Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rasprava javna, interes privatni

Objavljeno prije

na

Javna rasprava o gradnji četiri hidroelektarne na Morači se zahuktava. Argumenata protiv plana koji je naručila Vlada Crne Gore je sve više i dolaze sa raznih strana. Univerzitetski profesori, predstavnici NVO, crkva, mještani – negoduju. Nervoza ljudi iz Vladinih redova koji navijaju da se ubrza usvajanje planske dokumentacije – sve je veća. Sada više nema dileme. I planeri koje je Vlada platila da osmisle potop Morače priznaju da konkretnih koristi za građane Crne Gore, kada je struja u pitanju i njena cijena – nema. Priznali su i da se plan za HE na Morači nije mnogo bavio tom ekonomskom računicom.

,,Prostorni plan ne daje garancije da će struja biti jeftinija. Interes građana Crne Gore je da imaju što više energetskih objakata u blizini, jer je tako sigurnije snabdijevanje i manji su gubici prenosa”, objašnjava Predrag Bulajić, čija je firma Urba Montenegro obrađivač DPP za hidroelektrane na Morači.

STRUJA NEĆE BITI JEFTINIJA: No, argument da je prenos struje jeftiniji sa elektrana u Morači nego iz inostranstva ne znači da će građani plaćati jeftinije struju. Oni će je, odakle god da dolazi, plaćati po tržišnoj cijeni. To samo može da znači da će investitor imati manji trošak prevoza i šansu da ostvari veći profit koji ide u njegov, a ne džep potrošača.

Od 2015. elektrotržište će, zbog međunarodnih sporazuma, biti potpuno otvoreno i svako će sam birati odakle će nabavljati struju. Tako će potpuno nebitno biti dolazi li struja iz Morače ili neke udaljene zemlje. Biraćemo dobavljača prema cijeni, a ne lokalitetu.

Kolika će biti koncesiona naknada, hoće li biti minimalna kako bi se privukao investitor, ili će se pod naletom jakih energetskih lobija država i toga odreći ne bi li dovela i zadržala partnera… Mnogo je pitanja o tom projektu na koja, iako je krenula javna rasprava, i dalje odgovora nema. Jedno je sigurno – država će pripremiti sav teren za investitora kako i dolikuje.

Pred Crnom Gorom su teške godine u kojima će se tek početi oporavljati od teške finansijske krize. Iz svoje, ionako ispražnjene kase, mogla bi izdvojiti preko 250 miliona eura samo da bi privukla investitore da krenu u ovaj, inače, prilično neisplativ projekat.

PLAĆANJE NOVIH PUTEVA: Iz budžeta će biti isplaćene naknade mještanima za potopljena imanja i iseljene kuće. Onda ćemo, opet iz zajedničke kase zvane budžet – platiti sve one kilometre puteva koji će se asfaltirati jer se sadašnji potapaju. Platićemo i izgradnju novih mostova, škola, domova zdravlja, mjesnih ureda i još koječega. I pored toga što će to biti veliko opterećenje za ionako krhku ekonomiju Crne Gore – to je još i bolja varijanta koja nas može zadesiti. Gora je, da kao Piva, i Morača nakon izgradnje hidroelektrana utone u – mrak.

Da se ne smije ponoviti takav scenario opominje prof. dr Radenko Pejović sa Građevinskog fakulteta u Podgorici: ,,Kada se predstavlja prostorni plan, izgleda da će teći med i mlijeko, zaposlenje, turizam… Sve je to najavljivano i za Plužine, a nije ispoštovano”.

Pejović pojašnjava da HE Piva „proizvede” 60 miliona eura godišnje, odnosno 12.000 eura po glavi stanovnika Plužina, a građani žive siromašno. Zato je zatražio da se država zakonom obaveže da će obaveze u područjima gdje se grade elektrane biti poštovane, a sve bez toga je, kako kaže, prazna priča. On, nakon iskustva sa HE Piva, ne vjeruje ,,na riječ”, jer 80 odsto obaveza pune 34 godine nije ispoštovano, a sada se ,,EPCG vadi da stranac neće da potpiše realizaciju tih obaveza”.

IDITE U PLUŽINE: Otkud, onda, znamo da Vlada Crne Gore neće nakon izgradnje brana zaboraviti na Moraču kao što je zaboravila na Plužine koje već decenijama nemaju ama baš ništa od toga što je Piva potopljena. Osim – lažnih obećanja!

Na zaboravljeni pivski kraj, dok su organizatori skupa govorili o blagodetima koje će nam donijeti betonske brane – opominjali su aktivisti NVO Green home natpisima – ,,Idite u Plužine” i ,,Pamet u glavu – plan na popravni”.

Plan su na popravni ,,poslali” i pozvali da se svi prizovu pameti i univerzitetski profesori, uglavnom, inženjeri i biolozi. Oni – koji su uspjeli da dođu do riječi na javnoj raspravi u Rektoratu Univerziteta Crne Gore.

Profesor Mićko Radulović, član komisije za reviziju SEA, izložio je stavove koji su usaglašeni, kao je rekao, na stručnom kolegijumu Građevinskog fakulteta. Prema tim stavovima u planu za gradnju HE na Morači korišteni su nepotpuni ili netačni stručni podaci.

„Ni za jednu elektranu nema podataka o koti krune brane niti o koti maksimalnog uspora. Čak i u rezimeu se navodi da je kota krune barem 190 metara nad morem što je nemoguće, jer je kota uspora 285 za Andrijevo i vjerovatno je da se radi o koti uspora od 292 metra. Ako je kota uspora 285 metra, zašto je kota krune 292, čak sedam metara veća. Zbog toga su proistekle i neke kontradiktornosti”. Profesor Radulović je ustvrdio da u dokumentu nijesu korišteni svi raniji dokumenti, hidrološke i geološke karte koje ukazuju na mogućnost gubljenja voda iz pojedinih akumulacija. „Uopšte nijesu urađene geološke analize podzemnih voda”, upozorio je Radulović.

Ni prof. dr Jelisava Kalezić nije planu dala pozitivnu ocjenu. ,,Da je danas mart 1980. imalo bi smisla razgovarati o materijalu o kojem sada razgovaramo. Danas ne.” Ona je postavila i ovo logično pitanje: ,,Hoće li Crna Gora tražiti investitora koji će položiti bankarsku garanciju kako bi se mi osigurali od mogućeg rizika?”.

DETALJNI PLAN BEZ – DETALJA: I dok su mještani, čija sela Vlada hoće da potopi, na javnoj raspravi tražili da čuju hoće li imati puta i mosta, kako će i kuda ići, hoće li biti odsječeni od svijeta – prvi čovjek crnogorskog urbanizma i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović ,,utješio” ih je blistavim odgovorom: ,,Detaljni prostorni plan ne može da ide u detalje!”.

Sudeći prema studiji koju je napravila češka konsultantska kuća Integra Consulting Services ne samo da Detaljni prostorni plan nije išao u detalje – nego i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu (SEA) tog plana ima ozbiljnih manjkavosti.

U analizi koju su naručili Svjetski fond za prirodu i Green home stoji da SEA dovoljno ne tretira uticaje čitavog plana, već se samo fokusira na određene – iako veoma značajne – aktivnosti. Strani eksperti tvrde da nije potpuno jasno ,,šta je uzeto kao baza za predviđanje budućeg razvoja”, zamjeraju da efekti na stanovništvo i ljudsko zdravlje nisu adekvatno sagledani, SEA izvještaj ne daje jasne smjernice za smanjenje potencijalnih negativnih efekata… Mnoštvo negativnih ocjena dali su strani konsultanti ovom dokumentu.

Ostaje otvoreno pitanje – zašto bi Crna Gora potapala svoju teritoriju, brisala sela sa svoje mape, potapala mostove i puteve, rijetke biljne i životinjske vrste, kulturne spomenike, otkidala dio svoje istorije ako njeni građani neće vidjeti konkretne koristi od svega toga?

Možda odgovor leži u tome što je para sve manje pa treba, što prije, privući neku investiciju. Pošto-poto. Bez gotovog novca, ma koliki bio, nema novih pobjeda na izborima i produžetka života vladajuće nomenklature. A sve se može pokritu papirologijom. I potop Morače.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo