa 17,1 odsto BDP-a u 2024. na 20,5 odsto u 2025, što je oko 1,7 milijardi eura. Komisija to povezuje sa pogoršanjem robne razmjene i slabijim učinkom turizma u 2025. Uvoz robe porastao je 9,4 odsto, a neto priliv stranih direktnih investicija pokrio je manje od trećine manjka. Za procjenu Euro modela zato je važno i đe će završiti dodatni novac od većih plata.
Ako dobar dio nove tražnje ode na uvoz, korist za domaću proizvodnju i zaposlenost biće manja. Koliko će od povećanja plate ostati u kućnom budžetu ili završiti u štednji zavisi i od cijena. EK među domaćim izvorima inflacije u 2025. izdvaja snažan rast zarada i ekspanzivnu fiskalnu politiku, uz uticaj uvoznih cijena, naročito hrane.
Drugi paket primjedbi EK pred kojim će ovdašnja vlast morati da zastane i razmisli tiče se rezultata borbe protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. „Izvještaj EK je pozitivan, dobar“, rekao je predsjednik Jakov Milatović agenciji MINA,ističući da Crna Gora može zatvoriti sva poglavlja do kraja godine ako ubrza reforme. Izdvojio je, međutim, premalo pravosnažnih presuda za visoku korupciju, šest godina nakon promjene vlasti.
Komisija bilježi bolji bilans pravosnažnih odluka i osuđujućih presuda u predmetima visoke korupcije i priznaje crnogorskom tužilaštvu rad na sve složenijim istragama. Ipak, njena je ocjena da „broj pravosnažnih osuđujućih presuda ostaje nizak i mora se povećati“. U predmetima organizovanog kriminala EK izdvaja duga suđenja i česta odlaganja, a kod pranja novca traži da se tokovi novca sistematski prate i da se kriminalna imovina djelotvornije oduzima.
U izvještaju se pominje i predmet Koverta. Apelacioni sud je u martu 2026, uvažavajući žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, ukinuo oslobađajuću presudu iz aprila 2025. i vratio predmet Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje.
Izazov je sasvim konkretan. Koliko suđenja specijalno odjeljenje Višeg suda može voditi sa ljudima i prostorom koje ima, koliko se ročišta odlaže i zbog čega, koliko se postupaka završava i koliko imovine država na kraju trajno oduzme? Izvještaj EK traži da se hitno poprave kadrovski kapaciteti i uslovi rada tog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Dio rješenja je, opet, u državnom budžetu, a dio u odlukama sudske i tužilačke uprave koje se mogu donijeti i prije završetka pregovora.
Skupština je u međuvremenu popunila Ustavni sud i usvojila izmjene kojima se jača nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta. Ostaju dvije ustavne obaveze koje Komisija posebno izdvaja. Jedna je ukidanje imuniteta premijera i ministara za krivična djela povezana sa korupcijom. Druga je prethodna provjera integriteta kandidata za te funkcije, po preporuci Venecijanske komisije. Za obje EK traži konačno usvajanje. Prvi ispit je okončanje tih postupaka, a naredni će doći pri prvom predlaganju mandatara ili kandidata za člana Vlade po novim pravilima. Tada će biti važno ko provjerava integritet, na osnovu kojih podataka i kako obrazlaže svoju odluku.
„U završnici procesa biće nam potrebna saradnja svih proevropskih snaga“, rekao je Spajić. „Članstvo u Evropskoj uniji je nadohvat ruke“, najavio je Satler. Priznanje za dosadašnji rezultat uputio je i vlasti i opoziciji, kao i civilnom društvu.
Kada premijer poziva na saradnju, prvo je pitanje šta je većina spremna da uradi da se ona obnovi, posebno tamo gdje su joj za ustavne odluke potrebni i glasovi izvan vlastitih redova. Administrativni odbor je jednoglasno utvrdio listu kandidata za Centralnu izbornu komisiju, a Skupština je 4. novembra izabrala predsjednika i četiri člana. To pokazuje da je dogovor moguć i poslije višemjesečnog zastoja.
Dobre vijesti iz Brisela imaju težinu koju raniji pozivi da se ubrzaju reforme nijesu imali. Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, Komisija je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih poglavlja do decembra, uključujući dva koja se tiču vladavine prava. „Danas nas tek kratko vrijeme dijeli od završetka procesa integracije Crne Gore u EU“, ocijenila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas istakla je na predstavljanju paketa u Briselu da je „Crna Gora najbliža cilju, s jasnim putem do potpisivanja pristupnog ugovora do narednog ljeta“.
EK će i poslije završetka pregovora pratiti kako Crna Gora sprovodi i održava preuzete obaveze, uključujući one iz oblasti vladavine prava. Ako utvrdi ozbiljne probleme, mapa puta predviđa da pristupni ugovor omogući Savjetu EU da na prijedlog Komisije usvoji mjere koje se odnose na konkretne obaveze. Ako Komisija prije prvog dana članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere se pokažu nedovoljnim, ugovor bi mogao predvidjeti i odlaganje ulaska u EU kao krajnju mjeru. Taj mehanizam je zasad prijedlog Komisije, a njegov konačan oblik zavisiće od teksta ugovora.
Do proljeća, kada bi tekst ugovora trebalo da bude usaglašen, trebalo bi da znamo kakav je budžet Skupština usvojila, je li ga pregledao Fiskalni savjet i jesu li dovršene ustavne izmjene. To će biti prve prilike da se provjeri šta je vlast uradila sa upozorenjima iz izvještaja koji je premijer Spajić nazvao „vrijednim slavlja“.
Šta piše u mapi puta
U trenutku objavljivanja Izvještaja bila su privremeno zatvorena 21 od 33 otvorena pregovaračka poglavlja između Crne Gore i EU, a 14 je zatvoreno u izvještajnom periodu. U Briselu je predstavljena mapa puta sa očekivanom dinamikom okončanja preostalog posla.
Novembar 2026.: EK planira da do sredine mjeseca dostavi Savjetu EU, u kojem odlučuju države članice, preostale nacrte zajedničkih pregovaračkih pozicija EU. Za novembarsku međuvladinu konferenciju predlaže se privremeno zatvaranje poglavlja 15 (Energetika), 14 (Saobraćajna politika), 12 (Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 16 (Oporezivanje) i 1 (Slobodno kretanje robe).
Decembar 2026.: Za završnu međuvladinu konferenciju predložena su poglavlja 9 (Finansijske usluge), 22 (Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata), 27 (Životna sredina i klimatske promjene), 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), 33 (Finansijske i budžetske odredbe), 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).
Uz 12 preostalih iz skupa od 33 otvorena poglavlja, mapa za decembarsku konferenciju predviđa i razmatranje poglavlja 34 (Institucije) i 35 (Ostala pitanja). Tako raspored privremenog zatvaranja za dvije konferencije predviđa ukupno 14 poglavlja. Poglavlje 34 (Institucije) uređuje kako će Crna Gora biti zastupljena u institucijama EU, uključujući Evropski parlament, i kako će učestvovati u odlučivanju. Poglavlje 35 (Ostala pitanja) obuhvata posebna pitanja koja se pojave tokom pregovora i koja ne pripadaju drugim poglavljima.
Jun 2027.: Na proljeće bi članice EU i Crna Gora trebalo da usaglase nacrt pristupnog ugovora. Jun je okvirni termin za njegovo potpisivanje. Do tada su potrebni pozitivno mišljenje Evropske komisije, saglasnost Evropskog parlamenta i odluka Savjeta EU o prijemu.
Nakon potpisivanja, pristupni Ugovor ratifikuju Crna Gora i sve države članice EU. Evropski parlament može pozvati poslanike Skupštine CG da kao posmatrači učestvuju u njegovom radu, bez prava glasa. EK nastavlja da prati primjenu preuzetih obaveza i izvještava Savjet EU i Evropski parlament sve do pristupanja Crne Gore u EU. Komisija predlaže da ugovor omogući i odlaganje pristupanja kao krajnju mjeru, ako prije članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere nijesu dovoljne.
Datumi iz mape zavise od napretka koji ostvari Crna Gora ali i od odluka institucija EU i njenih država članica.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
SRBIJA I MI NAKON IZBORNOG PORAZA ALEKSANDRA VUČIĆA: Kojekude
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti
U nedjeljni sumrak, dok su desetine hiljada građana Srbije strpljivo čekali da pristupe glasačkom mjestu, u Pionirskom parku u centru Beograda pojavili su se komunalci. U pratnju žandarmerije pod opremom za razbijanje demonstracija, podizali su prepoznatljive velike bijele šatore nekadašnjeg Čacilenda. Istovremeno, u park su pristizale grupe muškaraca obučenih u crno, sa kapuljačama i torbama. Analitičari iz Beograda nijesu imali dileme: u naručenom mraku postavljala se scenografija za očekivani, nasilan nastavak izbornog dana na beogradskim ulicama.
Onda se, nepuna dva sata nakon zatvaranja birališta, pred kamerama RTS-a, pojavio Aleksandar Vučić, lično. „Jasno je da smo mi ove izbore izgubili, pobedila je studentsko-blokaderska lista“, obznanio je zapanjenim pristalicama u sjedištu Srpske napredne stranke. Među njima bio je i Milan Knežević, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik ovdašnje DNP.
Dok dlanom o dlan, iz Pionirskog parka nestali su policajci i momci u crnom. Širom Srbije počelo je pobjedničko slavlje. Iste večeri građani su uklonili ograde iz Pionirskog parka i počeli da ruše kamp i čiste prostor na kome se on nalazio.
Ukloniti šatore Ćacilenda lakše je nego razgraditi sistem koji ih je postavio i čuvao. Srbija je izabrala novu parlamentarnu većinu. Tek treba da dobije novu vladu i obnovi unižene državne institucije. Između izborne pobjede i stvarne mogućnosti da se donose i sprovode odluke, nalazi se vrijeme u kojem stara vlast vučićevih namjesnika upravlja, dok njihovi novi i nepoznati nasljednici preuzimaju očekivanja građana.
A dijelom i odgovorost. Čak i za događaje koji nijesu pod njihovom kontrolom, poput nasilnog ulaska građana u redakciju Informera. Policija nije radila svoj posao valjano, pa je Vučić najavio da bi se zato njegovi sljedbenici mogli samoorganizovati. Premijera Đura Macuta i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića nije pominjao. Kao da ih nije on postavio.
Vučić publiku – ima. Još. Lista koju je predvodio na parlamentarnim izborima 2023. osvojila je 1,78 miliona glasova i dobila apsolutnu većinu. Prema preliminarnim rezultatima prošlonedjeljnih izbora, njegovu Ujedinjenu Srbiju glasalo je 1,68 miliona glasača. Razlika je nekih 100.000 glasova, nešto više od pet odsto biračkog korpusa koji im je (bio) odan.
Vučić i njegovi nijesu poraženi samo zato što su ih napustili njihovi glasači. Poraženi su, prvenstveno, zato što je znatno više ljudi nego što je to uobičajeno odlučilo da izađe na izbore i glasa protiv njih. Studenti su zahtjev za odgovornošću nakon pada nastrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi, pretvorili u političku snagu širu od dotadašnje „tradicionalne” opozicije.
Za pobjedu nije bilo dovoljno okupljati se na trgovima. Trebalo je doći do birača, organizovati glasanje i obezbijediti kontrolu rezultata. Organizacija, mobilizacija i kontrola omogućile su da se nezadovoljstvo iskaže i prebroji uprkos prednostima vlasti, zloupotrebama i nasilju od početka protesta do kraja izbornog dana.
Vučić je već u izbornoj noći najavio nastavak. „Borićemo se i pokazati im šta je opozicija“. Njegova moguća strategija se nazire: sačuvati organizaciju i uticaj, odgovornost za stanje u državi prebaciti na novoizabrane nasljednike, a njihove eventualne sukobe predstavljati kao dokaz da Srbija bez njega ne može biti stabilna. I proglašavti svaki njihov razborit potez prema okruženju – za izdajnički.
Znimljivo, ni partija Mila Đukanovića poslije avgusta 2020. nije ostala bez birača, organizacije i uticaja. DPS je pojedinačno osvojio najviše glasova, ali su tri opozicione koalicije zajedno obezbijedile 41 od 81 poslaničkog mjesta. Gubitak većine DPS-u nije izbrisao moć građenu tokom tri decenije. Već 2022. došli su u poziciju da, manjinskom podrškom, izaberu Vladu Dritana Abazovića, a od izbora naredne godine očekuju možda i nešto više.
Postoje i bitne razlike. Đukanović je nakon parlamentarnih izbora ostao predsjednik države, dok je Vučić tu funkciju napustio prije glasanja, nadajući se novom premijerskom mandatu. Studentska lista ima ubjedljivu većinu dok su promjene u Crnoj Gori zavisile od dogovora tri koalicije i svakog pojedinačnog poslanika. Ali Studentska lista tek treba da pokaže koliko je jedinstvena. Ono što su u Crnoj Gori bili međukoalicioni sporovi, u Srbiji mogu postati sukobi unutar pobjedničkog pokreta. Uz nepoznanicu ko i kako u takvim situacijama može da zajedničku kompoziciju vratu u kolosijek.
Moglo bi se pokazati da se najznačajnija razlika između onih koji su 2020. smijenili DPS, i ovih što su u nedjelju dobili preko pola miliona glasova više od Vučićeve liste ogleda u (ne)saradnji sa čelnicima Srpske pravoslavne crkve. Nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović bio je neformalni lider koalicije koja je razvlastila DPS. Vlada Zdravka Krivokapića utanačena je u manastiru Ostrog. Patrijarh SPC Porfirije Perić je, u jeku protesta zbog pada novosadske nadstrešnice, pred Vladimirom Putinom studentsku pobunu opisivao kao obojenu revoluciju, nadajući se „savladavanju tog iskušenja”.
Brzo će se vidjeti na kojim temeljima će se graditi odnosi novog parlamenta i vlade Srbije (i predsjednički izbori u toj zemlji treba da se održe do kraja godine) sa vrhom SPC. Za region je važno hoće li buduća vlast prihvatiti da crkvene veze ostanu sredstvo političkog djelovanja preko državnih granica. Ili će, nekim drugim putem, krenuti u novom pravcu.
Dešavanja u Beogradu nakon 5. oktobra 2000. pokazala su kako detronizacija vođe nije isto što i razgradnje njegovog zločinačko koruptivnog sistema. Čišćenje medijskog prostora, oslobađanje pravosuđa i demontaža bezbjednosnih struktura. To je, prema Zoranu Preradoviću, uredniku društva u nedjeljniku Radar, popis hitnih i neophodnih poslova kojih se nove vlasti u Srbiji moraju prihvatiti.
„Jednog davnog oktobra smo to propustili da uradimo, Zoran Đinđić je to platio glavom, a Srbija potpunom dezorijentacijom i tragičnim istorijskim rikvercom. Sa ovim stvarima ne sme biti kompromisa”, piše Preradović. „U suprotnom, ponovo će nam se dogoditi ono što ne sme da se dogodi. Da u ovih 36 godina otkako je uvedeno višestranačje, više od četvrt veka provedemo pod čizmom dvojice diktatora kojima nisu zajedničke samo sumanute političke ideje.”
Ništa od navedenog neće biti ni lako ni neizbježno. Izborna Platforma Studentske liste sadrži opredjeljenja koja nijesu kompatibilna u današnjoj političkoj realnosti. Tu se zagovara nastavak EU integracija (uz obavezan referendum o eventualnom članstvu), protivi se sankcijama Rusiji, a Kosovo se posmatra kao sastavni dio Srbije. Promjena vlasti još nije potvrda spoljnopolitičkog zaokreta Beograda, iako čestitke Brisela i nezadovoljstvo Moskve pokazuju očekivanje jedne i druge strane.
Izbornim pobjednicima u Srbiji među prvima su čestitali crnogorski premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović. „Građani obje države zaslužuju odnose koji će se mjeriti konkretnim rezultatima saradnje, a ne dubinom diplomatskih nesporazuma“, poručio je Spajić. Milatović je očekivanja od novog poglavlje međudržavnih odnosa opisao: „zasnovano na prijateljstvu, iskrenom dijalogu i posvećenosti zajedničkoj evropskoj budućnosti“. Treba reći: Studentska lista tek treba da pokaže kako će izgledati njena evropska politika.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitao je Studentskoj listi na pobjedi, uz poruku da je „ljudska obaveza, a ne samo politička dužnost, da se zahvalimo dosadašnjim predstavnicima vlasti“. Pobjednicima čestitka, poraženima zahvalnost. Mandić nastoji da sačuva ulogu sagovornika i saveznika svih vlasti u Beogradu, naglašavajući SPC (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori kao neraskidive veze dvije države. Gdje bi on bio karika koja ih spaja. Koliko je njegov položaj zavisio od tih veza, a koliko od Vučićevog pokroviteljstva, pokazaće naredni mjeseci.
Milan Knežević se u punom kapacitetu stavio u Vučićevu službu. To bi ga moglo koštati makar budućih putovanja avionom Vlade Srbije, a može se pretpostaviti da će cijena biti i nešto veća. Mada, Vučićevi sljedbenici iz reda kontroverznih biznismena imaju veliki novac i ozbiljne ambicije kada je u pitanju širenje poslova na Crnu Goru. Zato ni Kneževića ne treba otpisivati prije nego stvari u Beogradu postanu jasnije.
Demokrate Alekse Bečića su bile veoma srdačne prema pobjednicima. „Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je njihov predsjednik.
To je mnoge natjeralo da se prisjete: kada su studenti u Podgorici, nakon cetinjske tragedije 1. januara 2025, tražili ostavke Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, njegova partija odgovorila je optužbom da protest „nije glas naroda”, već akcija destabilizacije iza koje stoje Bemaks, Đukanović i kriminalni klanovi.
Posebno je pitanje koliko će upućene čestitke i pozivi na otvaranje novih poglavlja međusobnih odnosa, naići na plodno tlo. Poštovanje samostalnosti Crne Gore i njenog evropskog puta, odnos prema partijskom i medijskom djelovanju iz Srbije, te saradnja policija i pravosuđa. Tu će se vidjeti mijenja li se politika ili samo sagovornik.
Ni DPS nema razloga da promjene u Beogradu predstavlja kao sopstvenu pobjedu. Ako oslabi (Vučićev) toksični uticaj zvaničnog Beograda, moraće uvjerljivije da govori o svom nasljeđu i političkoj ponudi. Bez izgovora na koji su se tako rado i često pozivali u minulih 10-ak godina. Preciznije, otkako su Đukanovićeve i Vučićeve vlasti iz faze saradnje na utvrđivanju moći u sopstvenom ataru, prešle u fazu konfrontacije. Koja nikada nije ugrozila finansijske interesa ključnih ektera s jedne i druge strane.
Sličan test čeka i ostale koji su odnos sa Vučićem pretvarali u politički kapital. Za Crnu Goru najveća korist mogla bi biti u tome da Beograd prestane da bira njene poželjne predstavnike, a Podgorica da sopstvene sporove ne rješava tražeći zaštitnika ili protivnika u Srbiji. Za Srbiju, da izborna pobjeda donese institucije sposobne da ograniče i vlast.
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
ĐUKANOVIĆ I MANDIĆ, DOBA PROŠLO I SADAŠNJE: Ko je bio bolji drug Ratka Mladića
Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Oktobra, 2026
Crna Gora, opet, između Đukanovića i Mandića. Onog koji je postao evropejac, kreirajući zaborav svojih ratnih devedesetih ali i kasnijih zločina, i koji zbog toga i dalje kao taoca drži i DPS i Crnu Goru. I onog koji hrli da što prije postane evropejac i zaboravi na svoje mladiće, vučiće i kneževiće, kako bi se tamo, na Zapadu, još tješnje povezao sa evropskim desničarima i trampistima. Divota
Đukanović i Mandić, opet. I pitanje koje su njihove najsvježije međusobne optužbe i interpretacije nametnule – ko je od njih dvojice bio bolji drug ratnom zločincu Ratku Mladiću?
Nakon što je predsjednik parlamenta prošle sedmice politički preživio ponovljenu inicijativu DPS-a za njegovu smjenu, stavljenu na dnevni red Skupštine jer je uputio saučešće porodici Ratka Mladića, u priču o ratnom zločincu u Hagu osuđenom zbog genocida u Srebrenici, uključio se i počasni predsjednik DPS-a. (Ne)očekivano. Nakon što je Mandić pitanje njegovog odnosa sa Mladićem prebacio na Đukanovića.
„Bezočne brljotine”, odgovorio je bivši višedecenijski premijer i predsjednik Crne Gore na optužbe predsjednika Skupštine da su Đukanović i DPS odgovorni za produžetak rata u BiH devedesetih. „U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, kazao je Đukanović u intervjuu Pobjedi.
Mandić je tokom skupštinske rasprave o inicijativi da bude smijenjen, a reagujući na izjave poslanika DPS Andrije Nikolića da je toj partiji neprihvatljivo da sarađuje sa onima koji negiraju genocide u Srebrenici i veličaju Mladića, kazao da bi rat u BiH bio završen 1994. godine da nije bilo DPS-a. „Ne bi bilo ni Srebrenice”, kazao je Mandić, podsjećajući da su Đukanović i DPS snabdijevali Vojsku RS gorivom nakon što je Slobodan Milošević 1994. godine uveo sankcije.
„Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije. Dakle, nije im za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici. Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih „heroja“, nastavio je Đukanović za Pobjedu.
Nije bilo potpitanja, pa Đukanovića niko nije priupitao da nije možda preumio da internetom i dalje kruži snimak gdje pred više hiljada ljudi kaže: „Neka ne štiti Momir Bulatović srpstvo od mene, jer je vlada koju ja vodim morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj kada su joj oni oni odlučno i bezdušno spustili rampu “.
Nisu to jedini „tragovi“. Monitor je svojevremeno objavio djelove zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ i dnevničke bilješke Mladića. Autentičnost dokumenata je potvrđena. Kroz tu dokumentaciju se vidi i involviranost crnogorske vlasti (Đukanović/Bulatović) u bosanski rat, i njene veze, neposredne i posredne, sa Ratkom Mladićem.
Iz Stenografskih bilješki sjednice VSO iz 27. septembra 1994. godine vidi se da je tadašnji vrh crnogorske vlasti znao da se iz jedinica 2. armije Vojske Jugoslavije (Podgoričkog korpusa) sa teritorije Crne Gore dotura Mladićevim snagama municija tokom napada na Goražde u proljeće 1994, čak i nakon što je VSO bio donio Naredbu da se to ne radi bez njihovog odobrenja. U dnevničkim bilješkama Mladić piše da je u Njivicama kod Herceg Novog 8. jula 1993. imao tajni sastanak sa generalom Milivojem Petkovićem, zapovjednikom Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) tzv. Herceg-Bosne. Sastanak je organizovan u Vili Njivice, ljetnjoj rezidenciji Vlade Crne Gore, a do sastanka nije moglo doći bez znanja i tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Milivoje Petković je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1993. i 1994. godine. Dokumenta pokazuju i da je Mladić 3. februara 1994. opet bio u Njivicama, u društvu sa: Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom (ratni zliočinac, osuđen na 20 godina), Mićom Stanišićem (ministar policije RS, uhapšen, u Hagu optužen za ratne zločine), generalom Milanom Gverom (ratni zločinac, osuđen na pet godina robije).
I tako redom. No, to su tek detalji jedne politike čiji je Đukanović bio dio, što danas vješto negira svodeći svoju ulogu u devedesteim na to da jeste ili nije „vinovnik genocida u Srebrenici“. Prećutkujući očito – da je ista politika ne samo proizvela Srebrenicu, nego i naše srebrenice, dok je on bio premijer Crne Gore. Od Bukovice do Deportacija bosanskih izbjeglica 1992. godine.
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, dugogodišnji glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Kao ključni dokaz za taj zločin, naveli su svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države: „Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše”. Krivična prijava je odbačena.
Ne „zaboravlja” samo Đukanović. Po sličnom modelu po kom se ratni Đukanović proizveo u evropejca, danas igra i predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider NSD, preživjele frakcije Narodne stranke, koja se sa nekadašnjim jedinstvenim DPS-om nadmetala u ratnim i „patriotskim” pokličima devedesetih.
Mandića Đukanović u Pobjedi ovako opisuje: „Najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk”.
Mandić danas svoj odnos prema Mladiću svodi na poštovanje „tradicije” i običaja, kako je obrazlagao saučešće koje je uputio porodici Ratka Mladića. Odričući se, pri tom, svog beogradskog vožda i stavljajući evropsku Crnu Goru, naravno, deklarativno, na prvo mjesto svoje političke agende. Podsjeća na nekog.
Nakon što je preživio Mladića u parlamentu, Mandić je te iste večeri, kako je objavljeno, bio na večeri sa izraelskim ministrom Haimom Kacom. „Nakon što smo saradnju Skupštine Crne Gore i izraelskog Kneseta podigli na novi nivo, u razgovoru sa ministrom Haimom Kacom nastavljamo da gradimo mostove prijateljstva i partnerstva između naših zemalja, sa posebnim akcentom na jačanje saradnje u oblasti turizma i saobraćaja kroz povezivanje nadležnih ministarstava“, napisao je predsjdnik parlamenta na svom profilu.
No, njegovo kontinuirano diplomatsko povezivanje sa Izraelom u vrijeme savremenog genocida u Gazi, niko gotovo ne problematizuje. Inicijativa tim povodom za njegovu smjenu, nije ni pomenuta, a kamoli upućena Skupštini.
Crna Gora, opet, između Đukanovića i Mandića. Onog koji je postao evropejac, kreirajući zaborav svojih ratnih devedesetih ali i kasnijih zločina, i koji zbog toga i dalje kao taoca drži i DPS i Crnu Goru. I onog koji hrli da što prije postane evropejac i zaboravi na svoje mladiće, vučiće i kneževiće, kako bi se tamo, na Zapadu, još tješnje povezao sa evropskim desničarima i trampistima.
Divota.
Mi i Evropa
„Do završetka procesa integracije Crne Gore u EU dijele nas nedjelje ili mjeseci”, saopštila je optimistično evropska komesarka za proširenje Marta Kos ove sedmice na Miločeru, uoči početka Samita lidera Berlinskog procesa. Samit su otvorili premijer Crne Gore Milojko Spajić i savezni kancelar Njemačke Fridrih Merc.
Kos je ponovila da je Crna Gora predvodnik procesa proširenja u regionu.
Prethodno su u parlamentu usvojene ustavne izmjene, zbog čije suj neizvjesne sudbine briselski funkcioneri javno izražavali brigu. Izmjene su usvojene uprkos parlamentarnoj krizi nastaloj nakon saučešća predsjednika parlamenta porodici Ratka Mladića, kada su izmjene Ustava postale dio uslovljavanja i pogađanja vlasti i opozicije.
Poslanici su sa 56 glasova „za” usvojili izmjene Ustava kojima se predviđa provjera integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade. Za izmjene nijesu glasali DPS, URA i DNP.
Usvojen je i amandman kojim Vlada predlaže izmjenu člana 91 Ustava kojom bi se uvelo pravilo da se zakon kojim se uređuje integritet kandidata za mandatara i članove Vlade donosi dvotrećinskom većinom glasova svih poslanika. Ustavni odbor je zadužen da u roku od četiri dana od donošenja odluke utvrdi Nacrt amandmana na Ustav i dostavi ga Skupštini.
Predloženom izmjenom člana 103 Ustava propisuje se da lice koje ne ispunjava zakonom utvrđene uslove integriteta ne može biti predloženo za mandatara i članove Vlade.
Kako je navedeno u obrazloženju predloga, cilj ustavnih promjena je unapređenje postupka formiranja Vlade kroz jačanje transparentnosti, odgovornosti i mehanizama za sprečavanje korupcije i sukoba interesa.
„Predloženom ustavnom promjenom čini se potpunim ustavni okvir i uspostavlja jasna ustavna garancija da postupku formiranja Vlade prethodi provjera integriteta kandidata za mandatara i kandidata za članove Vlade“, navodi se.
Milena PEROVIĆ
Komentari

PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
SPAJIĆ I PES POKRENULI PITANJE MALIGNOG SPOLJNOG UTICAJA: Hibridne prijetnje i (ne)selektivni pristup
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Izborne pobjede su samo šansa za reforme
Izdvajamo
-
IN ENGLISH1 sedmicaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH1 sedmicaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
-
DRUŠTVO3 sedmiceDRŽAVA TRAŽI 84.000 KVADRATA OD KAVAČKOG KLANA: Test za pravosuđe
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
INTERVJU3 sedmiceMARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, ČLANICA SAVJETA RTCG: Proces izbora članova Savjeta je kompromitovan
-
IN ENGLISH1 sedmicaDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
Izdvojeno3 sedmicePALESTINA NAKON TRI GODINE RATA I GODINE PRIMIRJA: Smrt kao jedina konstanta
