Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ORGANSKA POLJOPRIVREDA: Razvojna šansa ili reklama

Objavljeno prije

na

Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović ne silazi sa TV ekrana. Lani je njegovo Ministarstvo održalo preko 30 konferencija za novinare, a ministar ih je za ovu godinu najavio još više.

Ivanović je protekle sedmice napravio i svojevrstan performans – na pres konferenciju doveo je sve zaposlene u Ministarstvu, njih preko 100. Sve to da bi se hvalio rezultatima rada u prošloj i planovima za ovu godinu. Nabrajao je milione investicija i 1000 novozapošljenih u prošloj, a isto toliko će novih radnih mjesta u poljoprivredi biti i u ovoj godini. Obeća.

Kako će se to ispuniti sa agrobudžetom koji je za ovu godinu planiran u iznosu kao i za prošlu, 8,4 miliona eura, nije detaljisao. A i izborna je godina. ,,Mnogo je važnije šta se radi sa novcem, nego koliko ga je”, kazao je Ivanović.

Konstanta u ministrovim obraćanjima javnosti je kritika poljoprivrednika. Često ocjenjuje da u Crnoj Gori mali broj poljoprivrednika može izaći na evropsko tržište. Šansa da se to prevaziđe, smatra Ivanović, je organska proizvodnja. U Ministarstvu je prepoznato da organska proizvodnja može biti značajna za razvoj ruralnih područja, uvezivanje sa turizmom, poboljšanje ekologije…

Krajem prošle godine Ivanović je predložio da se na teritoriji Šavnika obrazuje posebna regija specijalizovana za organsku proizvodnju. ,,Kvalitetna hrana koja može da se proizvede u Crnoj Gori, može da se proda po većoj cijeni od one po kojoj se sada prodaje”. Na Ministarstvu je, kako je kazao, da otvori tržišta na kojima su se nekada prodavali proizvodi iz Crne Gore. ,,U doba stare Jugoslavije Bliski Istok je bio veoma važno tržište, i evo već mjesecima radimo na tome da se vratimo na njega”, rekao je Ivanović.

Dok se ne probijemo na velika tržišta, potrebno je odraditi posao kući. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede od 2006. godine kada je bilo sedam registrovanih organskih proizvođača, do 2013. registrovano je manje od 160 proizvođača, od toga 21 koji su dobili sertifikat za organsku proizvodnju. Nedovoljno ako se zna da je u Crnoj Gori registrovano 48.000 poljoprivrednih proizvođača.

Jedini zakon koji je u ovoj oblasti usvojen protekle godine je onaj o organskoj poljoprivredi. Usaglašen je sa evropskom praksom. ,,U Hrvatskoj i Sloveniji držali su stare zakone do ulaska u EU. Ove dvije države su sprovodile protekcionističku politiku da bi pomogle svojim poljoprivrednicima, sve do samog ulaska u EU. Mi iako to od nas još niko ne traži sprovodimo neoliberalnu”, kaže za Monitor inženjer agronomije Željko Vidaković, potpredsjednik Unije poslodavaca Crne Gore.

Prepisivanjem zakona došlo se do toga da su nerazvijenoj crnogorskoj organskoj poljoprivredi za razna odstupanaja predviđene stroge kazne. U starom zakonu bilo je predviđeno samo devet kaznenih odredbi, u novom ih je 70. Cijeli je set novčanih kazni, nemali broj je onih koje se kreću u rasponu od 12.000 do 15.000 eura.

,,Ako se zakon bude dosljedno sprovodio ugroženi su organski proizvođači. Najmanja kazna je par hiljada eura. A sve to uz male povlastice za organsku proizvodnju, bez dodatnih stimulansa za kredite, značajnih subvencije…”, kaže Vidaković i zaključuje da se drakonske kazne, kao i zakoni prepisuju iz najrazvijenijih zemalja u kojima farmeri imaju subvencije do 20 odsto, a kod nas su jedan do dva odsto.

Ministarstvo je subvencijama tokom 2013. stimulisalo organsku poljoprivredu. Malobrojni sertifikovani proizvođači dobijali su 200€ po zahtjevu, po hektaru ili po uslovnom grlu stoke iznosila su: 150€/ha za ratarske kulture i uzgoj ljekovitog bilja; 250€/ha za povrće, višegodišnje zasade i sjemenski i sadni materijal; 50€ po uslovnom grlu stoke; 2€ po jedinki živine i 30€ po košnici, podaci su Ministarstva.

Iskustva poljoprivrednika koji imaju sertifikat za organsku proizvodnju, koje je Monitor kontaktirao, različita su. Dragica Mirjačić iz Nikšić već šest godina posjeduje setifikat za uzgoj i sakupljanje šumskih plodova. ,,Ako se prate uputstva i zakon, nije teško. Česte su kontrole, svake godine najmanje dva puta. Treba pratiti javne pozive, dogovore sa njima. Imala sam subvencije i sve je bilo kako treba”, kaže Mirjačić.

Maslinar sa Luštice Ilija Moric kaže da je postojeća, kao i podrška proteklih godina bila zadovoljavajuća, ali ju je potrebno uvećati. ,,Uvećanje subvencija treba da prati i viša kontrola, da bi se izbjegla (zlo)upotreba podrške od strane neodgovornih i neodrživih organskih proizvođača”

Moric kaže da je poseban problem opšta nerazvijenost ruralnih područja u Crnoj Gori. „ To uvećava troškove svake pa i organske proizvodnje (nepostojanje stabilnog napajanja strujom, vodom, loša saobraćajna infrastruktura). Teško je u primorskoj regiji, a situacija je i nekoliko puta lošija na sjeveru zemlje. Potrebno je regulisati ova pitanja (voda, struja, put, škole, prodavnice), kao i usitnjenost posjeda, kao preduslov razvoja poljoprivrede”, kaže Moric.

Kao poseban problem u plasiranju ekoloških proizvoda, Morić vidi nepostojanje saradnje sa turističkom industrijom i nemogućnost plasiranja organskih proizvoda turistima.

Samo tri pčelara u Crnoj Gori imaju sertifikat za organsku proizvodnju. ,,Treba puno uslova da se ispuni da bi se dobili sertifikati za organsku proizvodnju. Mnogo više za pčelare nego za ostale. Morali smo da mijenjamo košnice. Neki od uslova su da košnice nijesu ofarbane, ili da budu ofarbane samo organskim bojama, da nema u njima metalnih djelova, da nije lijepljeno… Bio je prelazni period od tri godine za vosak. Dešavalo nam se da kupujemo organski vosak po cijeni od 44 eura, dok je isti u Ljubljani 17, a u Austriju 14,5 eura. Tu razliku u cijeni niko nam nije objasnio”, kaže Milan Kljajić, pčelar iz Berana.

On napominje da su prošle godine iz agrobudžeta dobijali 30 eura po košnici. „Bilo je ranije problema u isplati subvencija ali sada su sve subvencije isplaćene. Da nije bilo subvencija, ne bih mogao sve to da ispoštujem”, kaže Kljajić.

Kljajić smatra da mušterije još nemaju svijest o značaju organskih proizvoda. Navodi da teglica konvencionalnog meda od pola kile košta 5 eura, a organskog 6,5 eura. ,,Organska proizvodnja ima perspektivu. Imamo izvrsne prirodne uslove. Stranci su to prepoznali i ulažu jer znaju da za male pare mogu dobiti vrhunski proizvod”, kaže.

Zbog detaljnih kontrola Rajku Pavlićeviću iz Nikšića trebalo je četiri godine da dobije sertifikat. On ima voćnjak od 1.100 stabala jabuka i krušaka. ,,Za toliko stabala dobio sam 200 eura subvencije na godišnjem nivou. Subvencije su zanemarljive. Ranije su bile veće ali su smanjene dolaskom novog ministra. Još se ne isplati organska proizvodnja u Crnoj Gori. Na Zapadu su cijene organskih proizvoda veće i do 60 odsto. Ministarstvo poljoprivrede nije prihvatilo preporuke EU o razvoju organske proizvodnje. Za sada je tako, organska proizvodnja će se isplatiti na duge staze”, kaže Pavlićević.

Zbog slabo razvijene poljoprivrede i zemljišta koje nije tretirano hemijom, zaključili su u Ministarstvu poljoprivrede, u Crnoj Gori postoje izuzetni potencijali za razvoj organske poljoprivrede. Da se oni iskoriste još će se sačekati. Iz Ministarstva su za ovu godinu najavili tek blago povećanje agrobudžeta za ovu svrhu, ali su istakli da će pojačati kampanju informisanja poljoprivrednika. A da o uspjesima obavijesti javnost, postraraće se ministar Ivanović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo