Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ROŽAJE – PRODAJA GORNJEG IBRA: Preko noći, iza očiju

Objavljeno prije

na

Nekadašnji radnik i jedan od sindikalaca nekadanjeg rožajskog privrednog giganta Gornji Ibar Hajran Murić kazao je Monitoru da je Vlada, prema njihovom saznanju, u tajnosti već prodala ovo preduzeće jednom privatniku iz Berana, u cilju kampanje pred lokalne izbore koji će i u ovom gradu biti odražani na proljeće.

Murić tvrdi da bivši radnici to neće prihvatiti. On podsjeća da su oni ranije podnijeli krivičnu prijavu protiv Vlade Crne Gore. „Zajedno sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora tražili smo raskid ugovora o privatizaciji. Ostajemo na tome i očekujemo da se do kraja ovog mjeseca sve to preispita pred nadležnim skupštinskom komisijom kojom predsjedava Janko Vučinić”, kaže Murić.

Murić smatra da sve što se danas radi oko Gornjeg Ibra predstavlja pokušaj da se opljačka što je ostalo. Po njegovim rječima, uprkos svemu, ostalo je dosta toga vrijednog. „Tvrdim da bi se, ako se fabrika vrati radnicima, mogao pokrenuti proces proizvodnje. Meni se čini da to nije cilj. Cilj je da se ponese sve vrijedno čega još ima u fabrici. Dolazio je ovih dana jedan geodeta iz Berana koji je premjeravao krug kompanije. Vidjećemo šta će od svega ispasti”, kaže Murić.

Njegove stavove dijele i drugi bivši radnici Gornjeg Ibra.

„Jedno je sigurno. Novi pokušaj pljačke naše fabrike sigurno nećemo dozvoliti”, kaže u svoje i njihovo ime Remzo Agović.

Svi oni sa tugom pominju ime svog druga i sindikalnog aktiviste Hamda Murića, koji je preminuo prije nekoliko dana.

„Naš prijatelj i kolega se do posljednjeg dana borio za pravdu i za to da se Gornji Ibar sačuva. Mi smo dužni da i zbog njega nastavimo tu borbu. Ići ćemo do kraja, pa ko šta ponese”, pričaju bivši radnici Gornjeg Ibra.

Da se sprema neka nova pljačka, njih navodi na sumnju i činjenica da je baš prošle sedmice „izbio” požar u zgradi Šumarskog preduzeća, i da je izgorelo mnogo papira.

„Mi u ovom trenutku ne znamo šta je sve bilo među tim papirima, ali je vrlo indikativno da se požar dogodio baš sada. Vjerovatno je bilo nekih nezgodnih tragova u vezi sa stečajem i ugovorom o prodaji. O dodjeli koncesija na šume, možda. Nećemo dozvoliti ni to da ostane nerasvijetljeno”, kaže Murić. Gornji Ibar je formiran prije više od sedamdeset godina, 1937. godine u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike Treska. Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata a procvat je doživo sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. U tim srećnim vremenima, i za ovu kompaniju i za čitav grad, 1989. godine, što u finalni proizvod, što u poluproizvod, prerađeno je rekordnih 72 hiljade kubika oblovine. Radi poređenja: 2002. prerađeno je samo šest hiljada kubika. Već 2007. godine, nekada jedan od najvećih crnogorskih kolektiva, a uz slovenački Slovenijales, najveći drvoprerađivački kapacitet bivše SFRJ, nije ni dobio koncesije za eksploataciju rožajskih šuma i praktično je bio bez ikakvog posla. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, Gornji Ibar je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je i fabriku kvalitetnog papira Dekor, transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa se sa vladinom odlukom iz 1990. po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade. Narednih desetak godina dvije hiljade radnika, od ukupno dvije i po hiljade, ostaje bez posla kao tehnološki višak. Istopljena preostala imovina Gornjeg Ibra, opterećena dugovima i obavezama prema radnicima, posljednje četiri godine stečaja nije uspjela da nađe kupca ni za samo tri miliona eura. Prije dvadeset godina, procjenjuje se, njena realna vrijednost bila je desetostruko veća. Privatne mini pilane, u međuvremenu, nikle su po šumama. Procjenjuje se da ih je danas skoro dvjesta. Uništile su, smatraju mnogi, značajni dio prirode. U medijima se pojavljivala procjena o čak milion kubika drvne mase koja nedostaje u Rožajama. Jedno stablo vrijedno, prosječno, par stotina eura, bilo je često neodoljiv mamac u opštoj besparici. Gornji Ibar, istovremeno, ostao je bez sirovine. Ta nestašica, međutim, nije pogodila oko 200 privatnih preduzetnika koji na svojim gaterima režu i obrađuju drvne elemente. Prosta računica kaže da je 200 privatnih pilana preveliko opterećenje za prilično istrošene šume. Godišnji etat, odnosno dozvoljena količina šume koja se sada u toku jedne godine smije isjeći u rožajskim šumama, iznosi najviše 50 do 60 hiljada kubnih metara drveta, procjenjuju stručnjaci. To znači da bi, i kada ne radi Gornji Ibar, jedna rožajska pilana imala, prosječno, manje od jednog kubika oblovine dnevno. Praksa pokazuje da se u privatnim pilanama dnevno obrađuje znatno više od tih dvadesetak dasaka ,,petica”.

U Gornji Ibar, koji je bio među vodećim drvoprerađivačkim preduzećima, stečaj je uveden 2003. godine a bankrot proglašen 2007. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura.

Ministarstvo poljoprivrede je krajem prošle godine predložilo da se u plan privatizacije za ovu godinu uvrste Gornji Ibar i Šumarsko preduzeće Rožaje i da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner.

Predstavnici bivših radnika Gornjeg Ibra Rožaje podsjećaju da je u periodu od uvođenja stečaja do proglašenja bankrota raspisano šest tendera.

,,Na kraju je Vlada došla da nas spasi, a od koga je Vlada kupila Gornji Ibar kad je bilo državno? Više nade nemamo ni u vlast, ni u Vladu, ni u pravni sistem, jer taj pravni sistem izgleda nije isti za sve”, kažu nekadašnji radnici ove kompanije.

Oni se pitaju zašto je Vlada tražila partnera tako tajanstveno, da to niko u gradu na Ibru skoro da ne zna.

,,Kad se čekalo do sada, moglo bi još malo da se sačeka. Mi najprije tražimo da se do kraja ovog mjeseca preispita privatizacija, odnosno kako je Vlada kupila Gornji Ibar. Ovih dana su se pojavljivali još neki zainteresovani kupci iz Italije i Turske. Prodaju preko noći nećemo prihvatiti”, kažu bivši radnici ove kompanije.

Njima je, kažu, jasno da se kod nas odomaćila praksa da se najviše poslova sklapa preko noći i daleko od oči javnosti. Vlastima se očigledno žuri da prije lokalnih izbora stvore privid da je riješeno pitanje ove kompanije, koje muči svakog građanina Rožaja koji pamte ovaj grad iz vremena kada je imao desetak hiljada radnika. Treba vratiti birače koji su se, između ostalog i zbog surove sudbine Gornjeg Ibra, otrijeznili od depeesovog ideološkog pijanstva.

Ta partija je na parlamentarnim izborima u Rožajama poražena, ali će sve učiniti da lokalne ponovo dobije.

Gornji Ibar – Šarićev

Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, Gornji Ibar je kupilo preduzeće Šekular iz Andrijevice. Kao vlasnik ovog preduzeća pojavljuje se ime Brana Šarića. Monitorov pouzdani izvor tvrdi da je posao završen i da je Šarić u Upravi prihoda u Rožajama već preveo Gornji Ibar na svoje ime.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo