Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJE NA MEĐUNARODNIM ARBITRAŽAMA: Skriveni partneri potražuju milijardu

Objavljeno prije

na

Daleko od očiju javnosti, mimo parlamentarne ili bilo kakve druge kontrole, odvija se crnogorski ,,posao stoljeća”. Nije tu riječ o autoputu i njegovim (i)racionalnostima, podvodnom elektroprenosnom kablu, novim elektranama ili već zaboravljenim projektima Monte Karlo u Budvi, Dubai na Velikoj Plaži, Marovići na Jazu…Novija je ovo i mnogo ozbiljnija priča.

Moguće već za dvije, a najkasnije za pet godina, znaćemo sudbinu arbitražnih zahtijeva kojima dojučerašnji ,,strateški investitori” od Vlade Crne Gore potražuju naknade vrijedne stotine miliona eura. Zato će, bez obzira na ishod arbitražnih postupaka, ostati nepoznat identitet stvarnih vlasnika koji su skriveni iza razno-raznih of-šor kompanija sa kojima su poslovale vlade pod komandom DPS-ovih premijera: Filipa Vujanovića, Mila Đukanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića.

Ma koliko ta tajna koštala građane Crne Gore – ceh neće biti mali.

Advokati Centralno evropske aluminijumske kompanije (CEAC), jedne od of-šor ekspozitura milijardera Olega Deripaske preko koje je ruski tajkun gazdovao Kombinatom aluminijuma, saopštili su, sredinom marta, da su protiv Crne Gore pokrenuli arbitražni postupak kojim zahtijevaju 600 miliona eura kao naknadu za pretrpljenu štetu!?

Prema saopštenju CEAC-ovih advokata osnov za tužbu je navodno kršenja Sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti investicija koji je, prije desetak godina, zaključen između Republike Kipar i tadašnje Državne zajednice SCG. Odštetni zahtjev se, kažu, zasniva na ,,nezakonitom miješanju Vlade u ulaganja CEAC-a u Kombinat aluminijuma”. Detalji tužbe nijesu poznati, pošto je tajnost postupka jedno od obilježja po kojima se razlikuju arbitražni od sudskih procesa.

Zato se ne zna ni da li će kao olakšavajuća okolnost biti uzeto to što su građani Crne Gore već platili 140-150 miliona eura državnih garancija za kredite koje je iskoristio CEAC (ne i KAP) u prethodne dvije godine. Zapravo, prema danas aktuelnim tumačenjima, tim novcem je plaćeno Deripaskino odustajanje od prvog arbitražnog postupka protiv Crne Gore. Njega su, pred arbitražom u Frankfurtu, advokati tajkuna bliskog režimu Vladimira Putina započeli sredinom 2006. godine, zahtijevajući odštetu veću od 300 miliona eura. Crnogorski zvaničnici su se ovom zahtijevu prvo izrugivali, onda najavljivali kontratužbu, da bi se na kraju zadovoljili Sporazumom o poravnanju, koji je ugovoren i potpisan 2009. godine.

U tom momentu je CEAC kršio praktično sve odredbe do tada važećeg kupoprodajnog Ugovora. Naši zvaničnici to pominju sada. Tada su se pravili i slijepi i gluvi za sve koji su predlagali da se Ugovor sa Deripaskom i njegovim partnerima raskine na štetu kupca (do danas se ne zna ko je vlasnik trećine CEAC-a, pa se ,,osnovano sumnja” da u tom vlasništvu udio imaju i domaći ,,igrači”).

Upravo je taj Sporazum o poravnanju, odnosno njegovo navodno kršenje od strane Vlade, poslužio kao osnov za arbitražni postupak koji je CEAC pokrenuo u novembru prošle godine, zahtijevajući od Crne Gore naknadu od 100 miliona eura. Iz Vlade je, nedugo zatim, ozvaničeno: ,,Ministarstvo ekonomije je 21. novembra primilo od advokata iz kancelarije Graf von Vestflalen iz Njemačke obavještenje o arbitraži kojim su CEAC i En plus grupa počeli arbitražni postupak protiv Crne Gore na osnovu Ugovora o poravnanju koji je zaključen 16. novembra 2009. godine. Za ovaj arbitražni postupak nadležna je ad hoc arbitraža, u vijeću od tri arbitra, sa sjedištem u Beču, pri čemu se postupak vodi na engleskom jeziku”.

,,Arbitražni proces pred sudom u Beču trebalo bi da počne za nekoliko mjeseci i trajaće dugo”, izjavio je Branko Vujović, nekadašnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede, bivši ministar ekonomije, a odnedavno i predsjednik Radne grupe za arbitražne sporove Vlade sa njenim privatizacionim partnerima. ,,Naš zadatak je da prikupljamo informacije koje ćemo ustupiti timu koji će predstavljati Crnu Goru u arbitražnom postupku. Naš posao, za razliku od njihovog, neće biti skup”, optimista je Vujović, ,,ali koliko će sve to da košta još ne znamo. Bitno je reći i da će troškove postupka snositi strana koja izgubi spor.”

Za razliku od Vujovića, pravni stručnjaci kažu da proces međunarodne arbitraže nije ni jednostavan ni predvidljiv. ,,U zemljama Balkana nije lako pronaći ljude koji dovoljno poznaju postupak arbitraže, zato nije rijetkost da se loše procijeni kako će se ona završiti”, upozorava Beograđanin Milan Kovačević, međunarodno priznat konsultant za strana ulaganja i arbitraže. Kovačević objašnjava kako se ,,međunarodne ad hoc arbitraže ugovaraju u zemljama gdje nema dovoljno povjerenja u domaći pravni sistem, tako da je to praksa i u većini ex-jugoslavenskih republika.”

Paralelno sa pričom o stečaju Kombinata aluminijuma i nesporazumima Đukanovićeve Vlade sa njegovim nekadašnjim vlasnicima, u toku je još jedan sličan arbitražni postupak. Bivši vlasnik nikšićke Željezare kompanija MNSS, i sa njom povezana firma Rekupero, od Crne Gore potražuju 72 miliona eura, na ime izgubljenih investicija i kredita odobrenih nikšićkoj kompaniji prije nego što je ona, na zahtjev radnika, otišla u stečaj. Ta arbitraža je počela 17. maja prošle godine u Parizu.

Vlada je, i u ovom postupku zadužila Branka Vujovića da koordinira radom državnih službi i potpomaže, bez tendera, angažovane advokatske timove iz Beograda i Beča. Treba znati kako je upravo on potpisnik Ugovora o poravnanju koje su prethodne vlade potpisale i sa CEAC-om i sa MNSS-om, kada je postalo jasno da kupci privatizovanih preduzeća u Nikšiću i Podgorici nijesu u stanju da ispune preuzete obaveze. Pokazaće se koliko je to bilo mudro. I kome je šta donijelo.

Uglavnom, arbitraže postaju sastavni dio crnogorske privatizacije.

Tačno prije deset godina, u proljeće 2004. godine, Grčki Helenik Petroleum (kupac kotorskog Jugopetrola) najavio je započinjanje postupka pred Arbitražnim tijelom u Londonu zbog, kako je navedeno, ,,nepoštovanje duha i nekih odredbi ugovora o privatizaciji Jugopetrola, što se ogleda kroz osnivanje i početak rada kompanije Montenegro bonus”. Grci su tada najavili da će se ,,u arbitraži razmatrati i, eventualno, revidirati sve tačke privatizacionog ugovora”. I naglasili kako ,,ni po koju cijenu neće napustiti Crnu Goru”. O epilogu tog procesa nikada nijesmo zvanično obaviješteni.

Zato znamo da je ugovorena dokapitalizacija, jedna od najvažnijih odredbi kupoprodajnog ugovora, godinama kasnila zbog trivijalnog propusta u kupoprodajnom Ugovoru za koji je pravnom savjetniku tadašnjeg Savjeta za privatizaciju Marku Harisonu plaćeno tri miliona maraka. Znamo i to da su Branko Vujović i Veselin Vukotić oslobođeni optužbi za kršenje zakona tokom ove privatizacije nakon što su ostali članovi Savjeta posvjedočili kako su važeće zakone kršili – zajedno.

Arbitraže su, potom, pokretali i bivši vlasnici nikšićke Livnice Gati, CEAC, više stranih banaka sa filijalama u Crnoj Gori.

Od avgusta prošle godine, nakon što je postalo izvjesno da parlament ne pristaje na dil po kome bi Vlada EPCG-u oprostila poreski dug veći od 50 miliona eura, mogući arbitražni postupak pominju i predstavnici italijanskog A2A, suvlasnici Elektroprivrede od 2009. godine. Italijani prijete da će u Vašingtonu pokrenuti arbitražni postupak kojim će tražiti naknadu od 526 miliona eura (430 miliona ulaganja i 96 miliona na ime izgubljene dobiti, uglavnom zbog neisplativih aranžmana sa KAP-om).

,,Najavljena arbitraža je samo farsa”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković, upozoravajući ,,Najveći akcionari u A2A su, u stvari, naši domaći tajkuni. Milo Đukanovićev je režiser svih privatizacija i sve je to odrađeno u njegovoj netransparentnoj varijanti…”.

Najave moguće arbitraže stižu i iz Budve. Prema argumentima kojima ministar Branimir Gvozdenović straši poslanike pozicije i opozicije u Skupštini, grčki Adriatik properties (vlasnička struktura te firme je sve veća nepoznanica) kao zakupac hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža tražiće 50 miliona odštete ukoliko mu se, u vidu aneksa ugovora, ne ponude benefiti koji podrazumijevaju višemilionske uštede na ime rente i višedecenijsko produženje zakupa. Spor je, kažu, nastao zbog urbanističkih propusta lokalnih vlasti koje, treba li podsjećati, predvodi – DPS.

Lider PzP Nebojša Medojević jedan je od onih koji ne vjeruju u slučajnosti. ,,Građani Crne Gore moraju shvatiti da je to još jedan u nizu korupcionaških poslova vrhuške režima, koja se u tajnim dilovima sa takozvanim investitorima debelo ugradila u pljačkanje države”, kaže on.

Nadležni iz pravosuđa ćute. A privatizacioni taksimetar neumoljivo otkucava – obistini li se pesimistički scenario po kome bi Crna Gora mogla izgubiti sve započete i najavljene arbitraže, ukupan ceh bi se mogao opasno primaći iznosu od 1,5 milijardi eura. To bi značilo kako je svaki od 700 hiljada stanovnika Crne Gore, samo po ovom osnovu, nekome dužan 2.150 eura. Kome?

Ili je važnije pitanje – da li ste spremni da odluku o tom i tolikom novcu prepustite Đukanoviću, Vujoviću i njihovim, domaćim i stranim, partnerima iz promašenih privatizacionih poslova?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo