Povežite se sa nama

MONITORING

PRESTROJAVANJA U PARLAMENTU: Demokratija u hodniku

Objavljeno prije

na

Nije lako ni pažljivim posmatračima da proprate ko koga u Skupštini Crne Gore predstavlja, ko je koga napustio, ko se kome pridružio, ni ko je, u krajnjem, koga izglasao. Izvjesno je samo da je klub nezavisnih poslanika najbrže rastuća struktura u parlamentu i da bi, ako se ovako nastavi, lako mogao postati drugi po broju narodnih predstavnika. Još godina i po ima do narednih redovnih izbora, narodna volja iskazana na onima 14. oktobra 2012 – fluktuira.

Prema podacima sa sajta Skupštine klub samostalnih poslanika čine Mladen Bojanić, šef kluba, dr Novica Stanić, mr Dritan Abazović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Obrad Gojković. Nakon raskola u SNP-u i želje poslanika te partije koji su napustili politiku partijskog šefa Srđana Milića da formiraju poseban poslanički klub iz skupštinskih stručnih službi stiglo je tumačenje da nezavisni poslanici mogu formirati samo jedan klub. Još se tačno ne zna koje će sve promjene u poslaničkim klubovima izazvati odlazak Miodraga Lekića sa čela Demokratskog fronta.

Na pitanje da li očekuje porast broja članova šef kluba samostalnih poslanika Mladen Bojanić za Monitor kaže da nije imao kontakte ni sa kim, te da o najavama da će se pojedini poslanici priključiti Demosu Miodraga Lekića zna samo ono što se moglo vidjeti u medijima.

,,Ukoliko se odluče da pristupe našem klubu, mogu očekivati tehničku saradnju koju imamo i među sadašnjim članovima. Imamo jednu kancelariju, ne mnogo uslovnu, ali imamo i široku demokratiju – svako je zadržao pravo da glasa onako kako smatra da treba. Oko toga ko će u kojem trenutku nastupati u ime kluba se dogovaramo”, kaže Bojanić. On ne isključuje mogućnost da bi klubu uskoro mogla trebati još neka kancelarija.

Na prethodnim izborima koalicija Evropska Crna Gora osvojila je 39 mandata. Iznutra, podijeljeni su tako da 30 pripadne DPS-u, osam SDP-u i jedan Liberalnoj partiji. Partije manjinskih naroda, sjetićete se, utrkivale su se koja će koaliciji okupljenoj oko Mila Đukanovića dodati glasove za formiranje vlasti. Bošnjačka stranka imala je da ponudi tri mandata, Hrvatska građanska inicijativa – jedan, dvije albanske koalicije – dva mandata.

Već su i ptice otpjevale šta su imale oko odnosa između DPS-a i SDP-a. Tačno je da DPS ne može svaki put računati da će neki od vladinih predloga dobiti većinu u parlamentu, ali razmatranje opozicione ideje o prelaznoj vladi pokazalo je da SDP uz DPS stoji – postojano. Liše Džavida Šabovića.

S vremena na vrijeme neki od predstavnika manjinskih naroda potegne pitanje iznevjerenih očekivanja, najčešće u pola glasa. Potpredsjednik Force i poslanik u crnogorskom parlamentu Genci Nimanbegu tako je početkom godine ocijenio da ,,dosadašnja realizacija koalicionog sporazuma te partije sa DPS-om nije na zadovoljavajućem nivou, te da je potrebno otvoriti to pitanje i preispitati sporazum”. To se obično završi nečijim uhljebljenjem ili nekim sličnim premijerovim darom.

Oba poslanička mjesta albanske parije su osvojile nastupajući u koalicijama, na šta ih je, kako je Monitor već pisao, prisilio novi izborni zakon. Dio predizbornih sporazuma bile su i odredbe po kojima su poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj i funkcioner Force Genci Nimanbegu trebali da već krajem prošle godine ustupe poslanička mjesta predsjedniku GI Vaselju Siništaju i lideru Demokratskog saveza u CG Mehmetu Bardhiju. Nemaju namjeru.

Neuporedivo je zaminljivije u opozicionim redovima. Početna pozicija bila je da Demokratski front ima 20, Socijalistička narodna partija devet, Pozitivna sedam poslaničkih mjesta. Prelazni rok otvorio je, napuštanjem kluba još u ljeto 2013, poslanik Pozitivne Zoran Miljanić. Nešto kasnije on se priključio Građanskom klubu Demokratskog fronta.

U proljeće 2014, zbog nesporazuma sa vrhom Nove srpske demokratije, klub Demokratskog fronta napustio je dugogodišnji poslanik iz Pljevalja Novica Stanić. Nakon razlaza u Pozitivnoj, krajem 2014, klub te partije napustila su dva poslanika: Dritan Abazović i Mladen Bojanić. Uz predsjednika partije Darka Pajovića ostalo je troje poslanika.

Razlaz u Socijalističkoj narodnoj partiji umanjio je poslanički klub te stranke za tri poslanika. Otišli su Neven Gošović, Velizar Kaluđerović i Obrad Gojković, ostalo ih je šest.

Šta će se zbivati u klubu Demokratskog fronta zasad nije moguće predvidjeti. Za početak, klub Demokratskog fronta ostao je bez šefa. Podnoseći ostavku na tu funkciju Goran Danilović je kazao da to čini zbog toga što se koncepcijski i politički razlikuje od većine u Predsjedništvu, prije svega Nove. Po njegovom mišljenju, bilo bi logičnije da je Nova formirala svoj klub. „I da smo ostali u najboljim odnosima sa svojim prijateljima iz DF-a, sačekali konstituisanje novog Lekićevog političkog subjekta i nastavili saradnju sa njim odmah. Vjerujem da bi to bila pobjednička priča”, pojasnio je Danilović.

Članovi Građanskog kluba DF-a najavili su da će svoje političko djelovanje nastaviti u okviru Lekićevog Demos-a.

Konstituenti Demokratskog fronta, prema skupštinskim dokumentima su Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Demokratska stranka jedinstva i grupa građana Milan Knežević.

Knežević je ovih dana osnovao Demokratsku narodnu partiju, koja će nastaviti da politički djeluje u okviru DF. Janko Vučinić osnovao je Radničku partiju i sudeći po nezadovoljstvu koje je javno iskazao zbog Lekićevog odlaska, ostaće u ostatku Fronta.

Demokratska stranka jedinstva partija je koju je svojevremeno osnovao dugogodišnji politički funkcioner Zoran Žižić i na njenom je čelu ljekar iz Berana dr Radovan Asanović. On je najavio da će podržati političku partiju Miodraga Lekića, Demos.

,,Povodom najnovijih političkih dešavanja u DF-u, koja su doprinijela da najistaknutiji lider crnogorske opozicije, Lekić, napusti ovaj savez, Predsjedništvo DSJ smatra da su se stekli uslovi za funkcionalno objedinjavanje opozicionih snaga na novim temeljima”, kazao je Asanović.

Kako su prenijeli podgorički mediji, Asanović je kazao da, imajući u vidu da je Lekićevim odlaskom prestao da postoji izvorni DF, DSJ će formirati poslanički klub sa poslanicima koji su osnivači ili podržavaju Demos. Priključenje Demosu ranije je najavio poslanik Zoran Miljanić.

Skupštinski poslovnik propisuje da klub poslanika čine najmanje tri poslanika, te da klub sačinjavaju poslanici koji pripadaju istoj političkoj partiji ili koaliciji. ,,Poslanici iz jedne političke partije mogu obrazovati samo jedan klub poslanika”, piše u Poslovniku, a tu je i odredba iz ,,stava 5” prema kojoj ,,Klub poslanika mogu obrazovati udruživanjem i najmanje tri poslanika iz različitih političkih partija”. U narednom stavu piše da “jedan klub poslanika mogu udruživanjem obrazovati i poslanici koji ne pripadaju političkim partijama, poslanici izabrani sa izborne liste grupe građana i poslanici koji ne obrazuju klub u smislu stava 5 ovog člana”. Koliko je to zapravo klubova – debelo se mora tumačiti.

Moguće je da kao klub iz ,,stava 5” važi poslanički klub koji okuplja poslanike Force, Albanske alternative, HGI I LP, da se klub samostalnih poslanika računa kao drugi – onda za treći nema mjesta.

U svakom slučaju, prema Poslovniku, Generalni sekretar Skupštine, u dogovoru sa predsjednikom Skupštine, odnosno Kolegijumom predsjednika, obezbjeđuje klubovima poslanika prostorne i druge tehničke uslove za rad, srazmjerno broju članova kluba. Ako predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić drugačije ne odluči.

,,Naš Poslovnik je ostao nedorečen bar na stotinak mjesta, posebno u dijelu koji se odnosi na broj klubova poslanika. Ipak, Poslovnik nije presudno uticao na odluku Kolegijuma da se ne formiraju novi klubovi, nego pare i prostor. I za dosad formirane klubove morali smo da pregrađujemo hodnike” kaže u izjavi za Monitor Džavid Šabović, predsjednik Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore.

Bilo bi važno da narodni izabranici u Skupštini što prije smisle šta će i kako će u susret narednim izborima. Ko zna šta hoće – može da krene i iz hodnika.

SDP – PRIPREME ZA KONGRES
Čiji si ti mali

Osmi kongres SDP-a održaće se 3. juna pod sloganom Četvrt vijeka na pravoj strani istorije. Gdje su u toj istoriji onih osamsto miliona vjerovatno će se saznati u nastavku priprema za kongres. Iako se doskora smatralo da će Ranko Krivokapić biti jedini kandidat za predsjednika parije, ministar saobraćaja i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović potvrdio je da će mu biti pprotivkandidat. O Brajovićevoj kandidaturi dosad su se pojavile dvije vrste priča. Jedna kazuje da je riječ o igrokazu kojim se SDP namjerava predstaviti kao demokratska stranka u kojoj se gaji borba različitih mišljenja i tome slično. Druga je mnogo atraktivnija i glasi: Milo ruši Ranka. Na pitanje da li je Brajović ozbiljan kandidat za predsjednika jedan od izvora Monitora iz SDP-a kaže: ,,Ozbiljan je, ali Milov”. Ako je Ivan Milov, čiji je Ranko – logično je pitanje, samo, zasad, nema odgovor.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo