Povežite se sa nama

FOKUS

Oči straha

Objavljeno prije

na

,,Država mora da pokaže snagu i odlučnost u institucionalnoj zaštiti državne imovine, državnih interesa i većine građana”, saopšteno je nakon prošlonedjeljne sjednice Vlade.

Konačno im je došlo do glave, ponadali su se nepopravljivi optimisti bez pokrića. Eto ga, ponovo, ono iz ’90-ih, razočarano su konstatovali pesimisti sa iskustvom. Ostali su, u tišini, iščekivali novo sljedovanje partijske čokolade.

Ko god je pomislio kako iza velikih riječi o snazi države stoji Vladin naum da se partijska omerta prekrši i podredi javnom interesu, taj je mogao i da pretpostavi redosljed poteza: Počelo bi, recimo, nalogom Državnoj revizorskoj instituciji da se bez odlaganja zaputi do KAP-a i tamo obavi reviziju koju joj je proljetos naložio parlament. Tako bi javnost konačno saznala ko je, kako i zašto potrošio stotine miliona iz državne kase.

Mogla bi da slijedi odluka da se tužilaštvu pomogne kako bi pod hitno bila prevedena sva dokumenta pristigla iz SAD, oko afere Telekom i uloge koju su seka i braco imali u toj priči. Potom bi, zašto da ne, Filip Vujanović i ministar policije Raško Konjević pred očima javnosti razriješili dilemu da li je savjetnik u kabinetu predsjednika Crne Gore Veselin Veljović ujedno i ministar za evroatlantske integracije (u sjenci) ili samo partijski agitator sa dobrim vezama u SAJ-u.

Snovi pusti. Ministri iz kabineta Mila Đukanovića otklonili su sve nepoznanice objašnjavajući kako iz njihove perspektive gledano, državu ne ugrožavaju kriminal, korupcija, nepotizam i rastuće siromaštvo. Izvršna vlast se uplašila ,,ugrožavanja od strane manjeg broja najčešće politički motivisanih demonstranata”.

Nije trebalo mnogo da se shvati kako je, kao ,,politički motivisane”, izvršna vlast prepoznala gladne i obespravljene: penzionere KAP-a koji su blokirali fabriku zahtijevajući otpremnine, invalide rada sa sjevera Crne Gore koji traže pomoć države kako bi otišli u penziju, mještane Vasovih voda koji ne dozvoljavaju da, mimo reda i zakona, njihovo selo bude zatrpano smećem.

O istom trošku Vlada je planirala zastrašiti i sve buduće, potencijalne demonstrante. Radnike Dakića, Boksita, Duvanskog, Vektre Jakića, Boke, Luke Bar… Pacijente koji mjesecima, bez neophodnih ljekova čekaju na preglede i operacije. Studente čiji profesori bježe sa predavanja zbog neizmirenih honorara. Učitelje i nastavnike koji primaju 10-11 plata godišnje, dok im vlada najavljuje novo stezanje kaiša. Preduzetnike kojima ministar finansija mjesecima prijeti novim porezima – uzeće im sve da, makar dijelom, naknadi sve ono što su njegovi prethodnici oprostili privilegovanim tranzicionim pobjednicima. Eto zašto je Vlada pozvala ,,sve nadležne subjekte da preduzmu konkretne efikasne mjere u zaštiti državne imovine i državnih interesa”. I zašto se odlučila da formira komisiju od predstavnika Ministarstva pravde, MUP-a, Ministarstva ekonomije, pravosuđa i inspekcijskih organa i lokalnih samouprava.

Taj tim, pod komandom Duška Markovića, potpredsjednika Vlade i jednog od Đukanovićevih ljudi od najvećeg povjerenja (Marković je u šefovom ,,prvom timu” praktično već 20 godina) zadužen je da analizira normativna akta i utvrdi ,,da li je u dosadašnjem periodu, kada je u kontinuitetu iz političkih razloga dolazilo do ugrožavanja državne imovine i državnih interesa, bila riječ o nedostatnoj normativnoj regulativi ili o problemima u primjeni pozitivnih zakona što bi podrazumijevalo konkretnu političku i drugu odgovornost”.

Nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost dodatno je pojasnio da komisija, kojoj je na čelu, treba da pomogne kako bi ,,država izgradila sposobnost” da primjenjuje zakon. ,,Ako nijesu dobri, zakone treba da mijenjamo, ali dok su na snazi, moramo ih primjenjivati i jednako su obavezujući i za građanina i za instituciju”, poručio je aktuelni ministar pravde. Ostala je dilema – da li gospodin Marković vjeruje u to što govori?

Ako je odgovor potvrdan, onda bi mogli biti svjedoci krajnje zanimljivih događaja.

Šta ako se pokaže da su vladina ,,prećutna saglasnost” KAP-u da ne plaća struju i Elektroprivredi da ne uplaćuje poreze i dažbine u državnu kasu date bez zakonskog utemeljenja? Ili se ispostavi da je krađa, odnosno, neovlašćeno pozajmljivanje struje iz sistema Evropske interkonekcije takođe nezakonita rabota?

Može li nas Markovićeva komisija dovesti do očiglednog zaključka da ti potezi, kao i po državu krajnje neisplativo spašavanje akcionara Prve banke novcem poreskih obveznika (čitajte kako je napisano: akcionara a ne Banke), prikrivanje i izuzimanje iz sudskog postupka glavnog akatera afere Zavala, tolerisanje verbalnog i fizičkog nasilja nad neistomišljenicima (Vijesti su, posljednji put, kamenovane jedva 24 sata nakon Markovićeve promocije) dok se državni aparat istovremeno, (ne)prikriveno, stavlja u zaštitu raznih šarića, kalića, keljmendija, restisa ne predstavljaju ništa drugo do ,,kontinuitet ugrožavanja državne imovine i državnih interesa iz političkih razloga”.

Teško je, ipak, povjerovati u takav rasplet. Milo Đukanović će, vrlo moguće, završiti kao Ivo Sanader ali to ne znači da će Duško Marković postati njegova Jadranka Kosor. Makar ne u nekoj skorijoj budućnosti.

Nije Daliborka Pejović (glavna ženska uloga u DPS serijalu Snimak) tek tako avanzovala u prvu damu crnogorskog vazduhoplovstva. Kao što nije slučajno ni to što je Zoran Vukčević, čovjek koji aktiviste DPS-a podučava da na terenu glasačima obećavaju poslove i kredite dok im ne izmame glas (čujemo na Snimku), sada glavni kandidat vladajuće partije za direktora Investiciono-razvojnog fonda!? Tu bi se, tek, glasovi mogli kupovati na veliko.

Zar je Veselin Veljović tek tako probranim policijskim starješinama pričao ,,o NATO integracijama”? Mislite li da je taj skup sasvim slučajno održan u kampu Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ)? Kakve veze imaju NATO savez, lokalni izbori u Mojkovcu, Brajuško Brajušković i batinaške ,,crne trojke”, upitaće se samo beskrajno naivni.

Jasno je: Vlada je prošle nedjelje izvršila eksplicitno naređenje svog predsjednika, šefa, bosa… kako ko voli, koji je prije nepunih mjesec dana, pun srdžbe, osuo paljbu po državnim institucijama prebacujući im da ne rade dovoljno na zaštiti njegovog lika i djela.

„Imali smo aferu Snimak, imali smo izmišljenu aferu napada na novinare Vijesti u Podgorici, pa onda aferu Brajušković (šef misli se na aferu crne trojke, primjedba Monitora)”, prisjećao se Đukanović. ,,Zajedničko za sve to je da još ne postoji efikasan i profesionalni državni organ koji štiti državu od takvih ataka”.

Premijeru, primjećujete, nije predstavljalo ništa to što neko za njegov račun krade glasove, što novinare psuju, pljuju i pljačkaju pod patronatom ljudi iz njegovog obezbjeđenja, niti optužbe da je njegova vlast organizovala napade profesionalaca iz redova državnih bezbjednosnih službi na njegove neistomišljenike. Njemu smeta što se o tome priča i piše. Zato prijeti: ,,Dok nema toga (zaštite za njega i sankcije za oponente), pojaviće se i sljedeći jer je ovdje očigledno moguće blatiti državu. Moramo se zapitati ko je u ovoj državi od institucija sistema zadužen da zaštiti državu od permanentnog blaćenja?”

Đukanoviću nije prvi put da sebe poistovjeti sa državom. Kao što i poslovne ambicije ljudi okupljenih oko njega zna preimenovati u nacionalne interese. Tu lijeka nema.

Ipak treba ponavljati: neki ljudi su po ustavu i zakonu stekli privremeno pravo da zastupaju državu kao predstavnici zakonodavnih, izvršnih i pravosudnih vlasti. I oni su proizveli probleme koji su doveli do formiranja Markovićeve komisije.

Nije lako objasniti bivšim radnicima KAP-a da njima ne pripada ono što je, jednako nezakonito, već pripalo njihovim prethodnicima iz Kombinata i Željezare. Odnosno, da rješavanje za njih egzistencijalnih pitanja, zavisi od nečije dobre volje, spremnosti da se udijeli politički profitabilna milostinja, i trenutnog stanja u državnoj kasi i na računima porodičnih biznismena. Jednako je pitanje, kako ubijediti invalide rada sa sjevera Crne Gore da njihovo penzionisanje podriva državne interese, iako su njihovi sapatnici iz Podgorice i Nikšića to pravo ostvarili baš na osnovu objašnjenja da se tako štite isti, viši, interesi.

Konačno, sami prosudite koliko je za ovu zemlju i njene stanovnike opasna spremnost devedesetpetogodišnjeg Beranselca Đorđija Tomovića da stane pred policijski automobil a, potom, i odrobija pripadajućih osam dana u Spužu. A koliko je problematičan naum vlasti da ga zbog toga pošalju u zatvor. Nema te komisije koja može sakriti toliko ogoljenu istinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

REZULTATI POPISA: Svih nas ima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se političari nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim (ne)skrivenim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori

 

 

Monstat nam je, u utorak, prezentovao prve pakete konačnih rezultata prošlogodišnjeg popisa, uključujući i statistički obrađene odgovore na tzv. identitetska pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti popisanih, i jeziku kojim se služe. Igra brojevima je počela.

Ovo su manje ili više precizno utvrđeni fakti.

U Crnoj Gori živi nešto manje od 624 hiljade stanovnika.  U odnosu na prethodni popis iz 2011, u plusu smo za nepune četiri hiljade stanovnika.

Prije nego zaključimo da li je to malo ili dovoljno, još jedan značajan podatak: prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živjelo je 576 hiljada njenih državljana (4,5 hljada sa dvojnim državljanstvom). A tu je bilo i preko 50 hiljada stanovnika koji su imali državljanstvo neke druge države (28 hiljada), lica bez državljanstva (4,3 hiljade), stanovnika koji su bili u proceduri sticanja crnogorskog državljanstva (nepunih 13 hiljada) i više od 3,6 hiljada onih koji nijesu odgovorili na pitanju o državljanstvi.

Prošlogodinjim popisom registrovano je da u Crnoj Gori živi, opet, 576 hiljada njenih državljana (nepunih 11 hiljada sa dvojnim državljanstvom). A popisano je još 44 hiljade naših državljana „sa uobičajenim mjestom prebivališta u Crnoj Gori“ koji su se u vrijeme popisa nalazili na radu, boravku ili školovanju u inostranstvu. Možda se neko od njih i vrati kući.

Prema tim podacima, u Crnoj Gori je u decembru prošle godine živjelo nepunih 60 hiljada stranaca sa uredno prijavljenim, privremenim ili stalnim, boravkom u našoj državi. Međutim, prema podacima MUP-a s kraja prošle godine prijavljenih stranaca bilo je oko 90 hiljada. To, možda, znači da dobar dio njih nije obuhvaćen decembarskim popisom. Kao što, javna je tajna, postoji i jedan dio građana/državljana Crne Gore koji žive ovdje ali su ostali nepopisani. Svojom voljom ili neažurnošću popisivača.

Monstat još nije izašao sa približnim brojem ili procjenom nepopisanih građana i stranaca sa pravnim statusom stanovnika Crne Gore. „Ne znamo da li je baza MUP-a bila osnova da onaj ko se nije popisao bude uključen, a neko ko se popisao a nema osnova za to, kroz registar, bude brisan iz popisnih rezultata“, kazala je nekadašnja direktorka Monstata, dr Gordana Radojević.“Vjerujem da će to Monstat objaviti”. Nešto slično optimisti su očekivali i od skupštinskog Odbora za praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva. Ali nijesu dočekali.

Gordana Radojević napominje da je ključni nalaz prošlogodišnjeg popisa da raste broj stranaca, a smanjuje se broj domicilnog stanovništva/državljana. „Važno je da na strance računamo kao na dio demografskog potencijala. Ne samo ekonomski, kroz prilive od trgovine i PDV-a: oni koriste našu infrastrukturu, puteve, stanove, bolnice i škole… Bitno je tako posmatrati stvarnost bez obzira na državljanstvo”, kaže Radojević.

Prezentovane činjenice govore da su, danas, Rusi (13 hiljada ili više od dva odsto ukupnog stanovništva) sa prijavljenim mjestom boravka, peta po veličini nacionalna zajednica u Crnoj Gori. Iza Crnogoraca, Srba, Bošnjaka i Albanaca, a ispred Muslimana, Hrvata, Roma… Dok su i Ukrajinci i Turci na putu da postanu sastavni dio ovdašnje demografske statistike i svakodnevne realnosti.  I, za razliku od većine domaćih nacionalnih zajednica, njihov broj bi u budućnosti mogao značajno rasti. Što, uz očigledne ekonomske i društvene povoljnosti, donosi i potencijalno ozbiljna politička pitanja. Prije svega u odnosu na prava i obaveze koje se crpe na osnovu identitetskih određenja i političkih prava manje brojnih naroda u državi.

Uz one koji su stigli iz Rusije, najviše popisanih stranaca sa urednim prebivalištem u Crnoj Gori dolazi iz Srbije – 13 hiljada, Bosne i Hercegovine – pet hiljada, Ukrajine i Kosova – po tri hiljade, Turske – 1,8 hiljada (ovdje su odstupanja između MUP-ovih i Monstatovih podataka najveći)…

Dodatno, aktuelni podaci pokazuju kako Crna Gora ima manje punoljetnih stanovnika sa državljanstvom, nego trenutno upisanih u birački spisak. I to za 60 do 80 hiljada. I ako pridodamo „privremeno odsutne“ državljane, od kojih neki već decenijama žive u inostranstvu, u biračkom spisku ima nas 40-tak hiljada više nego u stvarnosti. A baza MUP-a u kojoj je Monstat provjeravao svoje podatke, prema nezvaničnim informacijama Monitora, sadrži blizu 800.000 imena i ostalih identifikacionih podataka navodnih državljana i registrovanih stanovnika (bez državljanstva) Crne Gore. Đe su i ko su ti ljudi, ne znamo.

Kad se već prebrojavamo: prema rezultatima prošlogodišnjeg popisa, u Crnoj Gori ima 256.436 osoba koje su se izjasnile kao Crnogorci/Crnogorke  (41,12 odsto), 205.370 stanovnika su Srbi (32,93 odsto), Bošnjaka je bilo 58.956 (9,45 odsto), Albanaca/Albanki 30.978 ili 4,97 odsto. Slijede Rusi, pa svi ostali. Srpskim jezikom govori 43,18 odsto, crnogorskim 34,52, bosanskim  6,97, a albanskim 5,25 odsto stanovnika Crne Gore.

Izlazeći u suret mnogobrojnim zahtjevima sa strane, Monstat je iste ove podatke objavio i kada su u pitanju samo državljani Crne Gore. Na toj tabeli stvari izgledaju nešto drugačije: Crnogoraca je 44,6 odsto, Srba 33,1; Bošnjaka 9,8 a Albanaca pet odsto. Slijede Muslimani – 1,7 odsto, Hrvati – 0,7 odsto, Romi – 0,6 odsto, pa Jugosloveni 0,3 odsto popisanih državljana. Slično je i sa maternjim, odnosno, jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Srpski govori 44,1 odsto popisanih državljana, crnogorski – 37,3; bosanski – 7,2; albanski – 5,1; srpskohrvatski – 2,1; romski – 0,5 a hrvatski – 0,3 odsto građana.

To je bilo to što je interesovalo političare. I svi su, kažu, zadovoljni objavljenim podacima. Mada tišina koja je uslijedila signalizira da su se makar nadali boljim rezultatima koji bi dali jači vjetar u jedra njihovim političkim ciljevima. Prije svega najavljenoj inicijativi dijela vladajuće koalicije da Srpski postane službeni jezik u Crnoj Gori.

Objavljene brojeve možemo iščitavati i na drugačiji način. I to čitanje najavljuju ozbiljne izazove pred kojima će se Crna Gora naći u bliskoj budućnosti.

Jedva svaki peti popisani stanovnik mlađi je od 20 godina, dok je prosječni stanovnik države na pragu 40. Devet ovdašnjih opština /Plužine, Pljevlja, Žabljak, Šavnik, Mojkovac, Kolašin, Andrijevica, Gusinje i Prijestonica Cetinje) nalazi se u najdubljoj demografskoj starosti (prosječna starost veća od 43 godine), spram samo jedne (Plužine) sa popisa iz 2011. Još osam opština je u dubokoj starosti (40 – 43 godine u prosjeku): Ulcinj, Tivat, Kotor, Herceg Novi, Nikšić, Danilovgrad, Barane, Petnjica i Bijelo Polje. Preostalih osam su, u demografskom smislu, samo – stare (35 – 39 godina). Mladih nemamo.

U odnosu na popis iz 2011. godine, broj stanovnika porastao je samo u devet opština. Prednjači Budva, uglavnom zahvaljujući prilivu stranih državljana koji su krajem protekle godine činili trećinu popisanih stanovnika turističke prijestonice. Najveći pad broja stanovnika zabilježen je u Plužinama, koje su između dva popisa ostala bez trećine stanovništva. Zanimljivo, među gradovima u kojima je smanjen broj stanovnika nalazi se i Kotor – opština sa najmanjom stopom nezapošljenosti u Crnoj Gori. Dakle, nije sve ni u mogućnosti da se nađe posao i zaradi neki novac. To što je i Cetinje na tom popisu manje je iznenađenje.

U četiri crnogorske opštine: Podgorici, Nikšiću, Baru i Bijelom Polju živi više od polovine svih stanovnika Crne Gore (skoro 53 odsto).

Za razliku od jedva primjetnog rasta broja stanovnika, i nešto osjetnijeg rasta broja domaćinstava (nepunih 20 hiljada), između dva popisa osjetno je porastao broj postojećih stanova – za približno 80 hiljada ili 26 odsto. Znači, svaki četvrti stan/kuća u Crnoj Gori je novogradnja, izgrađena nakon 2011. godine.

Popisni podaci koje Monstat tek treba da objavi, uz prateće analize, reći će nam nešto više o ovom fenomenu. Do tada, samo kao ilustracija: Na Žabljaku se između dva popisa broj stanovnika smanjio za približno 15 odsto, a broj stanova porastao za trećinu. Pa sada pod Durmitorom imamo za trećinu više stanova (4750) nego stanovnika (3569), dok je odnos stanovi – domaćinstva veći od 4:1!

Još jedan izazov za javne politike koje će, najavljuju, političari osmišljavati na osnovu prezentovanih popisnih rezultata.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZ PROTIVLJENJE CBCG, BEZ SAGLASNOSTI EK, PONOVO USVOJEN ZAKON O RAZVOJNOJ BANCI: Vladina igračka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je naći stručnjaka koji se protivi ideji formiranja razvojne banke.  Još teže onoga ko bez primjedbi podržava model za koji su se opredijelili Vlada i vladajuća većina, skrivajući potencijalne rizike svog nauma

 

 

Glasovima 42 poslanika vladajuće većine u Skupštini je i drugi put usvojen Zakon o razvojnoj banci, nakon što ga je predsjednik države, krajem avgusta, vratio parlamentu na ponovno izglasavanje. Jakov Milatović  sada je dužan da potpiše novi Zakon.

Prema usvojenom zakonu, osnivač razvojne banke biće Vlada, a banka će  preuzeti sve poslove, imovinu i zaposlene sadašnjeg Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Fond će biti ugašen čim se banka upiše u Centralni registar privrednih subjekata, a njegova imovina, 90 miliona eura, postaće osnivački kapital nove banke.

Transformacijom IRF u razvojnu banku planira se primjena dodatnih podsticaja konkurentnosti crnogorske privrede kroz intenziviranje pristupa grantovima dostupnim kroz EU fondove, najavljivali su predlagači ovog Zakona iz poslaničkog kluba pokreta Evropa sad. “Jedna od ključnih prednosti transformacije IRF u razvojnu banku odnosi se na unapređenje modela finansiranja na bazi pristupa EU fondovima, s posebnim fokusom na kombinovane modele koji uključuju i značajne grant komponente”, navedeno je u obrazloženju prijedloga zakona uz očekivanje da će buduća državna banka više pomagati izvoznicima, proizvođačima i poljoprivrednicima.

Najavljuje se i, takođe izdašnija, podrška razvojnim regionalnim projektima. Prema usvojenom Zakonu, Vlada će izdavati garancije na cjelokupan iznos kredita plasiranog iz razvojne banke za projekte koji, prema ocjeni izvršne vlasti, budu doprinosili razvoju određenih područja i djelatnosti, ili će banci nadoknađivati eventualne gubitke. Po slovu novog Zakona, za razliku od komercijalnih banaka, razvojna banka ne posluje sa primarnim ciljem ostvarenja dobiti, a očekivani profit od poslovanja neće ići akcionaru (Vladi) već će se ulagati u dalji razvoj.

Ideja o osnivanju razvojne banke nije nova. Prethodni predlagači su se najčešće fokusirali na sada prihvaćeni model transfromacije IRF u razvojnu banku ali izvršne vlasti ni jednom nijesu zagrizle da uđu u realizaciju te ideje. Zanimljivo je da je prethodnu, nesupješnu, inicijativu za formiranje razvojne banke pokrenuo tadašnji poslanik Branko Radulović a da je ona odbijena od strane Vlade Zdravka Krivokapića.

“Ministarstvo finansija i socijalnog staranja smatra da treba nastaviti sa jačanjem regulatornih i institucionalnih kapaciteta IRF-a i reformom kreditne politike IRF-a, a ideju o transformaciji IRF-a i stvaranju nove institucije na tržištu razmotriti u nekom od narednih ciklusa kreiranja ekonomske politike”, piše u tadašnjem mišljenju Vlade. Ministar finansija u toj vladi bio je aktuelni premijer Milojko Spajić.

Evo je, izgleda,  došlo vrijeme za razvojnu banku. Tim prije što je proistekla iz partije kojoj je Spajić na čelu.

Tri su osnovne razlike između buduće razvojne banke i sadašnjeg Investiciono razvojnog fonda. Dok jedni u tome vide njenu šansu i pogodnost za buduće korisnike kredita a, tako, i  razvoj crnogorske privrede, drugi se plaše mogućih zloupotreba. Prisjećajući se, uz ostale zamjerke, i neslavnog završetka prethodnih banaka kojima su većinski vlasnici  bili država i državna preduzeća.

Među skeptične možemo ubrojati i Savjet Centralne banke Crne Gore kao i Delegaciju EU u Podgorici. Od njih smo početkom septembra saznali da, iako je to bilo očekivano i vjerovatno neophodno, izvršne i zakonodavne vlasti u Podgorici nijesu konsultovale Evropsku komisiju prilikom pripreme i usvajanja Zakona o razvojnoj banci.

Iz Delegacije EU uvijeno, a iz Savjeta CBCG eksplicitno, stigao je stav da pojedine odredbe tog Zakona nijesu usaglašenje sa pravnim tekovinama EU. U Skupštini smo čuli  mišljenja predstavnika opozicije po kojima je Zakon o razvojnoj banci u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore. Na sve te primjedbe iz vladajuće većine su odgovorili kako će se zakon popravljati i dotjerivati  “u hodu”. Uglavnom podzakonskim aktima koje treba usvojiti da bi cijela priča o razvojnoj banci prestala biti priča a postala finansijska realnost u Crnoj Gori.

Vratimo se spornim mjestima. Za razliku od Fonda, banka će moći da sakuplja depozite fizičkih i pravnih lica. Za početak, to znači da bi Vlada državne depozite mogla premjestiti iz komercijalnih u buduću razvojnu banku. Isto bi moglo biti sugerisano/naređeno i državnim preduzećima. Tako bi se raspoloživa sredstva u razvojnoj banci mogla dramatično uvećati dok bi mogla biti umanjena profitabilnost ili čak ugrožena likvidnost makar nekih komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori. Zaživi li u punoj mjeri, novi zakon bi omogućio i građanima da svoja sredstva deponuju u razvojnu banku. Vjerujući da će ona tamo biti sigurnija nego bilo gdje drugo. A nije tako.

Usvojeni zakon predviđa (član 4) da država garantuje za obaveze razvojne banke osim za depozite! Za deponente ne važe ni garancije koje imaju u “običnim”, komercijalnim bankama gdje im, na primjer, sigurnost ušteđevine garantuje Zakon o zaštiti depozita i istoimeni Fond. Iz njega su, sjetimo se, sa približno 100 miliona eura najvećim dijelom obeštećeni klijenti banaka u vlasništvu Duška Kneževića nakon njihovog posrnuća.

“Postavlja se i pitanje da li će deponenti koji nijesu dovoljno informisani biti u mogućnosti da razlikuju Razvojnu banku od ostalih kreditnih institucija, u koju će plasirati sredstva motivisani očekivano većim kamatnim stopama, rukovodeći se time da je riječ o državnoj kreditnoj instituciji gdje su im depoziti garantovani, ne znajući da nemaju pravo zaštite depozita, u skladu sa Zakonom o zaštiti depozita, odnosno da za njihove depozite neće garantovati Fond za zaštitu depozita”, navodi se u Mišljenju Savjeta CBCG koje su u Vladi imali prije nego je Zakon prvi put usvojen. Ali,  taj dokument nijesu predočili poslanicima.

Dodatno, iz CBCG upozoravaju da bi se pravom razvojne banke na prijem depozita moglo “ugroziti jedno od osnovnih principa funkcionisanja razvojnih državnih finansijskih institucija” -,načela nekonkurencije sa bankarskim sektorom.

“Ova institucija (razvojna banka – prim. Monitora) bi se stavila u privilegovani položaj u odnosu na banke koje su dužne da ispunjavaju sve regulatorne zahtjeve koji se odnose na njih i da pritom uplaćuju naknade po osnovu doprinosa za Fond za zaštitu depozita i Sanacioni fond u skladu sa zakonom. Stavljanjem u privilegovani položaj instituciju koja podliježe manjim prudencijalnim zahtjevima u odnosu na ostale učesnike na finansijskom tržištu moglo bi da dovede do narušavanja stabilnosti finansijskog sistema, posebno uzimajući u obzir njenu veličinu…”, naveli su iz CBCG a Vlada i parlament – prećutali.

Sjećanja na staru deviznu štednju a potom i na mrežu paradržavnih štedionica koje su opljačkale građane Crne Gore (Jezda, Dafina, Inos banka…) bude nespokoj. I morale su biti dovoljan razlog da se ovim zakonskim odredbama pristupi sa mnogo više pažnje, ozbiljnosti i znanja.

Slične dileme vezane su i za pravo razvojne banke da obavlja platni promet. Takvu mogućnost – pravo da otvaraju račune klijentima preko kojih se vrše naplate potraživanja, isplate računa, plata, poreza… – nemaju razvojne banke koje su mogle poslužiti kao primjer predlagačima novog zakona. Uz to, opominju iz CBCG, važećim EU direktivama “nije data mogućnost da pružaoci platnih usluga, odnosno platnog prometa budu i subjekti kao što je predložena Razvojna banka”.

Da li bi to nesaglasje sa EU standardima i direktivama moglo uticati i na očekivani priliv sredstava iz EU fondova na koja promoteri razvojne banke bezrezervno računaju? I šta ako tog novca ne bude? Tim prije što smo već čuli naum izvršnih vlasti da se neki najavljeni projekti (naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice…), čiji gabariti prelaze realne mogućnosti Crne Gore, značajnim dijelom finansiraju preko razvojne banke. Ne bi bilo prvi put da stvarni novac državnih preduzeća, po naređenju odozgo deponovan na računima kod određenih (uglavnom državnih) banaka,  pojedu tuđi megalomanski projekti.

Treća, jednako važna razlika između IRF-a i buduće razvojne banke jeste pitanje imenovanje upravljačkog kadra i kontrola poslovanja. Iz tog procesa će, kada je buduća banka u pitanju, biti isključeni ne samo CBCG već i parlament. Za imenovanje Nadzornog i Upravnog odbora, koji će upravljati bankom i račune polagati isključivo vladi, predviđena je jedna teško prevodiva šema čija je suština da oni samo određuju kriterijume i međusobno se biraju na funkcije. CBCG, kao  monetarna vlast, u tom procesu nema nikakvo učešće. Dok, recimo, ima pravo veta na imenovanje članova top menadžmenta svake od komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori.

Zapravo, iz CBCG ne moraju znati ni kome razvojna banka daje kredite, ni koliki su iznosi u pitanju. Pošto, ako se nešto ne izmijeni tzv. podzakonskim aktima,  razvojna banka nema obavezu dostavljanja podataka za Registar kreditnih zaduženja koje vodi CBCG. Umjesto toga, navodi se u mišljenju Savjeta CBCG, Zakon predviđa da se javnost rada razvojne banke “ostvaruje dostavljanjem izvještaja o radu i godišnjih finansijskih iskaza sa mišljenjem revizora Vladi na upoznavanje, kao i objelodanjivanjem uslova za korišćenje sredstava Razvojne banke”.

Mogu li najavljene niže kamate i duži rokovi otplate (sve su to za sada samo obećanja) za finansiranje razvojnih projekata države, privrednike i poljoprivrednike nadomjestiti moguće rizike. Podsjetimo, razvojna banka će, samo sa imovinom IRF-a, biti veća od značajnog broja postojećih komercijalnih banaka, od kojih su neke i sistemske, što znači da mogu da utiču na kretanja u ukupnom finansijskom i privrednom sistemu Crne Gore.

Dok to ne saznamo, ostaje da se divimo vlastima koje su još jednom pokazale sposobnost da i najbolje, već sasvim razrađene ideje, pretvore u rizičnu praksu. Uz bojazan da bi nas nova igračka u vladinim rukama mogla (pre)skupo koštati.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu- sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne.  No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta “Dobri moji, ovo nije završeno”
došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet. Izvinjavamo se zbog toga

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo