Povežite se sa nama

FOKUS

POLITIČKI TRAFIKING U SKUPŠTINI: Tužilac jedinstvenog DPS -a

Objavljeno prije

na

I ta drama je završena – Crna Gora ima vrhovnog državnog tužioca. Sad se samo čeka tren u kom će početi da padaju sila i nepravda. Sudiju Vrhovnog suda Ivicu Stankovića za vrhovnog državnog tužioca izabrala je, 7. novembra, u Skupštini Crne Gore tropetinska većina od 49 poslanika. Ruku je vladajućoj koaliciji dodala Socijalistička narodna partija.

Nakon što je u aprilu 2013. mandat istekao britkoj sablji Ranki Čarapić, Vrhovnim državnim tužilaštvom, kao vršilac dužnosti, rukovodio je njen zamjenik Veselin Vučković. U međuvremenu je u parlamentu propalo nekoliko glasanja za izbor VDT-a. Najbliži izboru bili su podgorički advokat Goran Rodić i kotorski sudija Branko Vučković.

Stanković je izabran dan prije predstavljanja najnovijeg izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu evropskih integracija. ,,Jučerašnji izbor Vrhovnog državnog tužioca je odličan korak za Crnu Goru i to nam govori da se pojedina pitanja koja se tiču ustavnih promjena rješavaju”, ocijenio je evropski komesar za proširenje Štefan File i precizirao kako zato misli da ne treba aktivirati ,,klauzulu o balansu” jer sve ide u dobrom smjeru. Ta klauzula, koja je ovih dana obogatila naš jezik, značila bi da pregovori budu zamrznuti.

Oni koji imaju volje da traže opravdanje za činjenicu da je SNP pomogao izbor tužioca za kojeg se zalagala vlast, kažu da su upravo evropski putevi bili motiv toj partiji da podrži Stankovića. Zanimljivo, nikad se još nije desilo da u ime nekog višeg, evropskog, cilja popusti DPS. Na primjer, da, takođe u ime evropskih integracija, minuloga ljeta izabere advokata Rodića.

Predsjednik SNP-a Srđan Milić, obrazlažući zašto će podržati Stankovića, pozvao se na neku vrstu podrške koju za taj postupak ima od porodica ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i vlasnika Dana Duška Jovanovića.

Doslovce: ,,Postoje ljudi koji su izgubili ono što je najvrednije, koji su izgubili članove porodice i oni su dali izjave. Gospođa Slava Šćekić, sestra ubijenog policijskog inspektora Šćekića, dala je izjavu u odnosu na gospodina Stankovića da misli da bi on trebao časno da obavlja svoj posao. Imao sam priliku da razgovaram i sa predstavnicima porodice ubijenog Duška Jovanovića i ne bih o tome javno, ali imam i od njih, da će i oni ako bude trebalo da progovore javno oko svega. I upravo zbog te nade, da bi se promjenama u tužilaštvu moglo doći do toga ko je nalogodavac ubistva Duška Jovanovića, zbog nade da se konačno zna ko je iz policije izdao da bi se ubio Šćekić, zbog nade da konačno možemo u Crnoj Gori da kažemo – nulta tolerancija prema svima onima koji se bave kriminalom i korupcijom, klub poslanika SNP-a će podržati izbor Ivice Stankovića za vrhovnog državnog tužioca”.

Sestra ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, Slavica Šćekić, kazala je za Monitor da su i ona i njena porodica u šoku zbog ,,smjelosti i hrabrosti Srđana Milića da koristi njihovu tragediju da bi se opravdao pred narodom zbog glasanja za Stankovića.” Ona je za našu novinu potvrdila da Milića nije vidjela od 2006. godine, kada je napustila SNP. „Pitam se ko ima pravo bez moje dozvole da mi dodjeljuje riječi koje nisam izgovorila. To je bilo drsko, a ako je htio da se ‘opere’ zbog podrške, nije trebao mene da pominje, već da pronađe drugi način, ako može”.

Ako se pažljivo pročita svako slovo koje je u Skupštini izgovorio Srđan Milić, vidi se koliko je precizno birao riječi. On nije ni rekao da je razgovarao sa Slavom Šćekić, rekao je da je ona ,,dala izjavu”. Čitav njegov govor, međutim, trebao je da kaže kako je njegov izbor i izbor porodica ubijenih ljudi.

Mreža mladih Pokreta za promjene objavila je kako očekuje od Srđana Milića da makar javno prizna da je lagao i da se izvini porodici Šćekić. ,,To sigurno neće povratiti politički kredibilitet predsjednika SNP-a, jer je taj kredibilitet odavno proćerdan, ali će pokazati da kod građanina Milića postoji još neka mrva dostojanstva”.

Lider PZP-a Nebojša Medojević ocijenio je da DPS kao političko krilo mafije nikada neće predložiti državnog tužioca koji će da ih hapsi zbog kriminala i korupcije i da je ,,SNP saučesnik farse”.

Funkcioner Demokratskog fronta Dragan Koprivica nije birao riječi za svog bivšeg partijskog šefa: ,,Srđan Milić je skinuo i posljednju masku pred crnogorskom javnošću, odigravši glavnu ulogu u konceptu projektne saradnje sa režimom”.

U medijima se u međuvremenu pojavila konstrukcija kako je Srđan Milić, predsjednik SNP-a, odlučio da njegova partija podrži Stankovića kako bi ojačao svoje pozicije uoči predstojećeg stranačkog kongresa. Kao Evropejac, pomogao je da se ne zaustave evropski tokovi. Ako treba, a trebalo je, i preko mrtvih.

Inače, o zasnovanosti Milićevih nada u novi pristup tužilaštva ponešto govori i fakat da novoizabrani vrhovni državni tužilac, da je htio, još davno je mogao da se bavi ubistvom Duška Jovanovića, doduše iz druge pozicije. U vrijeme kad je predmet pripao sudiji Radovanu Mandiću, dio stručne javnosti očekivao je da će ga Stanković, kao predsjednik Višeg suda, zbog važnosti i zbog sopstvenog iskustva, zadržati za sebe, na šta je imao pravo. Ali nije. Kasnije je, kako je ostalo zabilježeno u medijima, zahtjeve advokata porodice Jovanović za izuzećem sudije Mandića, uporno – odbijao.

Osim beskompromisne borbe protiv kriminala, nakon svečanog stupanja na dužnost Ivica Stanković je novinarima kazao da je demokratsko pravo javnosti da bude potpuno upoznato sa radom Državnog tužilaštva, i da nema demokratije bez nezavisnih medija.

,,Vi ste više potrebni meni, nego ja vama. Bez slobodnih i nezavisnih medija, teško bih se upustio u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”, kazao je Stanković.

U tom smislu sad bi se moglo očekivati da, za početak, novinara Petra Komnenića i Monitor zamoli za oproštaj i eventualno, traži poništenje sudskog procesa u kom je po njegovoj tužbi, Komnenić zbog nepostojeće klevete osuđen da plati tri hiljade eura ili odrobija četiri mjeseca.

Monitor je 18. maja 2007. godine objavio tekst Petra Komnenića pod nazivom Sudije pod prismotrom o nezakonitim mjerama tajnog nadzora kojim su pojedine sudije, na zahtjev tužilaštva, stavljene pod prismotru. Tužilaštvo je, napisao je Komnenić, sumnjalo u rad sudija, pored ostalog, zato što je Viši sud, mimo zakona, omogućavao Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Vulević i njegovi ,,gosti” kasnije su obuhvaćeni istom optužnicom za zločinačko udruživanje i ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Komnenićevi izvori tvrdili su da su pod prismotrom bili predsjednik Višeg suda Ivica Stanković i sudija Radovan Mandić. Mjere tajnog nadzora inicirala je Stojanka Radović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal, tajni nadzor protiv sudija Višeg suda formalno je zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a sudski nalog je dao tadašnji istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola.

Petar Komnenić je pronašao, a Monitor objavio dopise koji svjedoče o prepisci između istražnog sudije Ganjole i specijalne tužiteljice Radović u povodu mjera tajnog nadzora. Ivica Stanković, koji je u međuvremenu postao sudija Vrhovnog suda, Komnenića je tužio za klevetu. I dobio spor. Tokom procesa u kojem je usvojena sudijina tužba, kleveta je dekriminalizovana. Doduše, to može da svjedoči i da Stanković pažljivo prati propise.

Javnost ni danas ne zna ko je potpisivao sporne propusnice za zatvorske posjete. Tužilaštvo nikad nije ni pokušalo da ispita jesu li sudije nezakonito prisluškivane, iako su samo u dokumentima i izjavama objavljenim u Monitoru, imale više nego dovoljno osnova za to. Nikoga nije zainteresovalo što je u dopisu koji je 27. januara 2006. godine Ganjola uputio specijalnoj tužiteljici pisalo: ,,U postupku koji se vodi povodom ubistva Slavoljuba Šćekića protiv NN izvršioca, na Vaš pisani i obrazloženi prijedlog izdao sam naredbu za određivanje M.T.N. protiv više lica. Na vaš usmeni zahtjev spise predmeta sam Vam lično predao iz ruke u ruku tako da je potrebno da mi iste što hitnije dostavite”. Papiri su nestali. Možda bi bilo pretjerano očekivati da ih novoizabrani tužilac potraži.

Akcija za ljudska prava ukazivala je da su presude Osnovnog i Višeg suda u Podgorici protiv Petra Komnenića, donijete protivno standardu iz prakse Evropskog suda u Strazburu koji zahtijeva da se posebno uzme u obzir da li je novinar pokrenuo pitanje od javnog značaja i da u takvom slučaju ne zahtijeva od novinara da dokaže apsolutnu istinitost svojih tvrdnji.

Nikad se nije saznalo šta se u vezi sa tim prisluškivanjem zapravo dešavalo – ko je koga i zbog čega prisluškivao ni šta je čuo. Zlonamjerni imaju sasvim čist osnov za sumnju da je novoizabrani vrhovni državni tužilac možebiti govorio i nešto što nije trebao. I da je, na kraju krajeva, možda baš zato sad postao VDT.

Iz biografije Ivice Stankovića vidi se da je čitav život radio u sudovima. Oni koji ga hvale ističu kako je ogroman procenat njegovih presuda potvrđivan pred višim instancama. Ostaje, međutim, pitanje – može li se uspješna karijera u ovakvom pravosuđu uzeti kao preporuka. Jedno će ostati zapisno: Stanković je uspio da objedini nekadašnji jedinstveni DPS, i postane njihov tužilac.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo