Ko god vjeruje da ga crnogorski režim više ničim ne može iznenaditi, na kraju mora priznati: stvarnost je gora i od najcrnjih slutnji.
Ne tako davno ni najmaštovitiji nisu mogli da zamisle koliko je režim povezan interesnim nitima sa Darkom Šarićem. Sad vidimo da je narko kartel u njega utkan do srži. Od sjevera do juga. Od gradonačelnika, familijarne banke, do ministara.
Od početka se znalo da Telekom nije prodat tek tako i radi dobrobiti građana. Tek sad, kad su stigli dokumenti iz Amerike, postalo je jasnije do koje je mjere familija neposredno involvirana u korupciju i sve ključne poslove iz sive zone.
U to nas je uvjerio i nastavak istrage protiv čelnika Budve. Svjedoci afere Košljun otkrili da su sve finansijske transakcije budvanske opštine išle preko Prve banke, čiji je većinski vlasnik Aco Đukanović, te da je to bio dogovor „na vrhu”.
Stigli su novi detalji o poslovnim vezama Stanka Subotića i Prve banke kada je biznismen Cane kupio dio crnogorske obale da podiže novi Monako. U zdravlje tog poduhvata ispijan je šampanjac i na čuvenom slavlju 2007. godine, koje su uveličali Đukanović i Marović. Ceh za Canetovu kulu u oblacima još plaćaju građani.
DPS je opasan i kad gubi. Pustoš koju ostavlja pretvara u sredstvo manipulacije. To pokazuju i najnovije DPS-ove zloupotrebe smeća u političke svrhe. Poslije ovolikih godina na vlasti ni jedno sistemsko rješenje za odlaganja otpada u ekološkoj Crnoj Gori napravili nijesu. Plod nečinjenja su potrage za lokacijama odvoda smeća koja, naravno, izazivaju nesuglasice između susjednih opština. Lako je u opustošenim Beranama i Rožajama, gdje je vlast uništila sve što je dotakla osim švercerskih kanala, podstaći svijest o ugroženosti.
Dok je premijer u Vašingtonu molio podršku za ulazak Crne Gore u NATO i potporu svom režimu kako bi nam i dalje stezao omču oko vrata, u parku, ispred zgrade u kojoj stoluje, smrzavali su se radnici nikšićkog Montevar Metalca.
Pridružili su im se bivši dakićevci i pozvali ostale obespravljene radnike, profesore, studente i đake da se pridruže radničkom ustanku: ,,Izađite iz mišjih rupa”. Prozvan je i Đukanović da se povuče.
Jesu li ovo pokazatelji da bi ovakav otpor režimu mogao prerasti u crnogorsko proljeće? Moguće -ukoliko njihovim putem krenu radnici
Industrije ležajeva, Solane, Fabrike elektroda, Rudnika boksita, Kombinata aluminijuma…
Da vlast sluti svoj kraj može biti znak i odnos Crvenog krsta prema nevoljnicima Montevara. Oni su, dok su se noću smrzavali u podgoričkom parku, od te humanitarne organizacije tražili šator i vreće za spavanje. Šta mislite je li im molba uslišena?
Režim počiva na poništenoj autonomnosti institucija. U tom kontekstu treba gledati i na slučaj za Riplija – potpisivanje sporazuma između Ministarstva unutrašnjih poslova i Vrhovnog državnog tužilaštva ,,o saradnji tokom izviđaja i krivičnog postupka”. Zar ta saradnja nije njihova obaveza? Zato besprekorno, na riječ, funkcioniše Đukanovićeva saradnja sa njegovim intelektualcima – piscima, novinarima, istoričarima, rediteljima… Milina ih je, onako usidrene, bilo pogledati.
Ima optimističkih vijesti. Demokratski front, koalicija SDP – Pozitivna i SNP, respektabilnim nosiocima lista za majske izbore u Podgorici, pokazali su da opozicija ima kredibilnih ljudi i da alternativnim rješenjima može parirati režimu. Siroti Migo i sam zna gdje mu je mjesto u konkurenciji sa Miodragom Lekićem, Draganom Bogojevićem i Aleksom Bečićem.
Jedina su mu uzdanica radnje opjevane u aferi Snimak. DPS će pobijediti ako punom parom budu radili mehanizmi za kidnapovanje volje birača. Ne boluju oni ovoliko poraz u Beranama slučajno. Beranci su pokazali kako se spretnošću i hrabrošću aktivista na terenu može spriječiti pljačka izbora. Opozicija u Podgorici mora pokazati da to nije bio izuzetak. Najbolji argument protiv krađe izbora je njeno sprječavanje.
Poraz u Podgorici bi najavio neumitni kraj vladavine DPS-a. Opozicija do posljednjeg trenutka mora držati otvorenu mogućnost zajedničkog dogovora da na izbore ne izađe, ukoliko nije kadra spriječiti pljačku. Naknadno je sve teže. Naravno, dužna je nedvosmisleno poručiti da će nakon izbora tražiti i naći modele međusobne saradnje, i da niko neće ući u savez sa DPS-om. Sve ostalo je izdaja volje građana.
Veseljko KOPRIVICA