Skandiranje Mladiću u Zeti. Niko ništa. Muk i nakon napada na albanskog državljanina od strane mladića sa Zabjela, onog o čijim smo ranama znali sve, prebrojavali Turke i strance po Crnoj Gori i promijenili migracionu politiku. Sad je tek naslov u crnoj hronici. Čak i da ispunimo što od nas Brisel traži, ostaje pitanje –  u kakvoj ćemo to „evropskoj zemlji“ živjeti u kojoj mržnja nije vijest

Skandiranje ratnim zločincima u ovoj zemlji više nije ni vijest. Usklici Ratku Mladiću na utakmici u Zeti, između KK Vukovi i KK Ibar Rožaje,  ne bi bili ni pomenuti, da nije bilo saopštenja  25 nevladinih organizacija. Tužilaštvo se pravilo mrtvo na zahtjev civilnog sektora da hitno reaguje. Vlast nije rekla ništa.. Očekivano.

“Prema video zapisu i iskazima očevidaca sa terena, grupa navijača KK Vukovi iz Zete, skandirala je ime ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog, pored ostalih zločina, za genocid nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici. Ekipa kojoj je skandiranje bilo namijenjeno dolazi iz grada čiji su stanovnici pretežno muslimani, odnosno Bošnjaci”, ističe se u saopštenju 25 organizacija i aktivista i aktivistkinja,  i traži od tužilaštva da pregleda snimke i procesuira one koji su krivično odgovorni, pošto na snimku ima i djece. Tužilaštvo valjda i dalje gleda snimak.

Ima još vijesti koje ne privlače pažnju, posebno ne vlastima. Uhapšen je mladić sa Zabjela. Onaj isti o čijim su   ranama, zadobijenim u sukobu sa stranim državljanima prije nekoliko mjeseci na Zabjelu,znali svi i sve- osobito  vlast, i naravno SPC. Policija uza zid postrojavala turske državljane i obezbjeđivala domaće heroje dok su sijali strah ulicama, a potom i demolirali lokale turskih državljana. Nevini mladić, naše gore list sada je uhapšen zbog nasilništva motivisanog nacionalnom netrepeljivošću i mržnjom.  On i brat, takođe učesnik incidenta na Zabjelu, napali su državljanina Albanije na Starom aerodromu u Podgorici.

Niko ništa. Nikog na ulicama sa bakljama, da brani majke i sestre od nasilnika. Policija ne postrojava domaće državljane zbog napada na Starom aerodromu, kao onda Turke.  Nikog da  reaguje na nasilje. Naši su, drugo je to. Vijest o hapšenju mladića sa Zabjela, zbog čijih  smo ozljeda, zadobijenih u svađi, promijenili migracionu politiku,  sada je tek nebitan naslov  u crnoj hronici.

Da se oglasi, nema poslanika Borisa Bogdanovića koji je svojevremeno na društvenim mrežama postavio fotografiju koja prikazuje desetine turskih državljana postrojenih uz zid, sa porukom –  „ovako se brani država“. Kasnije je ,  herojski,  uklonio.  Moguće, da je narodni izabranik zauzet. Brani državu sa dva zakona, za unutrašnje poslove i ANB, koji su ove sedmice opet usvojeni u parlamentu, uprkos reakciji Brisela,  struke i civilnog sektora.  Na jeziku briselskih zvaničnika zakoni nijesu do kraja usklađeni sa evropskom normativom.  Na naškom, i jezikom struke i kritičara, zakoni pretvaraju Crnu Goru u policijsku državu.

Nigdje ni mitropolita Joanikija da poduči pastvu da mrzjeti nije hrišćanski.  Moguće da i on ima posla oko evropskih integracija, nakon konsultacija sa ministrom spoljnih poslova Filipom Ivanovićem na istu temu.

Ima, za razliku, vijesti o kojima vlast rado govori. Osim one da Aco Đukanović ima pet miliona eura za jemstvo. Zatvorili smo, eto  poglavlje 21, o transevropskim mrežama. Premijer i svita slikali su se  u Briselu sa Martom Kos. Ministarka Maida Gorčević domaću je čeljad obradovala da smo nezaustavljivi na evropskom putu. Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu rekli ništa. Srećom.

Čak i da ove godine nenadano ispunimo sve što od nas Brisel traži, ostaje  pitanje – u kakvoj ćemo to „evropskoj zemlji“ živjeti u kojoj mržnja nije vijest.

Milena PEROVIĆ

Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Đukanović neće o crnim trojkama, već je, kaže, govorio na tu  temu. U Pljevljima vazduh – prihvatljiv. Eto, sve je u redu. Samo  ne treba disati,  gledati, slušati i razmišljati

Milo Đukanović neće se odazvati pozivu da svjedoči na sjednici parlamentarnog Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje “Crnih trojki” (naziv odbora je zvaničan, izvinjavamo se čitaocima). Dva su, kaže, razloga za takvu odluku.

Prvi je, objasnio je nekadašnji višestruki premijer i predsjednik Crne Gore,to što je o temama koje su bile povod za formiranje Anketnog odbora više puta javno iznosio stavove. Drugi razlog tiče se načina rada odbora. “Rekao bih da je od početne ideje da se neki eventualno nedovoljno rasvijetljeni događaji iz crnogorske političke prošlosti dodatno razjasne, Odbor postao još jedno mjesto partijskog, neargumentovanog prepucavanja, sve više u funkciji kampanje za predstojeće parlamentarne izbore“. A on, sjetićete se, u takvim stvarima nikada nije htio da učestvuje.

Ima još novosti. Sjednica Skupštine Crne Gore prekinuta je nakon što je predsjedavajući Boris Pejović (PES) oduzeo riječ poslanici DPS-a Aleksandri Vuković Kuč jer je zaključio da se ne drži dnevnog reda. Otprilike, „promašila je temu”. Pejović je poslije objašnjavao da je samo htio da pokaže opozicionim poslanicima do čega može dovesti njihovo insistiranje da je parlamentarna većina dužna pridržavati se skupštinskog poslovnika.

Sjutradan su se iz PES-a požalili da je nastavak sjednice Skupštine odložen bez njihovog znanja, iako su oni i dalje najbrojniji poslanički klub vladajuće koalicije.  Poslovnik nijesu pominjali, ali su krivicu za odlaganje prebacili na opoziciju. Ista će i  ubuduće biti kriva za sve, ako smo dobro razumjeli predsjednika poslaničkog kluba PES-a Vasilija Čarapića.

Dok traje suđenje protiv 35 optuženih što su digli glas protiv dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, policija i dalje istražuje ko je, u prisustvu obezbjeđenja, zapalio bager na gradilištu postrojenja za preradu i prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Još traže i odbjeglog vođu kriminalne organizacije Miloša Medenicu, Lidiju Mitrović i nestali spomenik ratnom zlikovcu Pavlu Đurišiću.

Odbjegli spomenik moguće i ne baš predano, da ne naruše sve tanji konsenzus oko prioritetnog ispunjavanja zadataka iz agende pristupnih pregovora sa EU. Kako je na tom poslu svaka pomoć dobro došla, potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović (PES) najavljuje razgovore o evropskim integracijama “sa ostalim vjerskim poglavarima u Crnoj Gori”. Desetak dana nakon što je na istu temu probesjedio sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem Mićovićem.

Tada nam je, u saopštenju iz Ivanovićevog kabineta, poručeno “da evropske integracije predstavljaju sveobuhvatan proces koji se odnosi na cjelokupno društvo i sve njegove činioce, među kojima vjerske zajednice imaju važnu i prepoznatljivu ulogu”. Sada, valjda, treba opravdati opisanu množinu. A za taj će posao, kako je rečeno Vijestima, trebati dvije-tri sedmice.

Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Svaka sličnost sa izgovorima Mila Đukanovića je (ne)namjerna.

Navedeno je neselektivno probran djelić stvarnosti koju živimo. Prije ili poslije TV dnevnika, možete ispratiti i rubriku “kvalitet vazduha”. U utorak veče piše : “Pljevlja, prihvatljivo“. U produžetku, sitnijim slovima: “Osobe sa srčanim i plućnim oboljenjima, starije osobe i djeca treba da ograniče boravak na otvorenom”.

Eto.  Samo ne treba izlaziti na otvoreno, gledati, slušati i razmišljati i biće sve u redu. Važno da je “prihvatljivo”.

Zoran RADULOVIĆ

Pređena crvena linija prigodan je opis toksične atmosfere koja vlada u državnim institucijama i svim granama vlasti. Optimisti kažu da je po srijedi preuranjena predizborna kampanja. Pesimisti, da je stvarni motiv da se umjesto zatvaranja pregovaračkih poglavlja zatvore pregovori o pridruženju EU. Pa da se lasno vratimo identitetima i granicama

U susret opštem jurišu na ispunjenje uslova za ulazak u EU, zakonodavna, izvršna i sudska vlast se sve otvorenije i intenzivnije sukobljavaju. U svom dvorištu i međusobno.

Krajem prošle nedjelje parlamentarna opozicija je proizvodnjom nereda u skupštinskoj sali osujetila naum Vlade i zakonodavne većine da po kratkom postupku usvoje zakone o unutrašnjim poslovima i ANB-u. Pokazalo se da su njihove sumnje u navodnu usklađenost zakonskih novina sa evropskim poprilično opravdane. I da je vlast stvarnost još jednom interpretirala krajnje fleksibilno.

Prva sjednica proljećnog zasijedanja Skupštine potvrdila je da predsjednik parlamenta Andrija Mandić tradicionalno izbjegava dolazak u Prijestonicu, „malo, zabito i nebitno selo tamo negdje ispod Lovćena, značajno samo zbog toga što se u njemu rodio Aleksandar Karađorđević“. Problemi ga, ipak, sustižu i u Glavnom gradu. Osim što pitanje budućih odnosa njega i Milana Kneževića još nije razriješeno, otvorio je novi front sa Tužilaštvom.

Počelo je sredinom februara, Mandićevim monologom u parlamentu nakon privođenja bivše ministarke Vesne Bratić. „Ako neko zloupotrebljava vlast, a vidjećemo šta će biti do kraja ovog procesa, desiće se isto što se desilo sa onima koji su olako stavljali lisice drugima na ruke, pa dočekali i njima da se stave lisice“, priprijetio je “bez navođenja imena“.

Postupajući tužilac u predmetu protiv Bratić se ipak prepoznao i Tužilačkom savjetu podnio pritužbu, tvrdeći da Mandićeve poruke mogu biti shvaćene kao pritisak na tužilaštvo. Savjet mu je dao za pravo.

Mandić je brzopotezno uzvratio: „Pokušavate da disciplinujete i ućutkate Skupštinu upravo vršeći nezakoniti uticaj i pritisak na mene, određujući šta mogu kao poslanik, a šta ne mogu da govorim…“. Tužilaštvo po Mandiću „ugrožava princip podjele vlasti“. Ili: „Vi niste i nećete biti četvrta grana vlasti…“. Nastavak slijedi.

Tu je i sukob sudija Apelacionog suda sa predsjednicom tog suda Mirjanom Popović. Sudije su se požalile Sudskom savjetu zbog „dogotrajnog neprimjerenog ponašanja i načina rada predsjednice“. Zbog koga će, ukoliko Sudski savjet ne preduzme ustavne nadležnosti (čitaj: smijeni predsjednicu Apelacionog suda) biti prinuđeni „da preduzmu sve zakonom predviđene mogućnosti“.

Ulje na vatru rastućeg nepovjerenja u pravosuđe dolila je i Vesna Medenica. Nakon njenog pritvaranja objavlila je  „pismo upozorenja“ u kome govori o nizu navodnih nezakonitih radnji u sudstvu  i tužilaštvu. U nekima od njih bila je saučesnik, a u nekima, tvrdi, žrtva. Uglavnom, trulih dasaka u pravosuđu moglo bi biti mnogo više nego što je bilo ko pretpostavljao.

Ni u Vladi ne cvjetaju ruže. Neko bi da hapsi, otpušta i zapošljava. Drugi da izdaju (u zakup) i rasprodaju. Treći da uvedu red u lokalne samouprave. Nikome ne ide po planu. Ako plana ima. Najnovija potvrda  poremećaja ravnoteže unutar izvršne vlasti stigla je kroz objelodanjeni spor ministara pomorstva i finansija o budućnosti Barske plovidbe.

Crvena linija je pređena, zaključio je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, nakon što je na gradilištu PPOV u Botunu, nakon višednevne obustave radova zbog obnovljenih protesta mještana, neko zapalio parkirani bager. U prisustvu obezbjeđenja a, možda, i policije.

Istraga je u toku, dok Mujovićevi oponenti upiru u njega i njegove saradnike, spočitavajući mu da je „bivši gradonačelnik“.  Prebrojavanje za i protiv Mujovića je u toku, samo što se ni jednoj ni drugoj strani ne žuri da se utvrdi gdje je većina. Valjda je poenta u sukobu a ne eventualnom raspletu krize.

Pređena crvena linija prigodan je opis toksične atmosfere koja vlada u državnim institucijama i svim granama vlasti. Optimisti kažu da je po srijedi preuranjena predizborna kampanja. Pesimisti, da je stvarni motiv da se umjesto zatvaranja pregovaračkih poglavlja zatvore pregovori o pridruženju EU. Pa da se lasno vratimo identitetima i granicama.

Zoran RADULOVIĆ