Povežite se sa nama

MONITORING

Pod zemljom

Objavljeno prije

na

10010503_okoncan_protest_rudara

Nikšićki rudari – njih 80, nakon osam dana provedenih u jami Biočki stan, 5. januara su dobili tražena obećanja i garancije i prekinuli štrajk. Iz rudarskog okna izvelo ih je, kažu, pismo premijera Mila Đukanovića. RAM ZA PISMO: ,,U očekivanju da ćete razumnim odnosom doprinijeti okončanju dramatične situacije i da ćete i ovog puta kao i do sada pokazati odgovornost da se sačuva šansa za Rudnik boksita srdačno vas pozdravljam. Srećno”, poručio je premijer u svom pismu, uz garancije rudarima da će im do 15. februara biti isplaćeno sve ono što im njihovo preduzeće duguje: zaostale plate, regresi, zimnice i jubilarne nagrade. Ako to ne uradi većinski vlasnik novac će obezbijediti Vlada, obećao je Đukanović: ,,Takođe, na molbu predstavnika štrajkača složili smo se da, preko nadležnog Ministarstva, i Vlada pomogne ostvarivanje prava na penzije za radnike koji za to ispunjavaju uslove…”!?

Dobronamjerni su odahnuli. Obespravljeni rudari proslavili pobjedu. Vlast se zorila mudrošću Gospodara. ,,Premijerovo pismo ću da uokvirim da mi stoji u kući”, poručio je jedan od ljudi koje je nevolja natjerala da 200 sati provedu ,,pet kilometara pod zemljom” kako bi dobili svoj novac. Odnosno, obećanje da će ga dobiti.

Da li je ovo novogodišnja priča sa srećnim krajem? Ili, naprotiv, dokaz da su u Crnoj Gori – iscrpljenoj nerazriješenim aferama, ekonomskim problemima, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, nepoštenjem – obespravljeni postali i radnici i poslodavci i državne institucije.

BEZ NASLOVNE NEMA PARA: Da nije tako, nikšićki rudari bi u jamu silazili svakodnevno da kopaju boksit, a ne jednom godišnje – da bi se izborili za ono što im po zakonu pripada. Ili radnici Boksita treba da budu zadovoljni što su bili u prilici da, rizikujući vlastite živote, protest radikalizuju do te mjere da on zavrijedi mjesto u udarnim vijestima i na naslovnim stranama. Pošto bez toga ne bi bilo ni njihovih plata.

O tome mogu da posvjedoče štrajkači širom Crne Gore.

U samom Nikšiću, radnici Livnice, bez rezultata, štrajkuju više od dvadeset mjeseci. Uoči Nove godine, 26 radnika TV Nikšić saopštili su da im se duguje šest plata. A njihov poslodavac nije of-šor kompanija sa nekog egzotičnog ostrva već – SO Nikšić.

Višemjesečni štrajkovi u podgoričkoj Mljekari i Duvankomercu okončani su uvođenjem stečaja.
Radnice bjelopoljske Lenke deset godina, na ovaj ili onaj način, pokušavaju da se izbore za svoja prava. U štrajku su 15 mjeseci, a vlasnik im duguje 10 plata. Državu ne zanimaju, a lokalna vlast je na njih obratila pažnju tako što je odlučila da im zabrani protestnu šetnju Ulicom Slobode 3. januara, na Dan opštine Bijelo Polje. Valjda da ne ruže prazničnu atmosferu pred gostima iz Podgorice…

Na problem možemo gledati i ovako: koliko stanovnika Crne Gore zna da je stotinjak radnika Duvanskog kombinata (jedne od najstarijih firmi u državi) Novu 2010. godinu dočekalo na trotoaru, preko puta Vlade Crne Gore. Na prazničkoj trpezi su imali hljeb, luk i so.

I oni traže isplatu dugovanja: osam plata, tri regresa i 17 naknada za prevoz. Zapošljenih u Duvanskom i Duvankomercu ima, približno, koliko i radnika u Rudnicima boksita. Ni jedni ni drugi nijesu radili veći dio prošle godine. I rudari i duvandžije imaju poslodavce sličnog kredibiliteta i stila: Rudnicima Boksita gazduje Rusal Olega Deripaske, u Duvanskom kombinatu u Podgorici Vlada Mila Đukanovića. Zašto onda i za jedne i za druge ne važe isti kriterijumi?

Radnici Duvanskog kombinata vjeruju da su shvatili zašto njihov štrajk do sada nije dao željeni rezultat, pa su zaprijetili da će se zatvoriti u fabriku i započeti štrajk glađu. Sindrom nikšićkih rudara preseliće se i na radnike Duvanskog kombinata, poručio je predsjednik sindikata te kompanije Nebojša Stanković. Čekamo odgovor.

LUD I ZBUNJEN: Do tada sagledajmo još neke detalje štrajka u Nikšiću.

Skupa sa štrajkačima, po okončanju protesta, iz jame Biočki stan izašao je i ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović. Praćen ovacijama, sve sa rudarskim šlemom na glavi, Numanović je svim poslodavcima poručio ,,da je država uz svoje građane, a da svaki poslodavac mora da vodi računa i da ispunjava svoje obaveze prema zaposlenima”.

Gore navedeno pokazuje da bi istu poruku ministar morao ponoviti i na nekoj od sjednica Vlade. Pošto su, makar po pitanju poštovanja prava zapošljenih na isplatu zarada, država i lokalne samouprave prilično nepouzdani poslodavci. Sa jednom zaista neobičnom osobinom: Vlada će radije obezbijediti novac da pomogne drugom poslodavcu da izmiri svoje dugove prema radnicima, nego što će isplatiti zaostale zarade u preduzećima u kojima je većinski vlasnik. Koji kriterijumi opredjeljuju Vladu pri donošenju odluke o tome kome će zaostale plate biti isplaćene državnim novcem, a kome ne – do danas je nejasno.

Da li odnose između države Crne Gore i ovdašnjih investitora, umjesto zakona i ugovora, definišu mišići pregovarača? Na takav zaključak navodi i poruka koju je, dan prije potpisivanja ,,pisma nade”, premijer Đukanović preko državne Pobjede poslao većinskim vlasnicima Rudnika boksita: ,,Ne bih volio da još jednom dođem u situaciju da im objasnim da se institucije države Crne Gore moraju poštovati, i da je to ne samo pitanje dobrog vaspitanja nego i zakonska obaveza kako domaćih tako i stranih investitora. Jer, kada se ta crta pređe, tu onda više ne pomažu ni obezbjeđenja ni arogancije bez pokrića”.
Potom su se i nadležni ministri dosjetili da vlasnike privatizovanih preduzeća podsjete na obavezu da izvršavaju svoje obaveze prema radnicima i državi. Kao da to do sada nijesu morali.

Nikšićki protest i njegov epilog pokazali su i potpuno odsustvo strategije i koordinacije unutar Vlade Crne Gore. Dok je premijer pisao i potpisivao garancije koje su od njega tražili rudari iz Biočkog stana, konferenciju za štampu održali su ministar ekonomije Branko Vujović i njegov pomoćnik Vladan Dubljević. Pomoćnik ministra je pročitao rješenje ministarstva kojim se upravi Rudnika nalaže da ,,u cilju bezbjednosti lica i imovine, sprovede bez odlaganja mjere sklanjanja lica iz tih jamskih prostorija, i na taj način spriječi dalje negativne posljedice po zdravlje i život lica”.

Samo u Crnoj Gori ovakav prijedlog rješenja štrajka može proći bez reakcija i konkretnih posljedica po one koji su ga zahtijevali. Posebno kada stiže od ministra i iz ministarstva koji su već pokazali spremnost da, mimo volje radnika, određuju ko su legitimni sindikalni predstavnici sa kojima žele da razgovaraju (štrajk u Željezari).

ROBIN HUD, ALI NAPISMENO: Da li će i Vujovićevi kiksevi, poput gafova njegovog doskorašnjeg kolege Sretena Škuletića u slučaju Cetinjska gimnazija, ostati u sjenci premijerovog dobročinstva.

No, i tu se stvari mijenjaju. Samo na prvi pogled, Đukanović je nikšićkim sporazumom utvrdio poziciju čovjeka koji vedri i oblači, sposobnog da – što bi ovih dana rekli u poplavljenoj Zeti – zaustavi i kišu, ako obeća. Zapravo, njegova moć se kruni.

I to ne samo zato što se okužio saradnicima nesposobnim da riješe probleme koji su im, po opisu posla, u nadležnosti. Riječ je o tome da se premijeru sve manje vjeruje. Pred prošlogodišnje parlamentarne izbore u Podgorici su štrajkovali radnici Kombinata aluminijuma. Nakon razgovora sa premijerom, sindikalne vođe KAP-a su prenijele da im je premijer obećao kako ih neće ostaviti na cjedilu a oni mu, rekli su, ,,vjeruju na riječ”.
Zbog svega što se dešavalo nakon toga rudari su se dozvali pameti pa su od premijera tražili – pisane garancije. I dobili ih. Da li će to biti dovoljno? Ili će ovdašnja istorija nastaviti da se ponavlja.

Rudari Rudnika boksita su se svojim štrajkom vratili na naslovne strane regionalne štampe. Tamo su bili i prije dvadeset godina, kada su, uz pjesmu ,,Crna Gora u boj kreće gladovati više neće”, predvodili okupljene na nikšićkom Mitingu protiv gladi. Slijedila su tri rata, četiri države… samo je radničko nezadovoljstvo ostalo. I vlast.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo