Crnogorska vlast i dalje nemilosrdno kažnjava nezgodne svjedoke i one koji brane ljudsko dostojanstvo. Bivši granični policajac Enver Dacić ispisao je iz rožajske osnovne škole djecu strahujući za njihov život. Daciću i njegovoj porodici danima stižu opasne prijetnje zato što je javno progovorio o umiješanosti policije u prekogranični kriminal. Prije toga država mu se odužila – otkazom. Sličnu sudbinu godinama doživljavaju takođe bivši policajci, Slobodan Pejović, Suad Muratbašić, Goran Stanković.
Ni vojska ne prašta onima koji se usude da istinu o njoj iznesu van kapije. Generalštab Vojske Crne Gore okomio se na Nenada Čobeljića, potpukovnika i sindikalnog lidera. I on je počinio veliki grijeh – novinarima je pričao o haosu u Vojsci – kršenju prava zaposlenih, pritiscima, šikaniranju, mobingu, neisplaćenim naknadama…
Spremnost vlasti da udari na ljude koji nijesu htjeli da zatvore oči pred kriminalom i nepravdom nije slučajna. Crnogorska vlast počiva na strahu, i ona rigoroznim mjerama mora upozoriti na cijenu sve one koji bi slijedili ovakve primjere Ne može, ipak, svakoga ućutkati. Progovorio je opet jedan policajac. Nikša Anđelić, iz hercegnovskog Centra bezbjednosti, javno je optužio policijske funkcionere da su do grla umiješani u organizovani kriminal. I njemu prijete. Prije nekoliko dana Robert Velašević, organizator Fejsbuk Uličnih protesta protiv mafije, takođe je kažnjen. Novčano. Sud je opravdao kaznu maštovito – ugrožavao je saobraćaj.
Razmjere posijanog straha su zastrašujuće. Dokaz je i malobrojna javna podrška neposlušnima. Bore se skoro na osami. Njihovi apeli rijetkima su uznemirili senzore savjesti i odgovornosti. Muk vlada i tamo gdje ga po definiciji treba najmanje očekivati. Ćute, uz časne izuzetke, Univerzitet Crne Gore, Matica crnogorska, PEN Centar, obje akademije, udruženja novinara i književnika… Ni opozicija se nije pretrgla.
Odvažnost pojedinaca ne može bitnije izmijeniti sumornu, zabetoniranu stvarnost. Poznato je: tvrđavu autokratske vlasti može razrušiti samo masovna, solidarna pobuna građana. Ali, dragocjena je novina koju su oni unijeli u naš strogo kontrolisani prostor. Ukazali su na nove mogućnosti i smjerove otpora. Ko je do juče mogao i pomisliti da će se neko pobuniti u strukturama kakve su policija i vojska? U društvima čija većina članova živi životom nedostojnim čovjeka nikad se ne zna ko će se odvažiti na krik. Toga se boji vlast.
Drugi za vlast opasan znak su pukotine u sistemu. Progovorio je, istina sa zakašnjenjem, smijenjeni guverner Centralne banke Ljubiša Krgović. Tvrdi da je kao guverner razljutio „ključne igrače”, posebno one povezane sa Prvom bankom, koju kontroliše porodica bivšeg premijera Mila Đukanovića. Krgović otkriva da je protiv njega vođen javni rat, jer je insistirao na primjeni profesionalnih standarda, dok su političari, uključujući i Đukanovića, htjeli da sve kontrolišu.
Biće sve više ovakvih svjedočenja o dostignućima Đukanovićeve dvodecenijske vladavine. Objelodanjeno je da je za 15 godina u Crnoj Gori privatizovano 195 firmi za 725 miliona eura. Vrijednost crnogorske privrede bila je procijenjena 1998. godine na 4,5 milijarde dolara. Njenu rasprodaju dobro su iskoristili vladajuća kleptokratija i njeni strateški partneri. Za sobom su ostavili pustoš. Čuveni Oleg Deripaska trebalo je, na primjer, da investira u KAP 75 miliona eura. Uložio je nepunih 13. Dragan Brković obećao je da će u HTP Boka uložiti 64 miliona. Nije ni centa. Dojučerašnji vlasnik Željezare MNSS, trebalo je da investira oko 118 miliona, a doveo je do stečaja. I ostavio dug od ko zna koliko miliona eura.
Crna Gora podsjeća na brod koji luta morem organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma, neznanja, primitivizma… Zato je logično što je počasni konzul ovakve države advokat kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića Caneta, koji ga brani na suđenju za međunarodni šverc cigareta u Bariju.
Ne treba se zavaravati: Vlast će se i ubuduće energično obračunavati sa nezgodnim svjedocima. Ali, da nije hrabrih ne bi bilo ni vjetrova promjena. Trenutno najjače duvaju u arapskom svijetu. Ni to do juče niko nije očekivao.
Veseljko KOPRIVICA