Službena verzija planskog zaborava sramote, zaklanjanje iza JNA i političkog vrha u Beogradu, ostala je živa do danas. U crnogorskim udžbenicima pominje se napad na Dubrovnik i ratovi u Hrvatskoj i BiH, ali nema nijednog pomena zločina koje su počinili građani Crne Gore, čak ni na dubrovačkom ratištu. Osim rijetkih medija i aktivista, ćutalo se i ove godine

Grad Dubrovnik 1. oktobra obilježava 35-godišnjicu napada na grad polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, kao i misom za poginule branioce. U Crnoj Gori, koja je tek obilježila trideset pet godina od proglašenja ekološke države, malo pomena o sramnom pohodu.

Zato valja podsjetiti. U ranim jutarnjim satima, 1. oktobra, više od 13 hiljada pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA), uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napalo je područje Dubrovnika i jug Hrvatske sa kopna, mora i iz vazduha. Tog 1. oktobra Dubrovnik je odmah ostao bez struje i vode, a prekinute su sve telefonske i radio-veze. Prve granate pale su na uže dubrovačko područje, naselje Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.Samo u prvoj sedmici oktobra poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branilaca i civila.

Dubrovnik je u novembru i decembru 1991. pretrpio najteže dane. U napadima od 8. do 14. novembra i 6. decembra, na grad je palo više od pet hiljada topovskih projektila. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.

Tokom agresije poginulo je 276 ljudi, a ranjeno je više od 1500. U logorima su bile zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 hiljade prognanih i izbjeglih. Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja. Ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je. Pljačkano je sve od zlata, umjetnina, pokretnih stepenica na Aerodromu u Ćilipima, do stoke za koju je Crna Gora i platila dio odštete u iznosu 375.000 eura.

Odmah po napadu u Morinju je formiran logor, u kome su zatvarani stanovnici Konavala i Dubrovnika. Logor u kome su bile zatočene 292 osobe, zatvoren je 1992. godine.

Napad na Drubrovnik, ili kako je tadašnji ideolog vlasti Svetozar Marović nazvao Rat za mir, trajao je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tadašnji državni vrh uključujući premijera Mila Đukanovića i predsjednika države Momira Bulatovića zalagao se za konačno razgraničenje sa Hrvatskom. Đukanović je izjavio i da mrzi šah zbog šahovnice. Ovaj dvojac uz predsjednika Predsjedništva SFRJ Branka Kostića i generala Pavla Strugara trudili su se da  vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne. Medijskom propagandom, tadašnjeg TV Titograda i Pobjede, ubjeđivali su građane Crne Gore da su ,,ustaše” na Debelom Brijegu i samo što nijesu ušle u Crnu Goru.

Kasnije je stav revidiran. Pravdali su se da im je iz Beograda podvaljeno da „trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru“ i da se ljudi neće odazvati mobilizaciji ako ih se u to ne uvjeri. Da bi se potpomogla mobilizacija, Đukanović u oktobru 1991. Pobjedi izjavljuje: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.“,,Izdajnici” tadašnjeg ratnog ludila su na Cetinju pjevali: ,,Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”, a u Titogradu se na prvom antiratnom mitingu okupilo 5.000 ljudi.

Oprost je 2000. u Cavtatu zatražio i Đukanović kada je izrazio „iskreno žaljenje“ građanima Hrvatske, posebno Dubrovnika, zbog boli, stradanja i materijalnih gubitaka koje je prouzročio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA.

Službena verzija planskog zaborava sramote, zaklanjanje iza JNA i političkog vrha u Beogradu, ostala je živa do danas. U školskim udžbenicima se pominje napad na Dubrovnik i ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali nema nijednog pomena zločina koje su počinili građani Crne Gore, čak ni na dubrovačkom ratištu.

,,Napad na Dubrovnik je, predstavljen kao djelo JNA, bez ikakve veze sa Crnom Gorom. Učenicima se tako, prosto, uskraćuje znanje o ulozi Crne Gore u ratu i o zločinima na njenoj teritoriji“, pojasnili su iz Akcije za ljudska prava (HRA).

Tokom napada na Dubrovnik poginulo je 166 građana Crne Gore koji su bili angažovani u redovima JNA, policijskih i dobrovoljačkih formacija.

I pored planiranog zaborava, istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz prošle godine pokazuje da oko četiri petine ispitanika (od hiljadu anketiranih) zna za napad na Dubrovnik. „Nešto manje od jedne petine to vidi kao opravdanu akciju, dok skoro jedna četvrtina nema stav ili odbija da odgovori na to pitanje. Na pitanje koliko je crnogorskih građana poginulo u napadu na Dubrovnik, što zaista jeste manje poznata informacija, većina ispitanih ne zna odgovor. Oko četvrtine ispitanika, njih 25,9 posto smatra da je taj broj bio veći od sto, te kada se u obzir uzmu istorijske činjenice, oni bi bili u pravu,“ rezultati su istraživanja.

Hrvatska koja načelno podržava pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji, tu podršku uslovljava rješavanjem bilateralnih sporova koji proizilaze iz ratnih ’90-ih. Zagreb traži da Podgorica riješi pitanje obeštećenja bivših hrvatskih logoraša zatočenih u Morinju, nastavi potragu za 14 osoba koje se još vode kao nestale za vrijeme rata, obezbijedi efikasno procesuiranje ratnih zločina, riješi sporove u vezi sa imovinom oduzetom hrvatskim porodicama, utvrdi morsku granicu između dvije države i vrati školski brod Jadran. Traži i očuvanje spomen-ploče postavljene na mjestu nekadašnjeg logora Morinj u Crnoj Gori, u kojem su od 1991. do 1992. bile zatočene stotine Hrvata.

Crna Gora se, uspješno, trudi da zaboravi i ne opomene se.

Vladimir Barović, primjer

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je  zbog napada na Dubrovnik  viceadmirala Miodraga Jokića na sedam i generala Pavla Strugara na sedam i po godina zatvora.

Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi zbog nedostatka dokaza, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću obustavljeno nakon što je ustupljeno Srbiji. Tribunal je utvrdio da Strugar i Jokić nijesu preduzeli ništa da spriječe napad i nezakonito granatiranje.

Za razliku, ostaje primjer admirala Vladimira Barovića, koga nema u u udžbenicima istorije u Crnoj Gori. Dalmatinski portal iz Splita je ove sedmice ovako pisao: ,,Na današnji dan prije 35 godina, 29. rujna 1991., admiral JNA Vladimir Barović, Crnogorac, ubio se na otoku Visu jer nije želio pucati na hrvatske gradove. Admiral Barović je ostao u sjećanju građana Pule po svojoj izjavi: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako budem ipak prisiljen narediti razaranje Pule, mene tada više neće biti“. Tako je Pula, jedan od najvećih garnizona u Hrvatskoj (12.000 vojnika, 79 vojnih objekata, vojnopomorska baza, te vojni aerodrom pokraj grada Pule), napušten od pripadnika JNA i JRM-a skoro bez ijednog incidenta. Zbog napuštanja hrvatskih kadrova jedinice ratne mornarice ostajale su bez potrebnih kvalitetnih kadrova. Barović je upućen na mjesto pomoćnika komandanta VPO (čitave JRM)“.

Par dana prije početka napada na Dubrovnik, admiral Vladimir Barović je na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti, 29. septembra 1991. godine, u znak protesta protiv naređenja vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj, oduzeo sebi život.

U oproštajnom pismu naveo je da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje, mene tada više neće biti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio“.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admirala Barovića 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”.

Predrag NIKOLIĆ

Ako bude održan prema najavi, ovogodišnji skup biće drugi samit šefova država i vlada održan na Svetom Stefanu od januara 2007. godine, kada je ekskluzivno ljetovalište dato u višegodišnji zakup. Nakon SEECP 2011. u elitnom turističkom kompleksu nije održan nijedan sastanak sličnog političkog i državnog ranga. Samit lidera Berlinskog procesa zakazan za 21. i 22. oktobar biće prvi takav skup nakon 15 godina

Poslije dužeg perioda praznog hoda elitni kompleks Sveti Stefan i Miločer biće ponovo u središtu pažnje međunarodne političke javnosti kao mjesto održavanja Samita lidera Berlinskog procesa 21. i 22. oktobra ove godine. Organizator skupa visokog nivoa je Vlada Crne Gore, na čijem je sajtu objavljena ova informacija.

Samit evropskih i lidera balkanskih zemalja otvoriće predsjednik Vlade Milojko Spajić i kancelar SR Njemačke Fridrih Merc.

„Riječ je o događaju najvišeg nivoa koji dolazi kao kruna predsjedavanja Crne Gore Berlinskim procesom i okuplja lidere Zapadnog Balkana, država Berlinskog procesa, najviše zvaničnike Evropske unije i međunarodnih organizacija. Nakon Samita EU–Zapadni Balkan, koji je održan u junu ove godine, Crna Gora će još jednom okupiti lidere regiona i zemalja EU te biti domaćin događaja na najvišem nivou, čime će potvrditi spremnost administracije i cjelokupne države da ispuni najviše standarde i doprinese procesima donošenja odluka koji podstiču dalju evropsku integraciju regiona“, navodi se u objavi.

Sveti Stefan je odabran kao mjesto završnog skupa ove međuvladine inicijative, pokrenute 2014. godine pod pokroviteljstvom tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. To je događaj koji Crne Gora organizuje prvi put u svojoj istoriji a koji treba da okupi lidere šest zemalja Zapadnog Balkana, brojnih evropskih država članica i predstavnike EU institucija.

Ako bude održan prema najavi, ovogodišnji skup biće drugi samit šefova država i vlada održan na Svetom Stefanu od januara 2007. godine, kada je ekskluzivno ljetovalište dato u višegodišnji zakup.

Prvi događaj višeg diplomatskog nivoa održan je 30. juna 2011. godine. U gradu hotelu Sveti Stefan u kome su još trajali višegodišnji radovi na rekonstrukciji, koji nije zvanično bio otvoren za goste, održan je skup SEECP, samit šefova država i vlada zemalja Jugoistočne Evrope. Domaćin skupa bio je tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.

Uprkos lošim uslovima za održavanje ovog skupa, na koje su tada ukazivali brojni domaći i strani novinari, koji su samit pratili preko video bima, Sveti Stefan je te 2011. pokazao kakvu međunarodnu pozornicu Crna Gora ima u svom turističkom simbolu. Mjesto izuzetnih prirodnih odlika, okruženo predivnim pješčanim plažama, parkovima sa očuvanim zelenilom i rijetkim egzotičnim drvećem, nalik na slične istorijsko-ambijentalne cjeline koje se u drugim državama koriste za organizovanje izuzetnih političkih skupova.

Nakon SEECP 2011, u elitnom turističkom kompleksu nije održan nijedan sastanak sličnog političkog i državnog ranga. Ovogodišnji samit lidera Berlinskog procesa zakazan za 21. i 22. oktobar biće prvi takav skup nakon 15 godina.

U međuvremenu u hotelima Miločer i Sveti Stefan organizovani su različiti međunarodni forumi, poslovni i turistički skupovi, koji se ne mogu staviti u istu kategoriju.

Zanimljiv internacionalni skup Global Citizen Forum održan je ovdje 25. oktobra 2017. godine, nakon Dubaia, Toronta i Monaka.

Ova inicijativa okuplja poznate javne ličnosti iz svijeta biznisa, politike, finansija, umjetnosti i zabave, koji koriste ovakve skupove u poznatim destinacijama da se što uspješnije promovišu kao državljani svijeta, preko svojih investicija i humanitarnih aktivnosti. Skup u Miločeru održan je pod pokroviteljstvom Arton Capitala, kompanije kanadskog biznismena Armanda Artona, osnivača Global Citizen Foruma i Vlade Crne Gore, odnosno tadašnjeg premijera Duška Markovića.

Tokom dvodnevnog trajanja foruma Miločerom su prodefilovali bivši i sadašnji premijeri, biznismeni, holivudski glumci, proslavljeni muzičari, dizajneri, članovi arapskih kraljevskih porodica, generali… Bila je to izvanredna prilika za turističku promociju Crne Gore.

Glavna zvijezda događaja bio je holivudski glumac Robert De Niro čiji su dolazak drugog dana foruma svi sa nestrpljenjem iščekivali.

Nije lako razumjeti kako je moguće da jedan od najprepozntljvijih hotelskih kompleksa Crne Gore – Sveti Stefan i Miločer godinama nije bio korišćen za značajne međunarodne skupove iako upravo takvi događaji mogu biti snažna promocija države.

Sveti Stefan nije samo hotel. On je jedan od simbola Crne Gore i njene turističke prepoznatljvosti. Kada se na ovom prostoru okupe evropski lideri, strani mediji ne prenose samo slike luksuznog hotela, u svijet odlazi slika Crne Gore – njenog prostora, turizma, diplomatskog značaja.

I ljudi koji kritikuju vlast i aktuelno stanje na Svetom Stefanu nakon ponovnog otvaranja hotela i zaključenja sporazuma između Vlade i zakupca, pozdravljaju vijest da će se u najpoznatijem hotelu održati samit, zato što po njihovom mišljenju Sveti Stefan to zaslužuje.

Pojedini aktivisti među stanovnicima naselja Sveti Stefan i Pržno i NVO koje vode kampanje za priznavanje prava domicilnog stanovništva na javni prostor u okviru zakupljenog ljetovališta, traže način da upoznaju njemačkog kancelara Merca, prilikom njegove posjete Svetom Stefanu, sa primjerima kršenja prava građana ne samo Crne Gore nego i građana Njemačke i zemalja EU od strane zakupca. Sa zabranama pristupa plažama, moru i javnim stazama, slučajevima prepadanja stranih turista pozivanjem policije, tjeranja ljudi iz mora, uništavanjem zajedničke evropske prirodne i kulturne baštine na području Svetog Stefana i Miločera.

Može se samo pretpostaviti kakav će utisak na evropske zvanice ostaviti prizor monstuozne betonske građevine usred Miločera, hotela i apartmana za tržište koje gradi zakupac, odnosno kompanija Adriatic properties. Ili slika metalnih kapija sa lancima i katancima na prilazima Kraljičinoj plaži. Put pored besprizornog objekta i zaključane plaže vodi ka njihovom odredištu, luksuznim hotelima Miločer i Sveti Stefan.

To je sasvim drugačija slika lokaliteta na kojem se samit 2026. održava nego što je bila ona kada je održan prethodni 2011. godine. Za samo deceniju i po, prostor je vidno devastiran i zapušten.

Građanski aktivisti na Svetom Stefanu uspjeli su da Miločer i Sveti Stefan uvrste među sedam najugroženijih lokaliteta evropske kulturne i prirodne baštine. Izrađena je i Studija za zaštitu Svetog Stefana i Miločerskog parka od strane NVO Expeditio iz Kotora, čija je prezentacija zakazana za 26. septembar u Budvi.

„Razlog nastajanja studije i sami počeci tiču se projekta ‘Sedam najugroženijih’, organizovanog od strane Europa Nostra Instituta i Evropske investicione banke, uz finansijsku podršku Evropske unije. Kada su prije tri godine Sveti Stefan i kulturni pejzaž Svetog Stefana, što uključuje i Miločerski park, izabrani na listu ‘sedam najugroženijih lokaliteta evropske baštine’ za 2023. godinu, pokrenut je čitav projekat. Dio tog projekta bio je i dolazak eksperata na Sveti Stefan, terenski rad, analiza stanja, te izrada tehničkog izvještaja i preporuka. Uz finansijsku podršku, svaki lokalitet sa te liste dobija grant od Evropske investicione banke radi ublažavanja faktora ugroženosti“, pojašnjava istaknuti građanski aktivista Blažo Kažanegra.

Ukoliko bi im se ukazala prilika, mještani bi imali sa čime da izađu pred visoke goste i zatraže pomoć u rješavanju dugogodišnjih tenzija zbog devastacije prostora, koncepta zatvorenog ekskluzivnog turizma i prava lokalnog stanovništva na slobodan pristup javnim dobrima.

Branka PLAMENAC

Tužbu u ime banke sastavila je i potpisala advokatica Ana Đukanović, sestra braće Aca i Mila Đukanovića.  U tužbi se navodi da je nakon policijske akcije u Prvoj banci uslijedio odliv depozita od gotovo 8,5 miliona eura

Šest miliona eura – toliko Prva banka Crne Gore tužbom traži od države na ime odštete zbog policijske akcije sprovedene 27. februara ove godine u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici. U banci tvrde da su joj službenici Uprave policije bez pravnog osnova blokirali filijalu, onemogućili rad, uznemirili zaposlene i klijente, te teško narušili njen poslovni ugled. Prva banka od države potražuje pet miliona eura na ime naknade materijalne štete, dok dodatni milion eura traži za nematerijalnu štetu zbog povrede ugleda i reputacije.

Policija je, podsjetimo, 27. februara u toj ulici  pretresala stan  u vlasništvu biznismena Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića. U istoj zgradi nalazi se i filijala Prve banke, čiji je Đukanović većinski vlasnik.

Tužbu u ime banke sastavila je i potpisala Đukanovićeva sestra advokatica Ana Đukanović. U tužbi se navodi da je nakon policijske akcije uslijedio odliv depozita od gotovo 8,5 miliona eura. Advokatica taj višemilionski odliv dovodi u direktnu vezu sa policijskom akcijom i medijskim izvještavanjem o njoj.

Detalje tužbe objavile su Vijesti. U njoj se navodi da je poslovnica 27. februara bila blokirana od 13.24 do 14.29 časova, „uz prisustvo naoružanih pripadnika policije sa dugim cijevima“.

„Pripadnici Uprave policije, naoružani vatrenim oružjem sa dugim cijevima, naredili su pripadnicima obezbjeđenja tužioca da izađu iz prostorija banke, nakon čega su ih, uz upereno oružje, prislonili uz staklenu zidnu površinu, uz naređenje da se ne smiju pomjerati niti preduzimati bilo kakve radnje“, piše u tužbi.

Prva banka tvrdi da klijentima nije bilo dozvoljeno da uđu u poslovnicu, dok su oni koji su se već nalazili unutra morali da napuste prostorije, bez obzira na to da li su završili posao zbog kojeg su došli.

U banci navode i da su pripadnici Uprave policije „izvršili opkoljavanje i upad u prostorije Prve banke“, što je, kako tvrde, potvrdio i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović u komentarima povodom predmetnog pretresa. Šćepanović je javno saopštio da se specijalna jedinica ne može angažovati bez njegovog odobrenja, kao i da je komandant izdao nalog na osnovu njegovog naređenja.

Banka tvrdi da je među zaposlenima i klijentima nastala „panika“ i uznemirenost, te da je jednoj zaposlenoj morala biti pružena hitna medicinska pomoć.

U tužbi se navodi da je Uprava policije, u odgovoru koji je banci dostavila 11. marta, saopštila da je postupala na osnovu naredbe Osnovnog suda u Podgorici, kojom je naložen pretres stana i drugih prostorija koje koristi Đukanović. Policija je izričito navela da aktivnosti nijesu bile usmjerene prema banci.

„Preduzete radnje nijesu bile usmjerene prema Prvoj banci CG AD Podgorica, njenim zaposlenima niti klijentima, već su se odnosile na drugo lice i drugi prostor“, stoji u odgovoru Uprave policije, citiranom u tužbi.

Iz policije su objasnili da se poslovnica nalazi u prizemlju objekta u kojem je obavljan pretres i da je zbog toga bilo potrebno privremeno obezbijediti prostor. Ocijenili su da je riječ o „standardnoj procesnoj radnji“ koja je preduzeta radi bezbjednog izvršenja sudske naredbe.

Policija je navela i da Prva banka nema procesni status u tom predmetu, zbog čega joj nijesu mogli dostaviti naredbe, službene zabilješke i druge operativne podatke.

„Upravo je banka bila izložena blokadi, akciji naoružanih policijskih snaga, onemogućavanju rada i ograničavanju pristupa zaposlenima i klijentima, čime su joj direktno prouzrokovane kako materijalna, tako i nematerijalna šteta“, piše u tužbi.

Banka tvrdi i da se ulaz u stan koji je bio predmet pretresa ne nalazi na istoj strani zgrade kao ulaz u poslovnicu, te da između njih „nema fizičke ni funkcionalne povezanosti“.

Pozivajući se na sadržaj naredbe za pretres, iz banke tvrde da se u njoj poslovnica Prve banke uopšte ne pominje, zbog čega postupanje policije prema banci nazivaju „samovlašćem organa tužene“.

Prva banka navodi da je nakon 27. februara došlo do odliva depozita u iznosu od 8.475.000 eura. U banci tvrde da vremenska povezanost sa policijskom akcijom, obim povlačenja novca i struktura povučenih sredstava ukazuju na to da je odliv bio posljedica narušenog povjerenja klijenata.

U tužbi se navodi da izgubljeni neto kamatni prihodi zbog povučenih depozita iznose 1.002.115 eura, dok izgubljeni prihodi od naknada za platni promet i održavanje računa iznose dodatnih 11.017 eura.

Po ta dva osnova, Prva banka navodi materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 1.013.132 eura, uz tvrdnju da taj iznos ne obuhvata eventualnu dodatnu štetu po likvidnost, adekvatnost kapitala i troškove zamjenskih izvora finansiranja. Za utvrđivanje visine štete predloženo je ekonomsko-finansijsko vještačenje.

Prva banka traži naknadu i zbog, kako navodi, povrede ugleda i reputacije. Tvrde da su blokada poslovnice, veliki broj naoružanih policajaca i ulazak policijskih službenika bili takvi da su kod javnosti mogli stvoriti utisak da je upravo banka bila meta policijske akcije.

„Kod banaka, kao finansijskih institucija, povjerenje javnosti, klijenata i poslovnih partnera predstavlja osnovnu pretpostavku stabilnog poslovanja“, navodi se u tužbi. U njoj se ocjenjuje da stvaranje privida da je banka predmet policijskog pretresa ili da je povezana sa protivpravnim aktivnostima predstavlja „naročito težak oblik povrede njenog poslovnog ugleda i kredibiliteta“.

Nakon što su objelodanjeni navodi tužbe, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović rekao je da nije iznenađen odlukom Aca Đukanovića da tuži državu, ocjenivši da takav potez  predstavlja nastavak ranijeg odnosa prema državnom budžetu.

„Nijesam iznenađen. Koga čudi što je takvu jednu vrstu tužbe podnijela osoba koja je, zbog netransparentnog rada Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, u proteklom periodu dobila 11 miliona iz budžeta građana Crne Gore? Mislim da to nikoga ne iznenađuje“, kazao je

Aco Đukanović uhapšen je 28. februara, nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija. Tada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva, ali je nikšićki Osnovni sud prihvatio jemstvo koje su ponudili Đukanovićevi branioci.

Jemstvo je obuhvatalo milion eura u gotovini, upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora, zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave. Osnovni sud  u Nikšiću, početkom avgusta potvrdio optužnicu protiv Đukanovića zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Svetlana ĐOKIĆ