Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

OBRAZOVANJE I VASPITANJE: Škola kao teret

Objavljeno prije

na

Pri kraju avgusta, dok đaci koriste posljednje dane raspusta, roditelji vrijedno vježbaju matematiku. Svako dijete puta udžbenici, plus sveske, plus školski pribor, podijeljeno na toliko i toliko rata. Onda se uključi dio ekonomskih nauka: jedno ove godine ne mora da dobije patike, dugo može da prođe i sa lanjskom torbom, trenerka iz koje je neko izrastao izgleda kao nova. Kako se god okrene, u prosjeku je nemoguće pregurati početak školske godine bez najmanje stotinjak eura po glavi učenika.

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva objavio je da su udžbenici počeli da se prodaju i da za prvi razred osnovne škole koštaju 34,60 , za drugi 41,90 , treći 38,70, a za četvrti razred 47,50 eura. Komplet udžbenika za peti razred je 55,60, za šesti 68,60, sedmi 84,20, osmi 73,90 i za deveti razred 78,30 eura.

Udžbenici za gimnaziju koštaju između 47 i 95 eura, ali srednja škola nije obavezna.

Opštinski odbor Sindikata prosvjete Podgorica organizovao je ovih dana tradicionalnu akciju „Pokloni, zamijeni ili prodaj korišteni udžbenik”. To, međutim, malo može da pomogne učenicima nižih razreda osnovne škole koji koriste puno radnih svesaka, a one, već ispisane, mogu samo da se bace.

Posebna su priča stalna nova izdanja Zavoda za udžbenike koja onemogućavaju ‘nasljeđivanje’ udžbenika. Vascijela crnogorska prosvjeta i svekolike njene reforme još nam nijesu donijele mogućnost da se jednom ustanovi koje to prve lekcije treba naučiti iz, recimo, poznavanja prirode. Nauka je to, možda jedne godine biljke rastu iz listova, dok se korijenje marljivo bavi fotosintezom; dogodine je sasvim drugačije.

Iako na prvi pogled izgleda samo kao budalaština, pitanje razlike između skakavaca i zrikavaca, tretirano u lanjskom udžbeniku prirode za peti razred, zapravo ni malo nije naivno. Ne zato što se tačan odgovor krije u dugačkim latinskim nazivima određenih organa kod skakavaca, odnosno zrikavaca, već zato što i za pisanje takvog pitanja i za njegovo odobravanje, pa zatim za ustanovljavanje njegove gluposti i za pisanje ispočetka, neko uzima pare.

Prošlog ljeta državni revizori su objavili da je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva poslovao sa gubitkom od 669,8 hiljada eura, zahvaljujući otpisu zastarjelih udžbenika u iznosu od 465 hiljada eura i izdacima za zarade127 hiljada većim od planiranih. Problem je riješen promjenom direktora.

U specijalitete državne kuće za izdavanje školskih knjiga spada i to što ‘kompleti’ knjiga sadrže razne stvari, razne pjesmarice, koje roditelji u jesen plate i donesu i na kraju školske godine, netaknute – bace. Kvaka je u tome što ste, ako ne kupite ‘komplet’, izloženi traženju jednog po jednog udžbenika diljem gradskih knjižara, sa velikim izgledima da ih ne nađete.

Godinama je u Crnoj Gori potezana priča o besplatnim udžbenicima, svaki put bezuspješno. Prošle godine, voljom vlasti, i zakonom je onemogućeno da osnovci dobiju besplatne udžbenike. Iz nevladinih organizacija uzalud su upozoravali da su takvi propisi nezakoniti i protivustavni.

Ministar prosvjete Slavoljub Stijepović objašnjavao je da bi dodjela besplatnih udžbenika proizvela problem u sistemu: ,,Ko bi na kraju školske godine skladištio te knjige, da li sve škole imaju uslove i stručni kadar za to. Ko će procjenjivati stepen oštećenja knjiga i da li će moći da dobiju svjedočanstvo oni koji ne plate naknadu za oštećenje”. Zvuči baš komplikovano.

Besplatni udžbenici koštali bi oko pet miliona eura. Otprilike toliko građani ove zemlje izdvojiće za garancije koje je vlada davala za kredite Pobjede, kuće prepoznate po prosvjetiteljskim dometima od devedesetih do danas. Prioritet je prioritet.

Ako u prosječnoj porodici, sa dvoje odraslih i dvoje djece, radi samo jedan od roditelja, žive u siromaštvu koje im jedva omogućava da se prehrane. Prosječna plata, prema podacima Zavoda za statistiku, u junu je iznosila 478 eura. Ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe je blizu 800 eura. Ako više od pola plate date za hranu, koja prema Monstatovoj potrošačkoj korpi košta 253 eura, drugu polovinu za račune – nema dijela koji vam ostaje za knjige. Kao i obično, moglo bi se ozbiljno raspravljati o preciznosti domaće statistike i o tome koje mađioničarske sposobnosti treba da imaju Monstatove domaćice koje hrane četiri osobe za 8,4 eura dnevno.

Spasonosno rješenje za običan svijet u Crnoj Gori je plaćanje na rate. Pa se onda svakog mjeseca prištedi na hrani, odjeći, svemu i svačemu i tone u sve dublje siromaštvo.

Ako bi V‚lada sjela i razmislila u uštedama na sopstvenom stanovništvu zapravo bi mogla da ode i dalje. Možda da u okviru sljedećeg paketa mjera fiskalne konsolidacije predloži izmjene Ustava po kojima bi prestala da bude obavezna osmogodišnja škola. Za potrebe našeg tržišta rada dovoljna su i četiri razreda. Da čovjek zna da potpiše ugovor o radu koji mu garantuje status roblja.

Prema nedavno objavljenim podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori je najlakše naći posao ako imate završenu samo osnovnu školu, a najmanje šanse da nađu posao imaju oni koji su završili fakultet.

Za ljude bez zanimanja, odnosno sa završenom osnovnom školom, u prvih šest mjeseci ove godine bilo je 14.405 slobodnih radnih mjesta. Precizno: 49. 21 odsto. Istovremeno, od 1. januara do 17. jula ove godine, među ukupno oglašena 29.272 slobodna radna mjesta bilo je svega 2.227 ili oko deset odsto slobodnih radnih mjesta koja su zahtijevala visokoobrazovane radnike.

Trećinu od 31.377 nezaposlenih u Crnoj Gori čine visokoobrazovani građani, preko 45 procenata mladi.

Ko god živi u zemlji u kojoj djecu jedva može da pošalje i školu i zna da su vlastodršci zamislili da svu, osim svoje djece, u budućnosti koriste kao nekvalifikovanu radnu snagu ili, prosto, sluge, ne može ništa drugo željeti nego da se odavde ide. Kud god.

Prvacima besplatni udžbenici

Lokalna uprava u Beranama će svim đacima prvacima na teritoriji opštine koji u septembru kreću u školu obezbijediti besplatne udžbenike. Prvacima će, kako je najavljeno, kompleti knjiga biti uručeni 1. septembra, na dan kada prvi put budu sjeli u školske klupe. Predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić istakao je da je to najbolji način da se najmlađim osnovcima čestita početak školovanja i olakša jedan od prvih važnijih koraka na životnom putu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Teror

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjetničkom direktoru Nikšićkog narodnog pozorišta  postalo je dosadno od terora priče o diskriminaciji nad ženama. Zato je odbio gostovanje predstave IzloŽene.  To mu je izlizano. On preferira  priče o  teroru nad Srbima. Valjda ne primjećuje da je postalo prilično  izlizano  da se o diskriminaciji nad Srbima sada mahom govori sa pozicija vlasti. Dobijenih zahvaljujući bliskosti Mitropoliji

 

 

Predstava “IzloŽene” neće igrati u Nikšićkom pozorištu jer je umjetničkom direktoru te institucije Janku Jeliću tema rodne ravnopravnosti, kojom se ova predstava bavi – izlizana. I ne samo to, po Janku u stvari – “žene diskriminišu”.

Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta je dao i nepobitne naučne dokaze za svoje tvrdnje, u pismu koje je uputio Nezavisnoj teatarskoj sceni Bunt, koja izvodi predstavu “IzloŽene”:

„ Uvažene koleginice, uz svo poštovanje prema vašem umjetničkom pregnuću ne nalazim nijedan opravdani razlog da do beskonačnosti razvlačimo izlizanu temu o ženskoj obespravljenosti i o tome kako žene neko diskriminiše, iskorišćava i ponižava. Igrom slučaja, ženjen sam, imam živu majku, u komšiluku mi živi udata sestra i oženjen brat, a usput sam zapamtio i babu, poznajem komšije, družim se sa kumovima i poznanicima… Ni u jednom od pomenutih primjera nijesam primijetio diskriminaciju žena, čak naprotiv, mislim da žene diskriminišu“.  Blagoš majci, i ženi.  Na Jankovom sokolovom oku, izoštrenom  da vidi i prepozna diskriminaciju.

Jelić je, veli, igrom slučaja ženjen. Igrom slučaja nije, međutim, umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta. Na tu poziciju izabran je nakon avgusta 2020. najprije kao vršilac dužnosti.  Zvanične reference su mu svršene studije srpskog jezika i književnosti u Nikšiću, knjiga poezije Pobuna stvari, roman Bilježnica preobražaja, zbirka  priča Zlatni čovjek, za koju je dobio nagradu Radoje Domanović…  Pisao je  i nakon postavljenja. Objavio je nedavno  knjigu Braća na lomači, u kojoj se nalazi „17 momačkih priča“. Kako prigodno. Još prigodnije je što je promociju Jankove knjige organizovalo društvo Sveti Đorđe, a o njoj je na promociji govorio protojerej Mirko Vuković.

Sad se već malkice naziru Jelićeve nešto važnije reference.  Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta je tako : član Srpskog nacionalnog vijeća, član redakcije časopisa Sveviđa  čiji je osnivač Eparhija budimljansko nikšićka,  baš kao i , zanimjivo, direktor Nikšičkog pozorišta Radenko Krulanović. Jelić je dalje  – jedan od “progonjenih profesora koji su ostali bez posla jer nisu hteli da predaju crnogorski jezik, tu nakaradnu tvorevinu režima”, član je Redakcionog odbora koji je radio na monografiji „Do Hristove pobjede – Ne damo svetinje“. I tako redom, znate već.

Besjedio je na mnogim prigodama Mitropolije crnogorsko primorske i  Matice srpske, čiji je član. Pisao je za mnoge portale koji u nazivu imaju srpski. Uglavnom o diskriminaciji. Srba, ne žena.  U jednom od tekstova je recimo napisao: „Ne znam da li je i koliko realna politika onoga što se danas zove srpskim svetom. Ipak je to koncept u nastajanju. Volio bi da uspije i volio bih da budem dio njegovog uspjeha“.

Janku je, objasnio je dodatno, odbijanje da predstava IzloŽene igra u Nikšićkom pozorištu, postalo dosadno od terora priče o diskriminaciji nad ženama. On preferira  priče o teroru nad Srbima. Od strane DPS-a posebno.

Okružen svojim momčadima, poznanicima, komšijama i braćom, moguće ne primjećuje da je postalo prilično  izlizano  da se o diskriminaciji nad Srbima sada govori uglavnom sa pozicija vlasti. Dobijenih zahvaljujući bliskosti Mitropoliji. Kojom smo zamijenili člansku kartu DPS-a.

Zato ne čudi što Janko vidi da su žene te koje u stvari diskriminišu. Što bi rekao patrijarh SPC Porfirije: „Plakao bih, vrištao bih od muke, kad vidim jadnicu koja menja teze, pa kaže `a zašto nisu brinuli se o ženama, žene su ugrožene“. Pa jesu ugrožene, svi smo ugroženi od tebe“ bre bedo jedna“. Patrijarh se bogougodno obratio javnosti nakon reakcije brojnih žena iz javnog života Srbije pa i Brankice Janković, povjerenice za zaštitu ravnopravnosti,  koja je navela da su „duboko ponižavajuće i uznemiravajuće riječi koje su se pojavile u javnom prostoru, kojima se žene nazivaju bednicama i jadnicama, posebno jer ih izgovara patrijarh SPC“.

To je taj  Jankov senzibilitet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Godine prolaze, zaludu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijeme prolazi a sistem zasnovan na nepravdi opstaje. I, ponekad se učini, jača. Samo se u tom kontekstu može razumjeti da Milo Đukanović i  DPS danas uživaju veću podršku anketiranih građana nego u vrijeme predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su označili njegov odlazak sa vlasti

 

 

Prije godinu Milo Đukanović je, nakon ubjedljivog poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora, okončao vladavinu dužu od tri decenije. Ubrzo se povukao i sa mjesta predsjednika DPS, mada se  osnovano pretpostavlja da je njegov uticaj u partiji, sada opozicionoj, i dalje dominantan.

Nedavno objavljeno istraživanje javnog mnjenja pokazuje da je Đukanović  i dalje jedan od najpopularnijih političara u Crnoj Gori.  Ispred su samo predsjednik Milatović, premijer Spajić i potpredsjednik vlade Aleksa Bečić. Tome su, vjerovatno, doprinijele i „zaboravljene“ afere koje su Đukanoviću i njegovim sljedbenicima predstavljale ozbiljan teret dok su bili na vlasti. A sada se, gotovo, i ne pominju. Makar ne sa adresa nadležnih za njihovo razrješenje i, eventualne, sudske presude

Šverc i tranzit koji je stvorio klasu tranzicionih pobjednika, uništavanje Kombinata aluminijuma, spašavanje Prve banke, sporne privatizacije – od hotelskih preduzeća i drvoprerađivačke industrije do Jugopetrola i Telekoma – nezakonito finansiranje DPS-a po principu „interesne dobrovoljnosti“, milionski poslovi sa bratom, sestrom, sinom, školskim drugovima i kumovima, firme skrivene u inostranstvu, laži o višemilionskom kreditu iz Londona, plava torba…

Sjećate li se te priče? Prošle su četiri godine kako je, uz pregršt drugih optužbi o partijskom finansiranju, zajedničkim poslovima upitne legalnosti, korupciji i iznudi, odbjegli biznismen Duško Knežević ustvrdio kako posjeduje snimak na kome Đukanoviću predaje torbu sa novcem. “Imam pored snimka plave torbe još materijala, imam podatke i o Milovim sredstvima u inostranstvu, a sve će biti objavljeno u dogovoru sa mojim advokatskim timom. Ne znam kada će to biti”, najavljivao je Knežević uoči izbora 2020. Umjesto obećanih dokaza o učešću Đukanovića u  nezakonitim poslovima, Knežević se nakon promjene vlasti posvetio pokušajima da sa sebe skine teret nekoliko aktivnih optužnica koje ga terete za ogromne finansijske zloupotrebe. I, kako se šapuće među upućenima, izgleda kako mu ne ide loše u tom poslu.

Tri godine su prošle i od kako su iz tadašnje Vlade, prve nakon detronizacije DPS-a, izašli sa paketom optužbi na račun Petra Ivanovića, nekadašnjeg ministra poljoprivrede, savjetnika predsjednika države (Mila Đukanovića) i poslanika DPS. Suđenje je počelo nedavno, nakon višegodišnje istrage u kojoj su postupajući tužioci uspjeli da naprave i neke diletantske greške (na primjer: saslušanje svjedoka bez prisustva advokata) koje su  usporile postupak utvrđivanja istine. Zato do pravosnažne presude mogu proći godine.

Ostalim čelnicima nekadašnjih vlasti koji su bili sinonimi za sumnjive poslove iz sive zone partnerstva državnih funkcionera i kontroverznih biznismena sa raznih strana, praktično se gubi trag. Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Ivan Brajović, Miomir Mugoša… postaju dio mita o nedodirljivosti onih „što su se snašli“ u vrijeme kada je ta snalažljivost podrazumijevala spremnost da se krše pisani i nepisani zakoni na kojima počiva društvo. Svetozar Marović je tu priču podigao na viši nivo, potvrđujući svojim primjerom prekogranično jedinstvo „kontroverznih“.

„Nasljednici“ na vlasti vode permanentne borbe za fotelje. Svakodnevno pokazujući da im DPS prakse nijesu strane i da nekadašnja borba protiv režima nije, makar kod nekih, bila iskreni otpor sistemskoj nepravdi i neslobodi, nego težnja da se zauzmu pozicije koje garantuju privilegije i moć.

Danas sa tih pozicija utiču ne samo na budućnost građana ove zemlje. nego i na interpretaciju bliže i dalje prošlosti Crne Gore i nekadašnje SFRJ.  U toj priči „naši“ su vječite žrtve ali i pobjednici. A „njihovi“ prevrtljivci i zlikovci. Kada činjenice nijesu u saglasju sa mitovima i poluistinama, nove ih vođe baš kao i stare, ignorišu. Trudeći se da ih što prije predaju zaboravu.

Vrijeme prolazi a sistem o(p)staje. I, ponekad se učini, jača. Samo se u tom kontekstu može razumjeti da Milo Đukanović i DPS danas uživaju veću podršku anketiranih građana nego u vrijeme predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su označili njegov odlazak sa vlasti. Sliku o Đukanovićevim vremenima ne može poporaviti on, već ovi koji su došli poslije njega, i koji nemilice troše nadu, da sve u ovoj zemlji može biti drugačije. Bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Staro za novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nove vlasti su se javno obavezale da će jedan od osnovnih principa međusobne saradnje biti „uvažavanje modela argumentovanja i stručnosti prilikom političkog odlučivanja“ . Rade suprotno

 

U Sporazumu 11 partija članica vladajuće koalicije, koji je potpisan uoči formiranja parlamentarne većine i vlade, kao jedan od osnovnih principa međusobne saradnje navedeno je „uvažavanje modela argumentovanja i stručnosti prilikom političkog odlučivanja“.

Svjedočimo kako je bilo lakše napisati nego sprovesti.

Tek što je Vlada saopštila odluku da na mjesto predsjednika borda Investiciono-razvojnog fonda (IRF) imenuje Predraga Drecuna, oglasio se Milan Knežević. Bolje bi bilo, poručio je predsjednik DNP, da su na čelo IRF imenovali Aca Đukanovića nego što su postavili nekadašnjeg direktora njegove banke. „On je ‘96. pitao đe su pare, i ‘95. i ‘94… I onda je, očigledno, našao pare kad je postao izvršni direktor Prve banke. Evo mu prilika da sa institucionalnog nivoa otkrije đe su sve one pare koje je tražio devedesetih, pa ih je zaboravio kad je došao na čelo Prve banke“, kazao je Knežević.

Mediji navode da ga je Drecunovo imenovanje toliko naljutilo da, u znak protesta, nije došao na redovni sastanak čelnika vladajuće koalicije. I, navodno, tamo neće ići „do daljnjeg“.

Mimo mandata glavnog izvršnog direktora u Prvoj banci, Drecun je, kao član nekadašnje Narodne stranke, bio i ministar rada i socijalnog staranja u vladama Filipa Vujanovića i direktor Universal kapital banke (UCB) Petrosa Statisa, biznismena bliskog bivšim DPS vlastima. To ga, makar iz ekonomskog ugla, kvalifikuje za povjereni posao, kako god gledali na njegovo „vratite pare“ nekad i sad.

Nekim novim kadrovskim rješenjima nedostaje ispunjavanje i tog  kriterijuma. Uz davno poznate biografske detalje i učinke.

Novoimenovana predsjednica Upravnog odbora EPCG Solar gradnja je Marina Jočić, funkcionerka i dugogodišnja poslanica DF. Nakon promjene vlasti 2020. godine Marina  Jočić se oprobala kao predsjednica Upravnog odbora Nacionalnih parkova, direktorica Prve TV i predsjednica Upravnog odbora JU Muzeji i galerije u Podgorici. Ništa od navedenog ne preporučuje je za rukovodeću funkciju u državnoj energetskoj kompaniji (Solar gradnja je dio sistema EPCG).

Braneći njeno imenovanje, predsjednik borda EPCG Milutin Đukanović kaže da je riječ o velikom radoholiku. Ali Marina Jočić nije samo to. „Za krst časni  i slobodu zlatnu daćemo sve: makar to bili naši životi, životi  naše braće i naše djece“, objašnjavala je tadašnja predsjednica Kola srpskih sestara u Podgorici Monitoru  (mart 1995.) odlučnost da se brane Šešeljeve granice Velike Srbije (Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica).  Ubojito precizna bila je pred izbore 2020. godine , kada je uz fotografiju salonki poručila: „Nove, pobjedničke, da gazim mafiju i bezbožnike. Sad ili nikad”. Odlazak sa prve od navedenih državnih funkcija Jočić je objasnila konstatacijom da je smijenjena zato što je tadašnjeg premijera, Zdravka Krivokapića nazvala „izdajnikom crkve i srpskog naroda“.

Minuli rad sporan je, prema navodima Demokrata, i kod novog  vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Partija iz koje dolazi i aktuelni ministar MUP-a spočitava Aleksandru Radoviću da je „kadar Veselina Veljovića“. Iako, valjda, znaju da je za imenovanje na čelnu funkciju Uprave policije neophodan uslov da kandidat „ima najmanje pet godina na rukovodećim radnim mjestima u policiji, sudu, državnom tužilaštvu ili ANB-u“. Prema tome, svi potencijalni kandidati još makar godinu dana moraju biti „kadrovi Veselina Veljovića“. Ili, kao jedna od malobrojnih alternativa, Vesne Medenice.

Dok se vlast bavi kadrovanjem, bivša ministarka evropskih integracija Jovana Marović upozorava kako je sve što je aktuelna vlast postigla u EU integracijama „rezultat pakta sa đavolom čiju naplatu čekamo“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo