DRUŠTVO
ROŽAJE – PRODAJA GORNJEG IBRA: Preko noći, iza očiju

Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Nekadašnji radnik i jedan od sindikalaca nekadanjeg rožajskog privrednog giganta Gornji Ibar Hajran Murić kazao je Monitoru da je Vlada, prema njihovom saznanju, u tajnosti već prodala ovo preduzeće jednom privatniku iz Berana, u cilju kampanje pred lokalne izbore koji će i u ovom gradu biti odražani na proljeće.
Murić tvrdi da bivši radnici to neće prihvatiti. On podsjeća da su oni ranije podnijeli krivičnu prijavu protiv Vlade Crne Gore. „Zajedno sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora tražili smo raskid ugovora o privatizaciji. Ostajemo na tome i očekujemo da se do kraja ovog mjeseca sve to preispita pred nadležnim skupštinskom komisijom kojom predsjedava Janko Vučinić”, kaže Murić.
Murić smatra da sve što se danas radi oko Gornjeg Ibra predstavlja pokušaj da se opljačka što je ostalo. Po njegovim rječima, uprkos svemu, ostalo je dosta toga vrijednog. „Tvrdim da bi se, ako se fabrika vrati radnicima, mogao pokrenuti proces proizvodnje. Meni se čini da to nije cilj. Cilj je da se ponese sve vrijedno čega još ima u fabrici. Dolazio je ovih dana jedan geodeta iz Berana koji je premjeravao krug kompanije. Vidjećemo šta će od svega ispasti”, kaže Murić.
Njegove stavove dijele i drugi bivši radnici Gornjeg Ibra.
„Jedno je sigurno. Novi pokušaj pljačke naše fabrike sigurno nećemo dozvoliti”, kaže u svoje i njihovo ime Remzo Agović.
Svi oni sa tugom pominju ime svog druga i sindikalnog aktiviste Hamda Murića, koji je preminuo prije nekoliko dana.
„Naš prijatelj i kolega se do posljednjeg dana borio za pravdu i za to da se Gornji Ibar sačuva. Mi smo dužni da i zbog njega nastavimo tu borbu. Ići ćemo do kraja, pa ko šta ponese”, pričaju bivši radnici Gornjeg Ibra.
Da se sprema neka nova pljačka, njih navodi na sumnju i činjenica da je baš prošle sedmice „izbio” požar u zgradi Šumarskog preduzeća, i da je izgorelo mnogo papira.
„Mi u ovom trenutku ne znamo šta je sve bilo među tim papirima, ali je vrlo indikativno da se požar dogodio baš sada. Vjerovatno je bilo nekih nezgodnih tragova u vezi sa stečajem i ugovorom o prodaji. O dodjeli koncesija na šume, možda. Nećemo dozvoliti ni to da ostane nerasvijetljeno”, kaže Murić. Gornji Ibar je formiran prije više od sedamdeset godina, 1937. godine u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike Treska. Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata a procvat je doživo sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. U tim srećnim vremenima, i za ovu kompaniju i za čitav grad, 1989. godine, što u finalni proizvod, što u poluproizvod, prerađeno je rekordnih 72 hiljade kubika oblovine. Radi poređenja: 2002. prerađeno je samo šest hiljada kubika. Već 2007. godine, nekada jedan od najvećih crnogorskih kolektiva, a uz slovenački Slovenijales, najveći drvoprerađivački kapacitet bivše SFRJ, nije ni dobio koncesije za eksploataciju rožajskih šuma i praktično je bio bez ikakvog posla. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, Gornji Ibar je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je i fabriku kvalitetnog papira Dekor, transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa se sa vladinom odlukom iz 1990. po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade. Narednih desetak godina dvije hiljade radnika, od ukupno dvije i po hiljade, ostaje bez posla kao tehnološki višak. Istopljena preostala imovina Gornjeg Ibra, opterećena dugovima i obavezama prema radnicima, posljednje četiri godine stečaja nije uspjela da nađe kupca ni za samo tri miliona eura. Prije dvadeset godina, procjenjuje se, njena realna vrijednost bila je desetostruko veća. Privatne mini pilane, u međuvremenu, nikle su po šumama. Procjenjuje se da ih je danas skoro dvjesta. Uništile su, smatraju mnogi, značajni dio prirode. U medijima se pojavljivala procjena o čak milion kubika drvne mase koja nedostaje u Rožajama. Jedno stablo vrijedno, prosječno, par stotina eura, bilo je često neodoljiv mamac u opštoj besparici. Gornji Ibar, istovremeno, ostao je bez sirovine. Ta nestašica, međutim, nije pogodila oko 200 privatnih preduzetnika koji na svojim gaterima režu i obrađuju drvne elemente. Prosta računica kaže da je 200 privatnih pilana preveliko opterećenje za prilično istrošene šume. Godišnji etat, odnosno dozvoljena količina šume koja se sada u toku jedne godine smije isjeći u rožajskim šumama, iznosi najviše 50 do 60 hiljada kubnih metara drveta, procjenjuju stručnjaci. To znači da bi, i kada ne radi Gornji Ibar, jedna rožajska pilana imala, prosječno, manje od jednog kubika oblovine dnevno. Praksa pokazuje da se u privatnim pilanama dnevno obrađuje znatno više od tih dvadesetak dasaka ,,petica”.
U Gornji Ibar, koji je bio među vodećim drvoprerađivačkim preduzećima, stečaj je uveden 2003. godine a bankrot proglašen 2007. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura.
Ministarstvo poljoprivrede je krajem prošle godine predložilo da se u plan privatizacije za ovu godinu uvrste Gornji Ibar i Šumarsko preduzeće Rožaje i da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner.
Predstavnici bivših radnika Gornjeg Ibra Rožaje podsjećaju da je u periodu od uvođenja stečaja do proglašenja bankrota raspisano šest tendera.
,,Na kraju je Vlada došla da nas spasi, a od koga je Vlada kupila Gornji Ibar kad je bilo državno? Više nade nemamo ni u vlast, ni u Vladu, ni u pravni sistem, jer taj pravni sistem izgleda nije isti za sve”, kažu nekadašnji radnici ove kompanije.
Oni se pitaju zašto je Vlada tražila partnera tako tajanstveno, da to niko u gradu na Ibru skoro da ne zna.
,,Kad se čekalo do sada, moglo bi još malo da se sačeka. Mi najprije tražimo da se do kraja ovog mjeseca preispita privatizacija, odnosno kako je Vlada kupila Gornji Ibar. Ovih dana su se pojavljivali još neki zainteresovani kupci iz Italije i Turske. Prodaju preko noći nećemo prihvatiti”, kažu bivši radnici ove kompanije.
Njima je, kažu, jasno da se kod nas odomaćila praksa da se najviše poslova sklapa preko noći i daleko od oči javnosti. Vlastima se očigledno žuri da prije lokalnih izbora stvore privid da je riješeno pitanje ove kompanije, koje muči svakog građanina Rožaja koji pamte ovaj grad iz vremena kada je imao desetak hiljada radnika. Treba vratiti birače koji su se, između ostalog i zbog surove sudbine Gornjeg Ibra, otrijeznili od depeesovog ideološkog pijanstva.
Ta partija je na parlamentarnim izborima u Rožajama poražena, ali će sve učiniti da lokalne ponovo dobije.
Gornji Ibar – Šarićev
Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, Gornji Ibar je kupilo preduzeće Šekular iz Andrijevice. Kao vlasnik ovog preduzeća pojavljuje se ime Brana Šarića. Monitorov pouzdani izvor tvrdi da je posao završen i da je Šarić u Upravi prihoda u Rožajama već preveo Gornji Ibar na svoje ime.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
DRUŠTVO
TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila

Objavljeno prije
5 danana
11 Jula, 2025
Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu
Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.
„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane javnosti odlučeno je da se rasprava produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.
Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga. Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.
Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.
U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.
Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.
Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.
U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene mjere predstavljaju priličan napredak.
Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.
Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.
Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.
„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,
Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.
Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta
Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.
Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.
Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.
Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori. U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.
„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.
Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.
Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.
U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije
2 sedmicena
5 Jula, 2025
Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se interes građana
Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.
Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.
Na plažama vlada haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.
Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.
Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.
Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.
Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.
„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.
Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim, standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih, tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.
Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju. Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.
Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.
U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.
Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.
Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.
Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.
Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.
Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.
Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.
Gdje nema ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
JAVAŠLUK U JAVNIM SERVISIMA: Nagrade i kazne za (ne)poslušne

Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Juna, 2025
Nadležni su utvrdili nepravilnosti u poslovanju RTV Podgorica i Radio-televiziji Crne Gore, uglavnom u vezi sa varijabilama i visinama plata. Istovremeno, pljušte otkazi članovima sindikata i nepodobnima
Protekle sedmice više se informisalo o poslovanju i malverzacijama u crnogorskim medijima koji se finansiraju iz džepova građana, nego što su nas oni informisali. Stare prakse se ponavljaju, podobni medijski radnici napreduju, nepodobni se sklanjaju gdje nikom ne smetaju, dok građani umjesto da budu informisani, najčešće bivaju deziformisani i zbunjeni.
Počelo je sa Gradskom.U izvještaju Državne revizorske televizije (DRI) utvrđen je niz nepravilnosti, zbog čega je nadležni kolegijum DRI dao uslovno mišljenje na Godišnji finansijski izvještaj i negativno na pravilnost poslovanja Gradske RTV.
Izvršni direktor lokalnog javnog emitera Vladimir Otašević isplaćivao je tokom prošle godine varijabilni dio zarade zaposlenima, a da za to nije imao saglasnost nadležnih, stoji, pored ostalog, u izvještaju. To lokalno preduzeće revizorima nije omogućilo ni uvid u ugovor o radu Otaševića, kao ni rješenje o njegovoj zaradi, niti propratnu dokumentaciju u vezi sa konkursom za izvršnog direktora.
“Društvo je tokom godine isplaćivalo zaposlenima naknade po osnovu rezultata rada. Isplate su se vršile uz pisanu odluku izvršnog direktora. Shodno čl 21 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, uslovi i način ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade za zaposlene u ustanovi čiji je osnivač lokalna samouprava utvrđuju se aktom nadležnog organa ovih pravnih lica uz saglasnost Vlade, po pribavljenom mišljenju Ministarstva. Društvo prilikom isplate nije imalo saglasnost, već je na osnovu odluka koje je donosio izvršni direktor isplaćivalo varijabile zaposlenima”, ističe se u izvještaju.
U izvještaju se navodi i da je u Gradskoj RTV 99 zaposlenih na neodređeno i devet na određeno vrijeme. U Sektoru programa zaposleno je više nego što je previđeno aktima. Gradska RTV, ističu revizori, ima potpisan sporazum o ustupanju radnika sa Agencijom za privremeno zapošljavanje, po kojem je tokom 2024. bilo ustupljeno šest zaposlenih: tri novinara, jedan autor emisije, jedan realizator programa i jedan novinar – reporter.
Kad je u pitanju korišćenje službenih vozila, revizor notira da Pravilnikom o uslovima i načinu korišćenja nije određen limit potrošnje goriva. Upozoravaju na to da Gradska RTV nije donijela pisani dokument, kojim se odobrava pravo zaposlenog na usluge korišćenja goriva, a revizorima nije predstavljeno ni odobrenje o upotrebi kartice za točenje goriva.
Upravo je zbog navodnog nezakonitog točenja goriva došlo do otkaza predsjedniku Sindikata Gradske RTV Milanu Nikčeviću i javnog sukoba Otaševića sa Sindikatom medija Crne Gore. Nakon što je sindikat tražio da Savjet Radio-televizije Podgorica razriješi izvršnog direktora, Otašević je optužio lidere sidnikata Radomira Kračkovića i Marijanu Camović da su pokušali da izvrše pritisak na njega kako ne bi otpustio Nikčevića.
“Nikčević je, nakon što je pokrenut postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti, kontaktirao Kračkovića i Camovićevu, koji su potom pokrenuli neviđen pritisak na mene da se on vrati na posao… Čelnici Sindikata medija ne bi trebali da koriste svoje funkcije da preko njih traže, bez valjanog osnova, otkaze za zaposlene u medijima, pa i za izvršne direktore, koji nisu bliski njihovim poslodavcima, dok sa druge strane traže zaštitu za zaposlene, koji vrijeđaju i pozivaju na fizički obračun svoje kolege na radnom mjestu, a pri tom i nezakonito troše gorivo na račun građana Crne Gore ”, kazao je Otašević.
U regovanju SMCG naveli su da je Otašević iznio niz neistina o Sindikatu u pokušaju da skrene pažnju sa sopstvenog nezakonitog poslovanja. Saopštili su da zakonito pomažu predsjedniku Sindikata RTV Podgorica Milanu Nikčeviću, koji je nezakonito dobio otkaz.
„Otaševićevu krupnu neistinu da smo “vršili pritisak” na njega da promijeni odluku o otkazu tokom sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem nećemo ni da komentarišemo. Samo ćemo podsjetiti da su i njegovi šefovi pravne i finansijske službe Relja Stamatović i Nemanja Vešović na istom sastanku jasno rekli da otkaz Nikčeviću nije smio da se desi“, navodi SMCG u saopštenju.
Sindikat tvrdi da su tražili od Savjeta RTV Podgorica da smijeni Otaševića zbog toga što u kontinuitetu nezakonito posluje, te da on zbog toga objavljuje ovakva reagovanja, „ jer zna da za to postoje dokazi“.
Za nepravilnosti koje je utvrdila DRI, Otašević kaže da je riječ o praksi koju je ustanovila prethodna uprava, dok se on cijelo vrijeme trudi da to ispravi.
„Nije Gradska TV pod rukovodstvom Otaševića prekršila sedam zakona tokom 2024. godine, već su se navedeni zakoni kršili od samog osnivanja televizije. Kao novi izvršni direktor, u 2024. godini, pored mnoštva problema u programsko-produkcionom sektoru, očekivao sam da se poštuju zakonska i podzakonska akta, ne dovodeći u pitanje i sumnju u savjestan rad svih službi i sektora u preduzeću. Sve i da sam očekivao, ispravljanje svih tih stvari kroz period od godinu dana, kosi se sa zakonima fizike“, saopštio je.
Probleme sa sindikatom imao i je i direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić. On je uručio otkaz nagrađivanoj dopisnici iz Herceg Novog Nevenki Macan. Iz Sindikata zaposlenih RTCG su dodali da Macan kaže da se “usprotivila potpuno nelogičnom i neproduktivnom načinu da se organizuje posao tako što će se četvoro zaposlenih iz Herceg Novog koji su u ovom dopisništvu radili dvadeset i više godina, prebaciti da rade u Tivat”. Zbog toga je pisala članovima Savjeta i generalnom direktoru RTCG.
„Ovo je scenario koji se priprema za neistomišljenike. Mnogim članovima našeg sindikata ovih se dana ‘pakuju’ otkazi. Razlog – imamo svoj stav, mislimo svojom glavom, istupamo javno i preispitujemo razne sporne odluke generalnog direktora. Naši članovi su mobingovani, izloženi svakodnevnim pritiscima, otvorenim i prikrivenim prijetnjama, porukama da će biti raspoređeni na druga radna mjesta. Kazneni putevi ovih dana vode od televizije ka portalu i radiju. Ili ka – otkazu”, piše u saopštenju.
Dok je DRI utvrdila nepravilnostu u vezi sa RTV Podgorica, za RTCG je to učinilo Ministarstvo finansija. Cijela priča isplivala je nakon javnog sukoba Raonića i sindikata nacionalnog javnog servisa oko granskog kolektivnog ugovora, koji članovi tog tijela odbijaju da potpišu.
“Tvrdnje da su najveće zarade u RTCG ujedno i najnezakonitije u tom mediju koji zapošljava oko 800 ljudi, a koje uporno iznosim četiri godine, su još jednom potvrđene mišljenjem Ministarstva finansija koje je jasno reklo da generalni direktor i trojica njegovih pomoćnika sami sebi određuju koliko im je dovoljno, ne osvrćući se na zakone. Ono što je Ministarstvo i ovaj put preskočilo da kaže je šta će oni, kao nadležni za racionalno trošenje i brigu o državnom novcu, da urade po tom pitanju i kako će i kad da zaustave nezakonito otimanje javnog novca”, rekla je Marijana Camović Veličković iz SMCG.
Predsjednica Sindikata zaposlenih Jadranka Drobnjak kazala je da predlogom Kolektivnog ugovora koji im je neprihvatljiv srednjoškolci ne dobijaju povećanje plata. “Većina visokoškolaca dobija od 60 do 80 eura, dok rukovodioci koji već imaju četvorocifrenu platu dobijaju 200 i više eura. Time većina zaposlenih u RTCG-u, među njima i oni koji svakodnevno stvaraju programski sadržaj, i dalje ostaju u zoni državnog minimalca”, kazala je Drobnjak.
Raonić tvri da nijesu tačne tvrdnje Sindikata da 80 odsto zaposlenih prima minimalac. Istakao je da je menadžment inicirao usvajanje Granskog kolektivnog ugovora.
“Koje opstruira upravo Sindikat medija koji čine uglavnom zaposleni ili ljudi koji su u uredništvu u Vijestima. Imamo apsurdnu situaciju da poslodavac želi da budu plaćeni rad nedeljom, praznicima i tako dalje… Što se tiče zaposlenih u RTCG, 90 familija će dobiti stanove. Povećanja plata koje smo predložili bi bila značajno iznad republičkog prosjeka”, kazao je on.
Dok Otaševiću padaju na sudu nezakoniti otkazi, Raoniću svako malo sud odlučuje da ne bi smio biti na pozciji generalnog direktora. Trenutno je pred sudom aktivan postupak protiv članova Savjeta koji uporno ignorišu odluku suda i ponovo biraju Raonića.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika

JAVNA UPRAVA I PLATE: Sve je stalo, samo one rastu

MONITOROVA ANKETA: Krivo vrijeme za prave vrijednosti
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
Izdvojeno2 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka