Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ORGANSKA POLJOPRIVREDA: Razvojna šansa ili reklama

Objavljeno prije

na

Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović ne silazi sa TV ekrana. Lani je njegovo Ministarstvo održalo preko 30 konferencija za novinare, a ministar ih je za ovu godinu najavio još više.

Ivanović je protekle sedmice napravio i svojevrstan performans – na pres konferenciju doveo je sve zaposlene u Ministarstvu, njih preko 100. Sve to da bi se hvalio rezultatima rada u prošloj i planovima za ovu godinu. Nabrajao je milione investicija i 1000 novozapošljenih u prošloj, a isto toliko će novih radnih mjesta u poljoprivredi biti i u ovoj godini. Obeća.

Kako će se to ispuniti sa agrobudžetom koji je za ovu godinu planiran u iznosu kao i za prošlu, 8,4 miliona eura, nije detaljisao. A i izborna je godina. ,,Mnogo je važnije šta se radi sa novcem, nego koliko ga je”, kazao je Ivanović.

Konstanta u ministrovim obraćanjima javnosti je kritika poljoprivrednika. Često ocjenjuje da u Crnoj Gori mali broj poljoprivrednika može izaći na evropsko tržište. Šansa da se to prevaziđe, smatra Ivanović, je organska proizvodnja. U Ministarstvu je prepoznato da organska proizvodnja može biti značajna za razvoj ruralnih područja, uvezivanje sa turizmom, poboljšanje ekologije…

Krajem prošle godine Ivanović je predložio da se na teritoriji Šavnika obrazuje posebna regija specijalizovana za organsku proizvodnju. ,,Kvalitetna hrana koja može da se proizvede u Crnoj Gori, može da se proda po većoj cijeni od one po kojoj se sada prodaje”. Na Ministarstvu je, kako je kazao, da otvori tržišta na kojima su se nekada prodavali proizvodi iz Crne Gore. ,,U doba stare Jugoslavije Bliski Istok je bio veoma važno tržište, i evo već mjesecima radimo na tome da se vratimo na njega”, rekao je Ivanović.

Dok se ne probijemo na velika tržišta, potrebno je odraditi posao kući. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede od 2006. godine kada je bilo sedam registrovanih organskih proizvođača, do 2013. registrovano je manje od 160 proizvođača, od toga 21 koji su dobili sertifikat za organsku proizvodnju. Nedovoljno ako se zna da je u Crnoj Gori registrovano 48.000 poljoprivrednih proizvođača.

Jedini zakon koji je u ovoj oblasti usvojen protekle godine je onaj o organskoj poljoprivredi. Usaglašen je sa evropskom praksom. ,,U Hrvatskoj i Sloveniji držali su stare zakone do ulaska u EU. Ove dvije države su sprovodile protekcionističku politiku da bi pomogle svojim poljoprivrednicima, sve do samog ulaska u EU. Mi iako to od nas još niko ne traži sprovodimo neoliberalnu”, kaže za Monitor inženjer agronomije Željko Vidaković, potpredsjednik Unije poslodavaca Crne Gore.

Prepisivanjem zakona došlo se do toga da su nerazvijenoj crnogorskoj organskoj poljoprivredi za razna odstupanaja predviđene stroge kazne. U starom zakonu bilo je predviđeno samo devet kaznenih odredbi, u novom ih je 70. Cijeli je set novčanih kazni, nemali broj je onih koje se kreću u rasponu od 12.000 do 15.000 eura.

,,Ako se zakon bude dosljedno sprovodio ugroženi su organski proizvođači. Najmanja kazna je par hiljada eura. A sve to uz male povlastice za organsku proizvodnju, bez dodatnih stimulansa za kredite, značajnih subvencije…”, kaže Vidaković i zaključuje da se drakonske kazne, kao i zakoni prepisuju iz najrazvijenijih zemalja u kojima farmeri imaju subvencije do 20 odsto, a kod nas su jedan do dva odsto.

Ministarstvo je subvencijama tokom 2013. stimulisalo organsku poljoprivredu. Malobrojni sertifikovani proizvođači dobijali su 200€ po zahtjevu, po hektaru ili po uslovnom grlu stoke iznosila su: 150€/ha za ratarske kulture i uzgoj ljekovitog bilja; 250€/ha za povrće, višegodišnje zasade i sjemenski i sadni materijal; 50€ po uslovnom grlu stoke; 2€ po jedinki živine i 30€ po košnici, podaci su Ministarstva.

Iskustva poljoprivrednika koji imaju sertifikat za organsku proizvodnju, koje je Monitor kontaktirao, različita su. Dragica Mirjačić iz Nikšić već šest godina posjeduje setifikat za uzgoj i sakupljanje šumskih plodova. ,,Ako se prate uputstva i zakon, nije teško. Česte su kontrole, svake godine najmanje dva puta. Treba pratiti javne pozive, dogovore sa njima. Imala sam subvencije i sve je bilo kako treba”, kaže Mirjačić.

Maslinar sa Luštice Ilija Moric kaže da je postojeća, kao i podrška proteklih godina bila zadovoljavajuća, ali ju je potrebno uvećati. ,,Uvećanje subvencija treba da prati i viša kontrola, da bi se izbjegla (zlo)upotreba podrške od strane neodgovornih i neodrživih organskih proizvođača”

Moric kaže da je poseban problem opšta nerazvijenost ruralnih područja u Crnoj Gori. „ To uvećava troškove svake pa i organske proizvodnje (nepostojanje stabilnog napajanja strujom, vodom, loša saobraćajna infrastruktura). Teško je u primorskoj regiji, a situacija je i nekoliko puta lošija na sjeveru zemlje. Potrebno je regulisati ova pitanja (voda, struja, put, škole, prodavnice), kao i usitnjenost posjeda, kao preduslov razvoja poljoprivrede”, kaže Moric.

Kao poseban problem u plasiranju ekoloških proizvoda, Morić vidi nepostojanje saradnje sa turističkom industrijom i nemogućnost plasiranja organskih proizvoda turistima.

Samo tri pčelara u Crnoj Gori imaju sertifikat za organsku proizvodnju. ,,Treba puno uslova da se ispuni da bi se dobili sertifikati za organsku proizvodnju. Mnogo više za pčelare nego za ostale. Morali smo da mijenjamo košnice. Neki od uslova su da košnice nijesu ofarbane, ili da budu ofarbane samo organskim bojama, da nema u njima metalnih djelova, da nije lijepljeno… Bio je prelazni period od tri godine za vosak. Dešavalo nam se da kupujemo organski vosak po cijeni od 44 eura, dok je isti u Ljubljani 17, a u Austriju 14,5 eura. Tu razliku u cijeni niko nam nije objasnio”, kaže Milan Kljajić, pčelar iz Berana.

On napominje da su prošle godine iz agrobudžeta dobijali 30 eura po košnici. „Bilo je ranije problema u isplati subvencija ali sada su sve subvencije isplaćene. Da nije bilo subvencija, ne bih mogao sve to da ispoštujem”, kaže Kljajić.

Kljajić smatra da mušterije još nemaju svijest o značaju organskih proizvoda. Navodi da teglica konvencionalnog meda od pola kile košta 5 eura, a organskog 6,5 eura. ,,Organska proizvodnja ima perspektivu. Imamo izvrsne prirodne uslove. Stranci su to prepoznali i ulažu jer znaju da za male pare mogu dobiti vrhunski proizvod”, kaže.

Zbog detaljnih kontrola Rajku Pavlićeviću iz Nikšića trebalo je četiri godine da dobije sertifikat. On ima voćnjak od 1.100 stabala jabuka i krušaka. ,,Za toliko stabala dobio sam 200 eura subvencije na godišnjem nivou. Subvencije su zanemarljive. Ranije su bile veće ali su smanjene dolaskom novog ministra. Još se ne isplati organska proizvodnja u Crnoj Gori. Na Zapadu su cijene organskih proizvoda veće i do 60 odsto. Ministarstvo poljoprivrede nije prihvatilo preporuke EU o razvoju organske proizvodnje. Za sada je tako, organska proizvodnja će se isplatiti na duge staze”, kaže Pavlićević.

Zbog slabo razvijene poljoprivrede i zemljišta koje nije tretirano hemijom, zaključili su u Ministarstvu poljoprivrede, u Crnoj Gori postoje izuzetni potencijali za razvoj organske poljoprivrede. Da se oni iskoriste još će se sačekati. Iz Ministarstva su za ovu godinu najavili tek blago povećanje agrobudžeta za ovu svrhu, ali su istakli da će pojačati kampanju informisanja poljoprivrednika. A da o uspjesima obavijesti javnost, postraraće se ministar Ivanović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo