Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Hronika najavljenog hapšenja

Objavljeno prije

na

Nije Svetozar Marović lišen slobode ovog četvrtka. Tada su samo došli po njega. On je na robiji odavno. Od one decembarske zore 2010. kada su odveli vrh Budve i brata mu Dragana. Eto kad je pao najmoćniji Budvanin.

Možda se, kad je počinjala njegova drama, nadao da su hapšenja epizoda. Da se mora položiti nešto na oltar evropskih integracija, u koje je Crna Gora tek ulazila. Možda je Svetozar vjerovao da je zamku postavio mladi premijer Lukšić, od kojeg je Zapad očekivao i riječi i djela. Đukanović je te 2010. bio napustio državne funkcije, na tren. Ali, kad se vratio na prijesto višestruki je premijer proces integracija zahuktao. Otvarana su poglavlja, stizale pohvale. A iz Budve su svako malo odvodili po nekoga – Rađenovića, Tičića, strinu Mirjanu… Na kraju, Maroviću najbliže: ćerku Milenu i sina Miloša.

Propjevali su svjedoci saradnici. Okrivili su Svetozara za šefa organizovane kriminalne skupine. U Budvi su pronevjerene ne desetine, već stotine miliona. Otimana je zemlja, stanovi i poslovni prostori, ispražnjena je kasa, ojađeni su brojni obični ljudi. Nije bilo granica.

Ali, Budva je samo dio sistema koji je stvorio Milo Đukanović, u čijem je centru zloupotreba moći i bezočna pljačka društvenih resursa. Zato neće biti pravde ako za sve plati Marović.

Od prvih hapšenja 2010. Marović ćuti. Ni hapšenje djece nije ga ponukalo da progovori. Ali, ko zna Grbljanina, zna i da nije sjedio skrštenih ruku. Pripremao se za okršaj. On je crna kutija, sve tajne skrivenih hodnika moći zna. Sve o pronevjerama u srcu sistema, o političkim ubistvima, privatizacijama, Acovim i Aninim poslovima…

Sada, ko vjeruje da Svetozar Marović neće trgovati i sa tužilaštvom i sa Đukanovićem. Tužilaštvo je neposredno pred ovo hapšenje demantovalo tvrdnje da se Miloš Marović već dogovorio oko smanjenja kazne i priznanja krivice, o čemu su se pojavile informacije u medijima. Ali, advokati odbrane ne kriju – pripremaju priznanje krivice za Miloša. A zašto ne i za Svetozara.

U Sjedinjenim Državama česti su slučajevi u kojima osumnjičeni radi smanjenja kazne priznaju krivicu. Jedna, nama poznata nagodba, bila je ona sa njemačkim Telekomom, čije su poslove istraživali u SAD-u zbog sumnji u korupciju prilikom privatizacije državnih operatera u Crnoj Gori i Makedoniji. Dojče Telekom je platio ogromnu odštetu, ali se u Americi još vodi proces protiv pojedinaca za koje se sumnja da su učestvovali u koruptivnim poslovima u balkanskim državama. U Crnoj Gori još niko za to nije odgovarao, iako je predmet u rukama tužilaštva godinama, a u centru te afere je sestra premijera Đukanovića.

U razgovoru za Vijesti Nikolas Mansfild, bivši američki savezni tužilac, ističe da institut priznanja krivice američko pravosuđe čini efikasnijim. Ali se tamo izbjegava dogovor u slučajevima kriminala na visokom nivou. Jer, ne bi se blagonaklono gledalo na smanjenje kazne zvaničnicima. ,,U takvom kontekstu, bilo bi štetno za karijeru tužioca da se dogovori sa osumnjičenim”, kaže bivši zvaničnik američkog pravosuđa.

Našim tužiocima bilo bi za karijeru štetno da se uhvate u koštac sa najmoćnijim u državi. Crna Gora nema još ni jednu pravosnažnu presudu za korupciju na visokom nivou. Hapse Svetozara, ali zemlja nije spremna za ono u šta su već ušle i Hrvatska, Rumunija, čiji su premijeri završili u zatvoru zbog zloupotrebe moći i pribavljanja koristi na nezakonit način.

Cijela Crna Gora zna da je Svetozar Marović, predsjednik Političkog savjeta DPS-a, ipak na nižoj stepenici. I da je u hijerahiji kriminala kao i u državi – na vrhu Milo Đukanović, lice sa više međunarodnih optužnica. I Svetozarov učitelj. Još od onih dana kada je švercovao cigarete, a Marović uzimao reket – za ćutanje.

Obilje je dokaza. Možda i Marović postane svjedok saradnik, u nekom budućem procesu Đukanoviću. Nema šta da izgubi.

A za njih oba, robija nije adekvatna kazna. Kazna je da vrate sve što su uzeli. Da ostanu u plastičnim papučama i šorcu u čemu su prije više od četvrt vijeka krenuli u poharu ove zemlje. I svih nas.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Svi naši oskari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Darko Šarić mogao bi za koju godinu da bude slobodan čovjek. Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog blagog aranžmana još su među nama. U Podgorici i Beogradu.  Zabrinuti za rezultate popisa.  Ko su, zvaničnog odgovora – nema. Imaju doduše skaj nadimke.  Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive

 

Popisaće nas. To je dobra vijest. Naravno, zainteresovane političke klase, dobiće za njih dragocjene podatke – koliko je Srba a koliko Crnogoraca. Andrija Mandić moći će da nastavi borbu za srpski jezik, a nereformisani DPS da nastavi da živi od replika Mandiću. Možda neki od onih za njih manje važnih odgovora, vlast i iskoristi za kreiranje odgovornijih politika. Kad i statistika potvrdi ono što vidimo golim okom – da nam je sjever opustošen, da ljudi odlaze, da nezaposlenost raste…Vidjećemo.

Popis neće donijeti neke druge važne odgovore. Na koje predugo čekamo. Ove sedmice beogrdaski nejdeljnik NIN objavio je da je presuda Vrhovnog suda u procesu protiv Darka Šarića donesena još u junu ove godine,  te da je po njoj  Šarić osuđen na 14 godina zatvora, odnosno  nijesu prihvaćeni zahtjevi njegove odbrane. Šarić će kaznu najvjerovatnije služiti, kako piše beogradski nedjeljnik, u zatvoru u Požarevcu po imenu Alkatraz.   Alkatraz zvuči ozbiljno, ali samo zvuči. Po zakonu Šarić ima pravo da traži da bude pušten na slobodu poslije odslužene dvije trećine kazne.  Za to mu fali oko godinu dana i tri mjeseca, jer nakon hapšenja 2022. nije upućen na izdržavanje kazne, pišu beogradski mediji. Od predviđenih 14 godina, Šarić je već proveo u zatvoru više od osam, od 17. marta 2014. do 14. aprila 2022,

Šarić će uskoro biti slobodan, a mi smo i dalje bez zvaničnog odgovora –  ko mu je iz ovdašnjeg političkog vrha omogućio rast i nesmetano „poslovanje“? I ko je sve zaslužan za  „aranžman“ koji je prethodio Šarićevoj predaji.  Ko mu je i šta obećao, i šta je od toga ispunjeno. Nešto očito jeste. Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije zahtijevalo je da Šarić bude kažnjen po zakonu, po kome mu je prijetila maksimalna kazna od 40 godina.

Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog aranžmana još su među nama. U Podgorici, Beogradu.  Zabrinuti za rezultate popisa.  Ko su, zvaničnog odgovora – nema.  Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive.

Imaju doduše skaj nadimke.  Skaj prepiske braće Šarić pokazuju tako kako su razgovarali o tome da Oskar  popriča sa sudijama. Oskar je, sumnja se, najviša politička adresa u Srbiji.

„Borimo se dalje, mislimo da je ovo jedini realni put, preko Markusa do Oskara pa da on priča sa sudijama. Brate, mislim da je zaista realna priča da samo on može da odluči i, kako obično radi, u poslednjem trenutku povuče potez. Ali mislim da Oskar hoće da on bude taj koji će na kraju rešiti…“, jedna je od tih poruka.

Imamo i mi našeg Oskara.  I on je izgleda popričao sa sudijama. I bio efikasniji.  Proces protiv grupe Darka Šarića u Crnoj Gori nije ni vođen. Kad je pravosuđe, što bi rekla Vesna Medenica, „savjesno“.

Oskari, ne samo da nijesu javno obznanjeni, nego nam njihove politike u regionu i dalje kroje kapu. Sa političkih pozicija ili iz sjenke. Njihovi politički sinovi i ispostave pričaju o jeziku, vjeri i naciji.  Baš kao što se pričalo i devedesetih, dok se zemlja raspadala, a kriminal ujedinjavao.

Najvažnije je zato ozdraviti pravosuđe. Da im ne stižu poruke sa političkih adresa. Direktno, ili preko posrednika. Onda tek možemo znati šta su sve dogovarali i  naš i tuđi oskari.  Ali i  preventivno djelovati na ambicije nekih budućih oskara.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sporazum

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasti su nakon pada DPS-a više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa nereformisanim DPS-om  u vezi  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, vladavine prava. No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju nesporan opštedruštveni interes, poželjna je i obavezujuća. Sporazum o popisu pokazao je  put

 

Važna je vijest –  tenzije oko predstojećeg popisa stanovništva, spuštene su. Ove sedmice stranke opozicije i predstavnici manjina potpisali su Sporazum o popisu sa premijerom Spajićem. U dokumentu se ne navodi datum njegovog sprovođenja, pošto su  potpisnici od premijera tražili da treba predvidjeti mogućnost pomjeranja njegovog početka za nekoliko dana, u interesu kompletiranja svih dogovorenih uslova. Planirano je da popis bude sproveden od 30. novembra do 15. decembra ove godine.

Sporazum su potpisale  Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate,  Bošnjačka stranka  i predsjednici šest vijeća manjinskih naroda –  Momčilo Vuksanović (Srpski nacionalni savjet), Suljo Mustafić (Bošnjačko vijeće), Faik Nika (Nacionalni savjet Albanaca), Zvonimir Deković (Hrvatsko nacionalno vijeće), Sabrija Vulić (Savjet Muslimana) i Mensur Šaljaj (Romski savjet).

Sporazumom je predviđena kontrola unosa prikupljenih podataka, izrada softvera za njihovu provjeru i zabrana partijama da sprovode popisnu kampanju  i proširivanje popisne komisije sa dva člana opozicije i predstavnikom manjinskih naroda. Ukratko: sve ono što je ranije tražila  opozicija, prijeteći bojkotom procesa.

Opozicija je bojkot najavila za vrijeme vlade Dritana Abazovića, nakon što nije prihvaćen njihov zahtjev da se popis odloži  kako bi se uspostavili svi mehanizmi njegove kontrole. Bilo je optužbi da se radi o inžinjeringu i “prevarnom procesu”, čiji je cilj etnofederalizacija Crne Gore, odnosno pretvaranje Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu”. Organizovani su protesti, situacija se zaoštravala…

Bez obzira na to da li su argumenti prethodne vlade da DPS uobičajeno koristi identitetske teme radi podizanja tenzija, bili na mjestu, ona nije pokazala spremnost da komunicira sa opozicijom u javnom interesu. A spuštanje tenzija i popis organizovan uz što bolje mehanizme kontrole je   interes svih. Cijelog društva. Tu je bitka za posebne  partijske i  političke interse, mogla donijeti samo štetu Crnoj Gori. .

Vlasti su nakon pada Demokratske partije socijalista  više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa DPS-om dok se ne reformiše kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, borba za vladavinu prava….Nije  čudo što je Abazovićev eksperiment manjinske vlade, uz podršku DPS-a koja je trebalo da reformiše društvo i pokrene procese, propao.  Ta ideja je u startu bila osuđena na propast.

No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju ostvarivanje konsenzusa o opštedruštvenom, zajedničkom intresu, ne samo da je razumna, nego je i  obaveza. U procesu preboražaja, ne može se  isključiti bio koji segment društva.  Uostalom, isključivanje je  bio Đukanovićev način.  I njega se treba odreći.. I to ne samo u DPS-u. Nego i kod onih koji su došli nakon Đukanovića.

Dogovotr oko popisa pokazao je put.  Bilo bi neodgovorno i od jednih  i od  drugih  da taj model ne poživi. Nakon potpisivanja Sporazuma, premijer Spajić je saopštio da „nema potrebe da se popis odugovlači“, misleći na to da će početi 30. novembra. Opozicija je, opet, iako je pohvalila Spajićevu pruženu ruku,  iskazala nevjericu da će svi uslovi sporazuma biti ispunjeni do tada, ponavljajući da bojkot ni dalje nije isključen.

DPS – u je pruženom rukom Vlade smanjen prostor za manipulisanje popisom.  No Vlada  treba da  do kraja ostane otvorena za dogovore – nekoliko dana eventualnog odlaganja, da bi se realizovale  usaglašene obaveze, neće nikoga koštati ništa. Tenzije i političke igre tamo gdje im mjesto nije,  odavno nas  koštaju previše.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Karma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima i onih koji pominju karmu jer će Radoja Žugića  na mjestu guvernera CBCG zamijeniti Irena Radović, njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  No, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi

 

Važna ovonedeljna vijest – sa mjesta guvernera Centralne banke Crne Gore odlazi Radoje Žugić. Iako je Demokratska partija socijalista, čiju je stranu Žugić nedvosmisleno držao, ostala bez vlasti u avgustu 2020. godine, Žugić se na vrhu Centralne banke  zadržao do danas. O tome kako postavgustovske vlasti nijesu imale snage ili volje da se riješe sive eminencije DPS-a i Prve familije, Monitor je više puta pisao.

Zanimljive su i okolnosti pod kojima Žugić odlazi. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će kandidatkinja za tu poziciju biti Irena Radović, bivša viceguverenerka Centralne banke, koju je Žugić nezakonito smijenio u parlamentu 2018. godine. Naravno, uz podršku tadašnje parlamentarne većine. Bivša viceguvernerka je smijenjena dok je, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, boravila u bolnici u Beču, i to dva mjeseca nakon što je protiv Centralne banke i Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju. Oni koji su u tadašnjem zakonodavnom domu digli ruku za njenu smjenu nijesu se obazirali ni na  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe. Interesi vrha partije bili su najjači zakon. Zato nije pomogla ni presuda sutkinje Osnovnog suda Milene Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist  Irene Radović i utvrdila da ta Žugićeva inicijativa nije mogla biti osnov za razrešenje, te da su bez dokaza njegove optužbe  da je viceguvernerka nestručna i da je odala poslovnu tajnu.

Žugićevu inicijativu tada su u parlamentu podržala 42 poslanika tadašnje vladajuće koalicije (DPS, SD i manjinske partije), uz glas poslanice opozicije Draginje Vuksanović Stanković (SDP). Koja je ovih dana na meti vulgarnosti ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Ima i onih koji pominju karmu jer će Žugića danas zamijeniti njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  Ipak, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi.

Ptice na grani znaju, a podsjetili su nas i u nedavanom Izvještaju Evropske komisije –  karma neće reformisati Đukanovićevo pravosuđe. Kao ni partijsko zapošljavanje do dubini i širini. Neće nas ni suočiti sa ratnom prošlošću koja nam se vraća i kezi u lice na svakom ćošku. Niti  nam vratiti sve one koji su otišli čekajući promjene. Ni one koji se tek spremaju da odu.

Naredne sedmice parlament će, najavljeno je, odlučivati o nedostajućem sudiji Ustavnog suda. Političke klase najavljuju da će parlamentarci konačno glasati u skladu sa javnim, a ne političkim interesom, kako bi i suštinski  odblokirali ovu važnu sudsku instancu i krenuli na put odblokiranja evropskog procesa. Čekaju još i izbor VDT-a, Sudskog savjeta, ali i izmjene zakonskog okvira i donošenje rešenja koja bi omogućila suštinsku promjenu sistema, koja se nakon avgusta nije desila.  Jer su nadvladali partijski interesi.

Do daljnjeg, čekamo dan kada će u parlamentu početi da se glasa  mimo zakona partije. Tek onda karma može da pripomogne.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo