Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVEDEN SVETOZAR MAROVIĆ: Đukanovićev Sanader

Objavljeno prije

na

Očigledno unaprijed isplanirano i dogovoreno privođenje Svetozara Marovića, nekadašnjeg državnog (SFRJ, SRJ, SCG, CG) i političkog (SK i DPS) funkcionera iz samog jezgra tadašnjih centara moći, iznenadilo je samo najnaivnije i neupućene.

Dobro obaviješteni sve ovo najavljuju od sredine ljeta. U avgustu je podnijeto 13 krivičnih prijava protiv uticajnih Budvana/Budvanki i njihovih poslovnih partnera iz zemlje i inostranstva „zbog zloupotrebe položaja” . Među njima Marovićevi čine jaču trećinu: sin, ćerka, brat, strina i tašta privedeni su, neko prije neko kasnije, pred isljednike.Tužilaštvo ih je sve teretilo da su kao kriminalna grupa koja je djelovala duže vrijeme oštetili gradsku kasu za više od 10 miliona eura.

Oprezni su slijed događaja shvatili prije nekih mjesec dana, kada je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, kazao da je identifikovan šef organizovane kriminalne grupe u Budvi i najavio da će uskoro istraga biti proširena i na njega u slučajevima platoa na Jazu i TQ Plaza.

Svima je bilo jasno o kome govori kada pominje „organizatora” u gradu koji su poodavno prozvali Svetozarevo na moru.

Pažljivima nije promaklo kako je, samo koji dan kasnije, prvi čovjek DPS-a i predsjednik Vlade Milo Đukanović sa naglašenom ravnodušnošću komentarisao dešavanja u trouglu Budva – Podgorica – Spuž. „Činjenica da je jedan broj istaknutih članova DPS-a već obuhvaćen istragom povodom određenih predmeta u Budvi nije prijatna, ali to je sve u zoni lične odgovornosti svakog od nas pojedinačno, počev od mene pa do svakog drugog čovjeka koji se nađe u takvoj poziciji”, rekao je premijer. Poruka je bila krajnje nedvosmislena: sami pali – sami se ubili.

Istovremeno je predsjednik DPS-a iskoristio novinarsko pitanje zbog čega Marović ne prisustvuje sjednici Savjeta za praćenje sprovođenja izbornog programa, da partijskoj bazi pošalje poruku: ,,Svetozar Marović me pozvao i izvinio se što neće biti prisutan sjednici Savjeta zbog nekih lakših zdravstvenih problema. To je jedini razlog, meni poznat. Ne vjerujem da ima prostora za spekulaciju. Sa Svetozarom Marovićem sam u redovnom kontaktu i u tom kontaktu ne primjećujem da je došlo do bilo kakvog pomjeranja u odnosima Svetozara Marovića prema DPS-u i politici te partije kojoj je upravo Svetozar Marović darivao dobar dio sebe u proteklim decenijama”.

Da probamo da čitamo između redova: To što je S.M. pozvao i izvinio se M.Đ. pokazuje da hijerarhija unutar ove (državotvorne, političke, kriminalne) grupe nije i ne smije biti narušena. Kada kaže „jedini razlog, meni poznat”, Đukanović precizira kako on nije dužan da zna sve. Ipak opominje: „nema prostora za spekulacije”. Za kraj je ostavljena, kako bi rekli, poruka lične prirode: sa S.M. je „u redovnom kontaktu” (svi iz njihovog okruženja znaju da to nije tačno) i „ne primjećuje da je došlo do bilo kakvog pomjeranja” u odnosima S.M. prema DPS-u… Ovo je u vezi sa ranije pomenutom „zonom lične odgovornosti”. Đukanović opominje Marovića i njegove da paze šta rade. Da ne bi na dnevni red došla i neka još bolnija pitanja. Status (ne)legalno stečene imovine, na primjer.

Ne morate biti pravnik da bi vam palo u oči kako tužilaštvo i pravosuđe, i ono koje je prije pet godina procesuiralo aferu Zavala, i sadašnje koje toj priči dodaje nova tri-četiri poglavlja vrijedna 10 ili 20 miliona eura, nijesu pokrenuli postupak blokade i(li) privremenog oduzimanja imovine osumnjičenih, optuženih i osuđenih aktera ovih afera. Iako su u nekim drugim slučajevima bili mnogo odlučniji po tom pitanju (suđenje Dušku Šariću i Jovici Lončaru, ili proces koji se vodi protiv Safeta, Mersudina i Amine Kalić).

Zvanično – finansijska istraga još traje. Nezvanično: Katnić i VDT Ivica Stanković nijesu jedini od kojih zavisi koliko će te istraga trajati. Posebno dok je Specijalno tužilaštvo, bez sebi podređenog i lojalnog policijskog odjeljenja, osuđeno na „spoljnu saradnju” sa Markovićevom policijom, Lazovićevim vještacima i drugim ekspertima iz zemlje i inostranstva.

Posmatračima je cijela priča postala sumnjiva u momentu kada se, neposredno nakon što je Crna Gora dobila poziv da započne pristupne pregovore i postane 29-a članica NATO-a, u zapadnim medijima pojavila procjena da ovu pozivnicu vlast u Podgorici mora platiti i prinošenjem krupne žrtve na oltar borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dobar izbor nametao se, sam po sebi.

Skeptike je, konačno, razuvjerilo saznanje da S.M. nije na popisu partijskih koordinatora koji će po crnogorskim opštinama voditi predstojeću izbornu kampanju. Znajući da u DPS-u nema važnijeg posla od izbora, bilo je jasno da se u vladajućoj partiji, makar za narednu godinu, ne računa na usluge Svetozara Marovića. Ta poruka bila je poprilično jednoznačna.

Od kada znamo da će Marović poslovne sastanke u Kanu i Milanu zamijeniti prinudnim boravkom u Spužu?

Neko će reći da je prosvjetljenje doživio čitajući Pravila ćutanja Momira Bulatovića, i sve ono što je o tadašnjem kumu imao da kaže nekadašnji predsjednik Crne Gore i, prema vlastitom priznanju, utemeljivač švercerske (tranzicione) ekonomije kao državnog poslovnog modela u vrijeme sankcija UN prema Crnoj Gori i Srbiji (tzv. SRJ)

Drugi će se pozvati na aferu Nacional, kao na nešto što im je otvorilo oči po pitanju ovozemaljskih interesovanja Svetozara Marovića. Pokojni Ivo Pukanić i njegovi saradnici iz Nacionala tvrdili su da organizatori šverca duvana Maroviću mjesečno plaćaju 200 hiljada maraka, ,,samo da ne smeta”. Na novinarsku radoznalost Marović je uzvratio opaskom da ne vidi razlog zašto bi komentarisao pisanje Nacionala, kada se u tom serijalu pominje ,,samo u jednoj rečenici”!?

U radu na neautorizovanoj poslovnoj biografiji Marovića najdalje je otišla NVO MANS. Oni su, u proljeće 2008. godine, javnosti predočili šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva, ,,od kojih šest imaju nadležnosti i poslove vezane za prostorno planiranje, izgradnju objekata i nekretnine”. Istovremeno je, izbrojali su u MANS-u ,,Marović, preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica, odnosno kćerkama kompanija, povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”.

U tom izvještaju je, prilično detaljno, obrađen najveći dio onoga što je tema razgovora koji se ove jeseni, o Budvi, vode u podgoričkom tužilaštvu. Konačno, MANS je pomogao da javnost sazna i za sumnje da je Marović, odnosno njegova supruga Đurđina, na tajnom računu u švajcarskoj filijali HSCB banke imala 3,8 miliona eura koje on kao javni funkcioner nije prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa. Započeta istraga ovdašnjeg tužilaštva je, kažu, blokirana zbog opstrukcije švajcarskih finansijskih vlasti. Što ne znači da, uz valjan podsticaj iz nekog od centara moći, neće biti istjerana do kraja. Ili ubijena skroz – na skroz.

Sve bi se to, mogla svrstati u dječje bolesti ovdašnje političko-ekonomske tranzicije, pa bi se i dalo kompenzovati na ovaj ili onaj način, da nije bilo Marovićevog smrtnog grijeha – sumnje u nelojalnost.

Vratimo se pet godina unazad. Ljeto 2010. Đukanović više ne može da sakrije pripreme za novo povlačenje sa vlasti. Dok on za nasljednika priprema Igora Lukšića, njegov zvanično najbliži saradnik u partiji i vladi – sve glasnije i glasnije, obećava promjene. Čim ovaj ode.

Nije tu priču trebalo posebno razrađivati pošto je u Hrvatskoj, praktično istovremeno, tekla akcije detronizacije, a zatim i hapšenja bivšeg premijera i predsjednika vladajuće HDZ Iva Sanadera.

Marović je, neoprezno i bez dovoljne diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća (neki su danas u penziji, neki u pritvoru, treći služe kaznu angažovani u izvršnoj vlasti, tako da ih Šef u svakom trenu ima na oku).

Tu je negdje Đukanović odlučio da spoji korist i zadovoljstvo.

Prvi indikator budućih događaja bilo je saznanje da Marović nije obaviješten o svom odlasku iz Vlade. Pa je izjavio da iz izvršne vlasti neće otići skupa sa Đukanovićem pošto „ne voli ni odlaske, ni pakete”. Koji dan kasnije je, jednoj stranoj novinskoj agenciji, saopštio da je ostavka na mjesto vicepremijera njegova „lična odluka koju je ranije najavio”.

Crnogorski mediji jedva su zabilježili tu vijest. Njih su puno više interesovali maskirani specijalci koji su, u osvit zore, banuli na vrata nekoliko (tada) uticajnih Budvana i započeli priču koja i danas traje.

Neki je zovu obračun protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugi kažu da je riječ o specifičnom vidu porodičnog nasilja. Kao što to obično biva, u pravu su i jedni i drugi. Đukanović će već ovlastiti nekoga da nam predoči zvaničnu interpretaciju događaja. I novi radni raspored.

Filozof u biznisu

Svetozar Marović je završio Pravni fakultet u Podgorici, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji objavljenoj na sajtu DPS-a.

Slijedi spisak funkcija: pravnik u SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Budve, direktor Uprave prihoda SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Crne Gore, član Predsjedništva CK SK Crne Gore, član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar DPS-a, poslanik u Vijeću građana Skupštine SR Jugoslavije, poslanik u Skupštini Crne Gore. Za predsjednika Skupštine Republike Crne Gore biran je tri puta uzastopno, prvi put 1994.godine. Od 2008. do 2010. bio je potpredsjednik Vlade u kabinetu Mila Đukanovića.

Bio je prvi i posljednji predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora, navedeno je na sajtu DPS-a: ,,Marović je autor imena Demokratske partije socijalista”. I još: ..Idejni je pokretač i suosnivač festivala Grad teatar u Budvi, Trga pjesnika, Dana alternativne medicine i Probeach soccer tour…”.

Danas ne piše, iako se zna, da je Marović i autor slogana Rat za mir pod kojim su crnogorski rezervisti otišli da ruše i pale jugoistočnu Hrvatsku – od Debelog brijega do Dubrovnika.

Mimo zvanične biografije, analitičari su u njemu odavno prepoznali umijeće ,,mirenja nepomirljivog”, poput spajanja ,,ideološkog jezuitizma i profiterskog biznisa – Tome Akvinskog i Caneta Subotića”, o čemu piše Željko Ivanović u knjizi Crnogorski Diznilend.

Po dolasku iz Beograda, u ljeto 2006. godine, Marović je najavio kako će „naći već neki način da pripomogne porodične finansije”. Početkom sljedeće godine najavljuje: ,,Upravo završavam sa svojim poslovnim prijateljima neke aktivnosti na pripremi formiranja Internacionalne Mediteran grupe”. Prema onome što je Marović predočio Danu, planirano je bilo da se buduća kompanija bavi ,,zdravstvenim uslugama, otvaranjem najmodernijeg dijagnostičkog centra u Budvi i Crnoj Gori, investicijama u turizam, infrastrukturnim poslovima i finansijskim menadžmentom”. Ostalo je samo na priči.

Marović je, ipak, koliko iste te 2007. godine i zvanično postao milioner. Do velikog novca došao je kupovinom akcija Prve banke, po povlašćenim uslovima. Tako je firma Moninvest u kojoj je bio suvlasnik, za samo jedan dan zaradila tri miliona eura. Marović je, navodno, za vijest saznao iz novina.

Priču o Zavali i Miraxu, koja ga je istovremeno pratila, komentarisao je sa mnogo manje razumijevanja i entuzijazma. ,,U pitanju je prljava kampanja koja se već mjesec dana vodi protiv mene, moje porodice, mojih prijatelja, partije kojoj pripadam i grada u kojem živim”, nabrajao je Marović, objašnjavajući da je cilj tih diskvalifikacija političke prirode. Tri godine kasnije, u decembru 2010, pokazalo se da je tužilaštvo značajno suzilo krug aktera te priče. Možda i previše.

Da li tužilaštvo pod komandom tandema Stanković-Katnić sada ispravlja tu nepravdu ili ide nekim novim tragom, saznaćemo nakon izlaska ovog broja Monitora.

Marović se o svojim poslovima posljednji put oglasio negdje sredinom 2008. godine. ,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se tada, ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Onda je Svetozar Marović shvatio da su stvari otišle predaleko. I zaćutao. Kasno?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo