Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OTIMAČINOM DO TITULA I PRIVILEGIJA: Naučeni na plagijat

Objavljeno prije

na

Mr Milan Babović je tipični DPS omladinac. Ovaj 28-godišnji Baranin je magistrirao na menadžmentu u turizmu na Fakultetu turizma Bar-MTS (Univerziteta Mediteran). Ono što je važnije u njegovoj biografiji je da je član brojnih opštinskih i republičkih omladinskih DPS organizacija, član je i predsjedništva Savjeta mladih ove partije.

Shvatio je Babović da mu za napredovanje treba i intelektualno-javni bekgraund. Pa se latio tastature. Samo, umjesto da piše on radije koristi copy/paste opciju.

U susret predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, aprila 2013. godine, Babović u Dnevnim novinama objavljuje tekst Pismo izbornom kandidatu, gdje obrazlaže šta mladi očekuju od kandidata. Ispostavilo se da je identičan tekst godinu ranije napisao i objavio u u Srbiji, sadašnji savjetnik u Vladi Srbije Miki Vidaković. Potrudio se, ipak, Babović pa je u Vidakovićevom tekstu, koji je potpisao kao svoj, zamijenio ekavicu u ijekavicu, a Srbija u Crna Gora…

Oslačilo se Baboviću, pa je postao i ekspert za NATO, tako što je prvo na sajtu DPS-a pa zatim u podobnim medijima objavio dvije analize o alijansi, koje je ukrao od Ivane Gardašević i Miomira Brkića.

DPS okali svoje kadrove, pa je i Babović nakon što je uhvaćen u krađi odgovorio, poput svojih starijih partijskih kolega, da je ,,što se njega tiče, sve čisto, i da on cijeli slučaj posmatra mirne savjesti”. Poručio se i da se sve na sudu može dokazati.

Do sada je sa nedokazivanjem Baboviću dobro išlo. On se i upustio u ovu ,,avanturu” kada je 2011. bez problema magistrirao na Univerzitetu Mediteran. Dan je otkrio da je i njegov magistarski rad plagijat.

Javnost bi pored plagijata trebalo da dotiče i to što je Babović i akademski kadar. On je asistent na privatnom Fakultetu za pomorstvo u Baru.

A kako se dokopao katedre? Mediji su sredinom jula pisali o nezadovoljstvu mladih DPS-a u Baru. Navodno, predsjednik OO DPS-a Bar Zoran Srzentić nije htio da verifikuje status delegatima na Izbornoj konferenciji Savjeta mladih DPS Crne Gore, zbog Milana Babovića, jer je tvrdio da on nije politički orijentisan i da ne zna za koga on glasa, pisale su Dnevne novine.

,,Nakon toga Babović postaje šef medijskog pula i Srzentićev bliski saradnik koji mu čak asistira na Fakultetu za pomorstvo u Baru kad ovaj ne može zbog velikog broja funkcija da stigne da sprovede ispit”, naveli su nezadovoljni Mladi DPS-a.

Nije ni čudo da je mladi Babović našao uhljebljenje baš na barskom Fakultetu za pomorstvo, koji kao magnet privlači DPS akademske kadrove. Pored Srzentića, na ovom fakultetu predaje i dr Veselin Orlandić, član opštinskog odbora DPS-a Bar, kao i predsjednik kluba odbornika DPS-a Budva dr Srđa Popović, tu su i državni kadrovi dr Radoje Žugić, ministar finansija, poslanik dr Predrag Sekulić, direktor Uprave za inspekcijske poslove dr Božidar Vuksanović, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru dr Branko Vučković, koleginica na fakultetu mu je i supruga dr Vesna Vučković, sutkinja Upravnog suda…

,,Prisutna je hiperprodukcija magistarskih i doktorskih disertacija ljudi iz javnog života i ljudi koji su na značajnim pozicijama, što je potpuno degradiralo titule onih koji se zaista bave naukom i istraživanjem”, kaže za Monitor dr Branka Bošnjak.

Ona ističe da je vrlo malo onih koji su sa titulama ušli u politiku, a ogroman je broj onih koji su je stekli nakon dobijanja značajnih pozicija: ,,Zato nam je pola vlade i poslaničkog kluba DPS-a steklo diplome mr i dr nauka i predaju na nekim vrlo sumnjivim fakultetima, na kojima i ovaj aktuelni plagijator Babović ima mogućnost da edukuje studente. Privatni fakulteti, umjesto da su iznjedrili konkurentnost, oni su sve obesmislili i sad mnogi političari sa sumnjivo stečenim diplomama neprimjetno grade akademsku karijeru. Dovoljno je pogledati listu nastavnika na privatnim fakultetima u Baru i Tivtu i ovih na UDG i sve je više nego jasno”.

Monitor je pisao da je početkom ove godine Vijeće Ekonomskog fakulteta u Podgorici predložilo ministra finansija Radoja Žugića za docenta na čak tri predmeta. Pored Žugića, na UCG predaju ministrica Milica Pejanović-Đurišić, te ministri Branislav Mićunović i Vujica Lazović. Na premijerovom Univerzitetu Donja Gorica angažovan je mlađi ministarski i akademski kadar Petar Ivanović, Igor Lukšić i Vladimir Kavarić. Sanja Vlahović je saradnica beogradskog univerziteta Singidunum i podgoričkog Univerziteta Mediteran. Na Mediteranu je kao asistent bio angažovan i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Univerzitetskom, a ni magistarskom, titulom još se nije okitio ministar prosvjete Slavoljub Stijepović koji je postdiplomske studije upisao prije no i jedan aktuelni ministar – 2004. godine.

Zanimljiva je potreba državnih vrhovnika da svom imenu dodaju titule mr i dr. Nekima to uspješno polazi za rukom i u petoj deceniji života, 20-ak godina pošto su završili fakultet. Kao da ih brojne državne i partijske funkcije podstiču na neumorno učenje.

Tako je prof. dr Miodrag Vuković nakon što je bio asistent – pripravnik na Pravnom Fakultetu u Titogradu na predmetu Upravno pravo od 1977. do 1981, tek 2005. magistrirao, a doktorirao 2007. Već je docent je i predavač na Fakultetu za poslovni menadžment u Baru i na Fakultetu za državne i evropske studije u Podgorici.

Sadašnji Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost ANB Boro Vučinić 2005. magistrirao je na Pravnom fakultetu dok je bio ministar odbrane. Tema: Pravo na mirno okupljanje s osvrtom na Crnu Goru. Mentor profesor Slavko Lukić. Lukić je pored toga što je bio mentor Miodragu Vukoviću i Vučiniću, imao tu čast da bude mentor i Acu Đukanoviću koji je magistrirao dan prije Vučinića, na temu Ustavna žalba i ustavno-sudska zaštita ljudskih prava u zemljama EU i Crnoj Gori.

Prije tri godine na Pravnom fakultetu Veselin Veljović, tadašnji direktor Uprave policije, odbranio je magistarski rad Međunarodno priznanje države u Međunarodnom javnom pravu. „Veljović je praktično prepisao 40-ak stranica iz udžbenika za osnovne studije Budimira Košutića i Milenka Kreče, člana komisije pred kojom je i magistrirao”, pisali su tada mediji. I nikom ništa sem što je savjetnik Veljović pored svog imena dodao mr, pa u skladu sa titulom obavlja funkciju savjetnika Filipa Vujanovića.

Bilo bi previše očekivati da se nakon dokazanih plagijata ispita i Babovićeva magistratura.

Izmjene Zakona o visokom obrazovanju čekaju na usvajanje. Trebale su biti donešene prošle godine i u njima je definisana i norma i postupak utvrđivanja plagijata. Dok se Zakon ne doradi, ostaje Statut UCG kojim je predviđeno da Upravni odbor UCG, na predlog Senata, može ,, oduzeti stečeni stepen i diplomu u slučajevima prevare ili obmane, uključujući i plagijat ili prisvajanja tuđeg autorstva, kršenja autorskog prava, ili druge neetičke prakse u pripremi magistarskog rada, doktorske disertacije ili drugih pisanih radova”. Može, ali i ne mora.

,,Sud časti na Univerzitetu, vrlo slab i bezličan organ sačinjen pro forme, a nezamjeranje i nezdrava kolegijalna solidarnost utiču da se – bez obzira što se znaju sve anomalije – od plagiranja do prodaje ispita, i što se zna koji pojedinci to rade i da time urušavaju ugled cijelog Univerziteta – ipak bira ‘netalasanje”’, kaže Branka Bošnjak.

U akademskoj zajednici se već godinama priča i najavljuje uvođenje softvera za prepoznavanje plagijata. U regionu se ta tehnologija uspješno primjenjuje. Na UCG su stručnjaci Univerzitetske biblioteke iz Beograda prezentirali taj program i njegove mogućnosti. Za sada nema najava, a čini se ni volje, za uvođenje ove tehnologije na crnogorskim fakultetima.

,,Radi se o ustaljenoj i široko rasprostranjenoj praksi među studentima, koje su svjesni nadležni na univerzitetima, ali očito nevoljni da to okončaju nabavkom i instalacijom softvera za otkrivanje plagijata”, kaže kaže za Monitor Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje. Ona smatra da su uzroci za to višestruki: ,,od nepostojećeg adekvatnog sistema vrijednosti, odgovornosti i profesionanosti, do osnovanih sumnji da i među akademskim osobljem ima onih koji su na sličan način sticali svoja zvanja, a takvima svakako kvalitet i autentičenost znanja nijesu kategorije koje cijene”.

Kaluđerović naglašava da prepisivanje s ciljem da se prisvoji tuđi intelektualni rad nije samo pitanje morala, već i krivično djelo. Navodi član 233 Krivičnog zakonika koji propisuje novčanu, pa i zatvorsku kaznu za plagiranje i krađu autorskih prava.

Zalud pozivanje na načela i zakone, prepisivački zanat cvjeta. Internet, kopirnice, oglasi, holovi fakulteta puni su oglasa na kojima se reklamira pisanje seminarskih, diplomskih i magistarskih radova. Cijena, prava sitnica, od 30 do 500 eura. Za par hiljada može da se pogodi i doktorat.

U sistemu gdje je plagijat (otimačina, krađa) postao praksa na putu uspjeha, kola se obično slome na one koje uhvate, kao na omladinca Babovića. Veći je problem što su to samo izdanci stranke koja je prvo kopirala velikodržavni projekat, zatim ukrala ideju nezavisnosti Crne Gore, sada baštini evroatlantske vrijednosti… Jedino čemu su dali, barem neki, originalni pečat u moru kopiranja, je krađa i otimačina koju su umjetnički krstili privatizacija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak  biti vraćen na početak

 

 

Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj  u pozadini sutkinjine ostavke.

Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.

Sumnje su saopštenjima podgrijali  iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta,  odakle je  u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.

Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M  da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.

Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja.  “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.

Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak.  Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.

“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.

“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.

Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol,  oglasila se  predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol  u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet.  Pojašnjeno je da je sutkinja  ostavku  podnijela iz ličnih razloga.

„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić  u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.

Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića.  Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već  i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke.  Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.

Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.  Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.

Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno je  do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo