Sve je bilo skoro savršeno u ružičastom Montenegru, dok tog kobnog dana direktora Agencije za borbu protiv korupcije Sretena Radonjića nije na stolu dočekala anonimna prijava protiv trojice članova Savjeta RTCG. Kad je pročitao, samo što se nije srušio, imao je šta saznati – anonimni heroj, rodoljub, ukazao je Sretenu, čuvaru tekovina i vladavine prava, kakva strašna tri kriminalca sjede u vrhu javnog servisa. Bože, sreća pa je Anonimni to dojavio, jer bi njih trojica opakim zrnom korupcije zarazili čisto i pošteno leglo Montenegro, ili kako se već to kaže. Ono, prijavu Sretenu nije poslao Anonimni već Luiđ Škrelja, depeesovac i predsjednik parlamentarnog Administrativog odbora. Koji se toliko puta javno složio sa svim što je Anonimni kazao, da bi čovjek grešno mogao pomisliti da je on sam to pismo sastavljao.
Sreten nije časio. Uvrijeđen što ga neosnovano prozivaju da okom nije trepnuo na raznorazne sumnjive poslove đukanovića, marovića i ostalih vlastodržaca koji su dospjeli na Forbsove liste najbogatijih, riješio je da, po pitanju Škreljine anonimne dojave, isuče mač pravde. Da odlijegne.
Trojica besprizornih – Goran Đurović, uzgajivač zelene salate, Nikola Vukčević, režiser koji pečeno režira filmove, i Predrag Mitrović, otac zaposlenog u RTCG – akcijom Anonimnog Škrelje i Sretena, pozvani su u Agenciju na saslušanje. Tamo im je presuđeno da krše Zakon o sprečavanju korupcije. Mitrović je dao ostavku, a Škrelja će, kad završi sa obavezama, vidjeti šta će sa dvojicom drugih prestupnika – Đurovićem i Vukčevićem. Kad su birani u Savjet, isti Škrelja, tada tek član Administrativnog odbora, nije vidio ništa sporno u biografijama kandidata. Oni su uredno prošli provjere parlamenta, pa i one u vezi sa odredbama o konfliktu intereresa Zakona o RTCG, koji je bio osnov za njihov izbor. U međuvremenu je donešen Zakon o sprečavanju korupcije koji je sada poslužio Agenciji da disciplinuje nepodobne u RTCG.
Slučajevi osumnjičenih članova Savjeta međusobno se razlikuju. Samo, nije slučajno što ih se neko sjetio u trenu kad je Demokratska partija socijalista konstatovala da ,,Javni servis ciljano nanosi štetu partiji i Vladi”. Baš onda kada je iz Savjeta javnosti saopšteno da ,,vlast više ne utiče na RTCG”. I naravno – pred predsjedničke izbore.
Zna DPS tajnu – kontrola nad nekadašnjom državnom televizijom bila je jedna od ključnih poluga za njihovo dvodecenijsko održanje na vlasti. Od kada je opozicija radi formiranja vlade izbornog povjerenja kao uslov izdejstvovala smjenu najlojalnijih televizijskih kadrova vlasti, malo po malo RTCG klizi iz čvrstog zagrljaja DPS-a. Daleko je to i danas od javnog servisa, ali nije više ni onaj vladin zapeti servis čiji su dnevnici otvarani protokolarnim vijestima o susretu Đukanovića sa ko zna kim, i na kojoj je Srđan Milić bio zaljubljen u rezon Ivane Šebek, Crnogorke.
Da vlast nešto sprema i da neće RTCG tek tako pustiti vidjelo se i po minutima- dva koji su se pretvorili u sate na Pinku o novom uredništvu i menadžmentu javnog servisa. Po naslovnim stranama Pobjede i Dnevnih novina. Po onoj istoriji obračuna vlasti sa nepodobnima. Po tome kako učvršćuju vlast na univerzitetu, u vojsci, svemu što im može zatrebati u utvrđivanju diktature.
Dok pokušava da povrati punu kontrolu nad RTCG, vlasti dobro dođe da nam po ko zna koji put došapne – svi smo isti. Kriminalci. To je ono što DPS pored policije, ANB-a, umrlih na izbornim spiskovima, prodanih duša i ličnih karata, uspješno održava toliko dugo u ovoj zarobljenoj zemlji na brdovitom Balkanu. Ako i bude smjene, neće doći bolji, straše nas iznova. Opozicionari su teroristi, perači para i nedomoljubi. Kritičari u nepodobnim medijima su „medijska mafija” i nedomoljubi. Sada napokon i u Javnom servisu imamo nelegalne uzgajivače zelene salate. U konačnom, neko nam je u pedesetom koljenu, što bi reko Škrelja (tvrdeći da su njegovi svi pošteni) nešto zgriješio. Ako ništa, bar neka tetka je prodavala švercovane cigarete na ulici, pokušavajući da pregrmi slavne devedeste.
Tako će biti dok god oni u miru božjem budu sve te „kriminalce” saslušavali, osuđivali ili nezakonito držali u pritvorima. A mi ćutali.
MIlena PEROVIĆ-KORAĆ