Zločini i tragedije, uzaludno traženje odgovornosti, blokade parlamenta i političke trgovine, slavljenje četničke ideologije i hapšenja krupnih i sitnijih riba su za nama. Godina završava kolektorom

Tragedija na Cetinju obilježila je početak godine. Prvog dana  januara Aco Martinović ubio je 13 osoba, među kojima i dvoje djece, a zatim sebi oduzeo život. Martinović je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2,3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Mahom je pobio rođake, kumove i bliske prijatelje.

Tragedija je podsjetila na nezacijeljenu ranu Cetinja iz avgusta 2022. kada je Vuk Borilović hicima iz lovačke pušte ubio 10 i ranio šest osoba. Opomene i pouke nijesu izvučene.

Neformalna studentska grupa Kamo  śutra organizovala je nakon tragedije proteste na Cetinju i Podgorici. Tražili su, između ostalog, ostavke potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Nakon prvog protesta, 269 univerzitetskih profesora i umjetnika podržalo je proteste studenata i njihove zahtjeve za ostavkama.

Studentski protest se samougasio. Ostavke nijesu podnešene, a motivi ubistva i brojna druga pitanja koja su pratila ovaj zločin i do danas su bez odgovora. Istrajni su ostali jedino Cetinjani koji su tokom cijele godine protestovali i tražili odgovore.

Skupština Crne Gore je Novu godinu dočekala blokirana zbog svađe vlasti i opozicije. Rezultat – neusvojen budžet i privremeno finansiranje. U budvanskoj Skupštini demonstraciju nasilja, ružne rječi, psovke, pozivanje u pomoć policije, javnost je mogla da vidi 10. januara, na prvoj sjednici SO Budva nakon lokalnih izbora održanih u novembru. Sjednica je prekinuta.

U Podgorici  se tokom januara desilo više slučajeva vršnjačkog nasilja. Jedan koji je objavljen na društvenim mrežama pratila je pjesma ,,Evo ti nož izbodi ga, pucaj mu u noge da l’te za to majka rodila?”.

Krajem januara, podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, S. Makedoniji, organizovan je jednodnevni bojkot trgovina. Trgovinski lanci su pretrpjeli pad prometa od 30 odsto u danu bojkota. Jugoslovenski bojkot ipak nije uspio, a cijene nastavile da rastu.

Krajem januara počeli su pregovori Crne Gore i Hrvatske o spornim pitanjima.

Blokadu parlamenta, početkom februara riješio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić.Izrekao je mjeru udaljavanja iz parlamenta opozicionim poslanicima na 15 dana, otvorivši put vlasti da usvoji budžet. Riješena je i drama oko izbora predsjednika budvanskog parlamenta i stekli uslovi za formiranje vlasti u prijestonici turizma.

Zauzeli smo prvo mjesto na listi najbirokratskijih zemalja na svijetu, pokazao je izvještaj World of Statistics. Pored glomazne Vlade „uspjehu“ je doprinijelo i to što svaki četvrti zaposleni prima platu iz državnog budžeta.

Nije bilo snijega, pa ni turista, a sezona je trajala tek nekoliko sedmica. Bilans – pozitivna nula.

Suđenje sedmorici za pljačku Pošte i ubistvo radnika obezbjeđenja Ljubiše Mrdaka u februaru se završilo tako što su optuženi pušteni iz spuškog zatvora. Javnosti je bila ogorčena zbog presude. Sud i tužilaštvo prebacivali su odgovornost jedni na druge, a Mrdakova supruga  izjavila da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put.  Na kraju godine vijest –  suđenje optuženima za pljačku Pošte i ubistvo  Mrdaka u ponovljenom postupku  je odloženo „jer su okrivljeni bili spriječeni da dođu na ročište zato što im je izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru”.

Skupština je formirala Anketni odbor o crnim trojkama.  “Danas mi pišemo nove stranice njene istorije, koje će svjedočiti da je istina neuništiva”, poručio je Andrija Mandić. Odbacio je tvrdnje da se Anketni odbor formira da bi njegova politička opcija ubrala političke poene.

Stigla je presuda Osnovnog suda u Pljevljima po kojoj je država dužna gotovo 15 miliona eura Dušku Šariću zbog navodne materijalne štete njegovoj nekadašnjoj građevinskoj firmi Mat company, dok je on bio u pritvoru.

U martu je javnost čula za Mohameda Albara, arapskog investitora, koji je za zakup 18 kupališta, od čega pola u Ulcinju, ponudio 1,9 miliona na godišnjem nivou. Krajem marta, Vlada je usvojila osnove za saradnju UAE i Crne Gore u oblasti turizma i nekretnina. Premijer Milojko Spajić je otputovao u Abu Dabi i tamo potpisao sporazum sa UAE u kojem investitori dobijaju brojne privilegije, kao što je odsustvo tendera. Zauzvrat iz Vlade su najavljene investicije vrijedne oko 30 milijardi eura.

Arapskom investitoru za oko je pala Velika plaža, pa su najavljivane investicije od pet do 35 milijardi eura. Ulcinjani su se pobunili, a sa sjevera su zvali Alabara da investira kod njih. On je u međuvremenu odustao od investicije. Iskazao je interesovanje za druge lokacije, na sjeveru, Buljarici…

Viši sud je u martu potvrdio optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Optuženi su da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Krajem marta Specijalno policijasko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika kompanije Tehnomax Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima su i tri policajca.

Početkom aprila Apelacioni sud Crne Gore preinačio je presudu za ubistvo Zumrite Nerde kojom je Viši sud u Podgorici osudio njenog nevjenčanog supruga Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora. Sud mu je za femicid izrekao kaznu od 40 godina zatvora.

U aprilu su održani lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom. Nijesu doveli do bitnijih promjena u vlasti u ova dva grada.

Viši sud je u aprilu oslobodio biznismena Duška Kneževića i političara Slavoljuba Stijepovića u sporu poznatom kao afera Koverta. Sud je konstatovao da nije bilo dokaza za ono što smo svi vidjeli 2019, na snimku koji prikazuje kako Knežević daje Stijepoviću kovertu u kojoj je, kako mu objašnjava, 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS-a.

Osnovni sud u Podgorici proglasio je krivim biznismena Zorana Bećirovića, njegovos sina Luku i policajca Mladena Mijatovića zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković. Bećirović je dobio godinu dana zatvora, njegov sin sedam mjeseci uslovne kazne, a  Mijatović deset mjeseci zatvora.

U aprilu je počela afera zataškavanje pucanja na dvojicu sugrađana iz službenog automobila Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Andrija Mandića.

Vlada je krajem aprila dodijelila jednokratnu novčanu pomoć žrtvama deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima. Za 16 porodica civilnih žrtava opredijeljeno je po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u 2025. i 2026. godini.

Prvi maj smo dočekali sa prosječnom platom od 1.000 eura, premda trećina zaposlenih prima platu ispod 700 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal godine, za četvoročlanu porodicu, iznosila je 2.000 eura. Obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu još  nije ispunjeno. U maju je prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji premašila 2.000 eura.

Duško Golubović, policijski tajni operativac, uhapšen je 9. maja po nalogu SDT-a. Golubović je nakon što je otišao u penziju iz policijske službe kupio lamborđini od 300.000 eura. Govorio je da je zaradio na kripto valutama. Tužilaštvo ga tereti za pranje novca stečenog švercom cigareta. Istraga je proširena i na braću Stanaj, Sandera i Nua, vlasnike Rokšpeda.

Jedno od hapšenja koje je odjeknulo u javnosti je i hapšenje Aleksandra Mijajlovića, koji se povezuje sa kompanijom Bemax. On je hapšen i tokom 2024. zbog šverca cigareta ali je pušten da se brani sa slobode uz jemstvo. SDT ga nakon ponovnog hapšenja u novembru tereti da je od 2018. do 2024. godine,  kreirao uređivačku politiku “Standarda”, “Pobjede”, “CDM-a”, “Portala Analitika”, “Antene M”, “Mportala” i “Portala ETV”.

Uz mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, titulu mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori je dobio i episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Stopa inflacije u maju iznosila je 4,5 odsto i bila je najveća u proteklih 12 mjeseci.

U junu su zabilježena dva herojska podviga – Vojnik Edin Škrijelj spasio je čovjeka iz virova Cijevne, dok je radnica jednog marketa, Olivera Šišević, pomogla trudnici da na svijet dođe djevojčica.

Tokom ljeta uspostavljene su pomorske linije Bar-Bari, Budva-Dubrovnik, Kotor-Dubrovnik i Bar-Ankona.

Trinaestojulska nagrada je opet izazvala buru u javnosti nakon što je dodijeljena pjesniku Bećiru Vukoviću. Drugi laureat, slavni crnogorski gitarista Miloš Karadaglić, zahvalio se na nagradi i kazao da je ne može primiti u trenutnim okolnostima.

U julu je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se sky komunikacija prihvata kao valjan dokaz.

Spacijalno vijeće Višeg suda u Podgorici na 20 godina je osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja.

Ljeti je gorjelo na sve strane. I pored obećanja o kanaderu i boljoj opremi, sezonu smo opet dočekali nespremni. Iako je stigla pomoć iz inostranstva, vatra je opustošila ogromne šume. Odnijela je i jedan život – poginuo je vojnik Dejan Božović.

U jeku ljeta i požara iz pravosuđa je stigla vijest da je afera Telekom zastajrela.

Na sjeveru je bilo manje požara nego na jugu, ali je u avgustu u Gornjem Zaostru bilo vatreno. Ratnom zločincu i četničkom komanantu  Pavlu Đurišiću postavljen je spomenik. Tokom svečanosti, koju je predvodio mitropolit Metodije, fizički i psihički maltretirani su fotoreporteri Vijesti Boris Pejović i Pobjede Stevo Vasiljević. Nakon što je spomenik postavljen, pa sakriven, reagovale su institucije. Tražili su spomenik i u manastiru, ali ga još  nijesu našli.

Dva broda Crnogorske plovidbe prodata su pod sumnjivim okolnostima. Vlada i ministar pomorstva Filip Radulović dobro su se potrudili oko ove afere i gašenja Crnogorske plovidbe.

U septembru se zahuktala drama oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koje je planirano da se gradi u Botunu. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović kazao je da mora početi da se gradi do kraja godine, a da će u suprotnom Glavni grad morati da plati odštetu od preko 100 miliona i maltene bankrotira. Da pregovaraju, nude i obećavaju mještanima Botuna nadležni su počeli kasno, kad su oni radikalizovali proteste i organizovali referendum na kome su kazali NE kolektoru. Nova godina se čeka u pat-poziciji. Medvjeđu uslugu Botunjanima napravio je Milan Knežević, lider DNP koji je priču oko kolektora i prečišćavanja otpadnih voda politički zamutio.

Sedam miliona eura manje od turizma nego u istom periodu 2024., zaradila je Crna Gora u prvih osam mjeseci 2025. Zabilježeno je i skoro 400 hiljada manje noćenja.

Predsjednik Jakov Milatović je mitropolitu Amfilohiju posthumno dodijelio najviši državni orden. Amfilohiju je u Kolašinu otkriven spomenik.

Krajem oktobra, nakon tuče mladića sa Zabjela i azilanata, provalila je mržnja prema turskim državljanima. Narodne patrole i navijači okupirali su ulice tražeći da ,,pravdu” uzmu u svoje ruke. Demolirani su i paljeni  objekti u vlasništvu Turaka po Podgorici i primorju. Premijer je uveo vize za Turke, a institucije su sporo smirivale strasti. Mržnja prema imigrantima je dugo pripremana od strane pojedinih političara, i preko lažnih informacija na društvenim mrežama. Bijes se stišao ali i dalje tinja.

Skupština  je na sjednici 25. novembra za sudiju Ustavnog suda izabrala Jovana Jovanovića. Druge dvije kandidatkinje za sutkinje, Mirjana Vučinić i Mirjana Radović, nisu dobile potrebnu podršku.

Izvještaj Evropske komisije donio je ohrabrenje za put Crne Gore ka EU. I na domaćem terenu i u Briselu ocijenili su ga kao ,,najpozitivniji izvještaj do sada”.

Na Međuvladinoj konferenciji sa EU 16. decembra Crna Gora je zatvorila pet poglavlja. Sada je to ukupno 12 od predviđenih 33. Iz Brisela su uz čestitke upozorili da ,,najtežio dio tek predstoji”.

U Pljevljima su u decembru zabilježena rekordna zagađenja. Opštinska vlast i građani za to krive Termoelektranu, koja je nakon rekonstrukcije trebala manje da zagađuje, a iz EPCG i državnog vrha ih tješe da će biti sve u redu.

Planovi i gradnja

Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. usvojen je u Skupštini krajem juna. Prostornim planom do 2040. predviđena je gradnja 623 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, pa ga je opozicija kritikovala kao predizborni program, a ne prostorni plan. Ekološki aktivisti su istakli da ovakav Plan otvara put ka betonizaciji zaštićenih područja.

Prostorni plan Glavnog grada usvojen je krajem avgusta, čime je otvoren put realizaciji predizbornog megalomanskog projekta novog grada – Velje brdo. Pored novih stambenih i poslovnih kvadrata, za Podgoricu je predviđeno i 20-ak lokacija za nove vjerske objekte, da površinom preko 40 hiljada kvadrata.

U avgustu je usvojen Zakon o nelegalnoj gradnji, koji treba da riješi višedecenijski problem. Toliko je dobro pripremljen da je zbog nedoumica u pripremi tržište nekretnina bilo blokirano par mjeseci. Nelegalni graditelji još čekaju da im institucije precizno objasne što im valja raditi.

Predrag NIKOLIĆ

Pitali smo: Šta nam je donijela 2025.?

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Drama Crne Gore nastavlja se i u sljedećoj godini

Patnja živih bića, ljudska beskupuloznost, uništavanje solidarnosti, raspadi političkih sistema, pregrupisavanje moći, vojna sila i nasilje, ali i pokušaji organizovanja drugačijih sistema, apeli  mislećih vizionara i buđenje alternativa obilježavaju 2025.u svijetu.

Crna Gora je započela ovu godinu ponovnom tragedijom na Cetinju. Šok je bio ponuđena šansa političarima da počnu liječenje i integraciju društva. Nisu htjeli . Mogli su. Teror nad žrtvama i svim mislećim, solidarnim, su nastavili  neznanjem i lažima. Mediji i civilno društvo su izgubili viziju, strategiju i kredibilitet. Cilj su zagubili u patronatu evropskih političara. Naši političari  urušavaju pravo značenje politike, zadovoljni što se nalaze u krugu ispodprosječnih i nemoralnih, ostavljajući naivnima ideju o etici  dok gospodare njihovim životima, čineći od njih meso za topove svojih i  interesa nadređenih.  I to nije slučajno i nije kraj.

Sigurna sam da se drama pozicije Crne Gore nastavlja i u narednoj godini i isto tako sve sam bliža mišljenu, koje sam uprkos znanju odbijala da prihvatim, da su naša oštećenja u strukturi ličnosti izazvana kontinuiranim djelovanjem višegeneracijskih trauma takvog nivoa da ih jedan ljudski vijek ne može zaliječiti. Za vođe  biramo inferiorne nasilnike koji su u stanju samo da ponavljaju šeme mržnje, rata i vlastitu grandomaniju. Cetinje nas  je dva puta opomenulo i dalo šansu .  Nismo razumjeli. Sada smo tu gdje jesmo, ugroženi sa svih strana  i sa „la belle indifference”.

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
Nastavak samoobmane

Godina koja nije najavila ništa dobro, na žalost. Ni lokalno, ni globalno.
Lokalno smo se samoobmanjivali tobožnjim napretkom u EU integrativnim procesima – brdskobrzinski smo usvajali zakone i istom ih brzinom kršili. Nastavili smo da se samoobmanjujemo idejom o ekološkoj državi i nastavili da planski uništavamo prostor.

Nastavili smo da se samoobmanjujemo kako smo na tragu slobodarskih tradicija, a nije nam bastalo da javno osudimo genocidni rat Izraela protiv Palestinaca.
A ovaj rat nije samo pokazao zločinačko lice države koja je izmišljena da spasava Jevreje od pogibelji, nego i licemjernost onoga šta se smatra civilizovanim svijetom; svijetom koji je jedino sposoban da nagovijesti vlastitu propast.

BORIS MARIĆ, PRAVNIK
Morali smo  više

Ova 2025.godina je počela nezapamćenom tragedijom, a završila se nekom vrstom nade u naš EU put. U središtu protekle godine živjeli smo uobičajene krize, reforme na čekanju, vladavinu  prava kao viziju i obavezu iz pregovora sa EU, politizovane institucije i javne politike koje funkcionišu taman toliko da možemo reći da ih imamo.

I ništa novo u Crnoj Gori, ništa neočekivano. Žalili smo se do skoro da je DPS zarobio institucije, čitaj državu, a sada smo dobili pluralizam pri zarobljavanju institucija, neki vid njihove feudalizacije. Težak je put demokratizacije društva, očigledno duži od puta u EU.

Držim da je reforma svih reformi konsolidacija državne uprave. Dodir partijskih i partikularnih interesa razara državnu upravu. To znači da razara sve javne politike, javne finansije posebno.

Zato je reforma državne uprave jedina suštinska ekonomska reforma bez koje se ne možemo nadati društvu progresa i prosperiteta. Nema te EU ili UAE, šta god da iskombinujemo, koje mogu nadomjestiti nedostatak državne strategije, poštenu kadrovsku politiku, istinsku volju za uspostavljanjem vladavine prava. Morali smo mnogo više da uradimo tokom 2025.godine, da bi strepnja od 2026. bila manja. Ono što je izvjesno, preživjećemo.

BRANO MANDIĆ, PISAC
Cirkus u kom jača desni populizam

Godina 2025. donijela je još dublju depolitizaciju društva. Čini se da naša lična i privatna nezadovoljstva i problemi nisu nikad bili dalji od takozvane društvene javne scene i političkih agendi. Ove godine svjedočili smo nastupima ministara, poslanika i tribuna mlađe generacije koji očigledno zavise od svojih ajfona, vještačke inteligencije i Instagram filtera koji oblikuju nove parapolitičke senzibilitete.

Naravno da u takvom cirkusu jača desni populizam, kao gnojivo fašistoidnih praksi. Krajem godine imali smo rasističke, ksenofobne demonstracije u glavnom gradu. Crna Gora nam se pred očima mijenja, reklo bi se. Neki to zovu – pripremom za članstvo u Evropskoj uniji.

JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA  SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG)
Raskorak puta u EU i evropskih vrijednosti

Proteklu godinu u Crnoj Gori, po mom mišljenju, obilježilo je zatvaranje šest poglavlja u pregovorima za punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Ne zbog broja – već zbog simboličkog  značaja i potvrde da je ispunjeno sve što je u mapi puta bilo planirano za ovu godinu. Time se san o ulasku u EU 2028. ne gasi, već – uprkos svemu – nastavlja. San iz kojeg ne želimo da se probudimo.

Naravno, neodgovorno bi bilo ignorisati prepreke, a njih je mnogo – unutrašnjih i vanjskih, institucionalnih slabosti, političkih opstrukcija, geopolitičkih lomova koji nemaju mnogo sluha za male i krhke demokratije. Ipak, zatvaranje poglavlja u ovom trenutku ima dodatnu vrijednost: ono potvrđuje da je evropski put i dalje jedini ozbiljan i održiv politički pravac za Crnu Goru. Sve ostalo na polju javnih politika i oblasti acquis-ja, koliko god važno bilo, ove godine ostaje u sjenci tog procesa.

Paralelno, godina je prošla u znaku dubokih društvenih i političkih previranja. Svjedočili smo fašističkim ispadima pojedinih predstavnika vladajuće koalicije, kontinuiranim skandalima, trvenjima među partijama, nerazumijevanju i stalnim vrijednosnim spoticanjima. Koalicija na vlasti opstaje, ali ne zahvaljujući zajedničkoj viziji evropske Crne Gore, već isključivo na interesnoj osnovi. Njena heterogenost se ne pokazuje kao prednost, već kao trajni izvor nestabilnosti i političke konfuzije.

Posebno zabrinjava podatak istraživanja Centra za napredne studije Univerziteta u Rijeci, prema kojem manje od trećine stanovništva dijeli ili uopšte razumije šta su evropske vrijednosti. Još je poraznije što političke strukture djeluju toliko apatično i bezidejno da danas ne postoji ni naznaka da bi do izbora 2027. mogao biti formiran autentičan, uvjerljiv i vrijednosno dosljedan evropski politički blok.

Zato Crna Gora danas živi u dubokom raskoraku: institucionalno se približava Evropskoj uniji, dok se suštinski udaljava od njenih vrijednosti. Napredujemo kroz procedure, ali nazadujemo kroz političku kulturu i društvenu svijest. Ako se taj jaz ne prepozna i ne počne zatvarati, evropsko članstvo će ostati tehnički uspjeh bez sadržaja – a država bez jasnog identitetskog i vrijednosnog uporišta.

I to je suštinski izazov koji nosimo u narednu i naredne godine.

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT
Institucije i dalje slabije od politike

Nažalost, godina je počela sa tragedijom na Cetinju u kojoj je ubijeno 12 osoba, uključujući  djecu. Taj događaj podsjetio je na prethodnu tragediju u istom gradu iz 12. avgusta 2022. godine, iz koje službe bezbjednosti nijesu izvukle nikakve pouke. Zločin je opet pokazao ozbiljne nedostatake u bezbjednosnom sistemu.

Kao i prvom zločinu, u trenutku kada su počela ubistva, u gradu nije bilo dovoljno policije, policija je djelovala , mjere sprječavanja i prevencije su izostale i nijesu bile adekvatne. Ministar unutrašnjih poslova je ispoljio neprofesionalan odnos i nesposobnost, a kao i u prvom slučaju izostala je djelotvorna istraga.

Uslijedio je skandalozan odnos vrha bezbjednosnog sektora prema studentima koji su pozivali na odgovornost,  koji su zbog toga targetirani i predstavljani kao saradnici kriminalnih klanova.

Crna Gora i dalje ima probleme sa nezavisnošću sudova, sporim procesima i percepcijom političkog uticaja na pravosuđe i Ustavni sud. Posebno je izražen nastavak otvorene političke trgovine u slučaju izbora sudija Ustavnog suda, čime se taj sud i njegove sudije dodatno javno kompromituju i predstavljaju kao partijski kadrovi.

Tu je i odsustvo epiloga u velikim aferama iz prethodnih godina i sumnja da se istrage često koriste kao politička poruka, a ne kao put ka presudi.

Iako se često govorilo o potrebi vetinga sudija i tužilaca kako bi se uklonili kompromitovani kadrovi, konkretnih zakonskih rješenja ili sprovedenih procedura još nema u mjerama koje bi imale legitimitet i realnu primjenu.

Jedna politička partija, pod izgovorom vetinga, u bezbjednosnom sektoru sprovodila je partijske čistke, kršila osnovna ljudska prava i stvarala uslove za formiranje partijske policije. U tom cilju, nakon neuspješnog pokušaja u julu, Demokrate su u decembru preko Vlade ponovo predložili izmjene Zakona o MUP-u koje treba da omoguće njihovom ministru da preko svoje komisije jednostrano proglašava „bezbjednosne smetnje“ i tako bez disciplinskog postupka uklanja policajce i istovremeno na isti način zapošljava nove. Ovaj predlog izazvao je ozbiljne kritike stručne i civilne javnosti i pokazao da je Vlada ovaj predlog dala u proceduru bez prethodnog mišljenja Evropske komisije, iako se prethodno obavezala da će to mišljenje pribaviti.

Na kraju, prvi nastup vd direktora policije nakon što je od Vlade predložen za izbor u punom mandatu, potvrdio je da se radi o partijskom kadru Demokrata koji je spreman da se besprupulozno i neetički obračunava sa organizacijama civilnog društva, umjesto sa akterima kriminalna u Crnoj Gori.

Ako bi se 2025. sažela u jednoj rečenici, moglo bi se reći da je to bila godina u kojoj su problemi bili jasno dijagnostikovani, ali je politička volja za stvarne reforme izostala.

Institucije su i dalje slabije od politike.

MIODRAG VUJOVIĆ, KOD
Politički Matrix

Učestalost i obim politički i društveno značajnih događaja ubrzali su se do mjere u kojoj je gotovo nemoguće napraviti potpunu retrospektivu bez utiska da je nešto suštinski važno izostavljeno. Vrijeme se ubrzava brže nego što ga naša percepcija može pratiti. Godina protiče u znaku stalne vanrednosti, u kojoj se odluke donose i saopštavaju tempom koji nadilazi mogućnost javnosti da ih razumije, dok institucije sve češće djeluju obesmišljeno, lišene stvarnog smisla i moći.

Posebno mjesto u tom kontekstu zauzimaju ugovori sa UAE, koji su snažno obilježili godinu – ne toliko zbog svojih potencijalnih posljedica, koliko zbog načina na koji su uvedeni u javni prostor. Ulazak u potencijalno ogromnu i dugoročnu priču bez jasnih informacija, ozbiljne javne rasprave i odgovora na osnovna pitanja o ciljevima, rizicima i posljedicama, ostavlja utisak da živimo u političkom Matrixu koji je teško sagledati, a još teže razumjeti.

Na kraju, ostaje želja i nada da će godine pred nama obilježiti neki novi ljudi sa vizijom i osjećajem za javni interes, ispred kratkoročnih kalkulacija.

Milena PEROVIĆ

Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati  zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda

Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je  posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom  poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi  31. decembra.

Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević  već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević  predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo  ekološke muke Botuna i Podgorice.

Krizi sa kolektorom  koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada  u pregovore  intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani  nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio  da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.

Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“  Botuna  vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić.  To je, očito,  i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog  srpstva u CrnojGori.

Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet.  Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu.  Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“  samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.

Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući  u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih  ima na desetine, posvuda.

Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.

Lutnja Botunjana tokom intervencije policije  bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade  za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.

Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je  nastavljajući  o sebi u trećem licu.  “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je.  Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost.  Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.

Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor  pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli  u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su  „sprovodili zakon“,  izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.

Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.

Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .

Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu,  dok  njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio?  Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.

Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.

Mandić je kazao da je posebno zabrinut  zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.

Predsjednik parlamenta koji  mjesecima nije  mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje  da se problem mora riješiti “dogovorom”.

Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.

Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa  brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku  policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.

Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.

Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio,  sjajnoj akciji.

“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru  i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.

Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati  nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade  u interesu evropskog puta zemlje.  Bilo da igraju za Vučića  ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.

Milena PEROVIĆ