Crna Gora je ušla u fazu raspleta: opadanja moći i delegitimizacije vladajuće elite. Pitanje je samo kako i koliko će se otplijetati klupko: hoće li proces ići mirno ili će vlast proizvoditi nasilje. I šta će odnijeti Đukanovića – masovni protesti i neposlušnost, bojkot institucija, prijevremeni izbori, ekonomska depresija, otkazivanje podrške zapada… Prvo sve to: i ovdje se nazire onaj kumulativni efekat koji je doveo do arapskog proljeća. Posljednji izvještaji američkog Stejt departmenta i britanskog Ekonomista slute da je kraj tu.
Proces je krenuo prošle godine. Demonstracijama koje je organizovao MANS, promjenama u opoziciji, stvaranjem novih saveza i partija. To je dovelo do gubitka apsolutne vlasti DPSDP u oktobru. Majstori manipulacije pokušali su da se povrate korupcijom u Nikšiću, ali su predsjednički izbori pokazali da je proces nezaustavljiv.
Afera Snimak je od epohalne važnosti. Ogoljen je sistem zloupotreba moći i krađe izbora koji onemogućava političku konkurenciju, tu suštinu demokratije. Snimak dokazuje da DPS upravlja totalitarnim mehanizmima, da je zadržao poluge iz komunističkih diktatura (partijsko zapošljavanje, diskriminaciju neistomišljenika, kontrolu izbornog procesa u kojem drugi služe za dekor…).
Snimak je podstakao kritičke tonove predstavnika međunarodne zajednice. U kabinetu Štefana Filea sada se, uz ostale uslove, pominju i slobodni izbori i traži istraga. Čak su i čestitke Vujanoviću začinjene podsjećanjima na korupciju, što iskače iz protokolarne uljudnosti.
Vlast prema spolja delegitimišu i očajni rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Poglavlje 23 i 24, po svemu sudeći, neće biti otvoreno ovog proljeća. Brojne optužnice pale su na višim sudskim instancama – Zavala, slučaj Šarić, deportacije. To je ponukalo i Piusa Fišera, prema ovoj vlasti dobronamjernog njemačkog ambasadora, da upita vrhovnu sutkinju šta se dešava. Ključni slučajevi nikada nijesu ni procesuirani, vođeni su van granica, od Barija do Beograda. Kako može biti drugačije kada je pravosuđe u funkciji vlasti i kriminala.
Otvaranje pregovora EU sa Srbijom može donijeti dodatne nevolje Đukanoviću. Zapad mu je tolerisao mnogo, jer je regionalno glumio pozitivca. Dok je unutar slamao slobode i uništavao ekonomiju korupcionaškim dilovima, vodio je spoljnu politiku u saglasju sa zapadom. Saradnjom sa Briselom i Vašingtonom oko Kosova, Srbija prestaje da bude dežurni bandit. To svodi Đukanovića na okvire Crne Gore, tamo gdje najlošije stoji.
Što se proces pregovara sa EU bude zahuktavao, a zahtjevi Brisela povećavali, Đukanovićeve će akcije sve više padati. Nije slučajno početkom sedmice Evropljanima poručio da ih neće bespogovorno slušati. Ne žuri se njemu u EU. Ne procesuira mu se ni Sajo, ni Keljmendi, ni visoka korupcija. Zna gdje bi ga to odvelo.
Na dinamiku promjena uticaće i ekonomija. Neke banke su pred kolapsom. KAP je na vještačkim plućima. Samo tu su Đukanović i partneri napravili štetu od oko milijardu i po zbog dugova koje će nam ostaviti, subvencija i profita koji su isisali otkada je Kombinat predat misterioznoj of šor firmi u kojoj naši vlastodršci, vjerovatno, imaju skrivene akcije.
Država je na ivici bankrota. Zbog enormnih kredita kod komercijanih banaka u posljednjih nekoliko godina iscrpljena je mogućnost zaduživanja na slobodnom tržištu kapitala. Ostaju MMF i Svjetska banka. Njih je vođa godinama izbjegavao jer se plašio uslova. Ministar finansija je u Vašingtonu na teškim pregovorima oko novih zaduživanja. Najavljeno je povećanje PDV-a, a slijede rezanje javne potrošnje, administracije, ukidanje državne pomoći i drugih zloupotreba budžeta koje su hranile Đukanovićevu moć.
I na kraju možda ključni faktor: Miodrag Lekić koji je na izborima, uprkos brutalnoj implementaciji Snimka, ostvario impresivan rezultat. Okupio je opoziciju, pridobio civilni sektor. Pobijedio. Ostalo je, naravno, još posla, prije svega oko podrške manjinskih naroda i međunarodne zajednice.
Subotnji protest na kome su se vijorile različite zastave izbio je prljavoj Đukanovićevoj propagandi priču o sukobima i ugroženosti države. Ako Lekić nastavi da okuplja oko sebe Crnu Goru svih nas i kombinuje različite aspekte nenasilnog otpora, vođa zna – gotov je.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ