Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJE NA MEĐUNARODNIM ARBITRAŽAMA: Skriveni partneri potražuju milijardu

Objavljeno prije

na

vujovic

Daleko od očiju javnosti, mimo parlamentarne ili bilo kakve druge kontrole, odvija se crnogorski ,,posao stoljeća”. Nije tu riječ o autoputu i njegovim (i)racionalnostima, podvodnom elektroprenosnom kablu, novim elektranama ili već zaboravljenim projektima Monte Karlo u Budvi, Dubai na Velikoj Plaži, Marovići na Jazu…Novija je ovo i mnogo ozbiljnija priča.

Moguće već za dvije, a najkasnije za pet godina, znaćemo sudbinu arbitražnih zahtijeva kojima dojučerašnji ,,strateški investitori” od Vlade Crne Gore potražuju naknade vrijedne stotine miliona eura. Zato će, bez obzira na ishod arbitražnih postupaka, ostati nepoznat identitet stvarnih vlasnika koji su skriveni iza razno-raznih of-šor kompanija sa kojima su poslovale vlade pod komandom DPS-ovih premijera: Filipa Vujanovića, Mila Đukanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića.

Ma koliko ta tajna koštala građane Crne Gore – ceh neće biti mali.

Advokati Centralno evropske aluminijumske kompanije (CEAC), jedne od of-šor ekspozitura milijardera Olega Deripaske preko koje je ruski tajkun gazdovao Kombinatom aluminijuma, saopštili su, sredinom marta, da su protiv Crne Gore pokrenuli arbitražni postupak kojim zahtijevaju 600 miliona eura kao naknadu za pretrpljenu štetu!?

Prema saopštenju CEAC-ovih advokata osnov za tužbu je navodno kršenja Sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti investicija koji je, prije desetak godina, zaključen između Republike Kipar i tadašnje Državne zajednice SCG. Odštetni zahtjev se, kažu, zasniva na ,,nezakonitom miješanju Vlade u ulaganja CEAC-a u Kombinat aluminijuma”. Detalji tužbe nijesu poznati, pošto je tajnost postupka jedno od obilježja po kojima se razlikuju arbitražni od sudskih procesa.

Zato se ne zna ni da li će kao olakšavajuća okolnost biti uzeto to što su građani Crne Gore već platili 140-150 miliona eura državnih garancija za kredite koje je iskoristio CEAC (ne i KAP) u prethodne dvije godine. Zapravo, prema danas aktuelnim tumačenjima, tim novcem je plaćeno Deripaskino odustajanje od prvog arbitražnog postupka protiv Crne Gore. Njega su, pred arbitražom u Frankfurtu, advokati tajkuna bliskog režimu Vladimira Putina započeli sredinom 2006. godine, zahtijevajući odštetu veću od 300 miliona eura. Crnogorski zvaničnici su se ovom zahtijevu prvo izrugivali, onda najavljivali kontratužbu, da bi se na kraju zadovoljili Sporazumom o poravnanju, koji je ugovoren i potpisan 2009. godine.

U tom momentu je CEAC kršio praktično sve odredbe do tada važećeg kupoprodajnog Ugovora. Naši zvaničnici to pominju sada. Tada su se pravili i slijepi i gluvi za sve koji su predlagali da se Ugovor sa Deripaskom i njegovim partnerima raskine na štetu kupca (do danas se ne zna ko je vlasnik trećine CEAC-a, pa se ,,osnovano sumnja” da u tom vlasništvu udio imaju i domaći ,,igrači”).

Upravo je taj Sporazum o poravnanju, odnosno njegovo navodno kršenje od strane Vlade, poslužio kao osnov za arbitražni postupak koji je CEAC pokrenuo u novembru prošle godine, zahtijevajući od Crne Gore naknadu od 100 miliona eura. Iz Vlade je, nedugo zatim, ozvaničeno: ,,Ministarstvo ekonomije je 21. novembra primilo od advokata iz kancelarije Graf von Vestflalen iz Njemačke obavještenje o arbitraži kojim su CEAC i En plus grupa počeli arbitražni postupak protiv Crne Gore na osnovu Ugovora o poravnanju koji je zaključen 16. novembra 2009. godine. Za ovaj arbitražni postupak nadležna je ad hoc arbitraža, u vijeću od tri arbitra, sa sjedištem u Beču, pri čemu se postupak vodi na engleskom jeziku”.

,,Arbitražni proces pred sudom u Beču trebalo bi da počne za nekoliko mjeseci i trajaće dugo”, izjavio je Branko Vujović, nekadašnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede, bivši ministar ekonomije, a odnedavno i predsjednik Radne grupe za arbitražne sporove Vlade sa njenim privatizacionim partnerima. ,,Naš zadatak je da prikupljamo informacije koje ćemo ustupiti timu koji će predstavljati Crnu Goru u arbitražnom postupku. Naš posao, za razliku od njihovog, neće biti skup”, optimista je Vujović, ,,ali koliko će sve to da košta još ne znamo. Bitno je reći i da će troškove postupka snositi strana koja izgubi spor.”

Za razliku od Vujovića, pravni stručnjaci kažu da proces međunarodne arbitraže nije ni jednostavan ni predvidljiv. ,,U zemljama Balkana nije lako pronaći ljude koji dovoljno poznaju postupak arbitraže, zato nije rijetkost da se loše procijeni kako će se ona završiti”, upozorava Beograđanin Milan Kovačević, međunarodno priznat konsultant za strana ulaganja i arbitraže. Kovačević objašnjava kako se ,,međunarodne ad hoc arbitraže ugovaraju u zemljama gdje nema dovoljno povjerenja u domaći pravni sistem, tako da je to praksa i u većini ex-jugoslavenskih republika.”

Paralelno sa pričom o stečaju Kombinata aluminijuma i nesporazumima Đukanovićeve Vlade sa njegovim nekadašnjim vlasnicima, u toku je još jedan sličan arbitražni postupak. Bivši vlasnik nikšićke Željezare kompanija MNSS, i sa njom povezana firma Rekupero, od Crne Gore potražuju 72 miliona eura, na ime izgubljenih investicija i kredita odobrenih nikšićkoj kompaniji prije nego što je ona, na zahtjev radnika, otišla u stečaj. Ta arbitraža je počela 17. maja prošle godine u Parizu.

Vlada je, i u ovom postupku zadužila Branka Vujovića da koordinira radom državnih službi i potpomaže, bez tendera, angažovane advokatske timove iz Beograda i Beča. Treba znati kako je upravo on potpisnik Ugovora o poravnanju koje su prethodne vlade potpisale i sa CEAC-om i sa MNSS-om, kada je postalo jasno da kupci privatizovanih preduzeća u Nikšiću i Podgorici nijesu u stanju da ispune preuzete obaveze. Pokazaće se koliko je to bilo mudro. I kome je šta donijelo.

Uglavnom, arbitraže postaju sastavni dio crnogorske privatizacije.

Tačno prije deset godina, u proljeće 2004. godine, Grčki Helenik Petroleum (kupac kotorskog Jugopetrola) najavio je započinjanje postupka pred Arbitražnim tijelom u Londonu zbog, kako je navedeno, ,,nepoštovanje duha i nekih odredbi ugovora o privatizaciji Jugopetrola, što se ogleda kroz osnivanje i početak rada kompanije Montenegro bonus”. Grci su tada najavili da će se ,,u arbitraži razmatrati i, eventualno, revidirati sve tačke privatizacionog ugovora”. I naglasili kako ,,ni po koju cijenu neće napustiti Crnu Goru”. O epilogu tog procesa nikada nijesmo zvanično obaviješteni.

Zato znamo da je ugovorena dokapitalizacija, jedna od najvažnijih odredbi kupoprodajnog ugovora, godinama kasnila zbog trivijalnog propusta u kupoprodajnom Ugovoru za koji je pravnom savjetniku tadašnjeg Savjeta za privatizaciju Marku Harisonu plaćeno tri miliona maraka. Znamo i to da su Branko Vujović i Veselin Vukotić oslobođeni optužbi za kršenje zakona tokom ove privatizacije nakon što su ostali članovi Savjeta posvjedočili kako su važeće zakone kršili – zajedno.

Arbitraže su, potom, pokretali i bivši vlasnici nikšićke Livnice Gati, CEAC, više stranih banaka sa filijalama u Crnoj Gori.

Od avgusta prošle godine, nakon što je postalo izvjesno da parlament ne pristaje na dil po kome bi Vlada EPCG-u oprostila poreski dug veći od 50 miliona eura, mogući arbitražni postupak pominju i predstavnici italijanskog A2A, suvlasnici Elektroprivrede od 2009. godine. Italijani prijete da će u Vašingtonu pokrenuti arbitražni postupak kojim će tražiti naknadu od 526 miliona eura (430 miliona ulaganja i 96 miliona na ime izgubljene dobiti, uglavnom zbog neisplativih aranžmana sa KAP-om).

,,Najavljena arbitraža je samo farsa”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković, upozoravajući ,,Najveći akcionari u A2A su, u stvari, naši domaći tajkuni. Milo Đukanovićev je režiser svih privatizacija i sve je to odrađeno u njegovoj netransparentnoj varijanti…”.

Najave moguće arbitraže stižu i iz Budve. Prema argumentima kojima ministar Branimir Gvozdenović straši poslanike pozicije i opozicije u Skupštini, grčki Adriatik properties (vlasnička struktura te firme je sve veća nepoznanica) kao zakupac hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža tražiće 50 miliona odštete ukoliko mu se, u vidu aneksa ugovora, ne ponude benefiti koji podrazumijevaju višemilionske uštede na ime rente i višedecenijsko produženje zakupa. Spor je, kažu, nastao zbog urbanističkih propusta lokalnih vlasti koje, treba li podsjećati, predvodi – DPS.

Lider PzP Nebojša Medojević jedan je od onih koji ne vjeruju u slučajnosti. ,,Građani Crne Gore moraju shvatiti da je to još jedan u nizu korupcionaških poslova vrhuške režima, koja se u tajnim dilovima sa takozvanim investitorima debelo ugradila u pljačkanje države”, kaže on.

Nadležni iz pravosuđa ćute. A privatizacioni taksimetar neumoljivo otkucava – obistini li se pesimistički scenario po kome bi Crna Gora mogla izgubiti sve započete i najavljene arbitraže, ukupan ceh bi se mogao opasno primaći iznosu od 1,5 milijardi eura. To bi značilo kako je svaki od 700 hiljada stanovnika Crne Gore, samo po ovom osnovu, nekome dužan 2.150 eura. Kome?

Ili je važnije pitanje – da li ste spremni da odluku o tom i tolikom novcu prepustite Đukanoviću, Vujoviću i njihovim, domaćim i stranim, partnerima iz promašenih privatizacionih poslova?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo