Povežite se sa nama

OKO NAS

PRED GAŠENJEM JEDINO MRESTILIŠTE AUTOHTONE POTOČNE PASTRMKE: Novac preči od prirode

Objavljeno prije

na

Uprkos devastiranom ribljem  Crna Gora ima samo jedno mrestilište autohtone potočne pastrmke. Taj objekat u Pljevljima uskoro bi mogao da postane komercijalni ribnjak. Ukoliko se to desi, upozorava struka, biće onemogućeno poribljavanje vodotoka u skladu sa zakonom

 

Struka, relevantne institucije, dio ekologa i ribolovci na jednoj,  predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na drugoj strani oko budućnosti jedinog  mrestilišta autohtone potočne pastrmke u Crnoj Gori.  Vraneš namjerava da  mrestilište pretvori u komercijalni ribnjak, od kojeg bi, kako tvrdi, koristi imali svi građani Pljevalja, a ne samo tajkuni. Struka ga optužuje za neodstatak senzibliteta i znanja, dok tvrde da mrestilište, kojim gazduje Sportsko ribolovni klub (SRK) Lipljen, ima nacionalni značaj.

Opština je 2019. godine klubu Lipljen ustupila na korišćenje, bez naknade, ribnjak na Breznici u gradskom parku.  Cilj je bio „stavljanja u funkciju ribnjaka kao mrestilišta i uzgoja riba za poribljavanje pljevaljskih voda, a u cilju održivog korišćenja, zaštite, očuvanja i unapređenja riba i drugih vodenih organizama“. Kako bi kapaciteti rasli, planirano je i da se iz Pljevalja „divljom“ pastrmkom poribe i ostale rijeke dunavskog sliva.  No,  Opština Pljevlja je nedavno odbila  zahtjev SRK da se omogući dalje funkcionisanje mrestilišta. U obrazloženju,  Vraneš navodi da će se „ribnjak ubuduće  koristiti pretežno za javni interes lokalne zajednice, te da korist od njega  moraju da imaju i građani Pljevalja i lokalna uprava“.

Mrestilište je nastalo na osnovu mišljenja i uz stručnu pomoć Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, a u skladu sa ugovorom koji je zaključen sa Direktoratom za ribarstvo tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vraneš tvrdi da je, u međuvremnu, SRK „protivzakonito preveden u dioničarako društvo i promet preko njihovog računa viši je od milion eura“. S druge strane, osnivač i predstavnik SRK  Vaso Knežević dostavio je javnosti dokaze  da je Lipljen tokom poslednjih šest godina  imao priliv od ukupno 620.630, a odliv 510.135 eura.

Priča o pljevaljskom mrestilištu daleko nadilazi lokalnu temu.  Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za Monitor podsjeća da su poslednjih decenija rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori  pretprjele ogroman pritisak, što zbog zagađenja i devastacije,  što zbog malih hidrocentrala (mHE), koje su spriječile migratorne puteve brojnih autohtonih vrsta ribe. „Rad mrestilišta kojim upravlja SRK Lipljen je od nevjerovatnog značaja. Pored toga to je  jedino mrestilište potočne pastrmke u Crnoj Gori, jedno je i od rijetkih na Balkanu. Sada se  višegodišnji trud grupe entuzijasta pokušava uruštiti bahatošću i neznanjem. Njegov opstanak je bitan, jer jedino tako možemo poribljavati u skladu sa zakonom, pored Breznice i Ćehotine, i  ostale crnogorske rijeke Taru, Lim, Komarnicu…“, kaže on.

Dragićević objašnjava da je potrebno u budućnosti razmišljati i o proširenju mrestilišta,  jer, tvrdi, potreba za poribljavanjem potočnom pastrmkom postoji u kontinuitetu. Podsjeća na izmjene Zakona o slatkovodnom ribarstvu, od prije pet godine, i imperativ da se naše rijeke i jezera  mogu  poribljavati samo autohtonim vrstama. „Svu prizvodnju tog mrestilišta morali bi da kupe vlasnici mHE. Oni su se ugovorom  obavezali da rijeke, na kojima su mHE, poribljavaju, naravno, autohtonim vrstama. Dražava mora da vodi računa o poštovanju zakona u tom smislu“, zaključuje naš sagovornik.

U Agenciji za zaštitu životne sredine smatraju  da bi bila nemjerljiva šteta  gašenje  ili promjena namjene jedinog crnogorskog mrestilišta. Podsjećaju da su uradili  Studiju zaštite Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine, kao i Studiju zaštite Spomenika prirode Gradski park u Pljevljima. Čekajući odluku Skupštine opštine (SO) o nacrtima tih dokumenata, iz medija su saznali da se namjerava  prenamjena mrestilišta.  Podsjećaju i da je 2021. godine obavljeno poribljavanje na potezu od ušća Vezišnice u Ćehotinu do ušća Gotovuške rijeke u dužini od oko 15 kilometara.

„Prostor Spomenika prirode „Gradski park u Pljevljima“, u okviru kojeg je mrestilište, stavlja se pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja značajnih vrsta i staništa. Takođe i zbog  mrestilišta autohtone vrste pastrmke koji daje poseban pečat budućem zaštićenom području. Kako u Crnoj Gori ne postoji ni jedno mrestilište za proizvodnju autohtone vrste pastrmki, osim u Pljevljima, ono je od nacionalnog značaja zbog proizvodnje nasadnog materijala,  kako bi se u budućnosti mogle poribiti sve rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori“, piše u dopisu koji su iz Agencije poslali Vranešu.

Dr Danilo Mrdak, ihtiolog i redovni profesor na Prirodno matemtičkom fakultetu, koji je pružao stručnu podršku prilikom uspostavljaja mrestilišta, podsjetio je pljevaljsku lokalnu upravu  da je riječ o „mrijestu, takozvane, divlje ribe“. Bila bi, tvrdi on,  nemjerljiva šteta da sada kada se, „nakon četiri  godine rada, skoro došlo do cilja projektovanih obima proizvodnje, objektu promijeni namjena i preda se  u ruke nekom ko se nikada nije bavio tim poslom“. Namjera da se od mrestilišta  pravi komercijalni ribnjak, kaže.  dr Mrdak  slična bi bila naumu da se „akušerska klinika, zajedno sa neonatologijom,  pretvori u jaslice, odnosno obdanište“.

Dok dio ekologa pruža podršku SRK  Lipljen i tvrde da su entuzijasti, koji su u skladu sa zakonom i naukom, minulih godina koristili mrestilište, iz Ekološkog društva Breznica najavljuju krivične prijave protiv tog kluba. Predsjednik Ekološkog društva  Milorad Mitrović tvrdi da je Lipljen „tri godine poribljavao Otilovićko jezero, iako se po zakonu vodoizvorišta ne mogu poribljavati“. Mitrović tvrdi da je SRK  u mrestilištu uzgajao i prodavao kalifornijsku vrstu patrmke i ribu sunčicu.

Prema zakonu, korisnik ribolovne vode  za poribljavanje  mora dobiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede, koje se izdaje na osnovu zahtjeva korisnika i priložene dokumentacija. Obavezan je i da priloži  „dokaz o zemlji porijekla ribe i drugog vodenog organizama sa kojim se planira poribljavanje, dokaz o zdravstvenom stanju riba i drugih vodenih organizama, potvrda naučne ustanove da je riba i drugi vodeni organizmi autohtona vrsta odgovarajućeg sliva“.Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi propisana je zabrana unošenja alohtone (nezavičajne, egzotične, unesene) vrste riba i drugih vodenih organizama u ribolovne vode, kao i njihovo prenošenje iz jedne u drugu ribolovnu vodu. Norma je uvedena kako bi se sačuvao i obnovio genetički potencijal autohtonih vrsta. Ipak, istim Zakonom propisano je da Ministarstvo može odobriti unos alohtonih vrsta riba i drugih vodenih organizama, “ali samo ukoliko su prethodno dobijene sljedeće dozvole ili mišljenja“. Norma potencijalnog unosa alohtonih vrsta posljedica je usklađivanja sa Zakonodavstvom EU, koji takođe predviđa tu mogućnost, ali ipak uz strogu kontrolu. Investitori koja su dobila koncesije na crnogorske vode, kako bi na rijekama gradili mHE, takođe,  ne mogu da  poribljavaju vode,  ukoliko ne nabave autohtone vrste.

Uprkos tome, nije bilo značajnijih napora da se, pored pljevaljskog, formira bar još jedno mrestilište. Recimo, na ponovno aktiviranje onog koje je funkcionisalo u Plužinama krajem prošlog vijeka, čeka se već duže od deceniju. Na osmom kilometru od Plužina, na rijeci Vrbnici, u selu Stabna, nalazi se napušteno mrestilište koje su Pivljani zvali “fabrikom riblje mlađi”.  Njime gazduje EPCG, iz koje je lani i najavljena mogućnost ponovnog stavljaja u funkciju. Izgradnjom Pivskog jezera potopljeni su svi vodotoci koji su predstavljali stanište i prirodno mrestilište autohtone potočne pastrmke. To je bio i motiv da 80-ih godina prošlog vijeka EP izgradi mrestilište, koje je radilo do 2012. godine.

                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo