Bio se malo primirio, ali nakon što su izbili u Vijestima njujorški papiri o vođinim prstima u tijestu Telekoma, Đukanović je opet podigao obrvu. Od¬lu¬čan je, kaže, da se ob¬ra¬ču¬na sa sva¬kom ma¬fi¬jom, a najprije sa medijskom. Ovom koja svirepo dokumentuje iz dana u dan njegove zloupotrebe moći.
Ako se Đukanović sa mafijom bude obračunavao – ostaće nedirnuta. Ne može protiv sebe. Niko iz Dana, Vijesti ili Monitora nije bio po optužnicama od Beograda do Njujorka – ali jesu i vođa i njegovi. On se decidno pominje u papirima američke Komisije, u skandalu prilikom koruptivne prodaje Telekoma. Svjedoci tvrde da je sestra za njega uzimala novac, dok je ispod cijene prodavao naše državne resurse. Njujorški sud je samo dodirnuo vrh ledenog brijega. Nakon privatizacije, Đukanovićev brat Aco se dočepao zgrade Telekoma po cijeni nekoliko puta nižoj od tržišne, u samom srcu Podgorice. Ko garantuje da i to nije bio dio paketa.
Premijer priča o obračunu sa mafijom, a u procesu oko duvanskog šverca u Bariju bio je na čelu organizovane zločinačke skupine, dok su tik uz njega prijatelji Stanko Subotić Cane i Branislav Mićunović. Ogromnim sredstvima iz sumnjivih poslova oni danas vedre i oblače po našoj zemlji, legalizuju milone i grade imperije.
Đukanović i Subotić, Đukanović i Mićunović, mogu se vidjeti kako po podgoričkim i budvanskim restoranima razgovaraju, okruženi tjelesnom gardom. Vođa je češće sa Canetom posljednjih dana, nego sa partijskim drugovima, koje jednog po jednog otprema u Spuž.
Borbom protiv crnogorske mafije do danas su se bavili samo drugi. O tom svjedoči i slučaj Šarić. Koliko god da se vlasti hvale da su učestvovali u njegovom hapšenju, teško je u to povjerovati.
On je ovdje slobodno operisao, radio poslove sa državom, pobjeđivao na tenderima po Pljevljima, planirao veliki projekat cementare, držao sportske klubove, kupovao akcije Pobjede, poslovao preko Prve, a lično mu se premijer brinuo oko ljudskih prava…
Šarić je od pravde pobjegao, po svemu sudeći, baš iz Crne Gore, a prema tvrdnjama pojedinih medija, kasnije se ovdje vraćao i skrivao. Prema policijskom izvoru Monitora, u dobro pripremljenoj akciji Šarić je odletio iz Podgorice za Švajcarsku upravo kada je raspisana potjernica u Beogradu, malim avionom ovdašnje privatne kompanije, čiji je vlasnik blizak Đukanoviću. Mladi pilot koji je upravljao avionom radio je u Vladi Crne Gore, a Šariću je prema insajderu iz policije, logističku podršku na letu do Švajcarske, pružio jedan aktuelni ministar. Ko li ga je u Ženevi čekao?
Prema drugom izvoru, opet insajderskom, u Šarićevoj predaji zaista su učestvovale i crnogorske vlasti. Ali, priključile su se pred svršen čin – pošto je sve završeno u trouglu DEA, BIA, CIA. Što mislite šta je Šarić ugovarao na podgoričkom aerodromu, na putu za beogradski zatvor? Porodične stvari, ili je možda primao instrukcije od ovdašnjih saveznika, koji su mu omogućili da koristeći crnogorsku infrastrukturu zaradi nevjerovatnih 25 milijardi dolara, kako se procjenjuje.
Mog brata drže kao taoca, u Crnoj Gori, rekao je Šarić na prvom pojavljivanju pred sudijom u Beogradu. Stvarno, progovori ako smiješ o vezama sa Podgoricom, dok ti brat leži u zatvoru.
Pred put za Vašington Đukanović se možda može hvaliti i hapšenjem Šarića, ali u suštini on je najavio Bajdenu sa kim će se obračunati – sa mafijom „koja misli da može preko dnevnih novina i naslovnica da reketira firme i ljude”. Dakle, Perovićem, Markovićem, Ivanovićem…
Đukanović prijeti praznom puškom – može sve nepodobne medije da pogasi, novinare, vlasnike i njihove porodice da procesuira, ili da ih neka crna ruka pokosi, ali sliku o sebi neće napraviti ljepšom. Ostaće previše dokumenata o mračnim dvoipodecenijskim poslovima familije. I svjedoka saradnika. Kako će samo kad osjete da vođa pada, a i to će jednom biti, da potrče i dotuku ga insajderskim pričama. Niko to ne radi bolje od Crnogoraca.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ