FOKUS

PRIVEDEN SVETOZAR MAROVIĆ: Đukanovićev Sanader

Objavljeno prije

9 godina

18 Decembra, 2015

Objavio:

Očigledno unaprijed isplanirano i dogovoreno privođenje Svetozara Marovića, nekadašnjeg državnog (SFRJ, SRJ, SCG, CG) i političkog (SK i DPS) funkcionera iz samog jezgra tadašnjih centara moći, iznenadilo je samo najnaivnije i neupućene.

Dobro obaviješteni sve ovo najavljuju od sredine ljeta. U avgustu je podnijeto 13 krivičnih prijava protiv uticajnih Budvana/Budvanki i njihovih poslovnih partnera iz zemlje i inostranstva „zbog zloupotrebe položaja” . Među njima Marovićevi čine jaču trećinu: sin, ćerka, brat, strina i tašta privedeni su, neko prije neko kasnije, pred isljednike.Tužilaštvo ih je sve teretilo da su kao kriminalna grupa koja je djelovala duže vrijeme oštetili gradsku kasu za više od 10 miliona eura.

Oprezni su slijed događaja shvatili prije nekih mjesec dana, kada je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, kazao da je identifikovan šef organizovane kriminalne grupe u Budvi i najavio da će uskoro istraga biti proširena i na njega u slučajevima platoa na Jazu i TQ Plaza.

Svima je bilo jasno o kome govori kada pominje „organizatora” u gradu koji su poodavno prozvali Svetozarevo na moru.

Pažljivima nije promaklo kako je, samo koji dan kasnije, prvi čovjek DPS-a i predsjednik Vlade Milo Đukanović sa naglašenom ravnodušnošću komentarisao dešavanja u trouglu Budva – Podgorica – Spuž. „Činjenica da je jedan broj istaknutih članova DPS-a već obuhvaćen istragom povodom određenih predmeta u Budvi nije prijatna, ali to je sve u zoni lične odgovornosti svakog od nas pojedinačno, počev od mene pa do svakog drugog čovjeka koji se nađe u takvoj poziciji”, rekao je premijer. Poruka je bila krajnje nedvosmislena: sami pali – sami se ubili.

Istovremeno je predsjednik DPS-a iskoristio novinarsko pitanje zbog čega Marović ne prisustvuje sjednici Savjeta za praćenje sprovođenja izbornog programa, da partijskoj bazi pošalje poruku: ,,Svetozar Marović me pozvao i izvinio se što neće biti prisutan sjednici Savjeta zbog nekih lakših zdravstvenih problema. To je jedini razlog, meni poznat. Ne vjerujem da ima prostora za spekulaciju. Sa Svetozarom Marovićem sam u redovnom kontaktu i u tom kontaktu ne primjećujem da je došlo do bilo kakvog pomjeranja u odnosima Svetozara Marovića prema DPS-u i politici te partije kojoj je upravo Svetozar Marović darivao dobar dio sebe u proteklim decenijama”.

Da probamo da čitamo između redova: To što je S.M. pozvao i izvinio se M.Đ. pokazuje da hijerarhija unutar ove (državotvorne, političke, kriminalne) grupe nije i ne smije biti narušena. Kada kaže „jedini razlog, meni poznat”, Đukanović precizira kako on nije dužan da zna sve. Ipak opominje: „nema prostora za spekulacije”. Za kraj je ostavljena, kako bi rekli, poruka lične prirode: sa S.M. je „u redovnom kontaktu” (svi iz njihovog okruženja znaju da to nije tačno) i „ne primjećuje da je došlo do bilo kakvog pomjeranja” u odnosima S.M. prema DPS-u… Ovo je u vezi sa ranije pomenutom „zonom lične odgovornosti”. Đukanović opominje Marovića i njegove da paze šta rade. Da ne bi na dnevni red došla i neka još bolnija pitanja. Status (ne)legalno stečene imovine, na primjer.

Ne morate biti pravnik da bi vam palo u oči kako tužilaštvo i pravosuđe, i ono koje je prije pet godina procesuiralo aferu Zavala, i sadašnje koje toj priči dodaje nova tri-četiri poglavlja vrijedna 10 ili 20 miliona eura, nijesu pokrenuli postupak blokade i(li) privremenog oduzimanja imovine osumnjičenih, optuženih i osuđenih aktera ovih afera. Iako su u nekim drugim slučajevima bili mnogo odlučniji po tom pitanju (suđenje Dušku Šariću i Jovici Lončaru, ili proces koji se vodi protiv Safeta, Mersudina i Amine Kalić).

Zvanično – finansijska istraga još traje. Nezvanično: Katnić i VDT Ivica Stanković nijesu jedini od kojih zavisi koliko će te istraga trajati. Posebno dok je Specijalno tužilaštvo, bez sebi podređenog i lojalnog policijskog odjeljenja, osuđeno na „spoljnu saradnju” sa Markovićevom policijom, Lazovićevim vještacima i drugim ekspertima iz zemlje i inostranstva.

Posmatračima je cijela priča postala sumnjiva u momentu kada se, neposredno nakon što je Crna Gora dobila poziv da započne pristupne pregovore i postane 29-a članica NATO-a, u zapadnim medijima pojavila procjena da ovu pozivnicu vlast u Podgorici mora platiti i prinošenjem krupne žrtve na oltar borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dobar izbor nametao se, sam po sebi.

Skeptike je, konačno, razuvjerilo saznanje da S.M. nije na popisu partijskih koordinatora koji će po crnogorskim opštinama voditi predstojeću izbornu kampanju. Znajući da u DPS-u nema važnijeg posla od izbora, bilo je jasno da se u vladajućoj partiji, makar za narednu godinu, ne računa na usluge Svetozara Marovića. Ta poruka bila je poprilično jednoznačna.

Od kada znamo da će Marović poslovne sastanke u Kanu i Milanu zamijeniti prinudnim boravkom u Spužu?

Neko će reći da je prosvjetljenje doživio čitajući Pravila ćutanja Momira Bulatovića, i sve ono što je o tadašnjem kumu imao da kaže nekadašnji predsjednik Crne Gore i, prema vlastitom priznanju, utemeljivač švercerske (tranzicione) ekonomije kao državnog poslovnog modela u vrijeme sankcija UN prema Crnoj Gori i Srbiji (tzv. SRJ)

Drugi će se pozvati na aferu Nacional, kao na nešto što im je otvorilo oči po pitanju ovozemaljskih interesovanja Svetozara Marovića. Pokojni Ivo Pukanić i njegovi saradnici iz Nacionala tvrdili su da organizatori šverca duvana Maroviću mjesečno plaćaju 200 hiljada maraka, ,,samo da ne smeta”. Na novinarsku radoznalost Marović je uzvratio opaskom da ne vidi razlog zašto bi komentarisao pisanje Nacionala, kada se u tom serijalu pominje ,,samo u jednoj rečenici”!?

U radu na neautorizovanoj poslovnoj biografiji Marovića najdalje je otišla NVO MANS. Oni su, u proljeće 2008. godine, javnosti predočili šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva, ,,od kojih šest imaju nadležnosti i poslove vezane za prostorno planiranje, izgradnju objekata i nekretnine”. Istovremeno je, izbrojali su u MANS-u ,,Marović, preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica, odnosno kćerkama kompanija, povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”.

U tom izvještaju je, prilično detaljno, obrađen najveći dio onoga što je tema razgovora koji se ove jeseni, o Budvi, vode u podgoričkom tužilaštvu. Konačno, MANS je pomogao da javnost sazna i za sumnje da je Marović, odnosno njegova supruga Đurđina, na tajnom računu u švajcarskoj filijali HSCB banke imala 3,8 miliona eura koje on kao javni funkcioner nije prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa. Započeta istraga ovdašnjeg tužilaštva je, kažu, blokirana zbog opstrukcije švajcarskih finansijskih vlasti. Što ne znači da, uz valjan podsticaj iz nekog od centara moći, neće biti istjerana do kraja. Ili ubijena skroz – na skroz.

Sve bi se to, mogla svrstati u dječje bolesti ovdašnje političko-ekonomske tranzicije, pa bi se i dalo kompenzovati na ovaj ili onaj način, da nije bilo Marovićevog smrtnog grijeha – sumnje u nelojalnost.

Vratimo se pet godina unazad. Ljeto 2010. Đukanović više ne može da sakrije pripreme za novo povlačenje sa vlasti. Dok on za nasljednika priprema Igora Lukšića, njegov zvanično najbliži saradnik u partiji i vladi – sve glasnije i glasnije, obećava promjene. Čim ovaj ode.

Nije tu priču trebalo posebno razrađivati pošto je u Hrvatskoj, praktično istovremeno, tekla akcije detronizacije, a zatim i hapšenja bivšeg premijera i predsjednika vladajuće HDZ Iva Sanadera.

Marović je, neoprezno i bez dovoljne diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća (neki su danas u penziji, neki u pritvoru, treći služe kaznu angažovani u izvršnoj vlasti, tako da ih Šef u svakom trenu ima na oku).

Tu je negdje Đukanović odlučio da spoji korist i zadovoljstvo.

Prvi indikator budućih događaja bilo je saznanje da Marović nije obaviješten o svom odlasku iz Vlade. Pa je izjavio da iz izvršne vlasti neće otići skupa sa Đukanovićem pošto „ne voli ni odlaske, ni pakete”. Koji dan kasnije je, jednoj stranoj novinskoj agenciji, saopštio da je ostavka na mjesto vicepremijera njegova „lična odluka koju je ranije najavio”.

Crnogorski mediji jedva su zabilježili tu vijest. Njih su puno više interesovali maskirani specijalci koji su, u osvit zore, banuli na vrata nekoliko (tada) uticajnih Budvana i započeli priču koja i danas traje.

Neki je zovu obračun protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugi kažu da je riječ o specifičnom vidu porodičnog nasilja. Kao što to obično biva, u pravu su i jedni i drugi. Đukanović će već ovlastiti nekoga da nam predoči zvaničnu interpretaciju događaja. I novi radni raspored.

Filozof u biznisu

Svetozar Marović je završio Pravni fakultet u Podgorici, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji objavljenoj na sajtu DPS-a.

Slijedi spisak funkcija: pravnik u SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Budve, direktor Uprave prihoda SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Crne Gore, član Predsjedništva CK SK Crne Gore, član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar DPS-a, poslanik u Vijeću građana Skupštine SR Jugoslavije, poslanik u Skupštini Crne Gore. Za predsjednika Skupštine Republike Crne Gore biran je tri puta uzastopno, prvi put 1994.godine. Od 2008. do 2010. bio je potpredsjednik Vlade u kabinetu Mila Đukanovića.

Bio je prvi i posljednji predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora, navedeno je na sajtu DPS-a: ,,Marović je autor imena Demokratske partije socijalista”. I još: ..Idejni je pokretač i suosnivač festivala Grad teatar u Budvi, Trga pjesnika, Dana alternativne medicine i Probeach soccer tour…”.

Danas ne piše, iako se zna, da je Marović i autor slogana Rat za mir pod kojim su crnogorski rezervisti otišli da ruše i pale jugoistočnu Hrvatsku – od Debelog brijega do Dubrovnika.

Mimo zvanične biografije, analitičari su u njemu odavno prepoznali umijeće ,,mirenja nepomirljivog”, poput spajanja ,,ideološkog jezuitizma i profiterskog biznisa – Tome Akvinskog i Caneta Subotića”, o čemu piše Željko Ivanović u knjizi Crnogorski Diznilend.

Po dolasku iz Beograda, u ljeto 2006. godine, Marović je najavio kako će „naći već neki način da pripomogne porodične finansije”. Početkom sljedeće godine najavljuje: ,,Upravo završavam sa svojim poslovnim prijateljima neke aktivnosti na pripremi formiranja Internacionalne Mediteran grupe”. Prema onome što je Marović predočio Danu, planirano je bilo da se buduća kompanija bavi ,,zdravstvenim uslugama, otvaranjem najmodernijeg dijagnostičkog centra u Budvi i Crnoj Gori, investicijama u turizam, infrastrukturnim poslovima i finansijskim menadžmentom”. Ostalo je samo na priči.

Marović je, ipak, koliko iste te 2007. godine i zvanično postao milioner. Do velikog novca došao je kupovinom akcija Prve banke, po povlašćenim uslovima. Tako je firma Moninvest u kojoj je bio suvlasnik, za samo jedan dan zaradila tri miliona eura. Marović je, navodno, za vijest saznao iz novina.

Priču o Zavali i Miraxu, koja ga je istovremeno pratila, komentarisao je sa mnogo manje razumijevanja i entuzijazma. ,,U pitanju je prljava kampanja koja se već mjesec dana vodi protiv mene, moje porodice, mojih prijatelja, partije kojoj pripadam i grada u kojem živim”, nabrajao je Marović, objašnjavajući da je cilj tih diskvalifikacija političke prirode. Tri godine kasnije, u decembru 2010, pokazalo se da je tužilaštvo značajno suzilo krug aktera te priče. Možda i previše.

Da li tužilaštvo pod komandom tandema Stanković-Katnić sada ispravlja tu nepravdu ili ide nekim novim tragom, saznaćemo nakon izlaska ovog broja Monitora.

Marović se o svojim poslovima posljednji put oglasio negdje sredinom 2008. godine. ,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se tada, ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Onda je Svetozar Marović shvatio da su stvari otišle predaleko. I zaćutao. Kasno?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1313

Sljedeće

POSLIJE MAROVIĆA: Pravda ili zidanje diktature

Ne propusti

MIĆUNOVIĆ I GRBOVIĆ NA BRANIKU MONOPOLA LUTRIJE: Njihova je zakon

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

3 dana

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Monitor online

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora u glavnom gradu – sa 30 posto osvojenih glasova. To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne. No, niko ne može da odahne. Pregovori trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni postignutim. Izuzev onih za koje je na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora izgubila legitimitet. „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili, jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu 8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata. Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a Stranka evropskog progresa 2.504 glasa, 3,08, odnosno dva mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020. na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP. Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste DPS-a Nermin Abdić, koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“, ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik, je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika. Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022. osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto. Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om. Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu. Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672) i isti procenat glasova, zbog manje izlaznosti. Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim izborima – 11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu. Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata i SEP Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene. Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova. Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva. Može se reći: oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad – po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru. Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i DPS sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata. Da li je to Grbaljska listu sa tri mandata i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta
“Dobri moji, ovo nije završeno” došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet.
Izvinjavamo se zbog toga.

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali

Objavljeno prije

1 sedmica

27 Septembra, 2024

Objavio:

Monitor online

U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima. U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste. Zato su ono što obećavaju – bajke.

Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.

Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa. Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali baš ni da ne obećavaju ništa, isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.

Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.

Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.

“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata… Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.

Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”

Kovačević ocjenjuje da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“. Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.

Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.

Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.

MANS je Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.

MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“ objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.

“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.

“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.

Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.

Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.

Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore, na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”. Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.

“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.

Spajićevi su opet ustvrdili da nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače. Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.

Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije. Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.

Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje svejedno nije cilj izvlačenja dosijea grjehova u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.

Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje – sve za vlast, vlast za uske interese. Ostalo su bajke.

Zloupotrebe i u Kotoru

U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.

Otvaranju nijesu prisustvovali izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice. Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja, nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera, direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I Vedran Milošević.

Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević

“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””, kazala je ona.

Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”

Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.

Kome odgovaraju stara izborna pravila

“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.

On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”. Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.

Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”. Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.

Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.

“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata. Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.

Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti

Objavljeno prije

2 sedmice

20 Septembra, 2024

Objavio:

Monitor online

SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srpskog sveta, od pokojnog Mitropolita treba onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo nasljeđe Crne Gore

Vlada je brzopotezno odlučila da Opština Berane ima njihovu saglasnost za izgradnju spomenika Amfilohiju Ristu Radoviću, bivšem velikodostojniku Srpske pravoslavne crkve (SPC) čija je liturgijska titula glasila: Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko primorski, zetsko brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog.

“Imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović (Demokrate – prim. Monitora) i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta”, navodi se u saopštenju upućenom iz kabineta potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Premijer Milojko Spajić bio je, kažu, službeno odsutan.

U saopštenju iz Bečićevog kabineta ne navodi se da su članovi Vlade iz redova nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili sjednicu kada je postalo izvjesno da će se na njenom dnevnom redu naći pitanje saglasnosti za izgradnju spomenika Amfilohiju Radoviću. To smo saznali nezvanično. Tek čekamo da iz Vlade javno obrazlože svoj potez. I eventualne posljedice današnje odluke (četvrtak 19. septembar).

Potpredsjednik Vlade sa javnošću je, zato, podijelio lične impresije. Prema njima, pokojni Amfilohije Radović bio je “most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore”. Pride, pišu Bečić i njegovi savjetnici, “njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri.”

Baš tako: čuvar duše, most između različitih, moralna sila, mudrost, ljubav… Pa spomenik. Četiri godine nakon smrti, iako Zakon o spomen-obilježjima propisuje da ličnost od čije je smrti proteklo manje od 20 godina ne može dobiti obilježje bez posebne saglasnosti Vlade. Pozivajući se na taj propis Ministarstvo kulture i medija je u prvi mah, krajem avgusta, odbilo zahtjev Opštine Berane. Uslijedilo je javno reagovanje Eparhije budimljansko-nikšićke SPC u kome se ističe da je Rješenje Ministarstva “nezakonito, јer ne sadrži dovoljne razloge, a dati razlozi su proizvoljni i kontradiktorni, nažalost, јednim diјelom i maliciozni”.

Advokatima SPC posebno je zasmetalo to što se u osporenom Rješenju poziva na član 10 Zakona o spomen-obilježjima, prema kome “nije dozvoljeno podizati spomen-obilježje: za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore; za događaj koji simbolizuje, odnosno označava saradnju sa okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem; za događaj koji predstavlja sukob naroda isključivo na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi; licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem; licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu”.

“Da li Ministarstvo insinuira da bi se ličnost i životno djelo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija moglo supsumirati pod neko od prohibitivnih određenja navedenog člana”, zapitali su se u obraćanju iz Eparhije budimljansko-nikšićke. Ministarka je poništila prethodno Rješenje, odluku prebacila na Vladu (jedina koja je mogla dati saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću) i negirala mogućnost da su ona i njeni saradnici bivšeg mitropolita prepoznali u nekoj od odredbi citiranog člana 10. “Naprotiv, mitropolit Amfilohije je ličnost od izuzetnog značaja za Crnu Goru i jedan od najuglednijih episkopa u čitavom pravoslavnom svijetu. Izvinjavam se svim građanima i građankama Crne Gore i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj na propustu koji je učinjen”, poručila je Vujović. Pa je po hitnoj proceduri odradila svoj dio posla oko saglasnosti za podizanje spornog spomenika.

Vlada je odlučila to što je odlučila. Sad se valja zapitati:

Govorimo li o istom onom čovjeku koje je ubijanje Bošnjaka/ Muslimana , od istrage poturica do genocida u Srebrenici pravdao riječima: „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom”?

Je li to onaj mitropolit što je božićne liturgije u Nikšiću i na Cetinju održavao u prisustvu Željka Ražnatovića Arkana i njegovih uniformisanih i dugim cijevima naoružanih paravojnika. Onaj koji je desetak godina kasnije, nad odrom ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića , spočitavao pokojniku, njegovoj porodici i prijateljima da je atentat zaslužio izručenjem Slobodana Miloševića Hagu? “Ko se mača lati od mača će i stradati”, besjedio je Radović pred ožalošćenima. I zgroženima.

Treba li Crnoj Gori spomenik svješteniku koji je Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, odlikovao za „kosovsko rvanje“? Onom koji je 2013. godine, kada su vlasti Srbije i Kosova potpisale Briselski sporazum,u Beogradu držao moleban za upokojenje Vlade i Skupštine? Nakon čega se i tadašnji Patrijarh SPC ogradio „u svoje ime i u ime Crkve“, od svih izjava i činjenja čelnika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Šta treba napisati na spomeniku čovjeku koji je, vodeći kampanju protiv prava na abortus, Srpkinjama (valjda su ga samo one zanimale u tom kontekstu) grdno zamjerio da su postale majke čedomorke: „One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji”.

A šta misliti o vladi koja daje (vanrednu) saglasnost za izgradnju spomenika čovjeku koji je, svojevremeno, najavu obnove crnogorske državnosti pred TV kamerama opisao riječima “ne pravi se pita od onoga”. Dok je o Crnogorcima kitio još dičnije nego o nezavisnoj Crnoj Gori. To su „kopilad Milovana Đilasa kojih se odrekao i njihov politički otac“, besjedio je Radović, Jednom prigodom na Cetinju pritvrdio je : „Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cjelivali i cjelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada.“

Amfilohije je dobro znao šta i kako radi i govori. Umio je, kada zatreba, da pokaže i drugu stranu. „Kada su huligani napali našu džamiju (Bajrakli džamija u centru Beograda, zapaljena 2004. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova) i kada je falilo pametnih i mudrih glava, tada je poštovani i hrabri mitropolit Amfilohije Radović stao ispred razuzdane mase braneći dobro od zla u svima nama“, prisjećao se beogradski muftija Mustafa Jusufspahić. U arhivi nedeljnika Vreme možemo pronaći detaljniji opis tog događaja. I riječi uz koje je Amfilohije ušao u razularenu gomilu vičući: „Izađite deco, kumim vas Bogom! Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci.”

Mi i oni. Ili, mi protiv njih. Kao da su te riječi bile dugogodišnji pokretač Amfilohija Radovića, čovjeka koga je smrt zatekla kao nezvaničnog lidera udružene opozicije koja je, nakon tri decenije bezuspiješnih pokušaja, na izborima 2020. godine prekinula kontinuitet vladavine DPS-a Mila Đukanovića. Političara sa kojim se, vjerovatno, najbolje razumio i najduže sarađivao. Možda i zato što su dijelili mnogo toga, od ratnih aktivnosti do sklonosti ka divljoj gradnji.

U vrijeme protestnih litija, iz usta Amfilohija Radovića mogle su se čuti do tada neuobičajene riječi i poruke pomirenja, sabornosti. Javne i nedvosmislene potrvde da je Crnogorska pravoslavna crkva nekada bila autokefalna.

Vrlo znakovito: SPC je nakon smrti mitropolita Amfilohija, gaseći Episkopski savjet u Crnoj Gori, pokazala šta misli o njegovoj zaostavštini, prije svega o naumu da pod jedan krov stavi sve organizacione cjeline SPC na teritoriji Crne Gore. Cinično, ta je odluka obrazložena time da više ne postoje “ratni uslovi” zbog kojih je Savjet osnovan nakon referenduma o nezavisnosti 2006. godine!? Da je bio živ Amfilohije, to se vjerovatno ne bi desilo. A sigurno Temeljni ugovor sa Crnom Gorom ne bi potpisao niko drugi do on. Pa ni Patrijarh SPC.

Ono što treba SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srskog sveta (nekad se to zvalo velika Srbija) od pokojnog Mitropolita, jeste onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. Onaj koji je Rumiju svih nas, helikopterski zaposjeo i tamo spustio limenku sa obličjem crkve. Ne da bi pravoslavne vjernike približio Bogu, nego da zastraši i međusobno odalji sve ostale.U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo naslijeđe Crne Gore.

Manjak senzibiliteta

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora stiglo je saopštenje Bošnjačke stranke. U njemu se, dijelom, objašnjava odluka o napuštanju sjednice Vlade na kojoj je podržana ideja o izgradnju spomenika u Beranama:

„Razumijemo religiozni odnos dijela građana Crne Gore prema Amfilohiju Radoviću, ali smatramo da u sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori, te u multietničkoj i multivjerskoj sredini kakva je Berane, ovim temama treba pristupati sa mnogo više senzibiliteta, posebno imajući u vidu da, zbog najblaže rečeno kontroverznih izjava koje je Amfilohije imao o muslimanima i drugim vjerskim i etničkim zajednicama u Crnoj Gori, podizanje spomen obilježja neće doprinijeti multivjerskom i multietničkom skladu…”.

Oglasili su se i iz Albanskog foruma, navodeći da su razlozi za njihovo napuštanje sjednice Vlade formalni i suštinski.

“Formalni: Materijal koji je Vladi dostavljen na razmatranje je nepotpun i neuredan… Suštinski: Amfilohije Radović je sijao mržnju nazivajući pogrdnim i uvredljivim imenima Albance, Bošnjake i Muslimane, ali i Crnogorce koje kao naciju nije priznavao. Iskazivao je i širio mržnju prema Zapadu i demokratskim državama i društvima i prema našim susjedima, a podržavao najnazadnije i najretrogradnije države i režime. Negativno se izražavao ne samo prema nacionalnim, već i svim drugim manjinama. Hvalio je osuđene ratne zločince i umanjivao njihove zločine….“ Iz AF navode da je prijedlog u suprotnosti sa sporazumom koji su potpisali da će “po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora”.

Zoran RADULOVIĆ