,,Broj osoba sa invaliditetom (OSI) zaposlenih u državnoj administraciji je neprimjereno nizak”, jedan je od zaključaka konferencije Policija i osobe sa invaliditetom, koja je održana protekle nedjelje, u organizaciji Ministarstva unutrašnjih poslova i Savjeta za građansku kontrolu policije. Na njoj su učestvovali i predstavnici svih nacionalnih OSI asocijacija, kao i predstavnici Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i Uprave za kadrove Vlade Crne Gore.
Tokom 2015. godine ukupno je zaposleno 108 lica sa invaliditetom, od kojih 41 na neodređeno vrijeme (kod 33 poslodavca) i 67 na određeno vrijeme (kod 41 poslodavca), podaci su Udruženja paraplegičara Podgorice. U odnosu na 2014. godinu kada je bilo zaposleno 86 lica, evidentan je porast zaposlenih lica sa invaliditetom. Međutim, iz OSI organizacija ističu da je većina zaposlenih u nevladinim organizacijama i kod privatnih poslodavaca, dok je broj OSI u državnim institucijama veoma mali.
Razlog tome je, po njima, tumačenje Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom od strane Ministarstva finansija. Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, za Monitor objašnjava da je procjena Ministarstva finansija da zbog toga što većina državnih organa funkcioniše putem Trezora i nema svoj račun, ne mogu da koriste subvencije koje su zakonom propisane za zapošljavanje OSI.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom predviđeno je niz benefita poslodavcima ukoliko zaposle ovu populaciju. Između ostalog predviđena je subvencija zarade zaposlenog do 75 posto, dodjela bespovratnih sredstava za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada, kreditna sredstva pod povoljnijim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zaposleno lice, finansiranje ličnih troškova asistenta u radu.
I pored brojnih benefita, većina poslodavaca se nerado odlučuje za zaposlenje OSI, već radije umjesto toga uplaćuju zakonom određeni doprinos u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
,,Da bi se situacija u praksi poboljšala, potrebno je da se država znatno više uključi u rješavanje ovog pitanja i to u svojstvu poslodavca, jer će se jedino na taj način ostvariti potpuna integracija osoba sa invaliditetom u naše društvo”, kaže za Monitor Marija Šćepanović, pravnica u Savezu udruženja paraplegičara Crne Gore.
Međutim, dosadašnja praksa je pokazala da državne institucije, kao ni lokalne samouprave ne plaćaju ni doprinos koji ide u Fond za profesionalnu rehabilitaciju, već se taj fond puni uglavnom iz uplata privatnih preduzeća. A pare troši država.
Organizacije OSI tvrde da je od 2009, od kada je počela primjena Zakona, u Fond uplaćeno preko 40 miliona eura, a da je namjenski, za potrebe OSI potrošeno manje od 10 odsto tih sredstava. Prema izvještaju koji je rađen prije par godina, od 2009. do 2012. poslodavci su na osnovu doprinosa uplatili preko 19 miliona eura, a za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI potrošeno je svega 885.000 ili 4,62 odsto. U toku 2012. uplaćeno je oko osam miliona eura, a za potrebe zapošljavanja OSI potrošeno je svega 268.000 ili 3,39 odsto.
Organizacije OSI u kontinuitetu ukazuju na propuste u sprovođenju ovog Zakona sa naročitim akcentom na nenamjensko trošenje sredstava koje država prihoduje na osnovu nezapošljavanja OSI, a koristi ih za namjene koje se ne odnose na ovu populaciju. Sve uzalud.
,,Nezainteresovanošću državnih institucija, stvara se sumnja da će se sredstva koja uplaćuju preduzetnici u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom po osnovu doprinosa na kraju godine ponovo iskoristiti za svrhe koje nemaju dodirnih tačaka sa zapošljavanjem lica sa invaliditetom, što je bio slučaj do sada”, kaže za Monitor Dejan Bašanović, generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorice.
Gdje završava novac koji se izdvaja za OSI, u organizacijama koje smo kontaktirali ne znaju. Nezvanično su nam rekli da su krajem prošle godine dobili informaciju iz Ministarstva finansija da je novac otišao za pokrivanje duga Fonda PIO.
Macanović ističe da Savez svijepih svojim primjerom pokazuje kako OSI mogu biti zapošljene. ,,U Savezu slijepih je zaposleno osam osoba, od toga šest sa invaliditetom. I funkcionišemo odlično. Često se dešava da su OSI mnogo više motivisane i daju sebe potpuno, svjesne da će i najmanja greška biti pripisana njihovom invaliditetu. U kancelariji Saveza u Nikšiću zaposlene su dvije OSI, u Pljevljima takođe dvije, a u Baru i Kotoru po jedna”.
Najveći broj osoba sa invaliditetom je angažovan u dijelu NVO sektora koji se bavi zaštitom prava i interesa osoba sa invaliditetom. Broj zaposlenih članova Udruženja paraplegičara Podgorica je 25, od kojih je u državnim institucijama zaposleno devet lica. U Udruženju paraplegičara Podgorica trenutno je zaposleno šest lica sa invaliditetom.
Pored predrasuda poslodavaca, naši sagovornici ističu da je problem i demotivisanost ovih osoba za traženjem posla. Razlog je što mnogi koriste porodičnu penziju ili neke druge vrste naknada, koje iznose od 77 do 190 eura, pa računaju da je bolje da i to ne izgube nego da kreću u neizvjesnost traženja posla.
Dodatni problem je i što je mali broj fakultetski obrazovanih osoba sa invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Posao uglavnom traže sa srednjom školom. Nizak nivo obrazovanja OSI je direktna posljedica nepristupačnosti škola i fakulteta, nedostatak literature i pomagala…
,,Jedan od velikih problema za zapošljavanje lica sa invaliditetom je i nepristupačnost obrazovnih institucija, posebno fakultetskih ustanova. Zbog nepristupačnosti ovih institucija, lica sa invaliditetom često nijesu u mogućnosti da se školuju na željenim studijskim programima”, ističe Bašanović. On smatra da je neophodno da prođu poseban stručni tretman kroz realizaciju mjera i aktivnosti profesionalne rehabilitacije.
I Šćepanovićeva smatra da je jedan od glavnih problema nepristupačnost državnih institucija koja se manifestuje kroz veliki broj arhitektonskih prepreka. ,,Za osobe sa tjelesnim invaliditetom otklanjanje ovakvih prepreka je od izuzetne važnosti, jer se drugačije ne može postići potpuna integracija na tržištu rada”. Ona ističe i da je potrebno ,,izraditi jedinstvenu bazu podataka o osobama sa invaliditetom, kako bi se prikupile informacije o broju onih koji se mogu uključiti na tržište rada. Veliki broj osoba koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore su prvenstveno invalidi rada, što je potpuno drugačija kategorija lica od od osoba sa invaliditetom”.
Svake godine se za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom prikupi od sedam do osam miliona eura, tako da pare nijesu problem. Ali jeste njihovo trošenje. Macanović ističe: ,,Ima novca, samo nedostaje volje da se on na pravi način iskoristi”.
Predrag NIKOLIĆ