FOKUS
POLICAJCI U SLUŽBI MAFIJE: Čiji su Bar i Kotor

U Baru je, u utorak veče, ispred svoje kuće ubijen Slavko Peković, preduzetnik, vlasnik apartmana za izdavanje, strastveni motociklista. Nepoznati ubica mu je u leđa ispalio šest metaka. Pokojni Peković nije bio na popisu bezbjednosno interesantnih lica crnogorske policije, pa se o motivima njegovih ubica za sada čak i ne nagađa. Makar ne javno.
Samo dan ranije, u Kotoru je, pod sumnjom da je sarađivao sa tamošnjim kriminalnim grupama, uhapšen Zlatko Samardžić, pomoćnik komandira lokalne policije. Samardžić je, skupa sa desetak pripadnika tzv. kavačkog klana uhapšen nedjelju dana nakon što su, u kotorskom naselju Muo, daljinski aktiviranom eksplozivnom napravom ubijeni Goran Biskupović i Miloš Bošnjak. Pokojni mladići su, navodno, bili bliski konkuretskom, škaljarskom klanu, pa se njihovo ubistvo stavlja u kontekst već prepoznatog rata kotorskih kriminalnih grupa koji je započeo još krajem 2014. Navodno, nakon nestanka jedne velike pošiljke kokaina u Valensiji (pominje se tovar od 200-300 kilograma).
Planirana hapšenja u ponedjeljak je ipak izbjeglo sedam lica, među njima i navodne vođe kriminalne grupe iz kotorskog naselja Kavači. Zato se sumnja da su kriminalci u policiji imali makar (još) jednog doušnika koji ih je na vrijeme upozorio na pripremanu akciju.
A hronološki, niz ljetošnjih egzekucija iz zasjede vraća nas u Bar. Tamo su, od početka avgusta do nedavnog ubistva Slavka Pekovića, takođe na kućnom pragu, ubijeni prvo Božidar Tomašević a tridesetak dana kasnije i Željko Vukoslavčević. Za izvršiocima, pomagačima i naručiocima ubistava dvojice momaka bliskih barskim kriminalnim grupama policija, kažu, intenzivno traga. Kao što pokušava riješiti i ranije izvršena, a profesionalno izvedena, ubistva Stefana Đukića i Armina Muše Osmanagića – pripadnika i vođe jedne od, nekada, najjačih kriminalnih grupa na Crnogorskom primorju.
Miloš Radulović, načelnik CB Bar, podnio je ostavku nakon posljednjeg u nizu ubistava u tom gradu. Od februara 2012. kada je Radulović imenovan za šefa barske policije, u tom gradu je izvršeno 16 ubistava, od kojih pet još nije riješeno. I on se, odnosno njegova imovina, u međuvremenu tri puta našao na meti napadača (otkriven je samo mladić koji je podmetnuo bombu ispred Radulovićevog stana u Podgorici). Dežurni komentatori, međutim, još nijesu stigli ni da pohvale njegovo sučeljavanja sa vlastitom profesionalnom odgovornošću, a iz Podgorice je stigla vijest da direktor Uprave policje Slavko Stojanović odbija da prihvati ponuđenu ostavku. A i kako bi je prihvatio a da ne dovede u pitanje vlastitu poziciju.
Stojanović će, naime, ostati upamćen kao direktor policije za čijeg mandata je u Crnoj Gori izvršeno dvadesetak do danas neriješenih ubistava. Dotle su Stojanovićevi – gotovo pa najbliži saradnici – sumnjičeni za zataškavanje šverca cigara (Veselin Krgović, bivši načelnik CB Berane), prikrivanje potčinjenih koji su učestvovali u prebijanju nedužnih građana (suspendovani komandant SAJ Radoslav Rašo Lješković) odnosno prikrivanje prikupljenih dokaza u slučaju Marović-Mujović.
Sjećate se: po nalogu Specijalnog tužilaštva krajem februara uhapšeni su šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Dalibor Medojević i službenik istog odljeljenja Nikola Terzić. Nestali dokazi „pronađeni” su na jednako problematičan način na koji su i nestali – u gepeku jednog policijskog automobila. To se desilo mjesec dana nakon što su nestala dokumenta među kojima su se, navodno, nalazila i pisma koja je uhapšeni Veselin Mujović pisao Milu Đukanoviću, ali i fakultetski indeksi pojedinih policijskih starješina. Da ne pominjemo sve one policajce sumnjičene i(li) hapšene, unazad par godina, zbog šverca duvana i narkotika, nasilničkog ponašanja, zloupotrebe ili zaloga (kod lokalnog zelenaša) službenog oružja, otmice…
Stojanović je štitio svoje potčinjene, a DPS čelnici su štitili njega. Tako je Duško Marković, drugi čovjek Vlade i vladajuće partije, nekadašnji direktor ANB-a, nakon svega pobrojanog proljetos poručio da je Stojanović ispunio njegova očekivanja i da je uspješan direktor policije „što pokazuju i rezultati koje je ostvario u svom mandatu”. Šteta što potpredsjednik nije bio malo precizniji. I što je prečuo ono što je, u njegovom prisustvu, javnosti obznanila poslanica Snežana Jonica: „Policijskom inspektoru Daliboru Medojeviću za veliki kredit žirira Vido Rađenović, koji je više puta osuđivan i koji je glavni akter afere Košljun”. Jonica tada tvrdi da je Rađenović žirant još jednom ,,visokopozicioniranom policijskom funkcioneru”. Sistem ostaje bez odgovora.
Koga onda čude posljednja dešavanja u Baru i Kotoru? Uostalom, još nas je Al Kapone – što bi rekli iz prve ruke – naučio da organizovani kriminal na visokom nivou nije moguć bez pomoći korumpiranih ljudi iz sistema: policajaca, tužilaca i sudija.
Sumnje o sprezi mafije i visokopozicioniranih pojedinaca u crnogorskoj policiji ozvaničene su još početkom juna. Tada nam je Vesna Jovićević, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, saopštila da se makar jedno „lice sa službenim ovlašćenima” nalazi među osumnjičenima za beskonačan niz ubistava i pokušaja ubistva u Kotoru. „Postupanje policije nam je već svima zapalo za oko na neki način, ne samo nama profesionalcima i pravnicima, pa mislim da će MUP imati dovoljno osnova da kroz svoje unutrašnje kontrole izvrši određene provjere i nakon toga uključi nadležno tužilaštvo”, saopštila je Jovićević tada. Koji dan ranije, novinari Monitora su preko svojih izvora iz sektora bezbjednosti došli do informacije da postoje osnovane sumnje da kriminalne grupe sa primorja, uključene u šverc kokaina, na platnom spisku imaju i ljude iz ovdašnje javne i tajne policije. I da se za kupovinu njihove lojalnosti, profesionalnih usluga i informacija koje su im u posjedu, mjesečno odvaja iznos od pet do sto hiljada eura. Po korumpiranom.
Prije ove vlasti, stvari su funkcionisale na potpuno obrnutom principu. Građani su mirno spavali dok su policajci (malo više obavještajci i tzv. bezbjednjaci, a malo manje oni iz javne bezbjednosti) kontrolisali kriminalce i njihove aktivnosti. I u kući i preko granice. Ponekad su im gledali kroz prste, ponekad kupovali njihove usluge i informacije, ali hijerarhija nije narušena sve do raspada SFRJ i početka tranzicije.
Potom se sve promijenilo. Nekadašnji komandant specijalne policijske jedinice i načelnik CB Bar Vaso Baošić uhapšen je u Italiji, na razmeđi dva vijeka, pod sumnjom da je svojevremeno u Baru pružao utočište i zaštitu mafijašima sa potjernica italijanske policije, inače akterima prekojadranskog šverca (vlada je to zvala tranzit) cigareta, a bogami i narkotika, ljudi i oružja. Po izlasku iz zatvora (diplomatija je odradila svoje) Baošić je u Podgorici postao – vlasnik ekskluzivnog hotela.
Poslije su usluge policije počeli koristiti i domaći „kontroverzni biznismeni”.
Čuvena je svadba Safeta Kalića u Rožaju (trenutno mu se u Njemačkoj sudi zbog šverca narkotika) kao jedan od prvih društvenih događaja na kome su policijski funkcioneri (ANB) i vođe kriminalnih klanova sjedjeli praktično za istim stolom. I možda slavili iz istih kalašnjikova.
Slušali smo i snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, Vlatko Rakočević šef mojkovačke ekspoziture ANB-a naređuje saobraćajnom policajcu da propusti Nasera Keljmendija (trenutno mu se u Prištini sudi zbog šverca narkotika i organizovanja ubistava vođa konkurentskih kriminalnih grupa) koji je u vozilu imao oko pola miliona maraka. Rakočević je sporio autentičnost tog snimka, istovremeno objašnjavajući kako je do milionske imovine u Mojkovcu došao tako što je izdavao roditeljsku kuću na Starom aerodromu.
Javnost je, uglavnom, zaboravila i tri godine staru priču o izgubljenoj službenoj zabilješci iz 2005. godine kojom Vukota Kartal, inspektor OB Budva, obavještava tadašnjeg ministra MUP-a Dragana Đurovića da mu policajci i kriminalci prijete zbog istrage o eksplozijama u hotelu Splendid koja ga je, navodno, odvela do Brana Mićunovića „vođe kriminalnog kartela sa Maestrala”. Taj posao je, nekoliko mjeseci kasnije, života koštao inspektora Slavoljuba Šćekića. Jednako su u zaborav pale i priče o crnim trojkama koje su – prema tvrdnjama nekadašnjeg specijalca Brajuška Brajuškovića – pod vodstvom Veselina Veljovića i Miljana Perovića prebijale opozicione aktiviste.
Na drugoj strani, priče o policajcima sa platnog spiska šarićevog narko klana – od Pljevalja do Budve – ostala su samo na nivou šaputanja. I anonimnih pisama.
Treba li, onda, da nas čudi lanac smrti u Baru i Kotoru. Sve uz sumnje da su njegove krvave karike dospjele i do Budve, Podgorice, Nikšića, Beograda i Mostara. Šireći strah među „običnim” ljudima koji za život brinu dok se vraćaju sa plaže ili iz obližnjeg kafića, kada povedu djecu u vrtić, ili uveče ako izađu da bace smeće. Jer u svakom momentu mogu postati kolateralna šteta obračuna koje država nije u stanju da spriječi.
Prije nepune dvije godine, nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, premijer Đukanović je ,,medije, političke subjekte i NVO sektor” praktično optužio da su u dosluhu sa zločincima. ,,Nema nikakve sumnje da je jasno sugerisano onome ko bi se mogao identifikovati kao počinilac ili poručilac posljednjeg ubistva u Budvi, da se blagovremeno skloni”, kazao je Đukanović.
Danas, kada se visokopozicionirani policajci sumnjiče za saradnju sa mafijom, a navodni dokazi o kontaktima osumnjičenih kriminalaca (Marović, Mujović …?) sa premijerom nestaju iz prikupljenih spisa, Đukanović se ne oglašava. Čega ga je strah?
Tekovine, čuvari i krv
O političkoj pozadini organizovanog kriminala u Crnoj Gori u prošlom broju Monitora govorio je Nebojša Medojević, lider opozicionog DF i član skupštinskog Odbora za bezbjednost.
Vlast drugačije gleda na aktuelnu situaciju. Po njima, opasnost vreba iz glasačke kutije, a ne iz mraka u kome profesionalne ubice čekaju svoje žrtve naoružani snajperskim puškama, kalašnjikovima ili opremom za aktiviranje eksploziva. Na ovogodišnjim parlamentarnim izborima moramo odbraniti tekovine 21. maja, poručio je Milo Đukanović pristalicama DPS na Cetinju. „Počev od crnogorske slobode, od prava Crne Gore da bitiše kao nezavisna država da slobodno i suvereno bira svoj put u budućnost”. Kriminal, ubistva i pripadnost visokopozicioniranih političara i policajaca kriminalnim organizacijama premijer nije pominjao. Važne su tekovine.
A šta je sa 31. majom, 8. januarom, 30. avgustom i još makar pedesetak sličnih datuma? Redom: Goran Žugić, savjetnik za bezbjednost Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, a prethodno i načelnik CB Herceg Novi ubijen je u Podgorici 31. maja 2000. Darko Beli Raspopović, načelnik Pete uprave ANB (tadašnje DB) zadužene za antiterorizam, ubijen je u Podgorici 8. januara 2002. Slavoljub Šćekić, pomoćnik načelnika Uprave za kriminalitet ubijen je, takođe u Podgorici, 30. januara 2005. godine. Ubistva Žugića i Raspopovića do danas nijesu rasvijetljena. Vlada je zato, u ovom mandatu, odbila peticiju više od šest hiljada građana Crne Gore da policijska akademija u Danilovgradu dobije ime ubijenog inspektora Šćekića.
Neka su druga dostignuća (tekovine) imale prioritet. „Problem kriminala u Crnoj Gori i Kotoru je sistemski a ne politički”, rekao je sociolog iz Kotora Mladen Živković nakon jednog iz niza nerazjašnjenih ubistava u tom gradu, „Prosto, sistem u kojem živimo produkuje kriminal. I tako će biti makar do trenutka dok se ekonomija ne oporavi i srednji sloj građanstva ne vrati u svoju poziciju čuvara društvenih vrijednosti”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna
U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović. Milatović je u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.
Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.
Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug, procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se, gotovo sve. Možda ponajviše Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić. Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.
Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.
,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova najveća šansa je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a, prema analizama, ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito, sklopljeno. Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru
Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića. Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug. Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad. Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i odličnog rezultata njegove partije. Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije. Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je uklonjen. Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.
Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala. U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na pobjedničkim izborima u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug. To važi i za Aleksu Bečića, kandidata Demokrata. U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić. Andrija Mandić u drugom krugu, za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama, ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu. Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije – TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.
Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu. Debata, je otkazana.
Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.
Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je. Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.
O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore vide svoje dugogodišnje partnere. Vučićeva propaganda već je presudila. U drugi krug idu Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.
Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.
Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata. No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata, propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.
Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.
Iako Pokret URA nema svog predstavnika na predsjedničkim izborima, Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“. Tik pred presudnu bitku u nedjelju, ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.
Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I – Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.
Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.
Mandić osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.
Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.
Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao tokom protekle tri decenije kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne zaslužuje da bude predsjednik.
Milo Đukanović igra na sve ili ništa. Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.
NASILJE NA CETINJU: Nema optuženih
Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.
Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno, uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.
Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.
Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.
„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.
Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.
„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri
Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?
Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.
Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.
Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.
U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.
Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.
Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.
Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.
Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.
Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.
Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.
Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”. Može, znači.
Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta URA. Prebacujući im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.
Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.
Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.
Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.
,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.
Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.
,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac Vladimir) Novović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.
Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.
Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.
Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.
Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.
Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni: interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom