Povežite se sa nama

PERISKOP

Raseljena i iseljena Bosna

Objavljeno prije

na

Na jednom od portala naišao sam na zastrašujući podatak: sto pedeset hiljada Bosanaca i Hercegovaca iselilo se od 2013. godine do danas iz države Bosne i Hercegovine.

Sam po sebi podatak je takav da bi državne vlasti morale odmah podići uzbunu najvišega stupnja. Ako ovoj zastrašujućoj cifri dodamo broj protjeranih, prisilno u ratu iseljenih te etničkim čišćenjima i humanim preseljenjima unesrećenih ljudi, onda tek postaje alarmantno stanje, ovdje oko nas…

Postavljaju se, naravno, logična pitanja da li su iz Bosne i Hercegovine odlazili samo mladi ljudi vođeni logikom sadržanom u staroj sintagmi trbuhom za kruhom?

Nisu, naravno da nisu, odlazile su cijele obitelji, dakle ljudi svih generacija, a nedavno je jedan analitik tačno primijetio da se iseljava gospodski, s određenom pripremom promjene mjesta boravka, a u slučaju Bosne i Hercegovine bježi se glavom bez obzira.

Brojni su razlozi iseljavanja, dominantni su oni ekonomske prirode, a kad je u pitanju raseljavanje, onda tu pojedine fašizmu sklone i na fašističku logiku naslonjene stranke humanim preseljenjima hoće zaokruživati nacionalne feude.

Bilo kako bilo, ljudi cure iz Bosne i Hercegovine, a nesposobne i u kandže nacionalizma ukotvljene političke stranke ništa ne čine na pokretanju gospodarskih kapaciteta i zapošljavanju… Dapače, u najboljim slučajevima mirno promatraju, reklo bi se sa strane ovaj stravični civilizacijski ponor u koji, iz dana u dan, Bosna i Hercegovina ne klizi nego galopira.

Niti jedno obećanje glede zapošljavanja i to u velikim ciframa aktualna nacionalistička vlast nije ispoštovala, a do kraja mandata stanje će biti još katastrofalnije. Apokalipsis se nudi Bosancima i Hercegovcima umjesto napretka u svim oblastima života, a, što je najtužnije, niti vladajuća desnica, a niti pretendenti za njihove nasljednike ljevica, koja stalno obećava a nikako da se ujedini, ne nude rješenja po pitanju zapošljavanja i rješavanja krupnih ekonomskih i poglavito socijalnih pitanja.

Prevlađujuće beznađe je stanje duha u cijeloj Bosni i Hercegovini, kako u Republici Srpskoj, jednako u Federaciji BiH.

Mnogo su, i vladajući i njihovi oporbeni kolege, izobećavali radnicima stotina posrnulih fabrika i preduzeća, pa radničkoj klasi, masovno izvaranoj, ostaje samo putovanje preko granice.

Kompleksnost situacije sa iseljenjem pojačava se činjenicom da ni bivše vlade niti ova recentna nisu uspostavile pravu vezu sa dijasporom, a poznato je da su neke susjedne države poput Hrvatske i u ratu i u poraću svoj razvoj bazirale upravo na snažnom uticaju svojih iseljenika.

Odsustvo senzibilizacije za stvaranje ministarstva za dijasporu pokazuje nedoraslost ovih ,,vlasnika sudbi Bosanaca i Hercegovaca”, ali i nevjerojatnu dozu sediranosti pučanstva, dakle onih o čijim sudbinama se odlučuje, koji ničim ne pokazuju nikakvu mjeru prosvjedne logike, a kamo li sposobnost za neke ozbiljnije masovne proteste.

Raseljena i iseljena Bosna i Hercegovina jednostavno šuti.

Dokle, tko to zna?

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Pjesnik Mostara u Ekseteru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mišo Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje, ali i sudbine hiljada drugih Mostaraca. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim…

 

Mišu Marića,pjesnika i novinara tko ne poznaje taj ne zna ništa o Mostaru,a bojim se da malo ili ništa zna o književnosti…Rodjen u Bosanskoj krajini,afirmiran u negdanjoj mostarskoj Slobodi ,zaslužan za česte posjete dvojice velikana književnosti iz Vojvodine, Pere Zupca i Mike Antića gradu na Neretvi ovaj je pjesnik,u mladosti i bohem,najprije uspio izgraditi ozbiljan pjesnički profil, a zatim pomoći i brojnim hitmejkerima bosanskohercegovačkim da njihova muzika dobije odgovarajuće stihove…

Tačno je da je Kemal Monteno za života bio ne samo odličan interpretator zabavne muzike nego i cijenjen i tražen,u jugoslavenskim razmjerama, kompozitor. Monteno nikada nije dvoumio kada je u njegovoj imaginaciji”prozujala” melodija koja mu se doimala kao budući hit…Sjedao je Kemica u kola, pa”trkom” u Mostar, na Rondo kod svoga Mišela… Dok ih kelner poslužuje u čuvenoj “dašćari” na Rondou Monteno otpjeva Mariću melodiju…Prisustvovao sam jednom karakterističnom detalju;koliko su se dva stvaraoca”mirisala”, koliko je bila snažna kemija medju njima,Marić, naprasno, prekida Montena i počinje već recitirati stihove…Tako su nastali brojni hitovi.Malo je poznato da je Kemal Monteno inače veliki navijač Fudbalskog kluba Sarajevo (uostalom otac mu Aldo bio je zaposlenik na stadionu Koševo, gdje je popularni kantautor i odrastao)  komponirao himnu mostarskog Veleža. Naravno na molbu svoga mostarskog jarana Miše Marića…

Samo onaj tko je dobro poznavao”predratnog”Marića mogao je i danas može ispričati nevjerojatno duhovite skaske i dijaloge ove dvojice umjetnika…Nažalost svih nas koji smo bili i ostali istinski vjernici LJEPOTE Montenova se životna storija okončala prerano…A Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Pjesnik koji je tako raspjevano govorio o mostarskom suncu,Neretvi,o Aleksi Šantiću morao je u egzil u daleki hladni i kišoviti Ekseter…Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje ,ali i sudbine hiljada drugih mostaraca.Zamuklo je ono”cvrkutavo” pero Miše Marića. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim. Eto, pa ne napiši ovo Gojeru kao skicu druga mi dobrog, predobrog…

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo