Nekadašnji radnik i jedan od sindikalaca nekadanjeg rožajskog privrednog giganta Gornji Ibar Hajran Murić kazao je Monitoru da je Vlada, prema njihovom saznanju, u tajnosti već prodala ovo preduzeće jednom privatniku iz Berana, u cilju kampanje pred lokalne izbore koji će i u ovom gradu biti odražani na proljeće.

Murić tvrdi da bivši radnici to neće prihvatiti. On podsjeća da su oni ranije podnijeli krivičnu prijavu protiv Vlade Crne Gore. „Zajedno sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora tražili smo raskid ugovora o privatizaciji. Ostajemo na tome i očekujemo da se do kraja ovog mjeseca sve to preispita pred nadležnim skupštinskom komisijom kojom predsjedava Janko Vučinić”, kaže Murić.

Murić smatra da sve što se danas radi oko Gornjeg Ibra predstavlja pokušaj da se opljačka što je ostalo. Po njegovim rječima, uprkos svemu, ostalo je dosta toga vrijednog. „Tvrdim da bi se, ako se fabrika vrati radnicima, mogao pokrenuti proces proizvodnje. Meni se čini da to nije cilj. Cilj je da se ponese sve vrijedno čega još ima u fabrici. Dolazio je ovih dana jedan geodeta iz Berana koji je premjeravao krug kompanije. Vidjećemo šta će od svega ispasti”, kaže Murić.

Njegove stavove dijele i drugi bivši radnici Gornjeg Ibra.

„Jedno je sigurno. Novi pokušaj pljačke naše fabrike sigurno nećemo dozvoliti”, kaže u svoje i njihovo ime Remzo Agović.

Svi oni sa tugom pominju ime svog druga i sindikalnog aktiviste Hamda Murića, koji je preminuo prije nekoliko dana.

„Naš prijatelj i kolega se do posljednjeg dana borio za pravdu i za to da se Gornji Ibar sačuva. Mi smo dužni da i zbog njega nastavimo tu borbu. Ići ćemo do kraja, pa ko šta ponese”, pričaju bivši radnici Gornjeg Ibra.

Da se sprema neka nova pljačka, njih navodi na sumnju i činjenica da je baš prošle sedmice „izbio” požar u zgradi Šumarskog preduzeća, i da je izgorelo mnogo papira.

„Mi u ovom trenutku ne znamo šta je sve bilo među tim papirima, ali je vrlo indikativno da se požar dogodio baš sada. Vjerovatno je bilo nekih nezgodnih tragova u vezi sa stečajem i ugovorom o prodaji. O dodjeli koncesija na šume, možda. Nećemo dozvoliti ni to da ostane nerasvijetljeno”, kaže Murić. Gornji Ibar je formiran prije više od sedamdeset godina, 1937. godine u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike Treska. Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata a procvat je doživo sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. U tim srećnim vremenima, i za ovu kompaniju i za čitav grad, 1989. godine, što u finalni proizvod, što u poluproizvod, prerađeno je rekordnih 72 hiljade kubika oblovine. Radi poređenja: 2002. prerađeno je samo šest hiljada kubika. Već 2007. godine, nekada jedan od najvećih crnogorskih kolektiva, a uz slovenački Slovenijales, najveći drvoprerađivački kapacitet bivše SFRJ, nije ni dobio koncesije za eksploataciju rožajskih šuma i praktično je bio bez ikakvog posla. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, Gornji Ibar je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je i fabriku kvalitetnog papira Dekor, transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa se sa vladinom odlukom iz 1990. po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade. Narednih desetak godina dvije hiljade radnika, od ukupno dvije i po hiljade, ostaje bez posla kao tehnološki višak. Istopljena preostala imovina Gornjeg Ibra, opterećena dugovima i obavezama prema radnicima, posljednje četiri godine stečaja nije uspjela da nađe kupca ni za samo tri miliona eura. Prije dvadeset godina, procjenjuje se, njena realna vrijednost bila je desetostruko veća. Privatne mini pilane, u međuvremenu, nikle su po šumama. Procjenjuje se da ih je danas skoro dvjesta. Uništile su, smatraju mnogi, značajni dio prirode. U medijima se pojavljivala procjena o čak milion kubika drvne mase koja nedostaje u Rožajama. Jedno stablo vrijedno, prosječno, par stotina eura, bilo je često neodoljiv mamac u opštoj besparici. Gornji Ibar, istovremeno, ostao je bez sirovine. Ta nestašica, međutim, nije pogodila oko 200 privatnih preduzetnika koji na svojim gaterima režu i obrađuju drvne elemente. Prosta računica kaže da je 200 privatnih pilana preveliko opterećenje za prilično istrošene šume. Godišnji etat, odnosno dozvoljena količina šume koja se sada u toku jedne godine smije isjeći u rožajskim šumama, iznosi najviše 50 do 60 hiljada kubnih metara drveta, procjenjuju stručnjaci. To znači da bi, i kada ne radi Gornji Ibar, jedna rožajska pilana imala, prosječno, manje od jednog kubika oblovine dnevno. Praksa pokazuje da se u privatnim pilanama dnevno obrađuje znatno više od tih dvadesetak dasaka ,,petica”.

U Gornji Ibar, koji je bio među vodećim drvoprerađivačkim preduzećima, stečaj je uveden 2003. godine a bankrot proglašen 2007. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura.

Ministarstvo poljoprivrede je krajem prošle godine predložilo da se u plan privatizacije za ovu godinu uvrste Gornji Ibar i Šumarsko preduzeće Rožaje i da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner.

Predstavnici bivših radnika Gornjeg Ibra Rožaje podsjećaju da je u periodu od uvođenja stečaja do proglašenja bankrota raspisano šest tendera.

,,Na kraju je Vlada došla da nas spasi, a od koga je Vlada kupila Gornji Ibar kad je bilo državno? Više nade nemamo ni u vlast, ni u Vladu, ni u pravni sistem, jer taj pravni sistem izgleda nije isti za sve”, kažu nekadašnji radnici ove kompanije.

Oni se pitaju zašto je Vlada tražila partnera tako tajanstveno, da to niko u gradu na Ibru skoro da ne zna.

,,Kad se čekalo do sada, moglo bi još malo da se sačeka. Mi najprije tražimo da se do kraja ovog mjeseca preispita privatizacija, odnosno kako je Vlada kupila Gornji Ibar. Ovih dana su se pojavljivali još neki zainteresovani kupci iz Italije i Turske. Prodaju preko noći nećemo prihvatiti”, kažu bivši radnici ove kompanije.

Njima je, kažu, jasno da se kod nas odomaćila praksa da se najviše poslova sklapa preko noći i daleko od oči javnosti. Vlastima se očigledno žuri da prije lokalnih izbora stvore privid da je riješeno pitanje ove kompanije, koje muči svakog građanina Rožaja koji pamte ovaj grad iz vremena kada je imao desetak hiljada radnika. Treba vratiti birače koji su se, između ostalog i zbog surove sudbine Gornjeg Ibra, otrijeznili od depeesovog ideološkog pijanstva.

Ta partija je na parlamentarnim izborima u Rožajama poražena, ali će sve učiniti da lokalne ponovo dobije.

Gornji Ibar – Šarićev

Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, Gornji Ibar je kupilo preduzeće Šekular iz Andrijevice. Kao vlasnik ovog preduzeća pojavljuje se ime Brana Šarića. Monitorov pouzdani izvor tvrdi da je posao završen i da je Šarić u Upravi prihoda u Rožajama već preveo Gornji Ibar na svoje ime.

Tufik SOFTIĆ

Komentari