Uprkos devastiranom ribljem  Crna Gora ima samo jedno mrestilište autohtone potočne pastrmke. Taj objekat u Pljevljima uskoro bi mogao da postane komercijalni ribnjak. Ukoliko se to desi, upozorava struka, biće onemogućeno poribljavanje vodotoka u skladu sa zakonom

Struka, relevantne institucije, dio ekologa i ribolovci na jednoj,  predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na drugoj strani oko budućnosti jedinog  mrestilišta autohtone potočne pastrmke u Crnoj Gori.  Vraneš namjerava da  mrestilište pretvori u komercijalni ribnjak, od kojeg bi, kako tvrdi, koristi imali svi građani Pljevalja, a ne samo tajkuni. Struka ga optužuje za neodstatak senzibliteta i znanja, dok tvrde da mrestilište, kojim gazduje Sportsko ribolovni klub (SRK) Lipljen, ima nacionalni značaj.

Opština je 2019. godine klubu Lipljen ustupila na korišćenje, bez naknade, ribnjak na Breznici u gradskom parku.  Cilj je bio „stavljanja u funkciju ribnjaka kao mrestilišta i uzgoja riba za poribljavanje pljevaljskih voda, a u cilju održivog korišćenja, zaštite, očuvanja i unapređenja riba i drugih vodenih organizama“. Kako bi kapaciteti rasli, planirano je i da se iz Pljevalja „divljom“ pastrmkom poribe i ostale rijeke dunavskog sliva.  No,  Opština Pljevlja je nedavno odbila  zahtjev SRK da se omogući dalje funkcionisanje mrestilišta. U obrazloženju,  Vraneš navodi da će se „ribnjak ubuduće  koristiti pretežno za javni interes lokalne zajednice, te da korist od njega  moraju da imaju i građani Pljevalja i lokalna uprava“.

Mrestilište je nastalo na osnovu mišljenja i uz stručnu pomoć Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, a u skladu sa ugovorom koji je zaključen sa Direktoratom za ribarstvo tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vraneš tvrdi da je, u međuvremnu, SRK „protivzakonito preveden u dioničarako društvo i promet preko njihovog računa viši je od milion eura“. S druge strane, osnivač i predstavnik SRK  Vaso Knežević dostavio je javnosti dokaze  da je Lipljen tokom poslednjih šest godina  imao priliv od ukupno 620.630, a odliv 510.135 eura.

Priča o pljevaljskom mrestilištu daleko nadilazi lokalnu temu.  Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za Monitor podsjeća da su poslednjih decenija rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori  pretprjele ogroman pritisak, što zbog zagađenja i devastacije,  što zbog malih hidrocentrala (mHE), koje su spriječile migratorne puteve brojnih autohtonih vrsta ribe. „Rad mrestilišta kojim upravlja SRK Lipljen je od nevjerovatnog značaja. Pored toga to je  jedino mrestilište potočne pastrmke u Crnoj Gori, jedno je i od rijetkih na Balkanu. Sada se  višegodišnji trud grupe entuzijasta pokušava uruštiti bahatošću i neznanjem. Njegov opstanak je bitan, jer jedino tako možemo poribljavati u skladu sa zakonom, pored Breznice i Ćehotine, i  ostale crnogorske rijeke Taru, Lim, Komarnicu…“, kaže on.

Dragićević objašnjava da je potrebno u budućnosti razmišljati i o proširenju mrestilišta,  jer, tvrdi, potreba za poribljavanjem potočnom pastrmkom postoji u kontinuitetu. Podsjeća na izmjene Zakona o slatkovodnom ribarstvu, od prije pet godine, i imperativ da se naše rijeke i jezera  mogu  poribljavati samo autohtonim vrstama. „Svu prizvodnju tog mrestilišta morali bi da kupe vlasnici mHE. Oni su se ugovorom  obavezali da rijeke, na kojima su mHE, poribljavaju, naravno, autohtonim vrstama. Dražava mora da vodi računa o poštovanju zakona u tom smislu“, zaključuje naš sagovornik.

U Agenciji za zaštitu životne sredine smatraju  da bi bila nemjerljiva šteta  gašenje  ili promjena namjene jedinog crnogorskog mrestilišta. Podsjećaju da su uradili  Studiju zaštite Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine, kao i Studiju zaštite Spomenika prirode Gradski park u Pljevljima. Čekajući odluku Skupštine opštine (SO) o nacrtima tih dokumenata, iz medija su saznali da se namjerava  prenamjena mrestilišta.  Podsjećaju i da je 2021. godine obavljeno poribljavanje na potezu od ušća Vezišnice u Ćehotinu do ušća Gotovuške rijeke u dužini od oko 15 kilometara.

„Prostor Spomenika prirode „Gradski park u Pljevljima“, u okviru kojeg je mrestilište, stavlja se pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja značajnih vrsta i staništa. Takođe i zbog  mrestilišta autohtone vrste pastrmke koji daje poseban pečat budućem zaštićenom području. Kako u Crnoj Gori ne postoji ni jedno mrestilište za proizvodnju autohtone vrste pastrmki, osim u Pljevljima, ono je od nacionalnog značaja zbog proizvodnje nasadnog materijala,  kako bi se u budućnosti mogle poribiti sve rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori“, piše u dopisu koji su iz Agencije poslali Vranešu.

Dr Danilo Mrdak, ihtiolog i redovni profesor na Prirodno matemtičkom fakultetu, koji je pružao stručnu podršku prilikom uspostavljaja mrestilišta, podsjetio je pljevaljsku lokalnu upravu  da je riječ o „mrijestu, takozvane, divlje ribe“. Bila bi, tvrdi on,  nemjerljiva šteta da sada kada se, „nakon četiri  godine rada, skoro došlo do cilja projektovanih obima proizvodnje, objektu promijeni namjena i preda se  u ruke nekom ko se nikada nije bavio tim poslom“. Namjera da se od mrestilišta  pravi komercijalni ribnjak, kaže.  dr Mrdak  slična bi bila naumu da se „akušerska klinika, zajedno sa neonatologijom,  pretvori u jaslice, odnosno obdanište“.

Dok dio ekologa pruža podršku SRK  Lipljen i tvrde da su entuzijasti, koji su u skladu sa zakonom i naukom, minulih godina koristili mrestilište, iz Ekološkog društva Breznica najavljuju krivične prijave protiv tog kluba. Predsjednik Ekološkog društva  Milorad Mitrović tvrdi da je Lipljen „tri godine poribljavao Otilovićko jezero, iako se po zakonu vodoizvorišta ne mogu poribljavati“. Mitrović tvrdi da je SRK  u mrestilištu uzgajao i prodavao kalifornijsku vrstu patrmke i ribu sunčicu.

Prema zakonu, korisnik ribolovne vode  za poribljavanje  mora dobiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede, koje se izdaje na osnovu zahtjeva korisnika i priložene dokumentacija. Obavezan je i da priloži  „dokaz o zemlji porijekla ribe i drugog vodenog organizama sa kojim se planira poribljavanje, dokaz o zdravstvenom stanju riba i drugih vodenih organizama, potvrda naučne ustanove da je riba i drugi vodeni organizmi autohtona vrsta odgovarajućeg sliva“.Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi propisana je zabrana unošenja alohtone (nezavičajne, egzotične, unesene) vrste riba i drugih vodenih organizama u ribolovne vode, kao i njihovo prenošenje iz jedne u drugu ribolovnu vodu. Norma je uvedena kako bi se sačuvao i obnovio genetički potencijal autohtonih vrsta. Ipak, istim Zakonom propisano je da Ministarstvo može odobriti unos alohtonih vrsta riba i drugih vodenih organizama, “ali samo ukoliko su prethodno dobijene sljedeće dozvole ili mišljenja“. Norma potencijalnog unosa alohtonih vrsta posljedica je usklađivanja sa Zakonodavstvom EU, koji takođe predviđa tu mogućnost, ali ipak uz strogu kontrolu. Investitori koja su dobila koncesije na crnogorske vode, kako bi na rijekama gradili mHE, takođe,  ne mogu da  poribljavaju vode,  ukoliko ne nabave autohtone vrste.

Uprkos tome, nije bilo značajnijih napora da se, pored pljevaljskog, formira bar još jedno mrestilište. Recimo, na ponovno aktiviranje onog koje je funkcionisalo u Plužinama krajem prošlog vijeka, čeka se već duže od deceniju. Na osmom kilometru od Plužina, na rijeci Vrbnici, u selu Stabna, nalazi se napušteno mrestilište koje su Pivljani zvali “fabrikom riblje mlađi”.  Njime gazduje EPCG, iz koje je lani i najavljena mogućnost ponovnog stavljaja u funkciju. Izgradnjom Pivskog jezera potopljeni su svi vodotoci koji su predstavljali stanište i prirodno mrestilište autohtone potočne pastrmke. To je bio i motiv da 80-ih godina prošlog vijeka EP izgradi mrestilište, koje je radilo do 2012. godine.

                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ