Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVEDEN SVETOZAR MAROVIĆ: Đukanovićev Sanader

Objavljeno prije

na

Očigledno unaprijed isplanirano i dogovoreno privođenje Svetozara Marovića, nekadašnjeg državnog (SFRJ, SRJ, SCG, CG) i političkog (SK i DPS) funkcionera iz samog jezgra tadašnjih centara moći, iznenadilo je samo najnaivnije i neupućene.

Dobro obaviješteni sve ovo najavljuju od sredine ljeta. U avgustu je podnijeto 13 krivičnih prijava protiv uticajnih Budvana/Budvanki i njihovih poslovnih partnera iz zemlje i inostranstva „zbog zloupotrebe položaja” . Među njima Marovićevi čine jaču trećinu: sin, ćerka, brat, strina i tašta privedeni su, neko prije neko kasnije, pred isljednike.Tužilaštvo ih je sve teretilo da su kao kriminalna grupa koja je djelovala duže vrijeme oštetili gradsku kasu za više od 10 miliona eura.

Oprezni su slijed događaja shvatili prije nekih mjesec dana, kada je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, kazao da je identifikovan šef organizovane kriminalne grupe u Budvi i najavio da će uskoro istraga biti proširena i na njega u slučajevima platoa na Jazu i TQ Plaza.

Svima je bilo jasno o kome govori kada pominje „organizatora” u gradu koji su poodavno prozvali Svetozarevo na moru.

Pažljivima nije promaklo kako je, samo koji dan kasnije, prvi čovjek DPS-a i predsjednik Vlade Milo Đukanović sa naglašenom ravnodušnošću komentarisao dešavanja u trouglu Budva – Podgorica – Spuž. „Činjenica da je jedan broj istaknutih članova DPS-a već obuhvaćen istragom povodom određenih predmeta u Budvi nije prijatna, ali to je sve u zoni lične odgovornosti svakog od nas pojedinačno, počev od mene pa do svakog drugog čovjeka koji se nađe u takvoj poziciji”, rekao je premijer. Poruka je bila krajnje nedvosmislena: sami pali – sami se ubili.

Istovremeno je predsjednik DPS-a iskoristio novinarsko pitanje zbog čega Marović ne prisustvuje sjednici Savjeta za praćenje sprovođenja izbornog programa, da partijskoj bazi pošalje poruku: ,,Svetozar Marović me pozvao i izvinio se što neće biti prisutan sjednici Savjeta zbog nekih lakših zdravstvenih problema. To je jedini razlog, meni poznat. Ne vjerujem da ima prostora za spekulaciju. Sa Svetozarom Marovićem sam u redovnom kontaktu i u tom kontaktu ne primjećujem da je došlo do bilo kakvog pomjeranja u odnosima Svetozara Marovića prema DPS-u i politici te partije kojoj je upravo Svetozar Marović darivao dobar dio sebe u proteklim decenijama”.

Da probamo da čitamo između redova: To što je S.M. pozvao i izvinio se M.Đ. pokazuje da hijerarhija unutar ove (državotvorne, političke, kriminalne) grupe nije i ne smije biti narušena. Kada kaže „jedini razlog, meni poznat”, Đukanović precizira kako on nije dužan da zna sve. Ipak opominje: „nema prostora za spekulacije”. Za kraj je ostavljena, kako bi rekli, poruka lične prirode: sa S.M. je „u redovnom kontaktu” (svi iz njihovog okruženja znaju da to nije tačno) i „ne primjećuje da je došlo do bilo kakvog pomjeranja” u odnosima S.M. prema DPS-u… Ovo je u vezi sa ranije pomenutom „zonom lične odgovornosti”. Đukanović opominje Marovića i njegove da paze šta rade. Da ne bi na dnevni red došla i neka još bolnija pitanja. Status (ne)legalno stečene imovine, na primjer.

Ne morate biti pravnik da bi vam palo u oči kako tužilaštvo i pravosuđe, i ono koje je prije pet godina procesuiralo aferu Zavala, i sadašnje koje toj priči dodaje nova tri-četiri poglavlja vrijedna 10 ili 20 miliona eura, nijesu pokrenuli postupak blokade i(li) privremenog oduzimanja imovine osumnjičenih, optuženih i osuđenih aktera ovih afera. Iako su u nekim drugim slučajevima bili mnogo odlučniji po tom pitanju (suđenje Dušku Šariću i Jovici Lončaru, ili proces koji se vodi protiv Safeta, Mersudina i Amine Kalić).

Zvanično – finansijska istraga još traje. Nezvanično: Katnić i VDT Ivica Stanković nijesu jedini od kojih zavisi koliko će te istraga trajati. Posebno dok je Specijalno tužilaštvo, bez sebi podređenog i lojalnog policijskog odjeljenja, osuđeno na „spoljnu saradnju” sa Markovićevom policijom, Lazovićevim vještacima i drugim ekspertima iz zemlje i inostranstva.

Posmatračima je cijela priča postala sumnjiva u momentu kada se, neposredno nakon što je Crna Gora dobila poziv da započne pristupne pregovore i postane 29-a članica NATO-a, u zapadnim medijima pojavila procjena da ovu pozivnicu vlast u Podgorici mora platiti i prinošenjem krupne žrtve na oltar borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dobar izbor nametao se, sam po sebi.

Skeptike je, konačno, razuvjerilo saznanje da S.M. nije na popisu partijskih koordinatora koji će po crnogorskim opštinama voditi predstojeću izbornu kampanju. Znajući da u DPS-u nema važnijeg posla od izbora, bilo je jasno da se u vladajućoj partiji, makar za narednu godinu, ne računa na usluge Svetozara Marovića. Ta poruka bila je poprilično jednoznačna.

Od kada znamo da će Marović poslovne sastanke u Kanu i Milanu zamijeniti prinudnim boravkom u Spužu?

Neko će reći da je prosvjetljenje doživio čitajući Pravila ćutanja Momira Bulatovića, i sve ono što je o tadašnjem kumu imao da kaže nekadašnji predsjednik Crne Gore i, prema vlastitom priznanju, utemeljivač švercerske (tranzicione) ekonomije kao državnog poslovnog modela u vrijeme sankcija UN prema Crnoj Gori i Srbiji (tzv. SRJ)

Drugi će se pozvati na aferu Nacional, kao na nešto što im je otvorilo oči po pitanju ovozemaljskih interesovanja Svetozara Marovića. Pokojni Ivo Pukanić i njegovi saradnici iz Nacionala tvrdili su da organizatori šverca duvana Maroviću mjesečno plaćaju 200 hiljada maraka, ,,samo da ne smeta”. Na novinarsku radoznalost Marović je uzvratio opaskom da ne vidi razlog zašto bi komentarisao pisanje Nacionala, kada se u tom serijalu pominje ,,samo u jednoj rečenici”!?

U radu na neautorizovanoj poslovnoj biografiji Marovića najdalje je otišla NVO MANS. Oni su, u proljeće 2008. godine, javnosti predočili šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva, ,,od kojih šest imaju nadležnosti i poslove vezane za prostorno planiranje, izgradnju objekata i nekretnine”. Istovremeno je, izbrojali su u MANS-u ,,Marović, preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica, odnosno kćerkama kompanija, povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”.

U tom izvještaju je, prilično detaljno, obrađen najveći dio onoga što je tema razgovora koji se ove jeseni, o Budvi, vode u podgoričkom tužilaštvu. Konačno, MANS je pomogao da javnost sazna i za sumnje da je Marović, odnosno njegova supruga Đurđina, na tajnom računu u švajcarskoj filijali HSCB banke imala 3,8 miliona eura koje on kao javni funkcioner nije prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa. Započeta istraga ovdašnjeg tužilaštva je, kažu, blokirana zbog opstrukcije švajcarskih finansijskih vlasti. Što ne znači da, uz valjan podsticaj iz nekog od centara moći, neće biti istjerana do kraja. Ili ubijena skroz – na skroz.

Sve bi se to, mogla svrstati u dječje bolesti ovdašnje političko-ekonomske tranzicije, pa bi se i dalo kompenzovati na ovaj ili onaj način, da nije bilo Marovićevog smrtnog grijeha – sumnje u nelojalnost.

Vratimo se pet godina unazad. Ljeto 2010. Đukanović više ne može da sakrije pripreme za novo povlačenje sa vlasti. Dok on za nasljednika priprema Igora Lukšića, njegov zvanično najbliži saradnik u partiji i vladi – sve glasnije i glasnije, obećava promjene. Čim ovaj ode.

Nije tu priču trebalo posebno razrađivati pošto je u Hrvatskoj, praktično istovremeno, tekla akcije detronizacije, a zatim i hapšenja bivšeg premijera i predsjednika vladajuće HDZ Iva Sanadera.

Marović je, neoprezno i bez dovoljne diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća (neki su danas u penziji, neki u pritvoru, treći služe kaznu angažovani u izvršnoj vlasti, tako da ih Šef u svakom trenu ima na oku).

Tu je negdje Đukanović odlučio da spoji korist i zadovoljstvo.

Prvi indikator budućih događaja bilo je saznanje da Marović nije obaviješten o svom odlasku iz Vlade. Pa je izjavio da iz izvršne vlasti neće otići skupa sa Đukanovićem pošto „ne voli ni odlaske, ni pakete”. Koji dan kasnije je, jednoj stranoj novinskoj agenciji, saopštio da je ostavka na mjesto vicepremijera njegova „lična odluka koju je ranije najavio”.

Crnogorski mediji jedva su zabilježili tu vijest. Njih su puno više interesovali maskirani specijalci koji su, u osvit zore, banuli na vrata nekoliko (tada) uticajnih Budvana i započeli priču koja i danas traje.

Neki je zovu obračun protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugi kažu da je riječ o specifičnom vidu porodičnog nasilja. Kao što to obično biva, u pravu su i jedni i drugi. Đukanović će već ovlastiti nekoga da nam predoči zvaničnu interpretaciju događaja. I novi radni raspored.

Filozof u biznisu

Svetozar Marović je završio Pravni fakultet u Podgorici, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji objavljenoj na sajtu DPS-a.

Slijedi spisak funkcija: pravnik u SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Budve, direktor Uprave prihoda SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Crne Gore, član Predsjedništva CK SK Crne Gore, član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar DPS-a, poslanik u Vijeću građana Skupštine SR Jugoslavije, poslanik u Skupštini Crne Gore. Za predsjednika Skupštine Republike Crne Gore biran je tri puta uzastopno, prvi put 1994.godine. Od 2008. do 2010. bio je potpredsjednik Vlade u kabinetu Mila Đukanovića.

Bio je prvi i posljednji predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora, navedeno je na sajtu DPS-a: ,,Marović je autor imena Demokratske partije socijalista”. I još: ..Idejni je pokretač i suosnivač festivala Grad teatar u Budvi, Trga pjesnika, Dana alternativne medicine i Probeach soccer tour…”.

Danas ne piše, iako se zna, da je Marović i autor slogana Rat za mir pod kojim su crnogorski rezervisti otišli da ruše i pale jugoistočnu Hrvatsku – od Debelog brijega do Dubrovnika.

Mimo zvanične biografije, analitičari su u njemu odavno prepoznali umijeće ,,mirenja nepomirljivog”, poput spajanja ,,ideološkog jezuitizma i profiterskog biznisa – Tome Akvinskog i Caneta Subotića”, o čemu piše Željko Ivanović u knjizi Crnogorski Diznilend.

Po dolasku iz Beograda, u ljeto 2006. godine, Marović je najavio kako će „naći već neki način da pripomogne porodične finansije”. Početkom sljedeće godine najavljuje: ,,Upravo završavam sa svojim poslovnim prijateljima neke aktivnosti na pripremi formiranja Internacionalne Mediteran grupe”. Prema onome što je Marović predočio Danu, planirano je bilo da se buduća kompanija bavi ,,zdravstvenim uslugama, otvaranjem najmodernijeg dijagnostičkog centra u Budvi i Crnoj Gori, investicijama u turizam, infrastrukturnim poslovima i finansijskim menadžmentom”. Ostalo je samo na priči.

Marović je, ipak, koliko iste te 2007. godine i zvanično postao milioner. Do velikog novca došao je kupovinom akcija Prve banke, po povlašćenim uslovima. Tako je firma Moninvest u kojoj je bio suvlasnik, za samo jedan dan zaradila tri miliona eura. Marović je, navodno, za vijest saznao iz novina.

Priču o Zavali i Miraxu, koja ga je istovremeno pratila, komentarisao je sa mnogo manje razumijevanja i entuzijazma. ,,U pitanju je prljava kampanja koja se već mjesec dana vodi protiv mene, moje porodice, mojih prijatelja, partije kojoj pripadam i grada u kojem živim”, nabrajao je Marović, objašnjavajući da je cilj tih diskvalifikacija političke prirode. Tri godine kasnije, u decembru 2010, pokazalo se da je tužilaštvo značajno suzilo krug aktera te priče. Možda i previše.

Da li tužilaštvo pod komandom tandema Stanković-Katnić sada ispravlja tu nepravdu ili ide nekim novim tragom, saznaćemo nakon izlaska ovog broja Monitora.

Marović se o svojim poslovima posljednji put oglasio negdje sredinom 2008. godine. ,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se tada, ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Onda je Svetozar Marović shvatio da su stvari otišle predaleko. I zaćutao. Kasno?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo