Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Obrisi nade

Objavljeno prije

na

Možda ta dva događaja najpotpunije govore šta se sa nama zbiva, o čemu mi to u nedjelju odlučujemo. Osmotrite ono Đukanovićevo prkosno ,,ne” pred skupštinskim anketnim odborom, ono poprsje koje podupire bespogovornost riječi da nije bilo ni kriminala ni familijarne korupcije prilikom prodaje Telekoma. U Crnoj Gori nema ni pregršt ljudi koji su mu povjerovali – ni u njegovoj partiji, ni među dvorjanima, ni među saborcima u podzemlju. Drugi je primjer spolja sasvim drugačiji. Uzvratna košarkaška utakmica Srbije i Crne Gore nakon beogradskih zvižduka crnogorskoj himni. Sjetite se, karte za sportski centar Morača mogli su dobiti samo probrani, i sjetite se onih kongresno preciznih aplauza gostima. Sva Crna Gora zna: da je Milu Đukanoviću i njegovima trebalo, tu u toj sali orio bi se patriotski gnjev.

Po novu turu nedodirljive moći Đukanović je krenuo s punom sviješću da nema podršku ogromne većine građana, da mu sve zavisi od toga koliko je uspio da proizvede ucijenjenih i slomljenih podanika. Spremnih da traju pod plaštom očiglednih laži, da budu statisti u svijetu ulaznica za probrane, u društvu ubijene spontanosti. Ovo je izbor između sigurnosti okova i tereta slobode.

Đukanovićeva izdvojenost na vrhu i usamljenost u mnoštvu, suštinski su obilježile kampanju. To je prednacrt neminovnog dana: ledeni dah samoće progoni vođu isteklog roka. Po sitnim znacima, već prepoznaje ko će ga sve iz okruženja u teškom času iznevjeriti i pokušati da prepliva na drugu obalu. On se boji njih, oni njega. U epicentru moći caruje strah.

Đukanovićevi nastupi izgledali su još nasilniji nego inače zbog toga što opozicija nije prihvatila da za potrebe režima glumi strašilo. On i Krivokapić se suštinski boje ljudske normalnosti. Oni nemaju odgovor na ideju pružene ruke najrođenijima. Stvari su, prevedene na jezik politike, proste. Čovjek koji je na referendumu glasao za zajedničku državu, priznao ishod glasanja, a danas je spreman da gradi demokratsku, nezavisnu Crnu Goru jeste crnogorski patriota. Đukanovićev ,,suverenista”, koji omalovažava slobodu izbora nekadašnjeg zagovornika zajedničke države, nasilnik je koji obesmišljava ideju Crne Gore. Pospješivanjem srpsko-crnogorskog antagonizma u ovoj zemlji, najdjelotvornije joj se ugrožavaju temelji. Koliko zbog kriminala i korupcije, toliko i zbog zlokobne, duboko anticrnogorske identitetske politike, Đukanović mora otići.

On se osim u vlastito nasilje uzda u neke manjinske partije i njihove korumpirane lidere. Vidjećemo ko će se od njih usuditi obilježiti svoje ime sramom. Uzda se i u propagandni učinak Jelka Kacina, evorpskog predstavnika za nas, i u njegovu predizbornu podršku reporodukciji sistema u kojem je organizovani kriminal glavna privredna grana. Kacinov nastup je strašna opomena – ako ne odbranimo vlastito dostojanstvo, drugi će nas omalovažavati.

Predizbornom nastupu glavnine opozicionih snaga nema se mnogo šta zamjeriti. Poslije dužeg vremena pokazali su da je vlast, dok joj Đukanović na čelu, civilizacijski inferiornija od ostatka Crne Gore. Najveći im je promašaj to što nijesu insistirali na minimumu uslova za izbore i što nijesu udruženo zaprijetili bojkotom ako se taj minimum ne ispuni. Bezuslovnim izlaskom na neregularne izbore postali su suodgovorni za posljedice. Monitor se nije šalio kad je još prije dva mjeseca na naslovnici objavio da je DPSDP već pokrao glasove, a da im kampanja služi da obave neophodni dokup birača i pojačaju strah. Sad smo tu gdje jesmo. Apstinencija nije dobra zamjena za organizovani bojkot, to je povlačenje u neredu. Treba masovno izaći na birališta. Ako ne uspije pokušaj opozicije da vrati ukradeno, poslije izbora dolaze dani teških odluka. Sloboda će biti znatno skuplja. I za one koji je traže, a osobito za one koji su je zarobili.

U jednom se poklapaju interesi Crne Gore i vođa režima. Ništa bolje na ovom svijetu liderima DPSDP ne bi se moglo desiti nego da u nedjelju ostanu u manjini. Đukanović nikada nije shvatio koliko je blagonaklona poruka njegovih najprincipijelnijih protivnika da mu treba obezbijediti fer suđenje. Što duže bude popločavao haos, to će biti teže održati tu riječ.

Esad KOČAN

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nedjelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suočavamo se sa  nespremnošću  članova Vlade da, poštujući pravila i procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života

 

 

Mnogobrojni građani Crne Gore dočekali su kraj sedmice pored telefona, čekajući da im neko, makar pred ponoć, javi da li njihova djeca sjutradan idu u školu ili ne. Neki su tu obavijest dobili od predstavnika roditelja u školskim odborima, ponekome se javio prijatelj iz škole ili kolega–roditelj iz odjeljenja. Narednog jutra pokazalo se da makar neke od informacija iz nezvaničnih izvora nijesu bile tačne. Đaci su se  vraćali kući prije nego su roditelji koji su ih ispratili u školu krenuli za svojim poslom.

Onda je uoči Svjetskog dana socijalne pravde, iz Ministarstva ekonomskog razvoja stigla vijest da je pripremljen nacrt izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini. Razlog -ukidanje neradne nedjelje u trgovinama na malo i veliko. Cilj: omogućiti vlasnicima trgovina rad nedjeljom tokom ljetnje i zimske turističke sezone. Pet mjeseci godišnje oni bi imali pravo da otvore po jednu svoju radnju u svakoj opštini, tokom jedne radne smjene (od 7 do 15 ili od 15 do 23 sata). Prodavačice i prodavci koji bi radili tu smjenu bili bi slobodni sledećeg vikenda (subota i nedjelja). Valjda.

Da bi najavljene izmjene zaživjele neophodno je da ih prihvati Vlada a da Skupština, potom, usvoji predložene izmjene Zakona. Da li je to i dovoljno? Iz sindikata (USSCG) je saopšteno da su oni, kao članovi Socijalnog savjeta kojeg čine predstavnici vlade, poslodavaca i zapošljenih, za naumljene izmjene Zakona saznali iz medija.

Sindikalci su Vladi, odnosno resornom  Ministarstvu ekonomskog razvoja, poručili da njihov dogovor o radnoj nedjelji postignut u proljeće prošle godine sada – možda važi a možda i ne. Baš kao što je i lani parlament odbio da se o tako osjetljivom pitanju izjašnjava uoči parlemantarnih izbora. Da im glasači ne bi zamjerili jednu ili drugu odluku.

“Bez obzira na ranije iskazanu spremnost da se iznađe kompromisno rješenje po pitanju neradne nedjelje koje bi u prvom redu bilo u interesu zaposlenih a onda i same države, USSCG će insistirati da ovo pitanje bude, prije dostavljanja Parlamentu, u isključivoj nadležnosti Socijalnog savjeta Crne Gore“, podsjeća se u saopštenju Unije sindikata

Poslodavci se tim povodom nisu oglašavali. Oglasili su se sjutradan kada su  takođe iz medija saznali da je Ministarstvo ekonomskog razvoja pripremilo prijedlog Vladi da, pozivajuči se na Odluku o privremenom ograničenju marži osnovnih životnih namirnica iz 2022. godine, usvoji proširenu listu prizvoda – hrana i piće, lična higijena, sredstva za čišćenje… – čija bi marža u veletrgovinama i maloprodaji bila ograničena na pet do 15 odsto. I da bi Vlada taj prijedlog trebala da usvoji do kraja nedjelje.

Od ministra ekonomskog razvoja saznali smo da u Ministarstvu ne znaju kolike su sada trgovačke marže za proizvode čiju cijenu namjeravaju ograničiti na taj način (“sve zavisi od trgovine do trgovine, ali su puno veće od onoga što smo predvidjeli”). Nemaju ni jasnu računicu kako bi ta odluka uticala na poslovanje trgovačkih lanaca i malih porodičnih trgovina. “Ima dovoljno prostora da trgovine mogu pozitivno da posluju”, poručio je ministar.

Trgovci ne dijele njegovu računicu. “Uvjereni smo da ovo nije zvaničan stav Vlade, jer bi to bila pogubna odluka po crnogorske trgovine i privredu”, ocijenio je Jovan Lekić, predsjednik Odbora za trgovinu Privredne komore. On tvrdi kako je bio ubijeđen da su članovi Odbora uspjeli   da  čelnicima resornog Ministarstva  argumentovano objasne da je administrativno ograničenje marži za tako široku paletu proizvoda loša ideja.

Zaista, ponovni rad nedjeljom mogao  bi povećati promet u  trgovinama. Isto tako, ograničenje marži moglo  bi dovesti, uz očekivani pad cijena, do neprofitabilnosti velikog broja manjih radnji, njihovog zatvaranja i gubitka radnih mjesta.

Zajednički problem  povezao je prosvjetne radnike, đake i roditelje, prodavačaice/ prodavce i vlasnike trgovina na malo i veliko. Svi su se oni suočili sa nesposobnošću izvršnih vlasti da kvalitetno iskomuniciraju  svoje namjere i odluke.  Još gore, sa nespremnošću članova Vlade da, poštujući procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima  “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života.

To nije put koji će dovesti do poštovanja prava i sloboda i ekonomskog prosperiteta. Bez obzira na namjere.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dječji snovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako još ne znamo koliko je, uglavnom mladih, otišlo iz Crne Gore između dva popisa, ono makar možemo naslutiti zašto odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan

 

Nije lako biti vlast.

Uzmimo za primjer Janka Odovića ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njegovom resoru posla ima preko glave a on, prema sopstvenom priznanju, u njega i nije ponajbolje upućen. Prosto, nije ga sve to  interesovalo dok nije saznao za dodijeljenu funkciju u izvršnoj vlasti. Sad se trudi i muči.

Nekima se  ne dopada ono što ministar radi. Na već čuvenoj lameli c, umjesto obavještenja o zabrani gradnje pojavili su se posteri sa Odovićevim likom i porukom rušiš dječje snove. A ministar je samo pokušao da provede odluku iz, da provjerimo, marta 2019.  Prije nego je shvatio da tu još postoje neke pravne komplikacije.

Moguće, ne samo zato, još  je teže biti ministar pravde. Kad je prethodni šef tog resora Marko Kovač odbio da provede sudsku odluku o izručenju srpskog državljanina koga na Kosovu optužuju za ratne zločine, tadašnji opozicionar Andrej Milović konstatovao je da bi ministrov postupak mogao ugroziti saradnju Crne Gore sa državnim institucijama u Prištini.

Onda je Milović postao ministar pravde. I odbio je da Turskoj izruči njenog državljanina optuženog da je vođa velikog kriminalnog klana umiješanog u brojne zločine. To je naljutilo  prethodnika. “Očigledno se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije i veteranima kosovskog rata nije poklanjala pažnja u smislu poštovanja ljudskih prava, koju vidimo da Milović i te kako ima za turskog državljanina…”, oglasio se Kovač.

Premijer Milojko Spajić zabrinuo se da bi odluka njegovog bliskog saradnika iz PES-a i vlade mogla ugroziti odnose Crne Gore i Turske. Dovesti u pitanje ekonomsku pomoć i očekivane investicije iz Ankare.

Da premijer vodi računa o tim stvarima čuli smo, neku noć. U  intervjuu javnom servisu. Spajić je objašnjavao kako bi odustajanje od izdavanja crnogorskih aerodroma u višedecenijski zakup (koncesiju) moglo naljutiti Svjetsku banku. Pošto je jedna od firmi koje rade pod njenim okriljem savjetnik vlade u tom poslu. Koji je, otprilike, započet kada je donijeta odluka o rušenju lamele c. I jednako ostao nezavršen.

Da se na čas vratimo onom Kurdu sa turskim državljanstvom, koji je u Crnu Goru došao sa falsifikovanim ličnim ispravama. Zbog toga je, nakon što je otkriven, odslužio dosuđenu zatvorsku kaznu.

Kada je ministar pravde odbio da ga izruči Turskoj, ministar policije se pohvalio kako je ponovo uhapšen. Jer je u Crnoj Gori koristio ona falsifikovana dokumenta. “Ovaj slučaj je samo jedan u nizu koji pokazuje našu odlučnost da se suočimo sa komplikovanim izazovima i neprestano radimo na očuvanju sigurnosti i pravde u našoj zemlji”, saopšteno je iz kabineta Danila Šaranovića.

To je saopštenje, zbog onog jedan u nizu, podsjetilo na nedavni slučaj službenice M.P. Zapravo, M.P, nije službenica, nego je do pred kraj prošle godine bila  pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje.  Iako je  još 2014. osuđena zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dakle, pravosnažno osuđena zbog lažne diplome, M.P. je nastavila da rukovodi našim  sistemom javnog zdravlja. Pored ostalog, kao rukovoditeljka sistema menadžmenta kvalitetom IJZ i predsjednica Komisije za akreditaciju Ministarstva zdravlja. Ovi što su je prijavili tužilaštvu zbog lažne diplome nijesu se intersovali za ishod suđenja. Oni što su je osudili nijesu nikoga obavijestili o presudi. Tako funkcioniše sistem.

Saznali smo, u međuvremenu, da je uz diplomu M.P pribavila i falsifikovano uvjerenje o njenoj nostrifikaciji u Ministarstvu obrazovanja. To uvjerenje nestalo iz njenog ličnog dosijea u Institutu, nakon što je neko medijima dostavio njegovu fotokopiju. Otprilike, tvrde verzirane kolege, u isto vrijeme kada je lažna biohemičarka svratila do firme da izvrši primopredaju dužnosti.

Niko iz ove priče nije uhapšen. Istraga je u toku. Baš kao i u slučaju lamele c. Nadležni ćute o investitorima, izvođačima i svim onim malim i velikim šarafima sistema koji su omogućili da stanovi u zgradi kojoj je “presuđeno” rušenje budu prodati i uknjiženi na ime novih vlasnika – (ne)savjesnih kupaca.

I to  valjda, pokazuje koliko je onaj (uhapšeni) turski državljanin opasan po Crnu Goru i njen pravni poredak. Ima veze i sa rušenjem dječjih snova. Ako ne znamo koliko je mladih otišlo iz Crne Gore između dva popisa,  možemo naslutiti dio razloga zbog kojih odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan.

Iz vlasti se trude da ostanu tu đe su. Koliko god da im je teško.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo