FOKUS
IVANOVIĆ I ŠEGRT STAVILI VAN SNAGE ZAKON O BEZBJEDNOSTI HRANE: Hrana bez kontrole

Jedna od osobenosti po kojima ćemo pamtiti odlazeću Vladu, možda više nego po bilo čemu drugom, jeste njena spremnost da ne poštuje zakone ove države. Tako, prema njihovom tumačenju, Zakon o izmirenju obaveza prema radnicima KAP-a – nije primjenjiv. Zakon o izboru odbornika i poslanika – nije bitan, pošto vladajuća većina njegove odredbe čita i interpretira kako joj odgovara pa je i biometrijska lična karta proglašena za neku vrstu stilske figure. A Zakon o bezbjednosti hrane – ne važi. Makar dok se drugačije ne naredi.
Reci mi šta jedeš pa ću ti reći ko si, nečija je stara poslovica. I očito da nije naša, niti ja na nas primjenjljiva. Jer mi odgovor na to pitanje – nemamo. I to stanje traje, bezmalo, 11 mjeseci.
U dokumentu čiji faksimil objavljujemo stoji kako: „15. oktobra 2015. godine hrana na uvozu i na unutrašnjem tržištu Crne Gore ostaje bez inspekcijskog nadzora”. I nije to interpretacija neke opozicione partije ili nevladine organizacije. To je dio zvaničnog obraćanja kojim Božidar Vuksanović, direktor Uprave za inspekcijske poslove, prije skoro godinu dana, upozorava Vladu Mila Đukanovića da primjena novog Zakona o bezbjednosti hrane „može imati negativne implikacije po zdravlje i bezbjednost građana Crne Gore”.
Problem je, objašnjava Vuksanović, to što Zakon koji je na snagu stupio 15. oktobra prošle godine propisuje da će tek za četiri mjeseca („u roku od 120 dana”) od njegovog stupanja na snagu biti formiran Organ uprave kome su povjereni poslovi kontrole bezbjednosti hrane za ljude i životinje, ali i kompletan inspekcijski nadzor nad sprovođenjem Zakona o bezbjednosti hrane. Trebalo je, dakle, ispuniti pravnu prazninu duboku četiri mjeseca.
„Na osnovu kojeg zakona će inspektori Uprave za inspekcijske poslove, do osnivanja novog Organa uprave nadležnog za bezbjednost hrane, vršiti inspekcijski nadzor hrane na uvozu i u unutrašnjem prometu?”, pita Vuksanović ministre i premijera Đukanovića. Pri tome, kako bi nadležni shvatili ozbiljnost situacije, dodatno objašnjava kako ćemo se 15. oktobra 2015. godine suočiti „i sa sljedećim činjenicama”: Imamo zakon nad kojim niko ne vrši nadzor; nadležni inspektori Uprave za inspekcijske poslove ne mogu da vrše nadzor nad novim Zakonom o bezbjednosti hrane, a Zakon o bezbjednosti hrane nad kojim su vršili nadzor prestaje da važi; sanitarni inspektori ne mogu da sprovode tržišni nadzor ni nad predmetima opšte upotrebe.
U Odgovoru na Vuksanovićev zahtjev za hitno odlaganje novog Zakona o bezbjednosti hrane, tadašnji ministar poljoprivrede Petar Ivanović piše: „Napominjem da je u toku formiranje Uprave za bezbjednost hrane i da nikako ne smijemo dozvoliti da dođe do odlaganja primjene Zakona o bezbjednosti hrane a da se prethodno nisu sagledale sve činjenice odnosno pravna rješenja za novonastalu situaciju”.
Istovremeno, on za nastale probleme optužuje MUP – „obavještavamo Vas da je do ove situacije došlo nakon insistiranja MUP-a da se briše prelazna odredba koja je bila data u predlogu zakona”.
A onda, početkom novembra prošle godine, umjesto izvršenja zakonske obaveze i formiranja Uprave za bezbjednost hrane, ministar poljoprivrede Petar Ivanović i njegov kolega ministar zdravlja Budimir Šegrt donose Uputstvo prema kome će se novi Zakon o bezbjednosti hrane primjenjivati tako što će Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo poljoprivrede, Veterinarska uprava, Fitosanitarna uprava te sanitarni, veterinarski i fitosanitarni inspektori postupati u skladu sa starim – a danas ne važećim – Zakonom o bezbjednosti hrane (iz 2007. godine)!?
Pobrojani će, naređuju Ivanović i Šegrt, navedene poslove, u skladu sa starim i nevažećim propisima, obavljati „najkasnije do osnivanja posebnog organa uprave po Zakonu o bezbednosti hrane (Sl. list CG”, br. 57/15)”.
Možda neko i ima sumnje može li se važeći Zakon stavljati van snage Uputstvom dvojice ministara. Ono što, u svakom slučaju, nije sporno jeste da pomenut Uprava za bezbjednost hrane ne postoji ni danas – pola godine nakon što je istekao krajnji rok u kome je ona morala biti formirana.
Da li je Vlada nesposobna da ispuni svoju zakonsku obavezu, ili je nekome – od bezbjednosti i zdravlja građana Crne Gore – važnije da ne dozvoli da se nova institucija formira pod kontrolom aktuelnog, opozicionog, ministra poljoprivrede? Utiče li takva situacija na bezbjednost hrane? Da li bi, da je Zakon primijenjen i Uprava za bezbjednost hrane na vrijeme formirana, država drugačije postupala po saznanju da se u okruženju pojavila epidemija egzotične životinjske bolesti kvrgave kože krava? Možda bi nadležni tada, dali prvenstvo zdravlju i bezbjednosti u odnosu na tržište i obrt, što bi državi uštedjelo milione koje će izgubiti po osnovu naknade nastale štete?
Ali, da se ne bavimo pretpostavkama šta bi bilo da je bilo… Pogledajmo kako sada stoje stvari.
Uzmimo za primjer dešavanja na graničnom prelazu Dobrakovo, između Srbije i Crne Gore. Početkom avgusta, dan nakon što je na snagu stupila Naredba o zabrani uvoza mesa iz Srbije, na granični prelaz stiže pošiljka goveđeg mesa namijenjena jednom od najvećih maloprodajnih lanaca u Crnoj Gori. Prisutni veterinarski inspektor zadržava pošiljku i traži dalje instrukcije od Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. Uskoro stiže odgovor.
„Uzimajući u obzir činjenicu da je zbog vanredne situacije i pojave bolesti došlo do problema u blagovremenom obavještavanju između Uprave, inspektora i uvoznika, cijenimo da je potrebno da donesemo odluke kojima nećemo ugroziti bezbjednost potrošača i prevazići zadržavanje ili vraćanje već pristiglih pošiljki za pregled na granični prelaz Dobrakovo”, stoji u dopisu Biljane Blečić, v.d. direktora Sektora za bezbjednost hrane u pomenutoj Upravi. I iz ovog dopisa je jasan naum Uprave pod doskorašnjom komandom ministra Ivanovića da se isti značaj da bezbjednosti potrošača i nečijoj potrebi da se pristigle pošiljke ne zadržavaju ili, ni slučajno, ne vrate nazad. Otud je i saopštena odluka razumljiva: „Smatramo da ne postoji rizik da dozvolite uvoz svježeg mesa koje je jutros dopremljeno na granični prelaz… po ranije izdatom rješenju jer pošiljku prati sertifikat i sve dodatne garancije da meso ne potiče iz okruga koji su zaraženi ili ugroženi bolešću kvrgave kože”. Bolest je, treba li podsjećati, stigla u Crnu Goru pored svih sertifikata i dodatnih garancija.
Ili druga, takođe ovosezonska, priča. Zakon je jasan – firme koje se bave uvozom i skladištenjem svježeg mesa moraju imati odobrenje za uvoz. A jedan od osnovih uslova za tu dozvolu je da dokažu mogućnost za adekvatan transport i skladištenje svježeg mesa. („pod T režimom”). Zakon predviđa da, ukoliko nema vlastita skladišta, firma – potencijalni uvoznik mora imati sklopljen ugovor sa kompanijom koja ispunjava tražene uslove. Bez toga nema ni uvoza. Makar je tako na papiru.
U praksi to izgleda ovako. Provjerom anonimne prijave da lica iz firme Pink Panter nude na prodaju mljeveno meso, smjesu za prerađevine i roštilj kobasice restoranima i radnjama na području Bara (od Čanja i Sutomora do Utjehe i Dobre vode), i da se to meso do kupaca distribuira na nepropisan način, u „različitim manjim vozilima bez T režima”, u Upravi za inspekcijske poslove su utvrdili da je riječ o restoranu brze hrane koji radi u sklopu DOO Lara – S CO iz Čanja (Bar). Lara je u Centralnom registru privrednih subjekata upisana pod šifrom „odmarališta i slični objekti za kraći boravak”, dok je Pink Panter njihov objekat registrovan u Veterinarskoj upravi „za prodaju na malo u objektu gril u Čanju”. Nema tu ni pomena o pokretnim i nepokretnim hladnjačama.
Sve to nije smetalo nekome da Lari, odnosno Pink Panteru izda rješenje za uvoz 21 tone svježeg mljevenog goveđeg mesa i, po drugom rješenju, šest tona dimljene roštilj kobasice. Gdje je završilo ovo meso?
Kalkulator kaže da je Pink Panter, da bi ga raskrčmio u maloprodaju, morao tri mjeseca svakodnevno prodavati 2.500 pljeskavica i 500-1.000 porcija kobasica. Veliki je Čanj. A nadležni veterinarski inspektori u svom pismu drže da je dobar dio uvezenog mesa završio na crnom tržištu. „Ovakvo davanje rješenja za uvoz omogućava razvoj sive ekonomije, konstatuju inspektori pa pretpostavljene iz Veterinarske uprave „mole da ovakva rješenja više ne donose”.
Nema naznaka da će ih poslušati. Makar ne do 15. oktobra. I prve godišnjice kako je novi Zakon o bezbjednosti hrane stupio na snagu. A nije primijenjen. Šta će biti poslije 16. oktobra – to tek treba da vidimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom