Budva je od metropole turizma poodavno postala metropola kriminala. Ovih dana njen kriminalni dosije ponovo je obogaćen. Mirko Latinović, jedan od najbogatijih srpskih biznismena, koji je u sudskom procesu protiv bivših čelnika budvanske Opštine dobio status svjedoka saradnika, optužio je najmoćnijeg Budvanina Svetozara Marovića i njegovog sina Miloša za pokušaj reketiranja.
Svetozar Marović, kojem je nekoliko članova familije hapšeno ili su iza rešetaka, živi je primjer kako je opasno biti istrajni sljedbenik diktatora. Sa sljedbenicima se on kad zatreba najsvirepije obračunava. Marović je u nemilosti iako je više od dvije decenije bio glavni ideolog DPS-a i desna ruka Mila Đukanovića. Živ se ne ču kad su mu hapsili brata, sina, kćerku… Nije htio ili nije smio ko će znati. Moguće da je ovo drugo, jer ni predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ne usudi se da novinarima prokomentariše istrage o budvanskim kriminalnim aferama. Izvrdao je braneći se da je zakleti poštovalac nezavisnosti pravosuđa. Vujanović, koji je kršenjem Ustava postao predsjednik, vrhunski je opisao i svoju političku biografiju: ,,Ja nikada niti o jednom konkretnom predmetu nijesam saopštio niti jednu riječ”.
Nijesu iznenađenje optužbe koje stižu na račun Marovića. Problem je samo to što tužilaštvu, evo, ne pada na um da se pozabavi mnogo moćnijim Đukanovićem i njegovim klanom.
Da Crna Gora tone u kriminal visokog ranga, kad hoće, vide i evropski zvaničnici. Za Međunarodni dan borbe protiv korupcije (deveti decembar) sa te adrese stigla je ,,čestitka” – Nacrt rezolucije Evropskog parlamenta o crnogorskom progresu u evropskim integracijama, u kojoj piše da su korupcija i organizovani kriminal u Crnoj Gori i dalje razlog za ozbiljnu zabrinutost.
U dokumentu, koji je sastavio Čarls Tenok, izvjestilac za Crnu Goru, navodi se da je korupcija ozbiljan problem posebno u javnim nabavkama, zdravstvu, obrazovanju, prostornom planiranju i građevinskom biznisu. Evropski parlament, stoji u Nacrtu rezolucije, poziva da se poveća broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca, da Vlada u potpunosti implementira novo izborno zakonodavstvo prije noviih izbora, da afera Snimak dobije epilog…
Korupcija je, naravno, sistemski problem u Crnoj Gori. Vlast je u proteklih dvije i po decenije dokazala da je dosljedna samo u želji da maksimalno iskoristi sistem koji omogućava pljačku svega postojećeg. Jedina šansa da se tu nešto promijeni je proces integracija u EU.
Vlast i opozicija su na sjednici Radne grupe parlametarnog dijaloga za pripremu fer izbora opet imale dijametralne stavove o uređenosti biračkog spiska. Kad je opozicija ukazala na razliku između podataka sa popisa stanovništva i onih u biračkom spisku, predstavnici vlasti su filozofski uzvratili da su to neuporedive kategorije.
Briga oko spiskova nije dovoljna. Izbori koje raspisuje ova vlast, i kada bi spiskovi bili savršeni, ne bi mogli biti demokratski. To je suštinski objelodanila afera Snimak. Zato je izuzetno važno da opozicija izgradi minimum zajedništva kako bi se izborila za formiranje prelazne vlade, koja bi stvorila uslove da čitav izborni proces omogući da se na dan biranja iskaže volja građana.
Subotnji protest u režiji dijela opozicije koji je protiv pristupa Crne Gore NATO-u je legitiman, ali u realnom svijetu izlivi nezadovljstva, pogotovu ako uz njih bude išla znana amfilohijevska retorika krvi i tla, mogu razvodniti ne baš zavidnu opozicionu energiju i iz fokusa pomjeriti zajedničke ciljeve kao što je stvaranje uslova za fer izbore. Ulazak u NATO nije pitanje o kojem se ne može odlučiti na demokratski način. Ukoliko opozicija iz svega izađe još posvađanija na tome može profitirati samo vlast.
Najopasniji znak dezorijentacije je kad opozicioni predstavnici usvoje nasilničke metode borbe protiv medija koje smatraju nepodobnim. Upad Branka Radulovića, potpredsjednika parlamenta i PZP-a u prostorije Vijesti, vrijeđanje i šikaniranje vodećih ljudi i novinara ovog dnevnika je, uz sve ostalo, i prigodan prednovogodišnji dar režimu. Ozbiljni protesti u Crnoj Gori dogodili su se kao odgovor građana na brutalno nasilje režima protiv lidera (među njima Branka Radulovića), i malobrojnih pristalica Demokratskog fronta, koji su demonstrirali ispred parlamenta. Svaki pokušaj žrtve da liči na svoje dželate Crnom Gorom odliježe kao eho – svi su oni isti. Toliko Đukanoviću treba.
Veseljko KOPRIVICA