Povežite se sa nama

SVIJET

Potiskuju Italijane

Objavljeno prije

na

Holivud je stvorio Tonija Soprana, izmišljenog kapoa u kriminalnoj porodici Dimeo, koga blistavo igra Džejms Goldonfini. No, Njujorčani su, kako piše tamošnja štampa, propustili da uoče uspon albanskih kriminalnih porodica čiji članovi imaju nadimke Debeli anđeo, Pijanac ili Doca. Proteklih godina ljudi koji prate događanja u njujorškom podzemlju raspravljali su o opadanju moći italijanske mafije. Njujorčani su se još ushićivali hapšenjem ljudi poznatih kao Vini Perač automobila ili Toni pecivo, ali pitoreskna banda je djelovala kao sila na odlasku. Sada se vlasti najvećeg grada u Sjedinjenim Američkim Državama bave drugom međunarodnom kriminalnom organizacijom. Djeluje kao stara mafija, ali se razlikuje u jednom suštinskom detalju – svi njeni članovi su Albanci.

U velikoj akciji lokalne policije i specijalne jedinice Federalnog istražnog biroa (FBI) u Njujorku nedavno je uhapšeno 27 Albanaca sa liste od 37 članova albanskih kriminalnih organizacija u SAD, Kanadi i Evropi.

,,Kao što je navedeno u optužnici, ovaj sindikat je pustio svoje pipke preko kontinenata, šaljući svoj razorni proizvod širom svijeta i ubirajući ogroman profit”, saopštila je tužiteljica Loreta Linč.

Uhapšeni su osumnjičeni da su tokom 11 godina krijumčarili i rasturali na tri kontinenta drogu vrijednu preko 500 miliona dolara. Ostali mafijaši s optužnice uhapšeni su u Nju Džerziju, Koloradu i na Floridi. Njujork je centar djelovanja albanskih mafijaša. Zbog njih je ovog proljeća ponovo aktivirana i specijalna jedinica FBI za borbu protiv kriminala sa Balkana, čije je sjedište u Kvinsu.

Albanska mafija je, kako pišu američki mediji, držala tržište marihuane, kokaina i ekstazija u Njujorku. Policija i tužilaštvo tvrde da su oni uvozili tone marihuane iz Kanade i Meksika, stotine kilograma kokaina iz Južne Amerike i bavili se velikim količinama prepisanih ljekova. Američki zvaničnici su naveli da su albanski mafijaši u Njujorku kokain dopremali iz Meksika, Kolumbije, Venecuele i Perua. Pored toga, velike količine kokaina krijumčarili su i u Albaniju i druge djelove Evrope.

Grupa je imala i stotine saradnika u Sjevernoj i Južnoj Americi i u Evropi, a činili su je pripadnici nekoliko porodica. Sudski dokumenti opisuju organizaciju doseljeničkih porodica sa pravilima ponašanja, snažnim vezama sa domovinom i poznatu po bezobzirnom nasilju. ,,Sindikat je činilo nekoliko povezanih porodica etničkih Albanaca poznatih kao ‘fis'”, navedeno je u dokumentu oblasnog tužioca.

Tvrdi se da je vođa u SAD bio Doca. Njegov rođak je poznat kao Pijanac, saradnik je zvan Veliki Brajan. Doca je identifikovan kao Džavit Tači, Pijanac kao Škeljzim Bakraći.

Tači, 40-togodišnjak, opisan je kao glavni predstavnik organizacije u SAD. ,,Taći kontroliše rasturanje droge kroz svih pet okruga koji čine Grad Njujork i Albani,” navedeno je u sudskim dokumentima. Taćijev rođak Arif Kurti (41) je označen kao visokopozicioniran u organizaciji, kao i Đevelin Beriša.

Arif – Medved Kurti, već služi petogodišnju kaznu zatvora u Albaniji zbog trgovine heroinom, ali je nastavio da izdaje naređenja iz zatvora.

SAD planiraju da zatraže njegovo izručenje.

Rezultat akcije su, osim uhvaćenih kriminalaca, više od 4,7 miliona dolara od trgovine drogom, i oko 730 kilograma marihuane, 150 stabljika ove biljke, 24 kilograma tečnog kokaina, jedan kilogram kokaina u prahu, kao i nešto ručnog naoružanja.

Četvorogodišnjom istragom utvrđeno je da je organizacija krijumčarila desetine hiljada kilograma marihuane u SAD iz Meksika i Kanade, krijući je u traktorskim prikolicama, kojima je prevožena legalna roba, navedeno je u sudskim dokumentima. Droga je skrivana u skladištima u njujorškim četvrtima Bruklinu, Kvinsu i Bronksu, a zatim distribuirana širom grada i prigradskih naselja.

Tužioci tvrde da je kriminalni sindikat koristio usluge jedne kanadske organizacije za pranje novca. Tako je tokom samo jedne godine oprano oko 15 miliona dolara od prihoda koje je sindikat imao od droga.

Prije nego što su članovi bande ,,pali”, sindikat je, navodno, pregovarao da nabavi stotine kilograma kokaina iz Južne Amerike. Dio toga je trebalo da bude prebačen u Kanadu u zamjenu za hidroponsku (u vodi odgajanu) marihuanu visokog stepena, naveli su tužioci. Oni, takođe, kažu da je banda “nastojala da uspostavi kanal za dostavljanje po 40 kilograma kokaina mjesečno u Španiju.”

Tri člana sindikata su bila optužena da su pucali na osobu koja je smatrana policijskim doušnikom. Od toga se odustalo ,,pošto su članovi sindikata prijetili žrtvi koja je nestala prije nego što se očekivalo da svjedoči na suđenju,” navedeno je u sudskim dokumentima. Ranije ove godine, trojica optuženih su teško prebili vlasnika bara u Bronksu jer su sumnjali da se radi o policajcu u civilu koji ih je slijedio, navedeno je u sudskim dokumentima.

Pripadnici organizacije koristili su nasilje u cilju osvete, zastrašivanja ili eliminacije svjedoka i policijskih službenika. Lu Digregorio, šef specijalne jedinice FBI za borbu protiv kriminala sa Balkana, koji se prethodno 20 godina bavio italijanskom mafijom, kaže da su albanski kriminalci posebno poznati po surovom nasilju.

Albanska mafija u SAD pojavila se sredinom 1980-tih. U početku su se bavili sitnim prestupima i krađama, a uskoro su ojačali pa su postali saradnici čuvenih pet njujorških mafijaških familija. Za njih su obavljali sitne poslove, ulične krađe i iznuđivanja.

Albanski kriminalci prvo su se držali italijanske mafije, da bi vremenom ojačali i krenuli da im preuzimaju poslove. Ličili su na prvu generaciju sicilijanskih mafijaša koji su stigli u SAD gladni i nasilni, a čiji su nasljednici u međuvremenu omekšali.

Novinar Kevin Heldmen, koji je proučavao albanske kriminalce u SAD, tvrdi da im je prvi veliki nastup bio kada su sa bejzbol palicama u rukama napravili haos na lokalnom vašaru u okrugu Vestčester u državi Njujork. ,,Time su tek počeli da grade sebi imidž kako su ludi,” naveo je Heldmen.

Dobar deo Albanaca stizao je ilegalnim putem, a krijumčarenje sunarodnika u SAD kriminalci su naplaćivali 12.000 dolara, a vjerovatno to i sada rade. Prema Heldmenovim navodima, utjerivači dugova imali su puno posla, pošto su Albanci pred put plaćali 8.000 dolara, ali bi po dolasku u Ameriku sunarodnicima najčešće odbijali da isplate ostatak sume. Dobar dio Albanaca stigao je tokom 1990-ih i iz bivše Jugoslavije, a dio njih se borio u ime Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) na Kosovu.

Prva veća albanska kriminalna grupa otkrivena je oktobra 2004. godine. To su bili članovi Rudaj organizacije. Uhapšene su 22 osobe, koje je vodio Albanac iz Ulcinja Aleks Rudaj, čiji je rođak Robert Rudaj u srijedu uhapšen.

Frenk Dimateo, izdavač magazina Mob Kendi, ocijenio je da je uspon albanskih kriminalaca ,,trajao godinama” ali je privlačio malu pažnju. Holivud je stvorio Tonija Soprana, ali nije svijetu dao Tonija Sapundžiju, primijetio je Dimateo.

Borba za dokazivanje

Albanska mafija u SAD navodno je u proteklih četvrt vijeka planirala i ubistvo Rudolfa Đulijanija, bivšeg gradonačelnika Njujorka, koji je prije te funkcije bio federalni tužilac. Nepoznati Albanac protiv kojeg je Đulijani vodio slučaj 1985. je nudio 400.000 dolara za njegovo ubistvo i glavu Đulijanijevog glavnog pomoćnika Vilijema Tendija. Tokom borbe za dokazivanje albanski mafijaši su potezali oružje i na pripadnike porodice Gambino. Po pričama su neki od tih kriminalaca tražili da im bude dodijeljen i sto Džona Gotija, poznatog njujorškog mafijaša, u restoranu Raos. Zbog svega toga, ostale kriminalne grupe nerijetko nisu željele ništa da imaju sa albanskim mafijašima. ,,Radićemo sa skoro svima. Sa Dominikancima, crncima, Italijanima, azijskim uličnim bandama, Rusima, ali niko neće da radi sa albanskom mafijom. Oni su suviše nasilni i previše nepredvidivi”, izjavio je jedan član poljske mafije u Njujorku.

Biznis ženidbe

Da je albanska mafija vrlo jaka u SAD, godinama upozorava stručnjak za droge i bivši policajac Marko Nicović. ,,Njihova mafija je žestoko pozicionirana i imaju lobi koji ih pozadinski štiti, a u njega su uključeni senatori, guverneri i novinari”. Albanskim kriminalnim grupama snagu daje to što imaju svoj jezik, starinske običaje a postali su organizacija koja je u nekim segmentima jača i od italijanske mafije u SAD, pa od njih već mnogi zaziru. ,,Trenutna moda je da sinove i ćerke žene sa sinovima i ćerkama Avganistanaca i Pakistanaca, kako bi kroz porodične veze sigurnije mogli da nabavljaju heroin iz ove dvije države”, objašnjava Nicović. I drugi poznavaoci prilika tvrde da je albanska mafija jedna najmoćnijih u svijetu. Prema nekim procjenama u njenim je rukama trećina svjetske trgovine drogom.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo