Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Pobjeda i posljednji dani

Objavljeno prije

12 godina

na

Iako nije popularno citirati Marksa, slučaj Pobjede potvrđuje njegovu tezu da se istorija ponavlja, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Ako je Pobjeda iz vremena rata za mir imala tragične posljedice, ova koja broji posljednje dane liči na neopjevanu farsu.

Najintrigantnija poenta ciklusa 1989-2014. je zatvaranje kruga u kome će se ukazati vjerna slika većinske Crne Gore. Pobjeda je u posljednjih dvije i po decenije života uspjela da pokaže najgore lice Crne Gore. I da objedini ono najgore u njoj. Takozvane bjelaše i zelenaše, četnike i partizane, komuniste i fašiste, državnike i mafijaše. U istom kolu su se našli Sreten Perović i Momir Vojvodić, Mladen Lompar i Vaska Ždralević, Milenko Vico i Milorad Popović, Vidoje Konatar i Draško Đuranović, Radmila Vojvodić i Marina Jočić, Sveto Marović i Fric Dudić, Milo I i Milo II. Onaj koji je mrzio šah zbog šahovnice i ovaj koji krade izbore, a one koje ipak izgubi proglasi neregularnim. Ili naknadno otkupi.

Pobjeda je pratila taj put. Prva je javila da su u Pakracu poklani Srbi, da su u Trebinju od ustaške ruke stradali naši oslobodioci… O pohodu na Dubrovnik su izlazila specijalna izdanja, Rat za mir je ovjekovječio našu najveću sramotu u 20. vijeku.

Onda je Šef obrnuo ploču. Zaigrale su evropske integracije, regionalna saradnja, multietnička tolerancija. Prvu fazu rata i zločina obilježila je jedna vrsta intelektualne posluge. Zvali su ih Srbima, četnicima, bjelašima, fašistima. Ovi su se trudili da opravdaju te epitete. Bili su udarna pera tada jedinog dnevnog lista u državi. Koju su i tada kao i danas plaćali građani ove države. A bar trećina njih, postojanje takve Pobjede i njeno pisanje smatrali su svojom sramotom.

Onda je granula evropska i suverenistička zora. Potrošeni vojvodići, bećkovići, ćosići, ždralevići i ostali mitrići, skrajnuti su u stranu. Scena je oslobođena za nove propagandiste. Zovu ih patrioti, zelenaši, komunjare, suverenisti, europejci… Kopije onih prvih. Po neznanju, kukavičluku, služenju. I budžetskom finansiranju. Ovi drugi su bili zabranjeni u onoj prvoj Pobjedi, a oni prvi u ovoj drugoj. Ali, i jedni i drugi su samo dva lica jedne iste novine, koja u različitim okolnostima služi istoj svrsi – istom režimu i njegovoj odbrani po svaku cijenu.

Istorijski gledano Pobjeda 90-ih je ispisala svojevrsnu tragediju. Širenjem mržnje, nacionalne netrpeljivosti, ideološke isključivosti, dekontamiranjem svijesti… Uz takvu novinu su rasle generacije koje danas treba da budu najzdraviji dio društva. Na sjemenu zla koje je sijala Pobjeda 90-ih niklo je monstrum stablo ispod koga spava današnje crnogorsko pleme. Zato je danas i posljednjih godina Pobjeda ponovila svoju istorijsku misiju s početka 90-ih, ali kako bi drug Marks rekao – u farsičnom obliku. Nema više osvajačkih pohoda, neprijatelja naoružanih do zuba… Sada su neprijatelji svi koji ne misle kao veliki vođa. Mil Sung. Kojima je bliži Brisel nego Pjong Jang, kako bi rekao onaj mladi Kolašinac. Ili svi koji ne praktikuju da zanoće u Vašingtonu, a probude se u Moskvi. Kao Milo i Roćko. Glavni urednici narodne Pobjede u posljednje dvije i po decenije. Zato je to jedna Pobjeda.

To što su likovi današnjih narikača drugačiji od onih s početka 90-tih, samo je tehnički detalj. Predznak.

Zato je najnoviji feljton Pobjede u kome budžetski intelektualci i ostale sponzoruše režima nariču nad tragičnom sudbinom tog odavno osramoćenog lista, farsična storija kojom se odbrojavaju posljednji dani gušenje drugačijeg mišljenja. Kraj Pobjede je početak kraja poražavanja Crne Gore od strane raznoraznih režima koji su tokom cijele njene istorije koristili taj list kao propagandno oruđe i batinu. Što su režimi bili brutalniji to je i sramota Pobjede bila veća. Najveća je tokom posljednjih dvije i po decenije. Zato jer je kreirao najgori režim. Najgori po sistemu vrijednosti, načinu vladanja, karakteru i namjeri.

Umjesto zapomaganja nad tužnom sudbinom ,,crnogorskog Brenda” treba slaviti najavu kraja jedne ere koja će ostati obilježena kao era neslobode, mržnje, progona, smrti i sramote… Tome je Pobjeda nesebično služila i zato je sjajna vijest što ista vlast koja je tako dugo i nemilosrdno zloupotrebljavala taj list sada ga gasi. I baca u kantu za smeće. Kao potrošeni papir.

Željko IVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DANAS, SJUTRA

Jadac

Objavljeno prije

2 dana

na

18 Jula, 2026

Objavio:

Da nije Brisela, ko zna do kad bi Ustavni sud ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma

 

 

Skupština je dok je ovaj broj Monitora odlazio u štampu, izabrala dvoje sudija Ustavnog suda. Konačno. Isti parlament glasao je za iste kandidate kojima ranije nije omogućio izbor, a rezultat je sada, eto, drugačiji. Dvoje sudija izabrani  su jer su prekoračeni svi briselski rokovi za popunjavanje jedne od najznačajnijih domaćih institucija. Da nije Brisela, ko zna do kad bi ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma.

Sudije koje je ove sedmice izabrao parlament predložio je predsjednik države Jakov Milatović, poznat po tome da baš nema sreće sa kandidaturama upućenim parlamentu. Dabogda te Milatović predložio Skupštini, mogla bi da bude moderna crnogorska kletva. Predsjednik države je u maju prošle godine za sutkinju Ustavnog suda predložio advokaticu Mirjanu Vučinić. O njenoj se kandidaturi nije ni glasalo, jer predstavnici vladajućih nijesu podigli ruke za dnevni red sjednice sa tom tačkom.

Potom je početkom decembra 2025. godine za Ustavni sud predložio sudiju Predraga Krstonijevića. U prvom krugu glasanja Krstonijević nije dobio podršku.  Sada jeste. Njegov izbor u prvom krugu podržalo je 25 poslanika Nove srpske demokratije, Demokrata , Socijalističke narodne partije i poslanika Pokreta Evropa sad. Uzdržani dio PES-a se predomislio. U međuvremenu, predsjednik parlamenta nije žurio da popunjavanje Ustavnog suda stavi na dnevni red Skupštine. Bilo je važnijih stvari.

Krstonijević bi u Ustavnom sudu trebalo da zamijeni sutkinju Desanku Lopičić, kojoj je istekao mandat, ali joj ga je Skupština produžila do izbora novog sudije. O trećoj Milatovićevoj kandidatkinji, sutkinji Jeleni Ružičić, koju je šef države predložio još početkom marta, Skupština do ove sedmice nije ni odlučivala. Kako su mediji i najavili, sada je dobila podšku.

„Ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler, u međuvremenu je, već najmanje četiri puta, apelovao da se hitno izaberu nedostajuće sudije Ustavnog suda“, podsjetila je početkom sedmice Akcija za ljudska prava. To je jedan u nizu apela na parlament da tu obavezu, ne evropsku, već domaću, konačno ispuni.

„Postavlja se pitanje svih pitanja: ako se najviši predstavnici vlasti ovako neodgovorno ponašaju dok je njihov demokratski kapacitet na testu pred 27 država članica EU, može li se stvarno očekivati da ono postane odgovornije kada testiranje prestane i Crna Gora uđe u EU?”, pitali su iz HRA. Teško.

Valjda se i oni vode ovom Đukanovićevom filozofijom „istorija će me pozitivno pamtiti“. Višedecenijski vođa, saopšteno je, radi na knjizi o sebi. Svojevremeno je izjavio da će ga istorija „pravilno vrednovati“, podsjećajući da je tokom njegovih godina na vlasti između ostalog „Crna Gora pošteđena razaranja tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, mirnim putem obnovljena nezavisnost države, uvedena u Alijansu i u predvorje EU“. Ostale „sitnice“, poput, sedmogodišnjeg druženja s Miloševićem, ratnih zločina, poharane ekonomije, obračuna sa kritičarima… istorija ne pamti, računa Đukanović.

Aktuelna vlast, sve su prilike, isto tako računa da će ih istorija pamtiti jer su zemlju uveli u EU. To što će ih tamo, iz pretežno svojih interesa ugurati Brisel, to ćemo morati pamtiti mi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Novo staro vrijeme

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Dok Andrija Mandić priča o Evropi i novom putu za novo vrijeme, na terenu  njegovi nastavljaju politiku protjerivanja antifašističkog nasljeđa iz Crne Gore. Takvu Evropu Mandić sanja. Desnu, Orbanovu, pojačanu njim i Dodikom. Milanu Kneževiću je, eto, draži Vučić i njihovi dugi razgovori o krapu. To je ta razlika

 

 

Milan Knežević jedini „nije kriv”, pojasnio je ove sedmice Aleksandar Vučić, optužujući režim u Podgorici da je „antisrpski“. Lider DNP mjera je Crne Gore kakvu srpski predsjednik zamišlja. Za ostale nije sigurno ni da mogu preći srpsko crnogorsku granicu, možda ih vrate kući. Ovdašnji kritičari i medijski profesionalci nemaju rašta ni kretati.

Da li nije htio da rizikuje, ili je poslao poruku Beogradu, tek predsjednik skupštine Andrija Mandić koji je znao „privatno“ da podrži Vučića i u njegovom izbornom pohodu, poslao je ove sedmice za Beograd, na Vučićevu konferenciju, generalnog sekretara parlamenta. Prošao je. Za to vrijeme Mandić je kod kuće propagirao  „novi srpski odgovor za novo vrijeme”. Koji se Milanu, Vučićevom lakmus papiru, nije dopao. Iz Kneževićeve partije nazvali su to „marketinškim srbovanjem“.

„Dolazi vrijeme dogovora, dijaloga. Što se tiče srpskog naroda – novi srpski odgovor za novo vrijeme. Svako ko misli da može drugim putem, i starim formulama koje su dijelile, a za srpski narod nisu donijele korist, sem pojedincima, taj nek nastavi i želimo mu sreću”, kazao je Mandić. Iz Kneževićevog DNP su uzvratili: „​Pozivamo doskorašnje partnere da se okanu marketinškog srbovanja za jednokratnu upotrebu i da nam se pridruže na jedinom ispravnom putu – putu konkretne, beskompromisne borbe za punu ravnopravnost”.

Za sve one kojima nije najjasniji Mandićev „novi srpski odgovor“, tu je  Jovan Vučurović iz NSD: „To je činjenica da će srpski političari u Crnoj Gori uvesti našu državu u EU i prvi ostvariti spoljnopolitički cilj za koji se zalažu i naši sunarodnici u Srbiji i RS, odnosno BiH, a koji će ponovo omogućiti da svi budemo zajedno. Novi srpski odgovor je da će srpski političari iz Crne Gore učiniti sve da do tog ponovnog ujedinjenja dođe i pomagati naše sunarodnike na njihovom evropskom putu“. Blagoš.

Dok Mandić priča o Evropi, na terenu njegovi nastavljaju politiku protjerivanja antifašističkog nasljeđa iz Crne Gore. Savjet Narodne biblioteke Radosav Ljumović, sve Mandićevi, donijeli su, kao da je njihova, odluku da se biblioteka više neće tako zvati. Novo ime – Marko Miljanov. Krijući se iza čojstva i junaštva  Marka Miljanova, tako su, po ko zna koji put, nastavili sa unutrašnjim obračunom sa antifašizmom i njegovim tekovinama. E baš takvu Evropu Mandić sanja.  Desnu, Orbanovu, pojačanu njim i Dodikom. Valjda računa, zašto bi bio desničar  na srpsko crnogorskoj granici kad možeš to diljem EU. Milanu Kneževiću je, eto, draži Vučić i njihovi dugi razgovori o krapu. Šta je od toga srbovanje za dužu upotrebu, pitanje je. Ali, to je ta razlika.

Evropejci ili ne, tek niko se od njih ni ove godine neće sjetiti genocida u Srebrenici. Mirovne aktivistinje i ovog jula uzalud pišu i ostalima u vlasti. Crna Gora je i dalje bez Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Baš je to lakmus papir o tome koliko je crnogorska vlast u suštini „evropska“.

Bez obzira, Satler ne odustaje. Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori poručio je ove sedmice da „vjeruje da je postignuta saglasnost u Skupštini ohrabrujući signal, te da su predložene ustavne izmjene već usklađene sa evropskim standardima”. Upozorio je da posao nije završen i da su izbornom zakonodavstvu potrebne dodatne reforme.

Ostaje, eto, da se radujemo što su poslanici pristali da razmotraju ono što od njih Evropa traži da urade, kako bi zemlja bila naredna članica EU. Satler ne može umjesto nas čuvati naše antifašističko nasljeđe. To ćemo morati sami.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oni, Evropljani

Objavljeno prije

2 sedmice

na

4 Jula, 2026

Objavio:

Dok se uz aplauze približavamo Evropi, crnogorske vlasti nijesu još ni okom trepnule na perfidni plan Aleksandra Vučića da preuzme Vijesti. Kao da im nije jasno da su uzalud svi evropski fondovi i zaštićena priroda, ako se dopusti da srpski autokrata zavlada ovdašnjim medijskim prostorom, i Crnu Goru pretvori u pusopoljnu srpskog sveta

 

 

Bude i dobrih vijesti. Evropska komisija je usvojila finansijski paket za Crnu Goru. Paket, kako je saopštila predsjednica EK Ursula fon der Lajen, predstavlja još jedan korak ka punopravnom članstvu Crne Gore u EU. „Pripremamo Crnu Goru, države članice i naše institucije za taj trenutak. Proširenje uspijeva kada je zajednički evropski projekat zasnovan na zaslugama, posvećenosti i međusobnom povjerenju“, poručila je.

Procijenjeno je da je doprinos Crne Gore zajedničkom budžetu EU oko 500 miliona eura, dok će iz te kase dobiti 3,2 milijarde. U slučaju da Crna Gora ne postane članica 2028. godine, nastaviće da prima sredstva iz pretpristupne pomoći. Crnogorski zvaničnici su ovu odluku EU pozdravili, nazvavši je jednim od najkonkretnijih koraka Crne Gore ka EU. Usput su se i samopohvalili. Sve u redu, ali ipak – hvala Briselu.

Ima dobrih vijesti zbog kojih treba pohvaliti i vlasti. Jedna od njih je Vladin predlog područja ekološke mreže zaštite Natura 2000, u kom se našla polovina teritorije Crne Gore. EK o tom predlogu, koji je ne samo značajan iskorak u zaštiti prirode, nego i važan korak na evropskom putu zemlje, treba da se izjasni do kraja godine. Ekološki aktivisti su bez rezerve Predlog nazvali najekološkijom odlukom bilo koje ovdašnje vlasti odavno.

Tu se dobre vijesti završavaju. Dok se uz aplauze približavamo Evropi, crnogorske vlasti i institucije nijesu još ni okom trepnule na perfidni plan Aleksandra Vučića da protivzakonito preuzme Vijesti. Kao da im nije jasno da su uzalud svi evropski fondovi i zaštićena priroda, ako se dopusti da srpski autokrata zavlada ovdašnjim medijskim prostorom. Urednik Informera Dragan Vučićević neće morati da dolazi. Vučićevići će biti posvuda.

Zvanični Beograd je, nakon što je Crna Gora zabranila ulazak uredniku Informera, uzvratio. Zabranjen je ulazak u Srbiju uredniku emisije Načisto na TV Vijesti Petru Komneniću. „Ono što je tragično je da se ovom odlukom ono što radim maltene poistovjećuje s bestijalnim kampanjama beogradskog tabloida. Doduše, za to ne krivim samo srbijanske vlasti, nego i crnogorske institucije koje ne nalaze sistemski odgovor na maligne kampanje i strane uticaje, nego posežu za odlukama koje se odnose na izvođače radove, a ne na naručioce”, saopštio je Komnenić.

Stara je to lekcija, ali je red pritvrditi. Vlast koja nije spremna da brani pravo svojih krtičara, suštinski podriva temelje države. Ukoliko naša vlast Vučiću dopusti da zavlada medijskim prostorom Crne Gore, on i njegovi će strateški određivati pravila javnog vladanja u Crnoj Gori. Sve dok je ne pretvore u pustopljinu srpskog sveta. Posestrimu RS, Milorada Dodika. Taj test polažu i Predsjednik države i premijer i njegova vlada. I ovo društvo.

Neće evropsku budućnost Crne Gore odrediti samo brzina kojom će politička klasa ispunjavati obaveze sa briselske liste, iako se ni time ne možemo pohvaliti. Nego istinska demokratizacija društva iznutra. Vlast koja ne shvata da demokratije nema bez slobodnih medija, ne može od ove zemlje napraviti demokratsko društvo. Na primjeru nacionalnog i lokalnih javnih servisa, jasno je da nove vlasti, baš kao i prethodne, nemaju taj osjećaj. Ili ih snažnije rade politički interesi.

A onda, mimo svega, stigla je još jedna vijest. Zstrašujuća. U Šavniku ove godine nema nijednog prvaka. Ni drugdje nije bitno drugačije. Ministarstvo prosvjete otćutalo je tu informaciju. Niko iz Vlade nije rekao ništa. Ni tvitnuo. Opijeni briselskim pohvalama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo