FOKUS
Samo Milo zna
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor onlineKad će Crna Gora dobiti vladu? Nakon ubjedljivog izbornog rezultata vladajuće koalicije stizale su najave o brzom formiranju novog kabineta koji bi, u odnosu na aktuelni, pretrpio samo manje ,,kozmetičke” promjene. No, vrijeme prolazi, a ništa se ne dešava. Izuzev što su pretpostavljeni rokovi o formiranju izvršne vlasti pomjereni sa prve na drugu polovinu maja. Dok medijski nastupi zvaničnika DPS i SDP, i kuloarske priče koje ih prate, ukazuju na mogućnost da izmjene u budućoj vladi ne budu samo stilske prirode.Formalno gledano, nema razloga za žurbu. Konstitutivna sjednica novoizabranog sastava Skupštine zakazana je za 23. april. Nakon toga, prema Ustavu, počinje da teče rok od 30 dana u kome je predsjednik Crne Gore dužan da predloži mandatara. Slijedi 90 dana u kojima Skupština ima obavezu da izabere izvršnu vlast… Sve to bi moglo trajati i do kraja avgusta.
TUĐA BRIGA: Problem je što Crna Gora ne može da čeka. Posljedice ekonomske krize – manjim dijelom globalne, a većim naše autohtone – sve su očiglednije. Budžetski prihodi se tanje, hiljade radnih mjesta ,,visi” o tankoj niti direktne državne pomoći i subvencija, nelikvidnost raste, pred nama je potpuno neizvjesna turistička sezona a najavljenih investicija koje će popraviti krvnu sliku crnogorske ekonomije nema pa nema.
Tim prije čudi odsustvo bilo kakvog javnog pritiska na vladajuću koaliciju da ubrza postupak formiranja nove vlade. Ili ovdašnja javnost nema jasnu sliku problema sa kojima se suočava Crna Gora, ili je postao opšteprihvaćen stav da se oni ne rješavaju u institucijama, već u neformalnim centrima moći. Pa je sve jedno imamo li vladu i ko je u njoj.
Aktuelni, a po svoj prilici i budući premijer, Milo Đukanović drži sve konce u svojim rukama. On nas za sada drži u potpunoj neizvjesnosti. Taji čak i to da li će se prihvatiti novog mandata. „To je tema o kojoj ćemo razgovarati narednih dana”, saopštio je krajem prošle nedjelje. ,,Do sada smo bili zaokupljeni definisanjem izvještaja Državne izborne komisije i nakon toga određivanjem sastava poslaničkog kluba naše koalicije. Sada se stvaraju uslovi da počnemo političke konsultacije za definisanje mandatara i računam da ćemo narednih dana imati informaciju za javnost o tom pitanju”.
Činjenice, ipak, govore da Đukanović nema mnogo izbora. Previše je, kao premijer i kao biznismen, infiltriran u sve što se dešava u crnogorskoj ekonomiji da bi ponovio eksperiment od prije četiri godine i kormilarsku palicu vladinog broda, makar formalno, prepustio drugom kapetanu. Drugo je pitanje da li bi se, u ovom momentu, u DPS-u mogao pronaći kandidat za mandatara koji bi, po uzoru na Željka Šturanovića prije četiri godine, bio prihvatljiv makar najjačim interesnim lobijima unutar vladajuće partije.
Podsjetimo se, i tada je Đukanovićeva struja pokušala da u mandatara proizvede ministra finansija Igora Lukšića. Struji okupljenoj oko potpredsjednika Svetozara Marovića više je odgovarao ministar ekonomskog razvoja Branimir Gvozdenović. Kompromisni izbor je, po osnovu presjeka teritorijalnih i rodbinskih veza, u igru uveo Šturanovića. On je, međutim, izgurao samo polovinu mandata prije nego se – svojom ili tuđom voljom – povukao sa premijerskog mjesta.
PRVI DO PRVOGA: Svetozar Marović je, uoči novog kruga partijskih kalkulacija, odlučio da se aktivnije uključi u igru. Ničim izazvana, budvanski filozof i biznismen je javnosti predočio kako je spreman da se, za dobrobit Crne Gore, ponovo angažuje na nekoj državnoj funkciji. ,,U uslovima krize morate okupiti što veći broj sposobnih i ljudi od autoriteta i tada morate imati najjače i najlegitimnije timove. U tom smislu sam ostavljao prostora za sebe da, ako doista bude neophodno, da ako ja nešto mogu pomoći u ovoj situaciji u kojoj se zatekla i Crna Gora, da sam možda bio i ostajem spreman da tako nešto prihvatim”, rekao je Marović u intervjuu agenciji Beta naglašavajući kako ,,vlast nije samo ta ljepota afirmacije, popularnosti, privilegija, nego je to težak i odgovoran posao”.
Oni što vole da čitaju između redova, a Marovićevi javni nastupi na to obavezuju sve koji pokušavaju da dokuče šta je htio da kaže, tumače kako je potpredsjednik DPS posljednjim nastupom poslao više zanimljivih poruka. Prema njima, iz Budve je stigao aber – ako Đukanović neće novi premijerski mandat, onda to mjesto pripada Svetozaru Maroviću. Ostane li Đukanović gdje je, Marović – prenijeli su mediji unutarpartijske kalkulacije – očekuje mjesto vicepremijera. Do sada nepostojeća funkcija trebala bi da pokaže kako je potpredsjednik DPS suštinski i formalno iznad ostalih potpredsjednika u vladi. Ili prvi do prvoga.
Marovićev povratak u ,,javni život” nagovještava jedan važan ekonomski proces koji bi mogao započeti u Crnoj Gori. Nazovimo ga ,,sekundarna akumulacija kapitala”. Prvobitna akumilacija je, svi znamo, započeta u vrijeme međunarodnih sankcija prema tzv. SRJ, u toku krvavih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tada su ,,odvažni i preduzimljivi” ljudi svi, po pravilu, u rođačkim ili prijateljskim vezama sa čelnicima vlasti u nekoliko mjeseci i godina stekli nemjerljivo bogatstvo. Godine relativno normalnog života i poslovanja su, skupa sa nezajažljivim apetitom ,,elite”, dovele do toga da se tada stečeni imetak istopio ili ,,samozarobio” u precijenjenim akcijama i nekretninama. Vrijeme nadolazeće ekonomske krize daje priliku da se novčane zalihe obnove. Uslov je da se u pravo vrijeme bude na pravom mjestu. U crnogorskom slučaju to znači – uz ili u vlasti. Zato najuticajniji zvaničnici DPS vole da kažu kako je kriza zapravo šansa. Pa se sa sjetom prisjete starih dobrih vremena embarga i sankcija.
KADROVSKA VRTEŠKA: Scenario preraspodjele moći između primorske (budvanske) i kontinentalne (nikšićke) struje DPS nagovještava mnogo ozbiljniju rekonstrukciju vlade. Prema medijima, u tom slučaju u vladi sigurno ostaju Lukšić, Milan Roćen i Gordana Đurović, s tim što bi samo Lukšić zadržao i dosadašnju funkciju. Produženju mandata u vladi se, sa priličnom dozom izvjesnosti, mogu nadati i SDP-ovi kadrovi Vujica Lazović i Andrija Lompar (dosadašnji ministar policije Jusuf Kalamperović ide u penziju a kao mogući kandidat za njegovog nasljednika pominje se Ivan Brajović). Ostala su mjesta, što bi se reklo, na tenderu. I o njima će – kao i o većini crnogorskih tendera – konačnu odluku donijeti Đukanović. Uz manje ili veće konsultacije sa partijskim i koalicionim partnerima.
Kao ministre koji neće produžiti dosadašnji angažman mediji pominju ministra poljoprivrede Milutina Simovića, turizma Predraga Nenezića, ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenovića, ministra odbrane Bora Vučinića i pravde Miraša Radovića.
Treba, ipak, imati dozu rezerve kada je u pitanju kadrovska kombinatorika oko sastava buduće vlade. Posebno kada je riječ o SDP-u. Medijski izvori iz te partije su prilično ,,tanki”. SDP je, naime, jedina crnogorska partija koja poslije izbora nije održala sjednicu Glavnog odbora. Posao odabira poslanika i budućih ministara preuzelo je predsjedništvo stranke, odnosno Ranko Krivokapić sa najbližim saradnicima.
Portparol SDP Raško Konjević kaže da je ta partija zadovoljna statusom i radom svojih predstavnika u Vladi. Pojedini članovi GO te partije, insistirajući na anonimnosti, ne dijele to mišljenje. Prema njihovom viđenju, SDP je samo formalno ravnopravan partner unutar vladajuće koalicije. Međutim, partija nema svoje predstavnike u vrhu Ministarstva inostranih poslova, vojnim strukturama, Upravi policije i Agenciji za nacionalnu bezbjednost. ,,To znači da nemamo pristup najvažnijim informacijama koje se tiču domaćih i međunarodnih dešavanja”, kažu. Da pozicija SDP nije stabilna koliko to žele predstaviti njeni čelnici pokazao je i problem izbora predsjednika i potpredsjednika Skupštine, gdje je DPS, navodno, postavio ultimatum ili Ranko Krivokapić predsjednik ili Rifat Rastoder potpredsjednik parlamenta. Epilog tog spora pokazaće i trenutni odnos snaga na relaciji DPS i SDP, i volju jednih i drugih da prave ustupku zarad ,,većih interesa”.
Ono što će pozicije SDP dodatno otežati ili relaksirati jeste sudbina dva trenutno najambicioznija projekta u Crnoj Gori – dokapitalizacija EPCG i početak gradnje auto-puta. Ti su projekti, personalno, vezani za potpredsjednika vlade Vujicu Lazovića i ministra saobraćaja Andriju Lompara, pa će od njihovog (ne)uspjeha zavisiti mnogo toga.
JOŠ NIJE VRIJEME: Postoji, zapravo, mišljenje po kome se formiranje nove vlade svjesno odlaže ne bi li se eventualni neuspjeh tih projekata prebacio na teret odlazećeg kabineta. Identična je priča sa Kombinatom aluminijuma, Rudnicima boksita i nikšićkom Željezarom. Sigurno je da nova vlada, ko god da bude u njoj, ne želi da svoj mandat započne tako što će četiri-pet hiljada radnika poslati na biro rada ili u prijevremenu penziju.
Raško Konjević kaže da je „za očekivati” osvježenja u pojedinim vladinim resorima.
,,Okolnosti rada su nove i teže zbog efekata globalne ekonomske krize i trebalo bi dati šansu novim ljudima koji bi unijeli svježinu, energiju i nova znanja”.
Ranko Krivokapić najavljuje: ,,Smatramo da izazovi koji su pred nama traže da osvježimo i Vladu i Skupštinu i sa novom snagom krenemo u izazov”. I Svetozar Marović, na pitanje da li će biti novih lica u novoj vladi, filozofski kaže da bi volio da neki ljudi ostanu, ali da to ne znači da svi moraju ostati. Zato mnogo eksplicitnije priprema javnost na predstojeće ekonomske i socijalne probleme: ,,Nova vlada će svakako izaći sa novim mjerama, a neke od tih mjera su svakako vezane za limitiranje zapošljavanja u javnom i državnom sektoru, za limitiranje primanja u tom sektoru, za kontrolu troškova. Prioritet će biti novac koji se može upotrijebiti za očuvanje socijalne stabilnosti onih ljudi koji bi pod uticajem krize mogli ostati bez posla…”.
Tek da znamo šta nas čeka. Sigurno.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
Objavljeno prije
7 danana
27 Septembra, 2024U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima. U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste. Zato su ono što obećavaju – bajke.
Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.
Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa. Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali baš ni da ne obećavaju ništa, isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.
Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.
Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.
“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata… Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.
Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”
Kovačević ocjenjuje da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“. Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.
Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.
Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.
MANS je Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.
MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“ objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.
“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.
“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.
Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.
Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.
Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore, na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”. Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.
“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.
Spajićevi su opet ustvrdili da nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače. Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.
Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije. Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.
Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje svejedno nije cilj izvlačenja dosijea grjehova u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.
Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje – sve za vlast, vlast za uske interese. Ostalo su bajke.
Zloupotrebe i u Kotoru
U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.
Otvaranju nijesu prisustvovali izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice. Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja, nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera, direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I Vedran Milošević.
Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević
“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””, kazala je ona.
Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”
Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.
Kome odgovaraju stara izborna pravila
“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.
On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”. Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.
Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”. Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.
Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.
“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata. Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.
Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti
Objavljeno prije
2 sedmicena
20 Septembra, 2024SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srpskog sveta, od pokojnog Mitropolita treba onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo nasljeđe Crne Gore
Vlada je brzopotezno odlučila da Opština Berane ima njihovu saglasnost za izgradnju spomenika Amfilohiju Ristu Radoviću, bivšem velikodostojniku Srpske pravoslavne crkve (SPC) čija je liturgijska titula glasila: Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko primorski, zetsko brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog.
“Imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović (Demokrate – prim. Monitora) i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta”, navodi se u saopštenju upućenom iz kabineta potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Premijer Milojko Spajić bio je, kažu, službeno odsutan.
U saopštenju iz Bečićevog kabineta ne navodi se da su članovi Vlade iz redova nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili sjednicu kada je postalo izvjesno da će se na njenom dnevnom redu naći pitanje saglasnosti za izgradnju spomenika Amfilohiju Radoviću. To smo saznali nezvanično. Tek čekamo da iz Vlade javno obrazlože svoj potez. I eventualne posljedice današnje odluke (četvrtak 19. septembar).
Potpredsjednik Vlade sa javnošću je, zato, podijelio lične impresije. Prema njima, pokojni Amfilohije Radović bio je “most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore”. Pride, pišu Bečić i njegovi savjetnici, “njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri.”
Baš tako: čuvar duše, most između različitih, moralna sila, mudrost, ljubav… Pa spomenik. Četiri godine nakon smrti, iako Zakon o spomen-obilježjima propisuje da ličnost od čije je smrti proteklo manje od 20 godina ne može dobiti obilježje bez posebne saglasnosti Vlade. Pozivajući se na taj propis Ministarstvo kulture i medija je u prvi mah, krajem avgusta, odbilo zahtjev Opštine Berane. Uslijedilo je javno reagovanje Eparhije budimljansko-nikšićke SPC u kome se ističe da je Rješenje Ministarstva “nezakonito, јer ne sadrži dovoljne razloge, a dati razlozi su proizvoljni i kontradiktorni, nažalost, јednim diјelom i maliciozni”.
Advokatima SPC posebno je zasmetalo to što se u osporenom Rješenju poziva na član 10 Zakona o spomen-obilježjima, prema kome “nije dozvoljeno podizati spomen-obilježje: za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore; za događaj koji simbolizuje, odnosno označava saradnju sa okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem; za događaj koji predstavlja sukob naroda isključivo na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi; licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem; licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu”.
“Da li Ministarstvo insinuira da bi se ličnost i životno djelo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija moglo supsumirati pod neko od prohibitivnih određenja navedenog člana”, zapitali su se u obraćanju iz Eparhije budimljansko-nikšićke. Ministarka je poništila prethodno Rješenje, odluku prebacila na Vladu (jedina koja je mogla dati saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću) i negirala mogućnost da su ona i njeni saradnici bivšeg mitropolita prepoznali u nekoj od odredbi citiranog člana 10. “Naprotiv, mitropolit Amfilohije je ličnost od izuzetnog značaja za Crnu Goru i jedan od najuglednijih episkopa u čitavom pravoslavnom svijetu. Izvinjavam se svim građanima i građankama Crne Gore i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj na propustu koji je učinjen”, poručila je Vujović. Pa je po hitnoj proceduri odradila svoj dio posla oko saglasnosti za podizanje spornog spomenika.
Vlada je odlučila to što je odlučila. Sad se valja zapitati:
Govorimo li o istom onom čovjeku koje je ubijanje Bošnjaka/ Muslimana , od istrage poturica do genocida u Srebrenici pravdao riječima: „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom”?
Je li to onaj mitropolit što je božićne liturgije u Nikšiću i na Cetinju održavao u prisustvu Željka Ražnatovića Arkana i njegovih uniformisanih i dugim cijevima naoružanih paravojnika. Onaj koji je desetak godina kasnije, nad odrom ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića , spočitavao pokojniku, njegovoj porodici i prijateljima da je atentat zaslužio izručenjem Slobodana Miloševića Hagu? “Ko se mača lati od mača će i stradati”, besjedio je Radović pred ožalošćenima. I zgroženima.
Treba li Crnoj Gori spomenik svješteniku koji je Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, odlikovao za „kosovsko rvanje“? Onom koji je 2013. godine, kada su vlasti Srbije i Kosova potpisale Briselski sporazum,u Beogradu držao moleban za upokojenje Vlade i Skupštine? Nakon čega se i tadašnji Patrijarh SPC ogradio „u svoje ime i u ime Crkve“, od svih izjava i činjenja čelnika Mitropolije crnogorsko-primorske.
Šta treba napisati na spomeniku čovjeku koji je, vodeći kampanju protiv prava na abortus, Srpkinjama (valjda su ga samo one zanimale u tom kontekstu) grdno zamjerio da su postale majke čedomorke: „One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji”.
A šta misliti o vladi koja daje (vanrednu) saglasnost za izgradnju spomenika čovjeku koji je, svojevremeno, najavu obnove crnogorske državnosti pred TV kamerama opisao riječima “ne pravi se pita od onoga”. Dok je o Crnogorcima kitio još dičnije nego o nezavisnoj Crnoj Gori. To su „kopilad Milovana Đilasa kojih se odrekao i njihov politički otac“, besjedio je Radović, Jednom prigodom na Cetinju pritvrdio je : „Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cjelivali i cjelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada.“
Amfilohije je dobro znao šta i kako radi i govori. Umio je, kada zatreba, da pokaže i drugu stranu. „Kada su huligani napali našu džamiju (Bajrakli džamija u centru Beograda, zapaljena 2004. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova) i kada je falilo pametnih i mudrih glava, tada je poštovani i hrabri mitropolit Amfilohije Radović stao ispred razuzdane mase braneći dobro od zla u svima nama“, prisjećao se beogradski muftija Mustafa Jusufspahić. U arhivi nedeljnika Vreme možemo pronaći detaljniji opis tog događaja. I riječi uz koje je Amfilohije ušao u razularenu gomilu vičući: „Izađite deco, kumim vas Bogom! Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci.”
Mi i oni. Ili, mi protiv njih. Kao da su te riječi bile dugogodišnji pokretač Amfilohija Radovića, čovjeka koga je smrt zatekla kao nezvaničnog lidera udružene opozicije koja je, nakon tri decenije bezuspiješnih pokušaja, na izborima 2020. godine prekinula kontinuitet vladavine DPS-a Mila Đukanovića. Političara sa kojim se, vjerovatno, najbolje razumio i najduže sarađivao. Možda i zato što su dijelili mnogo toga, od ratnih aktivnosti do sklonosti ka divljoj gradnji.
U vrijeme protestnih litija, iz usta Amfilohija Radovića mogle su se čuti do tada neuobičajene riječi i poruke pomirenja, sabornosti. Javne i nedvosmislene potrvde da je Crnogorska pravoslavna crkva nekada bila autokefalna.
Vrlo znakovito: SPC je nakon smrti mitropolita Amfilohija, gaseći Episkopski savjet u Crnoj Gori, pokazala šta misli o njegovoj zaostavštini, prije svega o naumu da pod jedan krov stavi sve organizacione cjeline SPC na teritoriji Crne Gore. Cinično, ta je odluka obrazložena time da više ne postoje “ratni uslovi” zbog kojih je Savjet osnovan nakon referenduma o nezavisnosti 2006. godine!? Da je bio živ Amfilohije, to se vjerovatno ne bi desilo. A sigurno Temeljni ugovor sa Crnom Gorom ne bi potpisao niko drugi do on. Pa ni Patrijarh SPC.
Ono što treba SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srskog sveta (nekad se to zvalo velika Srbija) od pokojnog Mitropolita, jeste onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. Onaj koji je Rumiju svih nas, helikopterski zaposjeo i tamo spustio limenku sa obličjem crkve. Ne da bi pravoslavne vjernike približio Bogu, nego da zastraši i međusobno odalji sve ostale.U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo naslijeđe Crne Gore.
Manjak senzibiliteta
Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora stiglo je saopštenje Bošnjačke stranke. U njemu se, dijelom, objašnjava odluka o napuštanju sjednice Vlade na kojoj je podržana ideja o izgradnju spomenika u Beranama:
„Razumijemo religiozni odnos dijela građana Crne Gore prema Amfilohiju Radoviću, ali smatramo da u sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori, te u multietničkoj i multivjerskoj sredini kakva je Berane, ovim temama treba pristupati sa mnogo više senzibiliteta, posebno imajući u vidu da, zbog najblaže rečeno kontroverznih izjava koje je Amfilohije imao o muslimanima i drugim vjerskim i etničkim zajednicama u Crnoj Gori, podizanje spomen obilježja neće doprinijeti multivjerskom i multietničkom skladu…”.
Oglasili su se i iz Albanskog foruma, navodeći da su razlozi za njihovo napuštanje sjednice Vlade formalni i suštinski.
“Formalni: Materijal koji je Vladi dostavljen na razmatranje je nepotpun i neuredan… Suštinski: Amfilohije Radović je sijao mržnju nazivajući pogrdnim i uvredljivim imenima Albance, Bošnjake i Muslimane, ali i Crnogorce koje kao naciju nije priznavao. Iskazivao je i širio mržnju prema Zapadu i demokratskim državama i društvima i prema našim susjedima, a podržavao najnazadnije i najretrogradnije države i režime. Negativno se izražavao ne samo prema nacionalnim, već i svim drugim manjinama. Hvalio je osuđene ratne zločince i umanjivao njihove zločine….“ Iz AF navode da je prijedlog u suprotnosti sa sporazumom koji su potpisali da će “po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
Objavljeno prije
3 sedmicena
13 Septembra, 2024Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore
Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.
Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.
Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.
U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.
Monitor je ranije citirao dokumenta tužilaštva u kojima se navodi „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Podsjetimo, riječ je o suvlasniku kompanije OMP i autoru studije izvodljivosti za fabriku briketa. Samo taj detalj je bio dovoljan da se upale svi alarmi. Ali nijesu.
Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „ni jedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa: ulazni transporter za sirovinu, grubi usitnjivač, lančani transporter, fini usitnjivač, separator nečistoća, ciklonska baterija i transportna traka za usitnjenu masu. Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.
Menadžment Plantaža ne reaguje. Ni država. Sve do novembra 2014., kada OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.
Sudski proces trajao je do pred kraj 2019. Sve je ukazivalo (dokumentacija, iskazi vještaka…) da će Plantaže iz spora izaći kao pobjednička strana. Međutim, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa. Pokreće i inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om, navodeći da su vođeni razgovori sa vlasnicima te kompanije i da je stav da se pristupi međusobnim pregovorima u cilju zaključenja sudskog spora (poravnanja). Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano poslednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka OMP Nataša Obradović predlaže da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu jedini vlasnik Plant OMP, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.
Četiri dana po prijemu predloga iz OMP, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, Komisija na sastanku kome su navodno prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT tvrde da taj sastanak nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP.
Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020., nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su ovlašćeni procjenitelji nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža, utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.
Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je novčani dio poravnanja sa OMP koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. Potom je, po prijavi nove (sada je i ona bivša) uprave Plantaža reagovalo SDT.
Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore. Danas pacijenta na intenzivnoj njezi. Bez, ili čak sa lošom, terapijom. Najsporniji poslovi nekadašnjeg menadžmenta Plantaža i dalje se vode kao navodna šteta.
Jedan od njih tiče se poslovanja Plantažine kćerke firme u Beogradu, Društva za promet i usluge 13. jul doo.
Firma je osnovana 2002., a jedini vlasnik sa 100 odsto udjela bile su Plantaže Podgorica. Od 2012. do kraja maja 2021.direktor Društva bio je Veselin Đurović a kroz njegov Nadzorni odbor prošli su: Verica Maraš, Mladen Rabrenović, Vesna Dajković, Vukosav Šoškić, Dorđije Rajković, Dušan Perović, Miroslav Vuković, Rajko Pejović… Već tada su se ispredale priče o njihovom poslovnom neuspjehu, i dubiozama koje prave matičnoj kompaniji.
Nakon smjene državne vlasti u Podgorici za tu priču se zainteresovalo Specijalno policijsko odjeljenje pri SDT-u, ali i novi menadžment Plantaža. Oni su, u vrijeme dok se na čelu Plantaža kao v.d. izvršnog direktora nalazio Zoran Miladinović, (dugogodišnji glavni tehnolog u kompaniji, dobio otkaz nedugo nakon što je podnio ostavku na v.d. funkciju) sa Preduzećem za pružanje usluga, finansijski konsalting i softversku obradu podataka Sofitel doo Beograd ugovorili „ekonomsko finansijsko vještačenje uz primjenu finansijske forenzike (izrada nalaza i mišljenje) na okolnosti poslovanja preduzeća 13. jul doo Beograd“.
Monitor je imao uvid u izvještaj (1.800 stranica teksta, tabela, grafikona i skeniranih ugovora) koji je izradio dr Nenad Kaluđerović, stalni sudski vještak za ekonomsko finansijsku struku, uža specijalnost revizija i finansijska forenzika. Prema njegovom nalazu, Plantaže su, od 2011. do kraja 2021, godine, svojoj beogradskoj filijali isporučile razne vrste voća (grožđe i breskve), vina i rakije u ukupnoj vrijednosti od 74,2 miliona eura. Sa druge strane, 13. jul Beograd je prema matičnoj kompaniji, računajući odobreni rabat i troškove poslovanja, imao ukupnu obavezu od najmanje 60,7 miliona. „To su podaci koje matično društvo ima u listi potraživanja“, navodi Kaluđerović. Ali tog novca, uglavnom, nema. Ili je dobio noge.
Iz njegovog izvještaja možemo saznati „da utvrđena neslaganja prikazanog stanja zaliha robe od 2012. do 2021. godine, na osnovu dokumenata kao što su ulazne fakture i izlazne fakture, tako da efekat Razlike stanja zaliha nije dokumentovan u prometu, iznosi 11,23 miliona eura“. Kada je Kaluđerović iz svoje analize izuzeo neslaganje prometa svježeg grožđa i bresaka, ostao je manjak od 10,7 miliona eura.
Gdje je nestao taj novac?
Dio odgovora možemo naći u Nalazu vještaka. “Naknadnim umanjivanjem potraživanja od kupaca za period od 2012. do 2021. godine storniran (poništena ili obustavljena narudžba) je prihod od u iznosu od 10,27 miliona eura”. Nema dokaza da je neplaćena roba vraćena u magacine koje je koristio 13. Jul. Zato je Kaluđerović napravio listu kupaca po visini otpisa potraživanja. Na čelu liste nalazi se kompanija Gold distribution doo sa odobrenim otpisom od 2,41 milion eura. Slijede: Mercator-s (1,4 miliona), Delhaize Serbia (1,35 miliona), Bolero NT (527 hiljada eura), Andrax NK (513 hiljada eura), Univerexport (443 hiljade eura), Neretva komerc (439 hiljada eura), Metro cash&cary (357 hiljada) M-S Hermes (293 hiljade eura). Na popisu je još pet firmi kojima je otpisano više od 100 hiljada eura.
Finansijski forenzičar je našao za shodno da posebno analizira poslovne odnose preduzeća 13. Jul doo Beograd, koje je skoro deceniju vodio Veselin Đurović ( paralelno, bio je i direktor marketinga u matičnoj kompaniji u Podgorici) sa kompanijom Total medija doo Beograd. Riječ je o agenciji koja je 13. Julu pružala usluge iz oblasti marketinga i odnosa sa javnošću “na zahtjev klijenta i samoinicijativno”. Za to je u periodu 2011.-2022. dobila, sa uračunatim PDV-om, više od 2,5 miliona (od 190 do 350 hiljada eura godišnje). “Vještak je zbog značajnosti i obima prometa taj poslovni odnos posmatrao sa izdvojenim efektima…”.Zaključio je da plaćeni marketing nije imao značajnijeg efekta na poslovanje filijale crnogorskog džavnog preduzeća. Zato je novac 13. jula u godišnjim poslovnim prihodima Total Medije učestvovao u procentu od 65 odsto (2011. godine) do 89 odsto (2020. godine).
Ovo u SDT-u znaju. Ili bi trebalo da znaju pošto su pripadnici specijalnog policijskog odjeljenja koji su se bavili provjerom poslovanja beogradske filijale Plantaža, uglavnom, skrajnuti sa tog slučaja. Samo, ovako velike tajne ne mogu se sakriti. Plantaže će ostati u nebranom grožđu dok se sva nepočinstva vezana za njihovo poslovanje ne istjeraju na čistac. I bivša i sadašnja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Izdvajamo
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Strategija neuspjeha
-
FOKUS3 sedmice
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta
-
FOKUS4 sedmice
NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE: Dva lica kampanje
-
Izdvojeno4 sedmice
IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Predizborna groznica
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju