Povežite se sa nama

MONITORING

PRESTROJAVANJA U PARLAMENTU: Demokratija u hodniku

Objavljeno prije

na

Nije lako ni pažljivim posmatračima da proprate ko koga u Skupštini Crne Gore predstavlja, ko je koga napustio, ko se kome pridružio, ni ko je, u krajnjem, koga izglasao. Izvjesno je samo da je klub nezavisnih poslanika najbrže rastuća struktura u parlamentu i da bi, ako se ovako nastavi, lako mogao postati drugi po broju narodnih predstavnika. Još godina i po ima do narednih redovnih izbora, narodna volja iskazana na onima 14. oktobra 2012 – fluktuira.

Prema podacima sa sajta Skupštine klub samostalnih poslanika čine Mladen Bojanić, šef kluba, dr Novica Stanić, mr Dritan Abazović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Obrad Gojković. Nakon raskola u SNP-u i želje poslanika te partije koji su napustili politiku partijskog šefa Srđana Milića da formiraju poseban poslanički klub iz skupštinskih stručnih službi stiglo je tumačenje da nezavisni poslanici mogu formirati samo jedan klub. Još se tačno ne zna koje će sve promjene u poslaničkim klubovima izazvati odlazak Miodraga Lekića sa čela Demokratskog fronta.

Na pitanje da li očekuje porast broja članova šef kluba samostalnih poslanika Mladen Bojanić za Monitor kaže da nije imao kontakte ni sa kim, te da o najavama da će se pojedini poslanici priključiti Demosu Miodraga Lekića zna samo ono što se moglo vidjeti u medijima.

,,Ukoliko se odluče da pristupe našem klubu, mogu očekivati tehničku saradnju koju imamo i među sadašnjim članovima. Imamo jednu kancelariju, ne mnogo uslovnu, ali imamo i široku demokratiju – svako je zadržao pravo da glasa onako kako smatra da treba. Oko toga ko će u kojem trenutku nastupati u ime kluba se dogovaramo”, kaže Bojanić. On ne isključuje mogućnost da bi klubu uskoro mogla trebati još neka kancelarija.

Na prethodnim izborima koalicija Evropska Crna Gora osvojila je 39 mandata. Iznutra, podijeljeni su tako da 30 pripadne DPS-u, osam SDP-u i jedan Liberalnoj partiji. Partije manjinskih naroda, sjetićete se, utrkivale su se koja će koaliciji okupljenoj oko Mila Đukanovića dodati glasove za formiranje vlasti. Bošnjačka stranka imala je da ponudi tri mandata, Hrvatska građanska inicijativa – jedan, dvije albanske koalicije – dva mandata.

Već su i ptice otpjevale šta su imale oko odnosa između DPS-a i SDP-a. Tačno je da DPS ne može svaki put računati da će neki od vladinih predloga dobiti većinu u parlamentu, ali razmatranje opozicione ideje o prelaznoj vladi pokazalo je da SDP uz DPS stoji – postojano. Liše Džavida Šabovića.

S vremena na vrijeme neki od predstavnika manjinskih naroda potegne pitanje iznevjerenih očekivanja, najčešće u pola glasa. Potpredsjednik Force i poslanik u crnogorskom parlamentu Genci Nimanbegu tako je početkom godine ocijenio da ,,dosadašnja realizacija koalicionog sporazuma te partije sa DPS-om nije na zadovoljavajućem nivou, te da je potrebno otvoriti to pitanje i preispitati sporazum”. To se obično završi nečijim uhljebljenjem ili nekim sličnim premijerovim darom.

Oba poslanička mjesta albanske parije su osvojile nastupajući u koalicijama, na šta ih je, kako je Monitor već pisao, prisilio novi izborni zakon. Dio predizbornih sporazuma bile su i odredbe po kojima su poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj i funkcioner Force Genci Nimanbegu trebali da već krajem prošle godine ustupe poslanička mjesta predsjedniku GI Vaselju Siništaju i lideru Demokratskog saveza u CG Mehmetu Bardhiju. Nemaju namjeru.

Neuporedivo je zaminljivije u opozicionim redovima. Početna pozicija bila je da Demokratski front ima 20, Socijalistička narodna partija devet, Pozitivna sedam poslaničkih mjesta. Prelazni rok otvorio je, napuštanjem kluba još u ljeto 2013, poslanik Pozitivne Zoran Miljanić. Nešto kasnije on se priključio Građanskom klubu Demokratskog fronta.

U proljeće 2014, zbog nesporazuma sa vrhom Nove srpske demokratije, klub Demokratskog fronta napustio je dugogodišnji poslanik iz Pljevalja Novica Stanić. Nakon razlaza u Pozitivnoj, krajem 2014, klub te partije napustila su dva poslanika: Dritan Abazović i Mladen Bojanić. Uz predsjednika partije Darka Pajovića ostalo je troje poslanika.

Razlaz u Socijalističkoj narodnoj partiji umanjio je poslanički klub te stranke za tri poslanika. Otišli su Neven Gošović, Velizar Kaluđerović i Obrad Gojković, ostalo ih je šest.

Šta će se zbivati u klubu Demokratskog fronta zasad nije moguće predvidjeti. Za početak, klub Demokratskog fronta ostao je bez šefa. Podnoseći ostavku na tu funkciju Goran Danilović je kazao da to čini zbog toga što se koncepcijski i politički razlikuje od većine u Predsjedništvu, prije svega Nove. Po njegovom mišljenju, bilo bi logičnije da je Nova formirala svoj klub. „I da smo ostali u najboljim odnosima sa svojim prijateljima iz DF-a, sačekali konstituisanje novog Lekićevog političkog subjekta i nastavili saradnju sa njim odmah. Vjerujem da bi to bila pobjednička priča”, pojasnio je Danilović.

Članovi Građanskog kluba DF-a najavili su da će svoje političko djelovanje nastaviti u okviru Lekićevog Demos-a.

Konstituenti Demokratskog fronta, prema skupštinskim dokumentima su Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Demokratska stranka jedinstva i grupa građana Milan Knežević.

Knežević je ovih dana osnovao Demokratsku narodnu partiju, koja će nastaviti da politički djeluje u okviru DF. Janko Vučinić osnovao je Radničku partiju i sudeći po nezadovoljstvu koje je javno iskazao zbog Lekićevog odlaska, ostaće u ostatku Fronta.

Demokratska stranka jedinstva partija je koju je svojevremeno osnovao dugogodišnji politički funkcioner Zoran Žižić i na njenom je čelu ljekar iz Berana dr Radovan Asanović. On je najavio da će podržati političku partiju Miodraga Lekića, Demos.

,,Povodom najnovijih političkih dešavanja u DF-u, koja su doprinijela da najistaknutiji lider crnogorske opozicije, Lekić, napusti ovaj savez, Predsjedništvo DSJ smatra da su se stekli uslovi za funkcionalno objedinjavanje opozicionih snaga na novim temeljima”, kazao je Asanović.

Kako su prenijeli podgorički mediji, Asanović je kazao da, imajući u vidu da je Lekićevim odlaskom prestao da postoji izvorni DF, DSJ će formirati poslanički klub sa poslanicima koji su osnivači ili podržavaju Demos. Priključenje Demosu ranije je najavio poslanik Zoran Miljanić.

Skupštinski poslovnik propisuje da klub poslanika čine najmanje tri poslanika, te da klub sačinjavaju poslanici koji pripadaju istoj političkoj partiji ili koaliciji. ,,Poslanici iz jedne političke partije mogu obrazovati samo jedan klub poslanika”, piše u Poslovniku, a tu je i odredba iz ,,stava 5″ prema kojoj ,,Klub poslanika mogu obrazovati udruživanjem i najmanje tri poslanika iz različitih političkih partija”. U narednom stavu piše da “jedan klub poslanika mogu udruživanjem obrazovati i poslanici koji ne pripadaju političkim partijama, poslanici izabrani sa izborne liste grupe građana i poslanici koji ne obrazuju klub u smislu stava 5 ovog člana”. Koliko je to zapravo klubova – debelo se mora tumačiti.

Moguće je da kao klub iz ,,stava 5″ važi poslanički klub koji okuplja poslanike Force, Albanske alternative, HGI I LP, da se klub samostalnih poslanika računa kao drugi – onda za treći nema mjesta.

U svakom slučaju, prema Poslovniku, Generalni sekretar Skupštine, u dogovoru sa predsjednikom Skupštine, odnosno Kolegijumom predsjednika, obezbjeđuje klubovima poslanika prostorne i druge tehničke uslove za rad, srazmjerno broju članova kluba. Ako predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić drugačije ne odluči.

,,Naš Poslovnik je ostao nedorečen bar na stotinak mjesta, posebno u dijelu koji se odnosi na broj klubova poslanika. Ipak, Poslovnik nije presudno uticao na odluku Kolegijuma da se ne formiraju novi klubovi, nego pare i prostor. I za dosad formirane klubove morali smo da pregrađujemo hodnike” kaže u izjavi za Monitor Džavid Šabović, predsjednik Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore.

Bilo bi važno da narodni izabranici u Skupštini što prije smisle šta će i kako će u susret narednim izborima. Ko zna šta hoće – može da krene i iz hodnika.

SDP – PRIPREME ZA KONGRES
Čiji si ti mali

Osmi kongres SDP-a održaće se 3. juna pod sloganom Četvrt vijeka na pravoj strani istorije. Gdje su u toj istoriji onih osamsto miliona vjerovatno će se saznati u nastavku priprema za kongres. Iako se doskora smatralo da će Ranko Krivokapić biti jedini kandidat za predsjednika parije, ministar saobraćaja i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović potvrdio je da će mu biti pprotivkandidat. O Brajovićevoj kandidaturi dosad su se pojavile dvije vrste priča. Jedna kazuje da je riječ o igrokazu kojim se SDP namjerava predstaviti kao demokratska stranka u kojoj se gaji borba različitih mišljenja i tome slično. Druga je mnogo atraktivnija i glasi: Milo ruši Ranka. Na pitanje da li je Brajović ozbiljan kandidat za predsjednika jedan od izvora Monitora iz SDP-a kaže: ,,Ozbiljan je, ali Milov”. Ako je Ivan Milov, čiji je Ranko – logično je pitanje, samo, zasad, nema odgovor.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

18. GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI CRNE GORE: Bilans punoljetstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je proslavila punoljetsvo ali je još daleko od ekonomske samostalnosti. Pa joj i djeca tridesetu dočekuju živeći kod roditelja.  Kako  i ne bi kada je prosječna cijena stana u Crnoj Gori od 2006. godine porasla makar za 80 odsto

 

Za osamnaest godina državne samostalnosti, crnogorska ekonomija je značajno porasla. Ipak, nedovoljno za ocjenu da smo period od maja 2006. iskoristili na valjan način, u skladu sa željama i  (prirodnim) potencijalima.

Prema lanjskim podacima Eurostata, BDP po stanovniku u Crnoj Gori, računat prema standardu kupovne moći (tako se ujednačavaju postojeće razlike u cijenama) iznosi polovinu prosjeka članica EU. Nešto smo bolji od regionalne konkurencije. Srbija ima 44 odsto EU prosjeka, Sjeverna Makedonija 42, Bosna i Hercegovina 35 a Albanija 34 odsto. Podaci za Kosovo nijesu objavljeni. Nama najbliža članica EU je Bugarska sa BDP-em po stanovniku, prema standard  kupovne moći, od 62 odsto prosjeka EU. Dok je Hrvatska bolja od nas za približno polovinu (73 odsto EU prosjeka).

Koliko je to ozbiljna razlika pokazuje podatak iz 2008, kada smo, po istoj računici, dobacili do 43 odsto tadašnjeg prosjeka EU. To znači da smo za 15 godina osvojili sedam procentnih poena, odnosno, za toliko je naš BDP po stanovniku prema standard kupovne moći – ali sa daleko niže polazne pozicije – rastao brže od prosjeka zemalja EU. Tom dinamikom, prosječan EU standard mogli bi dostići početkom narednog vijeka.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

 

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Iz Apelacionog suda su, nakon burnih reakcija javnosti, u saopštenju za javnost naveli da je izrečena kazna u granicama zakonom propisane.
Vijeće sudija Apelacionog suda koje čine Predrag Tabaš, Srđan Vujović i Vesna Moštrokol je u obrazloženju navelo da umanjuje kaznu koju je dosudio Radovanović, jer je Viši sud dao višestrukom silovanju i ranijoj osuđivanosti okrivljenog prenaglašen značaj, koji nije takvog karaktera da bi se izrekla maksimalna kazna. Smatraju, takođe, da je osam godina zatvora srazmjerno težini učinjenog krivičnog djela.

Crnogorski ženski lobi je poručio da je Apelacioni sud presudom poslao poruku počiniocima da će kazne biti blage, ali i žrtvama silovanja da se ne žale i ćute. ,,Nasilni akt silovanja od strane silovatelja nije jedini akt silovanja nad žrtvom ovog sadističkog, neljudskog čina seksualnog nasilja. Nakon njega dolaze na red ostala silovanja žrtve u vidu: izostanka podrške, traume do kraja života; stigmatizacija i doživotno žigosanje žrtve, žene, đevojke ili đeteta na osnovu donošenja zaključaka o moralnosti osobe koja je preživjela ovozemaljski pakao u vidu zločina višestrukog silovanja; relativizacija i negiranja istog kroz minimiziranje zločina silovanja i njegovih trajnih posljedica po žrtvu u vidu blagih ili smanjenih sankcija prema zločincu silovatelju”, poručili su iz Crnogorskog ženskog lobija.

Organizacije Prima, Sigurna ženska kuća i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić u reakciji na presudu navode da zbog ove i ovakvih odluka žrtve silovanja nemaju povjerenja u institucije, da će u najdubljoj tišini i najskrivenijem kutku svog bića uporno tražiti gdje su to pogriješile pa su ,,zaslužile“ da njihov silovatelj bude mnogostruko više shvaćen, opravdan, zaštićen i amnestiran i da će im svakodnevna misao biti samopovređivanje i suicid, a ne odluka da preživljeno nasilje prijave nadležnim instancama.

Centar za ženska prava (CŽP) i Akcija za ljudska prava ( HRA) uputili su protest zbog drastičnog, a neobrazloženog smanjivanja kazne izvršiocu višestrukog silovanja djeteta.

Zbog bijesa javnosti i nemuštog obrazloženja presude Apelacionog suda, reagovali su i iz Vrhovnog suda. Iz ovog suda tvrde da je ovakvu presudu moralo pratiti obrazloženje –  u predmetima, koji su od interesovanja za javnost, naročito u predmetima nasilja nad ženama i maloljetnim licima, sudovi su dužni da sačine saopštenje za javnost koje će sadržati kratke razloge presude u dijelu obrazloženja o vrsti i visini izrečene kazne, saopšteno je, između ostalog, nakon sastanka predsjednika svih crnogorskih sudova.

Da je ovaj predmet percipiran kao alarm potvrdili su iz Vrhovnog suda za Radio slobodnu Evropu: ,, Vrhovni sud  će razmotriti pravosnažnu presudu u ovom predmetu i sagledati efekte preporuka u konkretnom slučaju u skladu sa zakonom”.

Mirela Radić iz pokreta Mi možemo zatražila je na ovonedjeljnom protestu strožije kazne za počinitelje: ,,Zahtijevamo pod hitno promjenu kaznene politike. Ne komentarišemo sudske odluke, ali smatramo da je nešto pogrešno kada je u pitanju kaznena politika Crne Gore”.

O kaznenoj politici govore i dvije presude Apelacionog suda tokom ovog mjeseca. Početkom maja Apelacioni sud preinačio je presudu B.A., osuđenom za krivično djelo silovanje, i smanjio mu kaznu sa pet na četiri godine zatvora. Usvojena je žalba kojom se ukazuje da je optuženom izrečena prevelika kazna, jer je optuženi u vrijeme događaja bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, koja je izazvana njegovom psihičkom bolešću. Ove sedmice objavljena je odluka Apelacionog suda kojom je J.Lj. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca zatvora zbog krivičnog djela silovanje i produženog krivičnog djela nasilje u porodici.

Pored sudova ni ostale institucije nemaju valjan odgovor na ovaj problem. Skupština je još 2022.godine  usvojila izmjene Krivičnog zakonika koji propisuje strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom.One se neprimjenjuju zbog nedostatka propisa za njihovo sprovođenje koje Skupština nije donijela.

U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu se konstatuje: ,,Ne postoji zadovoljavajući nivo zaštite djece od počinilaca seksualnih krivičnih djela i još uvijek ne postoje sistematski prikupljeni podaci o seksualnom zlostavljanju djece i seksualnom iskorišćavanju”.

Predviđeno je i formiranje registra prestupnika i mjere nadzora počinilaca nakon boravka u zatvoru. Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope, Crna Gora je potpisala još 2009. Tada su se obavezali da će napraviti bazu osuđenih za krivična dela protiv polne slobode učinjenih nad djecom.Da je takav dokument neophodan upozoravao je i ombudsman. Registar još ne postoji.

Građanski pokret Mi možemo pokrenuo je prošle godine peticiju kojom se traži povećanje kazni koje se izriču za krivična djela protiv polnih i seksualnih sloboda. Oni  smatraju da kazna ne može biti manja od osam godina. Zalažu se i da se najteža krivična djela iz ove oblasti – obljuba nad djetetom i oljuba nad nemoćnim licem kazne sa najvećom zatvorskom kaznom koju poznaje crnogorski pravosudni sistem.

Peticiju je potpisalo šest hiljada građana i predata je u oktobru Skupštini. Još nije došla na dnevni red.

,,Pitamo Apelacioni sud i vijeće suda zbog čega je nagradilo silovatelja. Ukoliko nije bilo jedne olakšavajuće okolnosti, ako se radi o maloljetnom djetetu, ako se radi o povratniku, zašto su kaznili djevojčicu? “, pitala je Aida Petrović iz nevladine organizacije Prima na protestu 15.maja. I ona i javnost su ostali bez odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Oglasile su se prije dva dana i Majke Srebrenice, tj. njihovo, po mnogima komercijalizirano, rukovodstvo. Ranije su zdušno tvrdile da je „Crna Gora učestvovala u genocidu u Srebrenici“ ali su prije dva dana rekle da „nikad i nigdje nismo našle dokument koji upućuje da je Đukanović bio učesnik ili imao bilo kakve veze sa genocidom u Srebrenici“. One su mu i „zahvalne na svemu što čini za žrtve i njihove porodice“.

Državno tužilaštvo nikada nije ispitalo Đukanovića oko njegove uloge u tom zločinu koji zakonski ne zastarijeva. Kada se tome doda i deportacija bošnjačkih izbjeglica na nož vlastima RS-a i razne druge pomoći za „srpsku stvar“ vjerovatno bi bilo dosta toga što bi on morao objasniti.

Premijer je juče( četvrtak) o rekao da će Vlada glasati za rezoluciju. No očito je da otvranje ovih bolnih tema stvara  nelagodu Vladi i Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD-a. Vlada je predložila i amandmane na rezoluciju kojima bi se dodatno individualizirala krivica za genocid i da se skine etiketiranje srpskom narodu koje ionako ne postoji u prijedlogu rezolucije.

Srbijanski režimski mediji vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice.Narativ ima dva smjera. Prvim se potenciraju zločini Armije BiH nad srpskim civilima i konstantni teror koji su u Podrinju trpili od snaga Nasera Orića sve do kraja rata. Orić, kome se kasnije neuspješno sudilo u Hagu je, po srbijanskim medijima, prije „osvete“ u Srebrenici pobio do tri i po hiljade Srba, „uglavnom žena, dece i staraca“, što je , tvrde,  izazvalo razumljivu odmazdu nad muslimanskim dželatima krajem rata. To je ponovio i predsjednik RS-a Milorad Dodik na skupu u Banja Luci 18. aprila ove godine u znak protesta zbog rezolucije. Dodik je rekao da „3.5 hiljade Srba koji su ubijeni u Srebrenici i Bratuncu niko ne spominje” i da je „to bio zločin na kraju rata, nakon zamora, mržnje i stradanja, osveta, ali to nije bio genocid”. I Ana Brnabić, predsjednica srbijanske Skupštine je optužila „one koji sponzorišu rezoluciju da ne pokazuju ni žaljenje ni pijetet“ već „diskvalifikaciju za celi srpski narod“.

Drugi smjer narativa potencira teorije zavjera i da zapravo nije ubijeno osam hiljada muškaraca i dječaka već da su zapadne službe, prije svega britanska i američka, organizovale preko srpskih izdajnika u Vojsci Republike Srpske (VRS) strijeljanje do hiljadu zarobljenih suparničkih vojnika. Tako da na kraju ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima.

Činjenice kažu ovako. Kada je uz američku podršku i pomoć Dodik došao na vlast u RS (koja je spašena od vojnog sloma upravo od istih Amerikanaca), on je tada javno koristio riječ „genocid“ u opisu dešavanja u Srebrenici jula 1995.  Komisija Vlade RS koja je ustanovljena pod premijerom Draganom Mikerevićem je od decembra 2003. do jula 2004. izvršila rekonstrukciju događaja na osnovu vojnih i policijskih dokumenata RS-a. U Komisiji je bilo pet Srba, jedan Bošnjak i jedan Britanac iz međunarodne zajednice. Zaključci Komisije da su od 10. od 19. jula 1995. snage RS-a zarobile i pogubile između 7,800 i 8,000 Bošnjaka su usvojeni jednoglasno. Usvojila ih je i kasnija Vlada premijera RS-a Pera Bukejlovića. Naknadno će Dodikova vlast reći da su zaključci doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice pa je 2019. godine formirana nova Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine. „Nezavisna“ komisija je rekla da nije bilo genocida i da „pogubljenje 2.500 do 3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari…predstavlja ratni zločin“. Svi ostali su stradali u borbama prilikom proboja ili umrli od drugih uzroka.

Sadašnje srbijanske narative o paljenju 50 srpskih sela oko Srebrenice, masakre civila (ravno 3.267 ubijenih) od strane Orićevih vojnika najbolje negiraju izvještaji institucija i vojnih komandanata Srba. Prema podacima RS-ovog Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići poginulo je ukupno 2,385 Srba. Žrtve su određene prema mjestu stradanja. To je 882 osobe manje u odnosu na propagandističke brojke. Do 3,267 stradala se stiglo dodavanjem stradalih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi morali predati nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama. Od 2,385 stvarno poginulih iz tih opština su 1,974 bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“.

Najviše Srba je poginulo na početku agresije na BiH 1992.  – 1,489 – od toga 273 civila, 1,201 vojnika i 15 imaju nepoznat status. U ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) je poginulo 896 Srba od čega su 114 bili civili. Ovo se u velikoj mjeri slaže sa pismom generala Ratka Mladića od 10. jula 1995. godine poslatom komadantu UNPROFOR-a  generalu Rupertu Smitu. U pismu Mladić navodi da je „VRS pokrenula ofanzivu na Srebrenicu“ između ostalog jer su prije toga “muslimanske snage ubile 100 i ranile preko 200 Srba”. Mladić navodi stradanja „mnogih srpskih sela duž granice zone i… odvratne zločine protiv civila… spalili su sela Višnjica i Banja Lučica, ubivši njihove stanovnike“. Ove brojke su u ogromnoj koliziji sa navodnih preko 3 hiljada masakriranih Srba. Nesporno je da je nekoliko dana prije napada na Srebrenicu napadnuto selo Višnjica i da su ubijene 4 starije osobe. Poginuo je i jedan vojnik VRS-a.

Snage 28. divizije Armije BiH i/ili oni koji su ih pratili u stopu radi pljačke  ( pretežno hrane jer je u opkoljenjoj Srebrenici  harala glad)  počinili su i druge dokazane zločine protiv srpskih civila. Desetine civila su ubijeni u Skelanima u januaru 1993. (uključujući i majku sa dvoje maloljetne djece od 5 i 12 godina dok su pokušavali pobjeći u Srbiju), Zalazju (na Petrovdan 12.jula 1992. – uključujući i pogubljenje 30-tak zarobljenih vojnika), Bjelovac i druga mjesta što su nesporno urtvrdili i BiH sudovi i Hag. Nekoliko civila je stradalo i u Kravicama na julijanski Božić 1993. što se u Srbiji potencira. Međutim, Kravice su bila legitimna vojna meta zbog skladišta municije i artiljerijske baze VRS-a odakle je gađana Srebrenica. Najveći dio  ubijenih –  46 Srba po jednom, ili 49 po drugom izvještaju – su bili pripadnici VRS-a, seoskih straža i vojnih lica iz Srbije.

Domaća tužilaštva i Hag su uradili loš posao u procesuiranju tih zločina za koje Srbi imaju pravo biti ogorčeni. Međutim, podrinjski  Bošnjaci imaju i te kako  pravo biti ogorčeni na ista tužilaštva zbog zločina iz 1992. (Preko 3 hiljade ubijenih Bošnjaka) i čišćenja Bratunca, Višegrada, Zvornika i drugih mjesta gdje su bili većina prije rata. Do tada će se balkanske prljavštine i kriminal pokrivati Srebrenicom i drugim stratištima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo