Povežite se sa nama

FOKUS

Premijer otišao oligarh ostaje

Objavljeno prije

na

,,Donio sam odluku da podnesem ostavku na dužnost predsjednika Vlade Crne Gore”, saopštio je Milo Đukanović na konferenciji za novinare najavljenoj kao „redovna godišnja”. Đukanović je, ujedno, obznanio i ime nasljednika – Igor Lukšić.

Potom se požalio na navodne insinuacije o motivima ostavke i, kako je rekao, neadekvatna poređenja sa sličnim gestom nekadašnjeg hrvatskog premijera Iva Sanadera: „Odlazim čiste savjesti i uzdignuta čela, zadovoljan onim što sam sa mojim timom uradio”, pohvalio se Đukanović pred TV kamerama.

I Sanader je, doduše, već sjutradan odgovarajući kao pritvorenik na pitanja koruških parlamentaraca o svojoj ulozi u aferi Hipo banka poručio: ,,Savjest mi je čista”. Usput da pomenemo, prvo pitanje koje su Sanaderu postavili Austrijanci bilo je vezano za njegov prošlogodišnji odlazak sa mjesta premijera i predsjednika vladajućeg HDZ-a.

GOSPODAR BEZ OBAVEZE: Tek, slučaj Đukanović i slučaj Sanader liče. Doskorašnji crnogorski premijer nije ponovio grešku kolege iz Zagreba. Za razliku od Sanadera, Đukanović je odlučio da „makar još dvije godine” zadrži dizgine kojim se upravlja vladajućom partijom. To, faktički, znači i svim najvažnijim političkim i ekonomskim procesima u Crnoj Gori. I za to će biti odgovoran isključivo sudu svoje partije. I, eventualno, parterima iz privatnih biznisa.

Sjetimo se, samo, kako je malo nedostajalo nekadašnjem predsjedniku DPS Momiru Bulatoviću 2007. godine da sa te pozicije zagospodari Crnom Gorom, iako su protiv njega bili: premijer Đukanović, njegova vlada, skupštinska većina, policija i tužilačko-pravosudni aparat i tzv. međunarodni faktor… Većinu tih poluga danas kontroliše – Milo Đukanović lično. Očuvanje partijskog prvenstva važno je kao zalog da će takvo stanje potrajati.

O aktuelnim odnosima unutar vladajuće koalicije dovoljno govori vijest o ostavci potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića. Jedva zabilježena o domaćim medijima, kao privezak glavnih vijesti o promjenama na premijerskom tronu. Marović je, svjestan pripadajuće pozicije, jednoj stranoj novinskoj agenciji saopštio da je ostavka njegova „lična odluka koju je ranije najavio”. Što je nama u Crnoj Gori promaklo, valjda pod utiskom njegove nedavne izjave da neće otići skupa sa Đukanovićem pošto „ne voli ni odlaske, ni pakete”. Sada će, slobodan tereta državnih funkcija, na miru čekati odluku Ranke Čarapić o slučaju Zavala. Ako u međuvremenu ne izblijedi sjećanje na vrijeme kada se i Svetozar Marović, skupa sa Đukanovićem (i izgleda jednako uspješno) odmarao od državnih funkcija baveći se vlastitim biznisima.

Vratimo se predsjedniku vladajuće partije – Milu Đukanoviću i njegovom snu. „Ja sam ekonomista i nadam se da ću u budućnosti ostvariti svoj senzibilitet za biznis”, hvalio se pred đacima 2003. godine. Već tada, to je bila jedina starosna grupa kojoj je dvadesetogodišnji gospodar Crne Gore mogao prodati priču o svojim ekonomskim uspjesima. Ako izuzmemo razne tranzite. Đukanović se i u privatnom biznisu pokazao jednako neuspješnim. Otud javni i tajni apeli da država nađe način i pomogne njegovom Univerzitetu i Prvoj banci.

Suštinsko pitanje glasi: koliko će Crnu Goru koštati povratak među biznismene čovjeka koji, istovremeno, kontroliše: vladajuću partiju, Vladu, Skupštinu, Vrhovni sud, Državno tužilaštvo, Centralnu i Prvu banku, Agenciju za sprječavanje pranja novca i Komisiju za sprječavanje konflikta interesa, ANB, Upravu policije i Poresku upravu…

JADI MLADOG PREMIJERA: Djeleći sa javnošću impresije o vlastitoj veličini Đukanović je, u utorak, pomenuo kako mu se čini „da je za ove dvije decenije Crna Gora preskočila vjekove”. Ako vam ovo liči na neskromno samohvalisanje, onda nijeste pročitali ono što je, sjutradan, u Pobjedi o Milu Đukanoviću zapisao Blagota Mitrić – profesor, doktor, akademik… „Ne samo što mu je Bog dao državno – političku harizmu, koja je preporodila Crnu Goru, već ga je i priroda obdarila zavidnim oratorstvom, fenomenalnom političkom pragmatičnošću i, što ne reći, rijetkim izdankom prave crnogorske muške ljepote”, kiti Mitrić sa suzom u oku.

Nazdravlje Đukanoviću i ožalošćenom Mitriću, činjenice nijesu saglasne njihovim utiscima. Može se, na primjer, Đukanoviću priviđati sve i svašta, ali ekonomski pokazatelji Crne Gore pod njegovom vlašću gori su, ili jedva jednaki sa onima s početka posljednje decenije prošlog vijeka.

Bruto društveni proizvod, prosječna plata, broj zapošljenih… Sve ove brojke su na približno istom nivou kao i 1990. godine. Jednako, nakon svih tenderskih, berzanskih, vaučerskih, burazerskih i inih privatizacija i pljački danas iz crnogorskog budžeta platu i penziju prima više ljudi nego što je to bilo prije 20 godina. Ali, danas i KAP i Željezara platu, kada je primaju, primaju iz državnog budžeta. Ili na njegov račun.

Posljednje, uostalom, što je Đukanović kao premijer uradio pred televizijskim kamerama bilo je presijecanje crvene trake i otvaranje još nezavršenog puta Risan – Žabljak. Simbolično, i sasvim u duhu njegovih 20 godina u kojima su interesi moćnih bili važniji od svih pravila i zakona.

Na oproštajnoj konferenciji za štampu pobrajao je renovirane domove zdravlja i škole sagrađene tuđim parama (što nije pominjao) ali ne i ono što je obaćavao prije tri-četiri godine kada se prvi put opraštao sa državnom funkcijom i na nju vraćao: zemlju bez nezapošljenih, pristojnu zaradu, auto put, marine, luke i pruge, milijarde uložene na prestižnim lokacijama na Crnogorskom primorju.

Bivši premijer više ne pominje ni berzanske milionere ni budvanske investitore u nekretnine, ni prebogate kupce iz Rusije i Britanije spremne da basnoslovno plate svoje parče zemlje u Crnoj Gori. Kao što ne pominje ni svoju Prvu banku koja preživljava zahvaljujući novcu iz državnog budžeta, ni poreske olakšice i carinske kredite koje je njegovim poznanicima i prijateljima velikodušno dijelio ministar finansija – budući premijer.

OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE: Za letimičan pregled Đukanovićevih obećanja malo bi bila dva-tri toma knjiga. Samo autoput bi zauzeo stotine stranica. Njegova izgradnja, objašnjavao je, nema alternativu. Uoči prvih izbora u nezavisnoj državi otvorena je dionica puta od Kolašina do Mateševa, kao ,,prvi korak moderne sjeverne magistrale”. Sjećate li se: ,,Ovo je samo nastavak crnogorske državne priče kada su putevi u pitanju. Priče koja se ne provjerava, već kojom se putuje”. Doputovali smo do u Gornje Mrke. I tamo zaglavili, evo drugu godinu.

A Đukanović nam, još jednom, obećava. Ovaj put kaže da je našao pravog kandidata za svog nasljednika. Uz argument: ja sam bio još mlađi od Igora Lukšića kada sam postao premijer.

Zbog budućnosti ove zemlje valjalo bi da se tu završi svaka sličnost između bivšeg i budućeg premijera Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ 

HRONOLOGIJA NAJAVLJENE OSTAVKE
Vašington, Brisel, kriminal i ostalo

Nije bilo pritisaka Brisela na Mila Đukanovića, izjavio je Štefan File komesar Evropske unije za proširenje, dan nakon što je naš premijer obavijestio naciju da odlazi iz Vlade. Đukanović je tokom oproštajne konferencije govorio da je ostavka lični čin, da su poređenja sa sudbinom Iva Sanadera i priče o pritiscima Zapada da napusti državnu poziciju, samo konstrukcije krvožednih medija.

Može biti, ali da poređamo činjenice. Stub Đukanovićeve vlasti bila je podrška sa strane. Čvrsta ruka Slobodana Miloševića dovela ga je na vlast 1990. Sukob sa političkim ocem 1997/98. preživio je zahvaljujući Vašingtonu i Briselu.

Kasnije je izdržao udare duvanske i afere SČ. Početkom dvijehiljaditih je na trenutak izgledalo da gubi podršku Amerike, zbog uloge ambasadora Viljema Montgomerija u slučaju Nacional. Činilo se da ga napuštaju i Britanci, čiji je ambasador Čarls Kroford isticao da je glavni problem Crne Gore organizovani kriminal, šverc i korupcija.

Đukanović je poslije pada Miloševića, ušao i u sukobe sa Briselom, oko obnavljanja crnogorske nezavisnosti i referenduma. Umalo na izborima nije izgubio vlast. Sa svega procenat, dva pobijedio je snage za zajednicu. Odgodio je rješavanje državnog pitanja, pristao na privremeni labavi savez sa Srbijom i sklopio primirje sa Zapadom.

Poslije izglasavanja nezavisnosti 2006. godine, Đukanović je na spoljnopolitičkom planu vukao poteze u potpunom saglasju sa Vašingtonom. Crna Gora ulazi u Partnerstvo za mir, a uprkos protivljenju Brisela potpisuje sa Amerikom sporazum o prihvatanju kontroverznog zakona o neizručivanju američkih vojnika Međunarodnom sudu za ratne zločine. Podgorica priznaje Kosovo i šalje prve trupe u Avganistan.

Uporedo, napreduju integracije u EU. Premijer Željko Šturanović u oktobru 2007. potpisuje Sporazum o stabiliziciji, Đukanović predaje aplikaciju, a nedavno dolazi i status kandidata.

Ipak, i pored intenzivnih veza sa SAD, prva informacija o Đukanovićevom napuštanju Vlade dolazi upravo odatle. I to 2009, pola godine nakon pobjede vladajuće koalicije na vanrednim martovskim izborima i manje od godinu nakon dolaska Baraka Obame na čelo Amerike. (Đukanović je u predsjedničkoj utrci podržavao Obaminog republikanskog protivnika Džona Mek Kejna, koji je boravio u Crnoj Gori na jahti Đukanovićevog ruskog partnera Olega Deripaske).

U septembru 2009. podgorički dnevnik Dan objavio je navodni zapisnik američke strane sa njujorškog sastanka Mila Đukanovića sa Džejmsom Stajnbergom, zamjenikom državne sekretarke Hilari Klinton. „Nakon što bude siguran da je pristupanje EU na stabilnom kursu, da ekonomija u Crnoj Gori napreduje i da je na pravom putu, nadajući se, u roku od godinu dana, on (Đukanović) planira da napusti funkciju premijera”, pisalo je prema navodima Dana u zapisniku sa sastanka. U istom dokumentu navodi se i da je Stajnberg izrazio Đukanoviću zabrinutost SAD zbog tretmana novinara i zloupotrebe suda u donošenju presuda medijima. Ali i zbog dovođenja u vezu ,,zvaničnika na visokom nivou” sa organizovanim kriminalom i korupcijom.

Ambasada SAD u Podgorici demantovala je autentičnost zapisnika. DPS je negirala tvrdnje o Đukanovićevom o povlačenju. Ali, samo nekoliko sedmica kasnije u intervjuu Rojtersu, crnogorski je premijer najavio odlazak sa državne pozicije. Poslije toga sreo se u Americi sa Hilari Klinton.

Do sastanka Đukanović-Stajnberg došlo u jeku združene akcije policija SAD, Italije i Srbije, oko presijecanja šverca kokaina iz Latinske Amerike u Evropu, koji je vodio klan Pljevljaka Darka Šarića. U oktobru 2009. zaplijenjeno je preko dvije tone kokaina, najviše zahvaljujući akcijama američke DEA, koja je godinama pratila grupu Darka Šarića. Krajem prošle godine srpsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Šarića i saradnika.

Prema tvrdnjama italijanskog tužioca kokainski klan koristio je infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta između dvije obale Jadrana devedesetih. Premijer Milo Đukanović je od tužilaštva u Bariju bio osumnjičen kao šef organizovane mafijaške skupine, koja je švercovala cigarete devedesetih. Đukanovića je od procesa spasio imunitet. Njegov je slučaj arhiviran, ali se italijansko pravosuđe još bavi premijerovim prijateljima, među kojima su Veselin Barović, Branislav Mićunović i Stanko Subotić Cane.

Đukanović je prošle godine imao nevolje i zbog dva procesa koja se vode u regionu. Jedan, u Beogradu, protiv Stanka Subotića Caneta. Drugi, u Zagrebu, za ubistvo Iva Pukanića i Nika Franića. Đukanovićev kum i insajder, Ratko Knežević, kao svjedok u zagrebačkom procesu direktno je optužio duvanski kartel – Đukanovića i Subotića, za Pukanićevo ubistvo, čiji je Nacional otvorio aferu šverca cigareta. Sam Pukanić bio je svjedok tužilaštva u Bariju.

Još u decembru prošle godine, špekulisalo se da će Đukanović čim Crna Gora bude dobila status kandidata, morati da napusti funkciju, jer je to dio paketa Zapada. Ma šta da File danas govori, Brisel nije skrivao da će se Crna Gora bez dugogodišnjeg premijera lakše integrisati. Sedam evropskih ulova za otvaranje pregovora, nijesu ništa drugo do demontiranje sistema korupcije i organizovanog kriminala na kome počiva Đukanovićeva moć.

Stvarno, možda su sve ovo samo konstrukcije krvožednih novinara. Vođa je umoran, zato ide. I treba mu odati priznanje: otići dobrovoljno sa hipotekama od Dubrovnika do Šarića, od KAP-a do Prve velika je hrabrost. Uporedite sa tim Sanaderove grijehove, izgledaju kao dječja igra.

Milka TADIĆ- MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo