Konačno su poznati kandidati za predsjednika Crne Gore čija će se imena pojaviti na glasačkom listiću na izborima 15. aprila. Redom: Marko Milačić, Mladen Bojanić, Hazbija Kalač, Vasilije Miličković, Dobrilo Dedeić, Draginja Vuksanović, Milo Đukanović. Biće to sedmi predsjednički izbori od uvođenja višepartijskog sistema, koji Crna Gora, evo 28 godina, nije baš ukapirala. I dalje bira jednu partiju i njenog kandidata za presjednika. Ali, budućnost je pred nama.
Milo Đukanović, kandidat je vladajuće Demokratske partije socijalista, podržali su ga koalicioni partneri: Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate, partije koje zastupaju albansku manjinu, Hrvatska građanska inicijativa.
O njegovoj biografiji nije moguće bilo šta novo reći – živimo je gorepomenutih 28 godina. Šest puta je bio premijer, jednom na mjestu predsjednika Crne Gore. Nastupa pod sloganom ,,Milo Đukanović – za stabilnost i napredak Crne Gore”,
Na glasačkom listu imaće broj sedam. Politički direktor DPS-a Tarzan Milošević primijetio je kako je sedam mistični broj i prognozirao da će ,,15. aprila Đukanović biti broj jedan”.
Nije se sjetio Tarzan: Đukanović je za predsjednika DPS-a posljednji put izabran na Sedmom kongresu partije, ali u pravu je oko mistike. Hipokratu se pripisuje izreka: ,,Broj sedam, svojim tajnim silama, održava u bivstvovanju sve stvari, on omogućava život i kretanje, on ima uticaj čak i na nebeska tijela”. Baš kao Đukanović, ako se, ipak, izuzme ovo posljednje. S druge strane, Bog je svijet stvarao šest dana, a sedmi sjeo da odmori. Đukanović nije mogao da sebi priušti taj luksuz. Ako se zaustavi, pašće.
U kampanju je krenuo iz rodnog Nikšića. Pozvao je građane da pokažu odlučnost i sposobnost da se odbrane mukotrpno izgrađeni temelji dostojanstvene Crne Gore.
,,Crna Gora je na raskrsnici da sačuva mir, međuetnički sklad. Imamo težak i lak zadatak. Težak jer razumijem da je mnogim ljudima postalo teško da svake godine vodimo istorijski važne bitke. Znam koliko to remeti mir. Lako je jer u odnosu na ovu dilemu mi smo odavno odlučili. Mislim da bi svako zdravorazumsko čeljade teško sebi moglo objasniti drugačije mišljenje”, kazao je Đukanović.
Za kandidata najvećeg dijela opozicije Mladena Bojanića kazao je da mu izgleda kao ,,sirak tužni bez iđe ikoga”, dok za kandidatkinju SDP-a Draginju Vuksanović misli da je žrtva ambicije predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića. Upozorava pristalice kako ,,da samo mali broj ljudi nije glasao kako je glasao”, ne bismo postigli ovo što smo postigli. To je jasan poziv na mobilizaciju: svaki glas je važan, predsjednik DPS-a zna da je na čelu raspolućene zemlje.
U tom smislu zanimljivo je da se Đukanović reklamira kao ,,lider, državnik, predsjednik svih građana”. Ovo posljednje pokušao je, pri kraju naspupa da objasni u Nikšiću. Otprilike, nužno je započeti proces pomirenja, zna on da ga panjkaju da je stvorio podjele, ali to rade nerazumni ili zlonamjerni tačno… Ispalo je prilično tuc-muc. Možda postoji univerzum u kojem Milo Đukanović može da bude predsjednik svih građana Crne Gore, ali to nije ovaj.
Mladena Bojanića za predsjednika Crne Gore predlažu Demokratski front, Demokrate, Građanski pokret URA, SNP. Odustajući od kandidature, građane su da daju podršku Bojaniću pozvali Đorđije Blažić i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović. Slogan njegove kampanje je: ,,Da, zajedno možemo”.
Bojanić je ekonomista, političku karijeru počeo je 2012. godine u novoosnovanoj stranci Pozitivna Crna Gora. Napustio je stranku 2014. zbog sukoba sa predsjednikom Darkom Pajovićem. Tada je Pozitivnu napustio i sadašnji predsjednik pokreta URA Dritan Abazović. Obojica su zadržali mandate u Skupštini i nastupali kao samostalni poslanici. Kao član pokreta ,,Otpor beznađu”, bio je dio liste sa kojom je Demokratski front nastupao na parlamentarnim izborima 2016. godine, ali nije zauzeo poslaničko mjesto.
,,Kampanja će biti primjerena ekonomskom trenutku u kojem se nalazi Crna Gora i svi njeni građani”, kazao je Bojanić nakon predaje potpisa podrške Državnoj izbornoj komisiji. ,,Boriću se protiv onog što predstavlja drugi kandidat – protiv korupcije, kršenja ljudskih prava, nepotizma”.
Prvi promotivni skup održao je na Cetinju. Kazao je da je njegov osnovni cilj da Crna Gora postane evropska država u pravom smislu te riječi, moderna država i moderno društvo. Bojanić se zapitao i kakav to plan, koji nije imao vremena da ispuni u proteklih 27 godina, može da predstavi Crnoj Gori kandidat DPS-a. ,,Jedini plan koji Đukanović namjerava da ispuni je da vlast u Crnoj Gori pređe u diktaturu”, smatra Bojanić.
Prva odluka koju će, kako kaže, kao predsjednik donijeti, jeste da okupi sve političare, predstavnike građanskog društva, ugledne profesore na zajednički dogovor o budućnosti Crne Gore. ,,Posvađani ne možemo ništa”.
,,Moramo zaustaviti mlade ljude da odlaze iz Crne Gore. Moramo spriječiti da se obistini ona poslovica po kojoj loši đaci bježe iz škole, a dobri bježe iz Crne Gore”, kazao je Bojanić.
Za ovdašnje prilike, Bojanić je neobičan po tome što govori svoj stav o trenutno aktuelnim pitanjima. Povodom događaja na Kosovu, osudio je hapšenje srpskog zvaničnika i ocijenio da je riječ o teškom incidentu koji treba da nas zabrine. O protjerivanju ruskog počasnog konzula, kazao je da je ishitren potez. Nije važno slagati se ili ne sa Bojanićevićim mišljenjima, važno je da se zna šta ko misli.
Kandidatkinju Socijaldemokratske partije Draginju Vuksanović, osim njene stranke, podržava Demos Miodraga Lekića. Ona je prva žena koja se kandidovala za predsjednicu Crne Gore. Doktorka je pravnih nauka i predaje na Univerzitetu Crne Gore.
Ona je kampanju počela i prije ozvaničenja kandidature, obilaskom crnogorskih opština. Prepoznata je kao protivnica pošto – poto privatizacija. U Herceg Novom je, na primjer, kazala da neće dozvoliti da se Institut Simo Milošević pretvori u apartmansko naselje, a da 600 vrijednih radnika ostane na ulici. „Mamula će nakon političkih promjena opet biti mjesto pijeteta i sjećanja na antifašističke borce, a ne DPS kockarnica”, rekla je Vuksanović tokom obilaska ostrva Mamula. Ocjenjuje da se nigdje u civilizovanom svijetu mjesta posebne pažnje, poput logora u kojem su zatvarani patriote Boke, Crne Gore i Jugoslavije, ne pretvaraju u komercijalne sadržaje poput kockarnice ili čak nečeg još goreg.
Kandidatkinja SDP-a pokušava da privuče glasove žena. U Podgorici je posjetila Sigurnu žensku kuću gdje je kazala da je ,,poražena odnosom koji crnogorska vlast ima prema ženama koje su stub našeg društva”, te da je ,,vrijeme da država konačno prema njima počne da se ponaša majčinski a ne maćehinski”. Obećala je osnivanje alimentacionog fonda za samohrane majke. Ranije se solidarisala sa majkama sa troje i više djece.
Marko Milačić, kandidat je novoformirane političke partije Prava Crna Gora na čijem je čelu. Politikolog, radio je kao novinar na RTCG, u sarađivao je u Monitoru, Vijestima, piše za ruski Sputnjik na srpskom jeziku. Otpor članstvu Crne Gore u NATO savezu pokazivao je djelujući u Pokretu za neutralnost Crne Gore i organizaciji Otpor beznađu.
Povodom protjerivanja počasnog konzula Ruske Federacije u Crnoj Gori Bora Đukića Milačić je kazao: „To je samo jedna poruka, obračunati se sa Rusijom. Ja ovaj napad i protjerivanje, počasnog konzula Rusije, državljanina Crne Gore vidim kao direktni napad na moju kandidaturu”. Milačićeva kampanja zasad je obilježena konferencijama za štampu.
Hazbija Kalač kandidat je vanparlamentarne Stranke pravde i pomirenja. Ta partija se ranije zvala Bošnjačka demokratska zajednica i Kalač joj je na čelu. Kalač je politički protivnik DPS-a i Bošnjačke stranke. Učestvovao je na građanskim protestima. Zalaže se za uspostavljanje vladavine prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Vasilije Miličković je nezavisni kandidat. Poslovan čovjek. Dugo je bio na čelu manjinskih akcionara Elektroprivrede, i kritikovao način na koji država upravlja tim preduzećem. Protiv državnih funkcionera podnosio je više krivičnih prijava zbog poslova štetnih po državu. Zalaže se za promjenu Izbornog zakona kako bi građani glasali za otvorene liste, odnosno za pojedince, ne političke partije.
Niotkuda se, u posljednji čas, kao kandidat više vanparlamentarnih stranaka i organizacija pojavio Dobrilo Dedejić.On je nekadašnji funkcioner Srpske narodne stranke. Najavljuje da će se boriti protiv ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, a za stvaranje „buduće jedinstvene srpske države”. Ne zna se kojim je snagama Dedejić skupio potpise, organizacije koje ga podržavaju nijesu prebogate članovima.
Prema podacima MUP-a, objavljenim u januaru, pravo glasa ima 534135 građana Crne Gore. Tu oni – tu sedmoro veličanstvenih.
Miloš BAKIĆ