Za Beograđanku Saru Vidak u Crnoj Gori malo ko više ne zna. Mnogima nije jasno zbog čega skoro svakog dana tokom proteklih tridesetak dana pročitaju njeno ime među udarnim vijestima, ali ni oni upućeniji ne uspijevaju do kraja sebi da razjasne kako je to jedna dvadesetogodišnjakinja iz susjedne zemlje postala dio njihove svakodnevice.
Vidak, o kojoj slušamo cijeli bogovetni avgust, ove je sedmice osuđena na četiri mjeseca zatvora zbog optužbi da je napala sutkinju suda u Kotoru Jelenu Stanišić, i ukinut joj je pritvor do pravosnažnosti presude. Tužilaštvo je Beograđanku teretilo da je 14. avgusta oko podneva u prostorijama Suda za prekršaje u Kotoru napala sutkinju kotorskog suda, koja je tom prilikom zadobila laku tjelesnu povredu. Sutkinja tvrdi da je Vidak fizički napala nezadovoljna epilogom prekršajnog postupka protiv njenog momka Stevana Prpe, kome je ona prethodno izrekla novčanu kaznu zbog saobraćajnog prekršaja. Sara Vidak i njena porodica, međutim, tvrde da to nije tačno, te da je sutkinja ta koja je bila neprijatna prema njoj i prva je napala.
Advokat optužene Vidak, Srđan Lješković ocijenio je nakon izricanja presude da je Beograđanka osuđena bez mnogo dokaza, da nije bilo naloženo uzimanje tkiva ispod noktiju njegove klijentkinje kako bi se vidjelo da li DNK materijall odgovara Stanišićevoj, čije povrede nisu ni fotografisane, niti je utvrđeno da li razmak ogrebotina na njenoj ruci odgovara razmaku noktiju Sare Vidak.
Kako god, Beograđanka je pritvorena, a suđenje organizovano nikad ekspresnije u istoriji crnogorskog pravosuđa. Jemstvo koje je za nju ponudio advokat, u iznosu od 10 hiljada eura, odbijeno je.
A u slučaj su se ubrzo javno ,,uključili”i crnogorski i srpski visoki zvaničnici. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i ministar pravde Zoran Pažin su, između ostalih, odmah nakon događaja osudili napad na sutkinju, pozdravili reakciju policije i tražili brzo procesuiranje slučaja. Smetnuli su s uma ,,prezumpciju nevinosti”. Potom je reagovao i šef srpske diplomatije Ivica Dačić. ,,Lično osuđujem hajku u crnogorskim medijima bez ikakvih dokaza”, rekao je Dačić.
Slučaj je potom prerastao u jednu verziju rata između ovdašnjih i beogradskih medija. Ovdje su presudili Beograđanki, a u Beogradu sutkinju nazivali lažljivom.
Ispostavilo se, u međuvermenu da Sara Vidak ima i rođake među političarima ovdje. ,,Osam dana sam ćutao u želji da nijednim svojim potezom ne odmognem maloj Sari, i da neko ne zloupotrijebi moje javno saopštenje. Kakva je država Crna Gora i kakav je njen državni aparat to mi iz Demkratskog fronta dobro znamo. Montirani politički procesi, zatvaranje naših funkcionera, naših članova i članova naših porodica, privođenje na stotine naših aktivista, samo je vrh ledenog brijega u pomahnitalom obračunu aktuelnog režima sa političkim neistomišljenicima i borcima za slobodu i demokratiju”, oglasio se i Milutin Đukanović iz Demokratskog fronta (DF).
On je ocijenio da je hapšenjem i određivanjem pritvora dvadesetogodišnjoj Beograđanki, režim pokazao da je metastaza zahvatila svaki državni organ.
,,Da li su Veselin Pejović ili bratanić Brana Mućunovića bili pritvoreni zbog napada na Nebojšu Medojevića, da li je Šaleta Đurović bio ijedan sekund u pritvoru kada je prebio državljanina Srbije, da li je neko bio pritvaran kad su inspektori završavali u moru…”, ređao je primjere Đukanović. Po njegovim riječima ,,Šarić, Kalić, Marović, Soković, Keljmendi i njima slični nijesu bili interesantni pravosudnim organima i nijesu zadržavani u pritvoru zbog mogućeg bjekstva”.
Iako je napad na sudiju ozbiljan prestup, a poruka u tom slučaju treba biti jasna, zaimljivo je da crnogorski pravosudni i istražni organi nemaju baš uravnoteženu praksu kad su u pitanju napadi na službena lica – sudije,poslanike, policajce…Niti su do sada bili ovako revnosni i strogi.
Nebojšu Medojevića, tada člana skupštinskog Odbora za bezbjednost 20. februara 2010. godine napao je ispred zgrade u kojoj živi Nenad Mićunović, bratanić Nikšićanina Brana Mićunovića, prijatelj Mila Đukanovića sa italijanske optužnice za šverc cigareta. On je od Medojevića tražio da prestane sa pominjanjem njegove porodice: „Ja sam Nenad Mićunović i ne dirajte nam porodicu, jer sa svima koji verbalno napadaju našu porodicu mi se moramo obračunati”, kazao je i nogom udario poslanika. Osuđen je na novčanu kaznu od 400 eura.
Nikšićanin Ranko Radulović , protiv koga je sada podiguta optužnca kao vođi grupe koja je između ostalog pripremala više likvidacija, pa i na visoke funkcionere u bezbjednosnom sektoru, nikada nije krivično odgovarao zato što je, kako je sam priznao, bacio dvojicu državnih službenika, odnosno inspektora, u more 2008. godine.
To je potvrđeno i u izvještaju iz Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, a tužilaštvo je tvrdilo da nije moglo pokrenuti postupak jer nije bilo prijava napadnutih službenika. ,,Niko od inspektora, nije podnio krivičnu prijavu protiv Radulovića zbog napada na službena lica. Tužilaštvo ni sada, nakon javnog priznanja Radulovića, ne može pokrenuti postupak protiv njega, jer je evidentno da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, koje je navodno izvršeno 2008. godine”, objasnili su.
Radulović je tvrdio da ima i svjedoke da je napao inspektore. ,,Jednog sam udario, a drugi je sam skočio u more. Imam ja dosta svjedoka koji će to da potvrde. A i oni sami znaju ko su i šta su”, kazao je on Vijestima.
Ministar policije Mevludin Nuhodžić svojevremeno se požalio da se napadi na policajce često dešavaju, a da sudovi u tom slučaju izriču kazne ispod zakonskog minimuma.
Zašto je Sara Vidak postala tema političara ne može se sa sigurnošću tvrditi. Jedno je, bar ovdje jasno, nije svejedno koga sud kažnjava.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice