DRUŠTVO
ROŽAJE – PRODAJA GORNJEG IBRA: Preko noći, iza očiju
Nekadašnji radnik i jedan od sindikalaca nekadanjeg rožajskog privrednog giganta Gornji Ibar Hajran Murić kazao je Monitoru da je Vlada, prema njihovom saznanju, u tajnosti već prodala ovo preduzeće jednom privatniku iz Berana, u cilju kampanje pred lokalne izbore koji će i u ovom gradu biti odražani na proljeće.
Murić tvrdi da bivši radnici to neće prihvatiti. On podsjeća da su oni ranije podnijeli krivičnu prijavu protiv Vlade Crne Gore. „Zajedno sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora tražili smo raskid ugovora o privatizaciji. Ostajemo na tome i očekujemo da se do kraja ovog mjeseca sve to preispita pred nadležnim skupštinskom komisijom kojom predsjedava Janko Vučinić”, kaže Murić.
Murić smatra da sve što se danas radi oko Gornjeg Ibra predstavlja pokušaj da se opljačka što je ostalo. Po njegovim rječima, uprkos svemu, ostalo je dosta toga vrijednog. „Tvrdim da bi se, ako se fabrika vrati radnicima, mogao pokrenuti proces proizvodnje. Meni se čini da to nije cilj. Cilj je da se ponese sve vrijedno čega još ima u fabrici. Dolazio je ovih dana jedan geodeta iz Berana koji je premjeravao krug kompanije. Vidjećemo šta će od svega ispasti”, kaže Murić.
Njegove stavove dijele i drugi bivši radnici Gornjeg Ibra.
„Jedno je sigurno. Novi pokušaj pljačke naše fabrike sigurno nećemo dozvoliti”, kaže u svoje i njihovo ime Remzo Agović.
Svi oni sa tugom pominju ime svog druga i sindikalnog aktiviste Hamda Murića, koji je preminuo prije nekoliko dana.
„Naš prijatelj i kolega se do posljednjeg dana borio za pravdu i za to da se Gornji Ibar sačuva. Mi smo dužni da i zbog njega nastavimo tu borbu. Ići ćemo do kraja, pa ko šta ponese”, pričaju bivši radnici Gornjeg Ibra.
Da se sprema neka nova pljačka, njih navodi na sumnju i činjenica da je baš prošle sedmice „izbio” požar u zgradi Šumarskog preduzeća, i da je izgorelo mnogo papira.
„Mi u ovom trenutku ne znamo šta je sve bilo među tim papirima, ali je vrlo indikativno da se požar dogodio baš sada. Vjerovatno je bilo nekih nezgodnih tragova u vezi sa stečajem i ugovorom o prodaji. O dodjeli koncesija na šume, možda. Nećemo dozvoliti ni to da ostane nerasvijetljeno”, kaže Murić. Gornji Ibar je formiran prije više od sedamdeset godina, 1937. godine u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike Treska. Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata a procvat je doživo sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. U tim srećnim vremenima, i za ovu kompaniju i za čitav grad, 1989. godine, što u finalni proizvod, što u poluproizvod, prerađeno je rekordnih 72 hiljade kubika oblovine. Radi poređenja: 2002. prerađeno je samo šest hiljada kubika. Već 2007. godine, nekada jedan od najvećih crnogorskih kolektiva, a uz slovenački Slovenijales, najveći drvoprerađivački kapacitet bivše SFRJ, nije ni dobio koncesije za eksploataciju rožajskih šuma i praktično je bio bez ikakvog posla. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, Gornji Ibar je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je i fabriku kvalitetnog papira Dekor, transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa se sa vladinom odlukom iz 1990. po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade. Narednih desetak godina dvije hiljade radnika, od ukupno dvije i po hiljade, ostaje bez posla kao tehnološki višak. Istopljena preostala imovina Gornjeg Ibra, opterećena dugovima i obavezama prema radnicima, posljednje četiri godine stečaja nije uspjela da nađe kupca ni za samo tri miliona eura. Prije dvadeset godina, procjenjuje se, njena realna vrijednost bila je desetostruko veća. Privatne mini pilane, u međuvremenu, nikle su po šumama. Procjenjuje se da ih je danas skoro dvjesta. Uništile su, smatraju mnogi, značajni dio prirode. U medijima se pojavljivala procjena o čak milion kubika drvne mase koja nedostaje u Rožajama. Jedno stablo vrijedno, prosječno, par stotina eura, bilo je često neodoljiv mamac u opštoj besparici. Gornji Ibar, istovremeno, ostao je bez sirovine. Ta nestašica, međutim, nije pogodila oko 200 privatnih preduzetnika koji na svojim gaterima režu i obrađuju drvne elemente. Prosta računica kaže da je 200 privatnih pilana preveliko opterećenje za prilično istrošene šume. Godišnji etat, odnosno dozvoljena količina šume koja se sada u toku jedne godine smije isjeći u rožajskim šumama, iznosi najviše 50 do 60 hiljada kubnih metara drveta, procjenjuju stručnjaci. To znači da bi, i kada ne radi Gornji Ibar, jedna rožajska pilana imala, prosječno, manje od jednog kubika oblovine dnevno. Praksa pokazuje da se u privatnim pilanama dnevno obrađuje znatno više od tih dvadesetak dasaka ,,petica”.
U Gornji Ibar, koji je bio među vodećim drvoprerađivačkim preduzećima, stečaj je uveden 2003. godine a bankrot proglašen 2007. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura.
Ministarstvo poljoprivrede je krajem prošle godine predložilo da se u plan privatizacije za ovu godinu uvrste Gornji Ibar i Šumarsko preduzeće Rožaje i da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner.
Predstavnici bivših radnika Gornjeg Ibra Rožaje podsjećaju da je u periodu od uvođenja stečaja do proglašenja bankrota raspisano šest tendera.
,,Na kraju je Vlada došla da nas spasi, a od koga je Vlada kupila Gornji Ibar kad je bilo državno? Više nade nemamo ni u vlast, ni u Vladu, ni u pravni sistem, jer taj pravni sistem izgleda nije isti za sve”, kažu nekadašnji radnici ove kompanije.
Oni se pitaju zašto je Vlada tražila partnera tako tajanstveno, da to niko u gradu na Ibru skoro da ne zna.
,,Kad se čekalo do sada, moglo bi još malo da se sačeka. Mi najprije tražimo da se do kraja ovog mjeseca preispita privatizacija, odnosno kako je Vlada kupila Gornji Ibar. Ovih dana su se pojavljivali još neki zainteresovani kupci iz Italije i Turske. Prodaju preko noći nećemo prihvatiti”, kažu bivši radnici ove kompanije.
Njima je, kažu, jasno da se kod nas odomaćila praksa da se najviše poslova sklapa preko noći i daleko od oči javnosti. Vlastima se očigledno žuri da prije lokalnih izbora stvore privid da je riješeno pitanje ove kompanije, koje muči svakog građanina Rožaja koji pamte ovaj grad iz vremena kada je imao desetak hiljada radnika. Treba vratiti birače koji su se, između ostalog i zbog surove sudbine Gornjeg Ibra, otrijeznili od depeesovog ideološkog pijanstva.
Ta partija je na parlamentarnim izborima u Rožajama poražena, ali će sve učiniti da lokalne ponovo dobije.
Gornji Ibar – Šarićev
Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, Gornji Ibar je kupilo preduzeće Šekular iz Andrijevice. Kao vlasnik ovog preduzeća pojavljuje se ime Brana Šarića. Monitorov pouzdani izvor tvrdi da je posao završen i da je Šarić u Upravi prihoda u Rožajama već preveo Gornji Ibar na svoje ime.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini