Povežite se sa nama

FOKUS

PREDSJEDNIČKI IZBORI: Đe su bili, šta su radili

Objavljeno prije

na

Konačno su poznati kandidati za predsjednika Crne Gore čija će se imena pojaviti na glasačkom listiću na izborima 15. aprila. Redom: Marko Milačić, Mladen Bojanić, Hazbija Kalač, Vasilije Miličković, Dobrilo Dedeić, Draginja Vuksanović, Milo Đukanović. Biće to sedmi predsjednički izbori od uvođenja višepartijskog sistema, koji Crna Gora, evo 28 godina, nije baš ukapirala. I dalje bira jednu partiju i njenog kandidata za presjednika. Ali, budućnost je pred nama.

Milo Đukanović, kandidat je vladajuće Demokratske partije socijalista, podržali su ga koalicioni partneri: Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate, partije koje zastupaju albansku manjinu, Hrvatska građanska inicijativa.

O njegovoj biografiji nije moguće bilo šta novo reći – živimo je gorepomenutih 28 godina. Šest puta je bio premijer, jednom na mjestu predsjednika Crne Gore. Nastupa pod sloganom ,,Milo Đukanović – za stabilnost i napredak Crne Gore”,

Na glasačkom listu imaće broj sedam. Politički direktor DPS-a Tarzan Milošević primijetio je kako je sedam mistični broj i prognozirao da će ,,15. aprila Đukanović biti broj jedan”.

Nije se sjetio Tarzan: Đukanović je za predsjednika DPS-a posljednji put izabran na Sedmom kongresu partije, ali u pravu je oko mistike. Hipokratu se pripisuje izreka: ,,Broj sedam, svojim tajnim silama, održava u bivstvovanju sve stvari, on omogućava život i kretanje, on ima uticaj čak i na nebeska tijela”. Baš kao Đukanović, ako se, ipak, izuzme ovo posljednje. S druge strane, Bog je svijet stvarao šest dana, a sedmi sjeo da odmori. Đukanović nije mogao da sebi priušti taj luksuz. Ako se zaustavi, pašće.

U kampanju je krenuo iz rodnog Nikšića. Pozvao je građane da pokažu odlučnost i sposobnost da se odbrane mukotrpno izgrađeni temelji dostojanstvene Crne Gore.

,,Crna Gora je na raskrsnici da sačuva mir, međuetnički sklad. Imamo težak i lak zadatak. Težak jer razumijem da je mnogim ljudima postalo teško da svake godine vodimo istorijski važne bitke. Znam koliko to remeti mir. Lako je jer u odnosu na ovu dilemu mi smo odavno odlučili. Mislim da bi svako zdravorazumsko čeljade teško sebi moglo objasniti drugačije mišljenje”, kazao je Đukanović.

Za kandidata najvećeg dijela opozicije Mladena Bojanića kazao je da mu izgleda kao ,,sirak tužni bez iđe ikoga”, dok za kandidatkinju SDP-a Draginju Vuksanović misli da je žrtva ambicije predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića. Upozorava pristalice kako ,,da samo mali broj ljudi nije glasao kako je glasao”, ne bismo postigli ovo što smo postigli. To je jasan poziv na mobilizaciju: svaki glas je važan, predsjednik DPS-a zna da je na čelu raspolućene zemlje.

U tom smislu zanimljivo je da se Đukanović reklamira kao ,,lider, državnik, predsjednik svih građana”. Ovo posljednje pokušao je, pri kraju naspupa da objasni u Nikšiću. Otprilike, nužno je započeti proces pomirenja, zna on da ga panjkaju da je stvorio podjele, ali to rade nerazumni ili zlonamjerni tačno… Ispalo je prilično tuc-muc. Možda postoji univerzum u kojem Milo Đukanović može da bude predsjednik svih građana Crne Gore, ali to nije ovaj.

Mladena Bojanića za predsjednika Crne Gore predlažu Demokratski front, Demokrate, Građanski pokret URA, SNP. Odustajući od kandidature, građane su da daju podršku Bojaniću pozvali Đorđije Blažić i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović. Slogan njegove kampanje je: ,,Da, zajedno možemo”.

Bojanić je ekonomista, političku karijeru počeo je 2012. godine u novoosnovanoj stranci Pozitivna Crna Gora. Napustio je stranku 2014. zbog sukoba sa predsjednikom Darkom Pajovićem. Tada je Pozitivnu napustio i sadašnji predsjednik pokreta URA Dritan Abazović. Obojica su zadržali mandate u Skupštini i nastupali kao samostalni poslanici. Kao član pokreta ,,Otpor beznađu”, bio je dio liste sa kojom je Demokratski front nastupao na parlamentarnim izborima 2016. godine, ali nije zauzeo poslaničko mjesto.

,,Kampanja će biti primjerena ekonomskom trenutku u kojem se nalazi Crna Gora i svi njeni građani”, kazao je Bojanić nakon predaje potpisa podrške Državnoj izbornoj komisiji. ,,Boriću se protiv onog što predstavlja drugi kandidat – protiv korupcije, kršenja ljudskih prava, nepotizma”.

Prvi promotivni skup održao je na Cetinju. Kazao je da je njegov osnovni cilj da Crna Gora postane evropska država u pravom smislu te riječi, moderna država i moderno društvo. Bojanić se zapitao i kakav to plan, koji nije imao vremena da ispuni u proteklih 27 godina, može da predstavi Crnoj Gori kandidat DPS-a. ,,Jedini plan koji Đukanović namjerava da ispuni je da vlast u Crnoj Gori pređe u diktaturu”, smatra Bojanić.

Prva odluka koju će, kako kaže, kao predsjednik donijeti, jeste da okupi sve političare, predstavnike građanskog društva, ugledne profesore na zajednički dogovor o budućnosti Crne Gore. ,,Posvađani ne možemo ništa”.

,,Moramo zaustaviti mlade ljude da odlaze iz Crne Gore. Moramo spriječiti da se obistini ona poslovica po kojoj loši đaci bježe iz škole, a dobri bježe iz Crne Gore”, kazao je Bojanić.

Za ovdašnje prilike, Bojanić je neobičan po tome što govori svoj stav o trenutno aktuelnim pitanjima. Povodom događaja na Kosovu, osudio je hapšenje srpskog zvaničnika i ocijenio da je riječ o teškom incidentu koji treba da nas zabrine. O protjerivanju ruskog počasnog konzula, kazao je da je ishitren potez. Nije važno slagati se ili ne sa Bojanićevićim mišljenjima, važno je da se zna šta ko misli.

Kandidatkinju Socijaldemokratske partije Draginju Vuksanović, osim njene stranke, podržava Demos Miodraga Lekića. Ona je prva žena koja se kandidovala za predsjednicu Crne Gore. Doktorka je pravnih nauka i predaje na Univerzitetu Crne Gore.

Ona je kampanju počela i prije ozvaničenja kandidature, obilaskom crnogorskih opština. Prepoznata je kao protivnica pošto – poto privatizacija. U Herceg Novom je, na primjer, kazala da neće dozvoliti da se Institut Simo Milošević pretvori u apartmansko naselje, a da 600 vrijednih radnika ostane na ulici. „Mamula će nakon političkih promjena opet biti mjesto pijeteta i sjećanja na antifašističke borce, a ne DPS kockarnica”, rekla je Vuksanović tokom obilaska ostrva Mamula. Ocjenjuje da se nigdje u civilizovanom svijetu mjesta posebne pažnje, poput logora u kojem su zatvarani patriote Boke, Crne Gore i Jugoslavije, ne pretvaraju u komercijalne sadržaje poput kockarnice ili čak nečeg još goreg.

Kandidatkinja SDP-a pokušava da privuče glasove žena. U Podgorici je posjetila Sigurnu žensku kuću gdje je kazala da je ,,poražena odnosom koji crnogorska vlast ima prema ženama koje su stub našeg društva”, te da je ,,vrijeme da država konačno prema njima počne da se ponaša majčinski a ne maćehinski”. Obećala je osnivanje alimentacionog fonda za samohrane majke. Ranije se solidarisala sa majkama sa troje i više djece.

Marko Milačić, kandidat je novoformirane političke partije Prava Crna Gora na čijem je čelu. Politikolog, radio je kao novinar na RTCG, u sarađivao je u Monitoru, Vijestima, piše za ruski Sputnjik na srpskom jeziku. Otpor članstvu Crne Gore u NATO savezu pokazivao je djelujući u Pokretu za neutralnost Crne Gore i organizaciji Otpor beznađu.

Povodom protjerivanja počasnog konzula Ruske Federacije u Crnoj Gori Bora Đukića Milačić je kazao: „To je samo jedna poruka, obračunati se sa Rusijom. Ja ovaj napad i protjerivanje, počasnog konzula Rusije, državljanina Crne Gore vidim kao direktni napad na moju kandidaturu”. Milačićeva kampanja zasad je obilježena konferencijama za štampu.

Hazbija Kalač kandidat je vanparlamentarne Stranke pravde i pomirenja. Ta partija se ranije zvala Bošnjačka demokratska zajednica i Kalač joj je na čelu. Kalač je politički protivnik DPS-a i Bošnjačke stranke. Učestvovao je na građanskim protestima. Zalaže se za uspostavljanje vladavine prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Vasilije Miličković je nezavisni kandidat. Poslovan čovjek. Dugo je bio na čelu manjinskih akcionara Elektroprivrede, i kritikovao način na koji država upravlja tim preduzećem. Protiv državnih funkcionera podnosio je više krivičnih prijava zbog poslova štetnih po državu. Zalaže se za promjenu Izbornog zakona kako bi građani glasali za otvorene liste, odnosno za pojedince, ne političke partije.

Niotkuda se, u posljednji čas, kao kandidat više vanparlamentarnih stranaka i organizacija pojavio Dobrilo Dedejić.On je nekadašnji funkcioner Srpske narodne stranke. Najavljuje da će se boriti protiv ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, a za stvaranje „buduće jedinstvene srpske države”. Ne zna se kojim je snagama Dedejić skupio potpise, organizacije koje ga podržavaju nijesu prebogate članovima.

Prema podacima MUP-a, objavljenim u januaru, pravo glasa ima 534135 građana Crne Gore. Tu oni – tu sedmoro veličanstvenih.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo