Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJE NA MEĐUNARODNIM ARBITRAŽAMA: Skriveni partneri potražuju milijardu

Objavljeno prije

na

Daleko od očiju javnosti, mimo parlamentarne ili bilo kakve druge kontrole, odvija se crnogorski ,,posao stoljeća”. Nije tu riječ o autoputu i njegovim (i)racionalnostima, podvodnom elektroprenosnom kablu, novim elektranama ili već zaboravljenim projektima Monte Karlo u Budvi, Dubai na Velikoj Plaži, Marovići na Jazu…Novija je ovo i mnogo ozbiljnija priča.

Moguće već za dvije, a najkasnije za pet godina, znaćemo sudbinu arbitražnih zahtijeva kojima dojučerašnji ,,strateški investitori” od Vlade Crne Gore potražuju naknade vrijedne stotine miliona eura. Zato će, bez obzira na ishod arbitražnih postupaka, ostati nepoznat identitet stvarnih vlasnika koji su skriveni iza razno-raznih of-šor kompanija sa kojima su poslovale vlade pod komandom DPS-ovih premijera: Filipa Vujanovića, Mila Đukanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića.

Ma koliko ta tajna koštala građane Crne Gore – ceh neće biti mali.

Advokati Centralno evropske aluminijumske kompanije (CEAC), jedne od of-šor ekspozitura milijardera Olega Deripaske preko koje je ruski tajkun gazdovao Kombinatom aluminijuma, saopštili su, sredinom marta, da su protiv Crne Gore pokrenuli arbitražni postupak kojim zahtijevaju 600 miliona eura kao naknadu za pretrpljenu štetu!?

Prema saopštenju CEAC-ovih advokata osnov za tužbu je navodno kršenja Sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti investicija koji je, prije desetak godina, zaključen između Republike Kipar i tadašnje Državne zajednice SCG. Odštetni zahtjev se, kažu, zasniva na ,,nezakonitom miješanju Vlade u ulaganja CEAC-a u Kombinat aluminijuma”. Detalji tužbe nijesu poznati, pošto je tajnost postupka jedno od obilježja po kojima se razlikuju arbitražni od sudskih procesa.

Zato se ne zna ni da li će kao olakšavajuća okolnost biti uzeto to što su građani Crne Gore već platili 140-150 miliona eura državnih garancija za kredite koje je iskoristio CEAC (ne i KAP) u prethodne dvije godine. Zapravo, prema danas aktuelnim tumačenjima, tim novcem je plaćeno Deripaskino odustajanje od prvog arbitražnog postupka protiv Crne Gore. Njega su, pred arbitražom u Frankfurtu, advokati tajkuna bliskog režimu Vladimira Putina započeli sredinom 2006. godine, zahtijevajući odštetu veću od 300 miliona eura. Crnogorski zvaničnici su se ovom zahtijevu prvo izrugivali, onda najavljivali kontratužbu, da bi se na kraju zadovoljili Sporazumom o poravnanju, koji je ugovoren i potpisan 2009. godine.

U tom momentu je CEAC kršio praktično sve odredbe do tada važećeg kupoprodajnog Ugovora. Naši zvaničnici to pominju sada. Tada su se pravili i slijepi i gluvi za sve koji su predlagali da se Ugovor sa Deripaskom i njegovim partnerima raskine na štetu kupca (do danas se ne zna ko je vlasnik trećine CEAC-a, pa se ,,osnovano sumnja” da u tom vlasništvu udio imaju i domaći ,,igrači”).

Upravo je taj Sporazum o poravnanju, odnosno njegovo navodno kršenje od strane Vlade, poslužio kao osnov za arbitražni postupak koji je CEAC pokrenuo u novembru prošle godine, zahtijevajući od Crne Gore naknadu od 100 miliona eura. Iz Vlade je, nedugo zatim, ozvaničeno: ,,Ministarstvo ekonomije je 21. novembra primilo od advokata iz kancelarije Graf von Vestflalen iz Njemačke obavještenje o arbitraži kojim su CEAC i En plus grupa počeli arbitražni postupak protiv Crne Gore na osnovu Ugovora o poravnanju koji je zaključen 16. novembra 2009. godine. Za ovaj arbitražni postupak nadležna je ad hoc arbitraža, u vijeću od tri arbitra, sa sjedištem u Beču, pri čemu se postupak vodi na engleskom jeziku”.

,,Arbitražni proces pred sudom u Beču trebalo bi da počne za nekoliko mjeseci i trajaće dugo”, izjavio je Branko Vujović, nekadašnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede, bivši ministar ekonomije, a odnedavno i predsjednik Radne grupe za arbitražne sporove Vlade sa njenim privatizacionim partnerima. ,,Naš zadatak je da prikupljamo informacije koje ćemo ustupiti timu koji će predstavljati Crnu Goru u arbitražnom postupku. Naš posao, za razliku od njihovog, neće biti skup”, optimista je Vujović, ,,ali koliko će sve to da košta još ne znamo. Bitno je reći i da će troškove postupka snositi strana koja izgubi spor.”

Za razliku od Vujovića, pravni stručnjaci kažu da proces međunarodne arbitraže nije ni jednostavan ni predvidljiv. ,,U zemljama Balkana nije lako pronaći ljude koji dovoljno poznaju postupak arbitraže, zato nije rijetkost da se loše procijeni kako će se ona završiti”, upozorava Beograđanin Milan Kovačević, međunarodno priznat konsultant za strana ulaganja i arbitraže. Kovačević objašnjava kako se ,,međunarodne ad hoc arbitraže ugovaraju u zemljama gdje nema dovoljno povjerenja u domaći pravni sistem, tako da je to praksa i u većini ex-jugoslavenskih republika.”

Paralelno sa pričom o stečaju Kombinata aluminijuma i nesporazumima Đukanovićeve Vlade sa njegovim nekadašnjim vlasnicima, u toku je još jedan sličan arbitražni postupak. Bivši vlasnik nikšićke Željezare kompanija MNSS, i sa njom povezana firma Rekupero, od Crne Gore potražuju 72 miliona eura, na ime izgubljenih investicija i kredita odobrenih nikšićkoj kompaniji prije nego što je ona, na zahtjev radnika, otišla u stečaj. Ta arbitraža je počela 17. maja prošle godine u Parizu.

Vlada je, i u ovom postupku zadužila Branka Vujovića da koordinira radom državnih službi i potpomaže, bez tendera, angažovane advokatske timove iz Beograda i Beča. Treba znati kako je upravo on potpisnik Ugovora o poravnanju koje su prethodne vlade potpisale i sa CEAC-om i sa MNSS-om, kada je postalo jasno da kupci privatizovanih preduzeća u Nikšiću i Podgorici nijesu u stanju da ispune preuzete obaveze. Pokazaće se koliko je to bilo mudro. I kome je šta donijelo.

Uglavnom, arbitraže postaju sastavni dio crnogorske privatizacije.

Tačno prije deset godina, u proljeće 2004. godine, Grčki Helenik Petroleum (kupac kotorskog Jugopetrola) najavio je započinjanje postupka pred Arbitražnim tijelom u Londonu zbog, kako je navedeno, ,,nepoštovanje duha i nekih odredbi ugovora o privatizaciji Jugopetrola, što se ogleda kroz osnivanje i početak rada kompanije Montenegro bonus”. Grci su tada najavili da će se ,,u arbitraži razmatrati i, eventualno, revidirati sve tačke privatizacionog ugovora”. I naglasili kako ,,ni po koju cijenu neće napustiti Crnu Goru”. O epilogu tog procesa nikada nijesmo zvanično obaviješteni.

Zato znamo da je ugovorena dokapitalizacija, jedna od najvažnijih odredbi kupoprodajnog ugovora, godinama kasnila zbog trivijalnog propusta u kupoprodajnom Ugovoru za koji je pravnom savjetniku tadašnjeg Savjeta za privatizaciju Marku Harisonu plaćeno tri miliona maraka. Znamo i to da su Branko Vujović i Veselin Vukotić oslobođeni optužbi za kršenje zakona tokom ove privatizacije nakon što su ostali članovi Savjeta posvjedočili kako su važeće zakone kršili – zajedno.

Arbitraže su, potom, pokretali i bivši vlasnici nikšićke Livnice Gati, CEAC, više stranih banaka sa filijalama u Crnoj Gori.

Od avgusta prošle godine, nakon što je postalo izvjesno da parlament ne pristaje na dil po kome bi Vlada EPCG-u oprostila poreski dug veći od 50 miliona eura, mogući arbitražni postupak pominju i predstavnici italijanskog A2A, suvlasnici Elektroprivrede od 2009. godine. Italijani prijete da će u Vašingtonu pokrenuti arbitražni postupak kojim će tražiti naknadu od 526 miliona eura (430 miliona ulaganja i 96 miliona na ime izgubljene dobiti, uglavnom zbog neisplativih aranžmana sa KAP-om).

,,Najavljena arbitraža je samo farsa”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković, upozoravajući ,,Najveći akcionari u A2A su, u stvari, naši domaći tajkuni. Milo Đukanovićev je režiser svih privatizacija i sve je to odrađeno u njegovoj netransparentnoj varijanti…”.

Najave moguće arbitraže stižu i iz Budve. Prema argumentima kojima ministar Branimir Gvozdenović straši poslanike pozicije i opozicije u Skupštini, grčki Adriatik properties (vlasnička struktura te firme je sve veća nepoznanica) kao zakupac hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža tražiće 50 miliona odštete ukoliko mu se, u vidu aneksa ugovora, ne ponude benefiti koji podrazumijevaju višemilionske uštede na ime rente i višedecenijsko produženje zakupa. Spor je, kažu, nastao zbog urbanističkih propusta lokalnih vlasti koje, treba li podsjećati, predvodi – DPS.

Lider PzP Nebojša Medojević jedan je od onih koji ne vjeruju u slučajnosti. ,,Građani Crne Gore moraju shvatiti da je to još jedan u nizu korupcionaških poslova vrhuške režima, koja se u tajnim dilovima sa takozvanim investitorima debelo ugradila u pljačkanje države”, kaže on.

Nadležni iz pravosuđa ćute. A privatizacioni taksimetar neumoljivo otkucava – obistini li se pesimistički scenario po kome bi Crna Gora mogla izgubiti sve započete i najavljene arbitraže, ukupan ceh bi se mogao opasno primaći iznosu od 1,5 milijardi eura. To bi značilo kako je svaki od 700 hiljada stanovnika Crne Gore, samo po ovom osnovu, nekome dužan 2.150 eura. Kome?

Ili je važnije pitanje – da li ste spremni da odluku o tom i tolikom novcu prepustite Đukanoviću, Vujoviću i njihovim, domaćim i stranim, partnerima iz promašenih privatizacionih poslova?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo