DRUŠTVO
RATNI ZLOČINI: Crna Gora još bez optužnica protiv ,,vikend ratnika”

Objavljeno prije
11 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Specijalno državno tužilaštvo je do sada podiglo samo tri optužnice zbog učeća dobrovoljaca iz Crne Gore u ratnim zločinima u BiH i na Kosovu
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije učinilo dovoljno u istragama o učešću tzv. vikend ratnika iz Crne Gore u ratnim zločinima i pljačkama počinjenim u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu tokom ratova devedesetih, tvrde sagovornici BIRN-a.
Izraz ,,vikend ratnici” se često koristi da opiše dobrovoljce koji su iz Crne Gore i Srbije putovali u BiH i učestvovali u ratnim zločinima tokom devedesetih.
Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Bojana Malović, tvrdi da SDT još nije samoinicijativno istraživalo djelovanje tzv. vikend ratnika, iako indicije o učešću crnogorskih državljana u silovanjima u istočnoj Bosni postoje od 1996. kada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu podignuta prva optužnica zbog seksualnog zlostavljanja.
,,Specijalno državno tužilaštvo od novembra 2020. izviđa dokazni materijal koji se može odnositi na ‘vikend ratnike’, budući da obuhvata više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za teške zločine − uključujući ubistvo, mučenje, seksualno ropstvo i silovanje na području Foče. Međutim, kako je taj postupak u fazi izviđaja njihovi identiteti nisu poznati javnosti”, kazala je Malović BIRN-u.
Crna Gora je, kao dio Jugoslavije, direktno učestvovala u ratovima devedesetih u Hrvatskoj i BiH, a cnogorski građani su, kao pripadnici Vojske Jugoslavije, učestvovali u ratu na Kosovu. U Crnoj Gori nije bilo ratnih dejstava, ali su na njenoj teritoriji zabilježeni ratni zločini.
U sudskim procesima u BiH, na Kosovu i Hrvatskoj pominju se crnogorski državljani koji su u tim državama kao dobrovoljci učestvovali u ratnim zločinima i pljačkama. U Crnoj Gori su do sada podignute tri optužnice protiv crnogorskih državljana zbog ratnih zločina u susjednim državama, od kojih se jedna završila osuđujućom presudom.
Apelacioni sud je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva 4 albanska civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999.
Pred Višim sudom u Podgorici sudi se crnogorskom državljaninu, Slobodanu Pekoviću, koji se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS) ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. Peković je 23. oktobra pušten da se brani sa slobode, nakon što crnogorski Viši sud u roku od tri godine nije donio presudu.
SDT je prošlog juna podiglo optužnicu protiv pripadnika crnogorske granične policije, Zorana Gašovića, koji se tereti da je kao pripadnik VRS počinio zločine protiv čovječnosti u Hadžićima kod Sarajeva 1992. godine.
Spiskovi za paljenje kuća
U izvještaju Evropske komisije o napretku za 2024. navodi se da je Crna Gora počela sa proaktivnim istragama ratnih zločina, kao i da SDT trenutno istražuje 12 slučajeva.
VDT je 16. septembra usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina koja se odnosi na period 2024 – 2027., kojom je planirano uspostavljanje održivog bilansa rezultata u istragama, procesuiranju i presudama u slučajevima ratnih zločina, uz punu saradnju sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, koji je nasljednik Tribunala u Hagu.
Iz SDT nijesu odgovorili BIRN-u koliko su pokrenuli istraga o učešću ,,vikend ratnika” u ratnim zločinima u susjednim državama.
Visoki oficir jugoslovenske Kontraobaveštajne službe (KOS), Radomir Goranović, ističe da ,,vikend ratnici” nisu bili prisutni tokom napada Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik.
Vojne formacije JNA, koje su uglavnom činili crnogorski vojnici i rezervisti, od decembra 1991. do maja 1992. opsjedale su Dubrovnik i Konavle.
Goranović, kojeg je napad na Dubrovnik zatekao u Kuparima, tvrdi da je na dubrovačkom ratištu organizovana sistematska pljačka pod okriljem vojske.
,,Postojali su spiskovi za paljenje kuća. Prilikom povlačenja sve što je moglo iz kuća, hotela, aerodroma Ćilipi i ostalih objekata odneseno je u Crnu Goru. Ne sporim da je bilo i pojedinačnih pljački, ali su one bile manje značajne u odnosu na sistematsku koja je bila naređena od vojnog i političkog vrha”, kazao je.
,,Godinama nakon napada na Dubrovnik u Nikšiću su prepričavali da su se pojedini rezervisti kući vratili sa punim čuturicama zlata”, dodao je.
Županijski sud u Splitu je u novembru 2014. osudio Marka Grandova iz Bijelog Polja na sedam godina zatvora, jer je kao pripadnik JNA u oktobru 1991. zapalio tri kuće, opljačkao restoran i kuću Stijepa Vladimira u Slanom. Grandov je odbacio optužbe, navodeći da je osuđen jer je na jednom zapaljenom hotelu u Slanom bilo ispisano njegovo ime.
Odlazili u istočnu Bosnu zbog pljačke i silovanja
Sagovornici BIRN-a tvrde da pojava ,,vikend ratnika” iz Crne Gore dobija puni zamah od maja 1992. na području Foče i drugih mjesta u istočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini granice sa Crnom Gorom.
Malović ističe da su iz Crne Gore u istočnu Bosnu odlazile naoružane paravojne grupe i pojedinci da ratuju kao dobrovoljci na strani Vojske Republike Srpske.
,,Nazivani su ‘vikend ratnici’ jer su neki od njih namjenski odlazili u rat u svrhu pljačke, sporadično, i na nekoliko dana. Uglavnom, crnogorski državljani su na bosanskoj teritoriji počinili brojna razbojništva, paljevine, pljačke, silovanja, ubistva, zlostavljanja i ostvarivali ratni profit”, tvrdi Malović.
Crnogorski dobrovoljci koji su učestvovali u silovanjima u okolini Foče pominju se i u svjedočenjima žrtava pred Haškim tribunalom.
Tako je na suđenju pripadnicima VRS Dragoljubu Kunarcu, Zoranu Vukoviću i Radomiru Kovaču ,,Svjedokinja 50″, čiji je identitet zaštićen, izjavila da je silovao jedan crnogorski vojnik, kojeg je opisala kao ,,starog” i ,,odvratnog”.
,,Odveo me je u sobu gdje mi je prijetio nožem i govorio: ‘Vidjećete vi muslimani. Nacrtaću ti krst na leđima. Sve ću vas pokrstiti. Sad ćete postati Srbi’… Silovao me je na zvjerski način, tako grubo da sam kasnije vidjela da krvarim. Sve me je boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno”, kazala je ,,Svjedokinja 50″.
,,Ono što me je najviše od svega zaboljelo je to što je sigurno bio tridesetak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj otac”, dodala je.
Dragoljub Kunarac je bio komandir specijalne dobrovoljačke jedinice sastavljene od dobrovoljaca uglavnom porijeklom iz Crne Gore. Kunarac, koji je do 1992. živio u Tivtu, osuđen je na 28 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja žena bošnjačke nacionalnosti.
U dokumentaciji Međunarodnog krivičnog suda u Hagu pominje se i najmanje 10 crnogorskih vojnika kao i kuća u fočanskom naselju Aladža koja je služila kao ,,crnogorski štab”. U optužnici protiv Kunarca, pomenuta su i najmanje četiri vojnika iz Crne Gore koji su učestvovali u silovanjima u Foči.
,,Crnogorski vojnik koji je silovao FWS-50 prijetio joj je da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu na krštenje”, navodi se u jednom od transkripata sa suđenja.
Podsjećajući se antiratnog skupa opozicionog Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG) početkom devedesetih, novinar Sead Sadiković kazao je da se živo sjeća petnaestak ,,vikend ratnika” iz Bijelog Polja.
,,Sjećam se da su bili naoružani i da su zaustavili autobuse u kojima su bili ‘Liberali’. Okupljali su se u parku, orgijali i pjevali svoje pjesme. Danas se neki od njih stide svega toga”, kazao je Sadiković.
,,Oni su išli u Bosnu, prema Foči, najdalje do Pala”“, dodao je.
Optužnice u BiH i na Kosovu
Pred sudom u BIH do sada su podignute optužnice protiv dva crnogorska državljanina koji mogu spadati u kategoriju ,,vikend ratnika” – Ranka Radulovića i Miodraga Nikačevića.
Sud BiH je u septembru 2020. podigao optužnicu protiv Radulovića jer je od jula do augusta 1992. učestvovao u napadu na civilno stanovništvo na području Foče, uzimao taoce, uništavao imovinu i zatvarao civile bošnjačke nacionalnosti, ali i pomagao u prisiljavanju djevojaka na seksualni odnos. Tokom suđenja Radulović se u septembru 2021. putem video linka iz Podgorice izjasnio da nije kriv.
Radulovićevo ime se pominjalo i tokom svjedočenja na suđenju Dragoljubu Kunarcu.
,,Silovao me je i vrijeđao, psovao moju majku. Rekao je da sam bula, Turkinja… Zatim me je vratio u kuću”, navodi se u svjedočenju jedne od žrtava.
Radulović (64) koji živi u Nikšiću nikada nije bio pod istragom crnogorskih pravosudnih organa zbog navoda o učešću u ratnim zločinima. U Crnoj Gori je bezuspješno suđen za organizovani kriminal i nelegalno posjedovanje oružja, a od 24. juna je u bjekstvu nakon što je osumnjičen za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.
Apelaciono vijeće Suda BiH je u decembru 2010. osudilo crnogorskog državljanina Miodraga Nikačevića na 10 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih na području Foče.
Nikčević, poznat kao Zunđa i Nikač, bio je komandir specijalne jedinice VRS zvane ,,Nikačevi” koja je djelovala u Foči.
On je proglašen krivim za silovanja u aprilu i julu 1992., kao i privođenje Rasima Klapuha, kojeg je predao Vojnoj policiji, a kome se nakon toga gubi svaki trag.
,,Sud u BiH je teretio Nikačevića za progon civilnog bošnjačkog stanovništva iz opštine Foča, u okviru kog je učestvovao u prisilnom nestanku dvije osobe bošnjačke nacionalnosti, pomagao u silovanju dvije Bošnjakinje i učestvovao u zatvaranju i prisilnim preseljenjima civila bošnjačke nacionalnosti”, kazala je Malović.
Pred Okružnim sudom u Trebinju u toku je suđenje crnogorskim državljanima Milutinu Đilasu i Rajku Vojvodiću koji se terete da su 1992. godine, kao pripadnici VRS silovali žene koje nisu bile vojno angažovane i nisu učestvovale u neprijateljstvima.
Osnovni sud u Prištini 19. jula osudio je crnogorskog državljanina Ekrema Bajrovića na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u maju 1999. protiv albanskog civilnog stanovništva u selima Starodvorane, Žač i Đurakovac na teritoriji opštine Istok.
Nakon 2020. Crna Gora je od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove dobila dokumenta koja se odnose na više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za učestvovanje u zločinima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
,,U poslednje vrijeme ažuriran je rad na predmetima koji su dostavljeni iz Haškog tribunala, a koji se dijelom mogu odnositi na ‘vikend ratnike’. Međutim, okončanje tih istraga možemo očekivati tek u naredne dvije godine”, smatra Malović.
Predrag NIKOLIĆ
Tekst je dio projekta ,,Kultura sjećanja za svjetliju budućnost” koji realizuje Građanska alijansa u partnerstvu sa BIRN Crna Gora, koji je podržan kroz regionalni projekat ,,Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Regionalni projekat sprovodi UNDP. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Komentari
DRUŠTVO
SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe

Objavljeno prije
2 danana
17 Oktobra, 2025
Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.
Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.
Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.
Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.
Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.
Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara. Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.
Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.
Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.
„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.
To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.
Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.
Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.
Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..
Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.
Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela. Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.
Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.
Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.
Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.
Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.
Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.
Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.
I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.
RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM
Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.
To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „ Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
VIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde

Objavljeno prije
2 danana
17 Oktobra, 2025
Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode
Troje bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeno je 14. oktobra pred Višim sudom u Beogradu na ukupno 25 godina zatvora zbog zločina u Štrpcima 1993. godine. Pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.
Ovo je prvostepena presuda u ponovljenom postupku, na koju Tužilaštvo i osuđeni imaju pravo žalbe. Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo, u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić smatra da prvostepena presuda ne odgovara težini zločina. ,,S obzirom na toliko sudski utvrđenih činjenica, da se 33 godine posle zločina izriče kazna od deset i pet godina zatvora, to nije pravična presuda”, istakla je Kandić.
I u Crnoj Gori slične reakcije – ,,Ovaj zločin ćemo i dalje nazivati pravim imenom – državni zločin – i podsjećati da odgovornost za njega ne zastarijeva”, napisao je predsjednik NVU Štrpci protiv zaborava Demir Ličina.
On je napisao da izražava duboko razočaranje i ogorčenje zbog presude u Beogradu: ,,Trideset dvije godine nakon otmice i ubistva 20 nedužnih civila, Srbija je donijela presudu koja ni po težini kazni ni po obuhvatu odgovornih ne donosi pravdu. Presuda koja se može pobijati, poslije tri decenije, nije pravda – to je uvreda za žrtve i za istinu”.
,,Ovaj zločin nije počinila grupa odmetnutih pojedinaca, već državni aparat, kroz strukture koje su znale, planirale i omogućile da se ljudi izvedu iz voza i likvidiraju samo zato što su bili druge vjere i imena. To je državni zločin, a današnja presuda pokazuje da država Srbija ni danas nema snage ni volje da se suoči sa tom činjenicom”, istakao je Ličina.
Monitor je već pisao da je ovaj zločin bio planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde. Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.
U dosadašnjim sudskim procesima utvrđeno je da je voz na liniji Beograd – Bar bio praćen od strane policijske patrole, koja nije reagovala kada je došlo do otmica.
,,Do sada u Srbiji nije ni pokušano da se dokaže i da se utvrdi ko su organizatori i nalogodavci zločina, jer to nije bio nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već jedna koordinirana, isplanirana otmica”, izjavio je nakon ovonedjeljne presude Nail Kajević jedan od predstavnika porodica žrtava. On je kazao i da se i pred sudovima u Srbiji do sada moglo utvrditi ono što je utvrdilo suđenje u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2003. godine, gde je za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen bivši pripadnik jedinice VRS.
Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu. Na suđenju su predočena dokumenta koja su indikator da je o planu da se izvrši zločin mjesec dana ranije znao državni i vojni vrh Republike Srpske, Srbije i cijele tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).
Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović je tvrdio da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca ,,ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj”.
Detaljno planiranim i izvršenim zločinom u Štrpcima komandovao je Lukić, predvodnik paravojne jedinice Osvetnici, kojem je, ispostaviće se, ovo bio samo jedan u nizu ratnih zločina koje je počinio na ovom području za vrijeme trajanja rata. Na osnovu presude pred tribunalom u Hagu, koja je donijeta u predmetu „Višegrad” (IT-98-32/1), Lukić je 2009. osuđen na kaznu doživotnog zakona zbog terora koji je sproveo nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu tokom sukoba u periodu 1992 – 1995. U presudi je navedeno da je osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubistvo, nehumana djela i istrebljenje, zločine protiv čovječnosti, ali i za ubistvo i okrutno postupanje, čime je prekršio zakone i običaje ratovanja.
Nakon ove dvije presude, značajan pomak u procesuiranju odgovornih za zločin u Štrpcima desio se krajem 2014. godine kada je u zajedničkoj akciji policije BiH i Srbije došlo do hapšenja 15 osumnjičenih.
Pred sudom BiH je 2015. godine počelo suđenje protiv ukupno 10 lica, od kojih je Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade, priznao krivicu i pravosnažno je osuđen na pet godina zatvora.
Ostali pripadnici ove grupe – Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, osuđeni su na po 13 godina zatvora. Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.
Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, prvostepeno je osuđen je na 15 godina zatvora za saučesništvo u otmici putnika iz voza u Štrpcima i njihovom ubistvu na području Višegrada 1993. godine. Postupak u odnosu na Vuka Ratkovića, još jednog od pripadnika Višegradske brigade je obustavljen 15. aprila 2021. godine zbog smrti optuženog.
Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.
Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo je 10. maja 2018. godine optužnicu protiv ukupno pet lica za zločin u Štrpcima. Optuženi su pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić, Duško Vasiljević, Ljubiša Vasiljević i Dragana Đekić, kao i Jovan Lipovac. Optuženi su prvostepenom presudom od 7. februara 2023. godine osuđeni zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, i to Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Odlukom Apelacionog suda, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje.
Ovonedjeljna odluka Višeg suda u Beogradu istovjetna je kao i prva, a ukupna kazna je niža, jer je u međuvremenu preminuo jedan od osuđenika Jovan Lipovac koji je bio osuđen na deset godina zatvora. Među optuženicima je bio i Ljubiša Vasiljević nekadašnji pripadnik VRS koji je tokom prvog suđenja takođe preminuo.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.
Iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci su februara 1993. oteti, opljačkani, mučeni i ubijeni: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao ,,osobu tamne puti”. Među žrtvama se našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.
Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
HAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi

Objavljeno prije
2 danana
17 Oktobra, 2025
Arhitekta i vlasnik Master Inžinjeringa Vladan Ivanović uhapšen je zbog sumnje da je krio stanove odbjeglog kriminalca Radoja Zvicera
Nakon što je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tražilo da se, zbog sumnje u pranje novca, blokira imovina odbjeglog kriminalca i šefa takozvanog „kavačkog klana“ Radoja Zvicera u podgoričkom Master kvartu, bilo je pitanje vremena kada će tužioci krenuti na one koji su tu imovinu skrivali. Prema spisima ovog tužilaštva, pet stanova u tom elitnom naselju pripadalo je Zviceru. Naselje je izgradila građevinska firma „Bemaks“, dok su sporni stanovi bili upisani na podgoričku arhitektnosku firmu „Master inžinjering“, koja je projektovala naselje.
Specijalno policijsko odjeljenje je protekle sedmice lišilo slobode arhitektu i vlasnika Master Inžinjeringa Vladana Ivanovića zbog sumnje da je pomogao Zviceru u pranju novca. Tužioci sumnjaju da je njegova kompanija godinama skrivala da je odbjegli kriminalac kupio pet stanova, a potom da bi prikrio vlasništvo, nekretnine ostavio upisane na svoje preduzeće.
Nakon saslušanja kod sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Ivanoviću je određen pritvor do 30 dana. Sproveden je u Istražni zatvor zbog opasnosti uticaja na svjedoke, kazala je samostalna savjetnica za odnose s javnošću Višeg suda Ivana Vukmirović.
Njegov advokat Zoran Piperović kazao je da će uložiti žalbu na tu odluku. Kaže da je Ivanović objasnio da su stan htjeli da kupe supruga Radoja Zvicera – Tamara Zvicer i njen otac. On je platio od svog novca kuhinju i opremu za stan sa računa „Master inžinjeringa“.
„Prosto je nevjerovatno da je određeno zadržavanje, ako je evidentno da u spisima ne postoji nijedan dokaz za tvrdnje tužioca da je Vladan Ivanović i njegova firma jedan jedini cent dobila od vođe kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera. Drugo, ako je prao pare – gdje ih je prao? Kako ih je prao? U šta ih je ulagao“, pita se Piperović.
Međutim, Specijalno državno tužilaštvo više godina istražuje Zvicerove nekretnine u Master kvartu. Tužioci su tokom 2023. godine otkrili da se u tom podgoričkom kvartu nalaze Zvicerove nekretnine od ukupno 363 kvadratnih metara. To je otkriveno tokom proširene finansijske istrage protiv odbjeglog kriminalca, zbog čega su od Višeg suda tražili da se i na tu imovinu, upisanu na kompaniju “Master inženjering”, stavi privremena zabrana raspolaganja.
Riječ je o dupleksu površine 85 kvadrata, dupleksu sa potkrovljem i tavanom od 82 kvadratna metra, stanu na osmom spratu površine 52 kvadratna metra, nekretnini od 72 kvadrata, ali i još jednoj iste veličine i na istoj etaži kompleksa.
Uvidom u list nepokretnosti Uprave za nekretnine u “Master kvartu“, vidi se i dalje veliki broj stanova upisan na firmu “Master inženjering”. Tokom izviđajnog postupka, krajem maja prošle godine, sa leta za Beograd “skinut” je poznati beogradski arhitekta Aleksandar Petrović, a potom tokom informativnog razgovora, od njega su prikupljeni podaci oko uređenja enterijera brojnih stanova, ali i klijenata koji su ga angažovali za brojne poslove u Crnoj Gori.
Nakon toga, početkom juna prošle godine, uslijedilo je višednevno pretresanje stanova u “Master inženjeringu”. Službenici SPO tada su pretresli i “ničiju kuću” na podgoričkom brdu Gorica, za koju osumnjičeni Vladan Ivanović godinama tvrdi da je u njegovom vlasništvu.
Pet stanova, za koje je SDT prikupio dokaze da ih je od “Master inžinjeringa” kupio Zvicer, bili su dio pravne bitke na relaciji Tužilaštvo-Viši sud u Podgorici, a nakon što je tražena privremena mjera zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama. Istražni sudija Višeg suda je prvo na zahtjev SDT-a odredio privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja, zbog postojanja osnovane sumnje da je riječ o imovini koja je stečena kriminalnom djelatnošću. Na to rješenje žalbu je uložio Ivanović, posredstvom svoje kompanije “Master inženjering”, pa je krivično vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, u žalbenom postupku ukinulo privremenu mjeru, koju je odredio istražni sudija.
Pravosnažno rješenje vijeća Višeg suda u Podgorici donijeto je 10. oktobra 2023. godine. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković uložio je Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti, a čije je ga je vijeće usvojilo, navodeći da je odluka “krivičnog vijeća Višeg suda u Podgorici nezakonita, nejasna i nelogična”…
VDT je 24. jula prošle godine saopštilo da je “usvajanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva utvrđeno da je vijeće Višeg suda u korist okrivljenog Zvicera povrijedilo zakon, odlukom da u žalbenom postupku ukine privremenu mjeru obezbjeđenja i zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama.
Prema tim spisima, Tamara Zvicer upozoravala je svojevremeno radnika koji je opremao stanove u Master kvartu, da policijskim inspektorima ni po koju cijenu ne govori čije su to nekretnine i za koga radi, nakon što ju je ovaj telefonom pozvao i obavijestio o prisustvu inspektora. Iz Vrhovnog suda navode da je upravo supruga Radoja Zvicera vodila računa o opremanju tih pet vrijednih nekretnina, što između ostalog govori da su one bile u njihovom, a ne vlasništvu kompanije Master inženjering kako je to zvanično zavedeno u katastru. Pojašnjavaju da iz razgovora od 17. oktobra 2022. godine proizilazi da je majstor saopštio Tamari Zvicer da su došli inspektori policije “u one stanove u P. đe radi i pitali da im se pokaže svaki stan đe rade i za koga rade”…
“U kojoj daljoj komunikaciji T. Z. je upozorila V. K. ‘da slučajno ne kaže za koga rade i čiji su stanovi, da inspektori moraju reći koji su i odakle dolaze, da V. nije znao u tom trenutku jesu li to bili policijski inspektori, jesu li se predstavili radnicima, a da je od radnika traženo da im pokažu stanove u kojima su radili, nakon čega je T. Z. kritikovala K. komentarišući: ‘I jesu pokazali pametnjakovići, jesu’”… Imajući sve prethodno u vidu, nejasan je i nelogičan zakljućak vijeća Višeg suda u Podgorici da ne postoji osnovana sumnja da se radi o imovini pribavljenoj kriminalnom djelatnošću organizacije čiji je organizator okrivljeni Z. R, iako je, kako to dalje proizilazi i iz obrazlaženja pobijanog rješenja, nesporno da je njegova supruga T. Z. bila zadužena za opremanje stanova”, dodaju iz Vrhovnog suda.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je nekoliko optužnica i otvorilo više krivičnih, ali i finansijsku istragu protiv odbjeglog Radoja Zvicera zbog optužbi da se bavio prekookeanskim švercom tovara kokaina iz Latinske Amerike u Evropu i Australiju, da je naredio i organizovao nekoliko ubistava, pokušaja likvidacija… Uvidom u podatke Uprave za nekretnine vidi se da je na ime Radoja Zvicera zvanično upisano samo oko 3.000 kvadrata šume 3. klase u kotorskom naselju Kavač. Na tu imovinu su upisani i tereti/zabilježbe rješenjem vijeća Višeg suda u Podgorici, koje je na zahtjev SDT-a odredilo privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja.
Još izviđaju nekretninu na Gorici
Specijalno državno tužilaštvo još izviđa predmet, koji je formiran oko luksuzne kuće, pored vile “Gorica”, nazvane “ničija kuća”. Vila se nalazi na parceli, koja je, prema podacima iz katastra, u svojini Glavnog grada, dok pravo korišćenja ima vlasnik firme “Master inženjering” Vladan Ivanović.
“Ničija kuća”, koja se više od deceniju gradi na Gorici, dospjela je u žižu javnosti nakon što je optuženi vlasnik Atlas grupe Duško Knežević 2019. godine izjavio da se gradi za tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ali da se samo formalno vodi na njegovog prijatelja Vladana Ivanovića. Tokom prošlogodišnjeg pretresanja vile, Ivanović je saopštio da to nije “ničija već njegova kuća”, te da je plac kupio 2009. godine, gradio nekretninu, sa namjerom da je proda na tržištu.
Đukanović je negirao da je kuća njegova, rekavši da je Ivanović nudio da mu je proda, ali da mu je ponuđena cijena bila previsoka. Ipak, nije isključio mogućnost da je “nekada” kupi. Ivanović je 1999. godine osnovao građevinsku kompaniju.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža
-
Izdvojeno4 sedmice
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta
-
DRUŠTVO3 sedmice
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
Izdvojeno4 sedmice
ULAGANJE OPŠTINA U ŽENSKO PREDUZETNIŠTO: Bačene pare
-
Izdvojeno4 sedmice
RASTE ŠTRAJK U UPRAVI ZA IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA: Gladovanje i bojkot suđenja
-
DRUŠTVO3 sedmice
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom
-
Izdvojeno3 sedmice
DONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo