HORIZONTI
SARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
Objavljeno prije
6 mjesecina
Objavio:
Monitor online
U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Najskuplji trofeji bila su djeca Sarajeva, dok su, po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka
Široka i duga ulica Zmaja od Bosne koja vodi ka srcu Sarajeva poznatija je kao snajperska aleja. U godinama nakon opsade ovog grada stravične priče sa ovog koridora smrti ušle su u ratne izvještaje, udžbenike, izložbene prostore i popularnu kulturu. Četvorogodišnja opsada olimpijskog grada pod Trebevićem ispisala je najstravičnije stranice moderne istorije Evrope. Posljednjih dana opet se otvaraju sarajevske rane.
Broj stradalih tokom opsade Sarajeva kreće se najčešće oko cifre od 11.000, ali, ima i drugačijih tumačenja. „Rezultati istraživanja demografskog tima ICTY-a koji je na raspolaganju imao izvore dostupne tribunalu u Haagu pokazali su da je u djelovima šest sarajevskih općina pod opsadom u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine broj poginulih i umrlih bio 18.888“, stoji u udžbenicima po kojima uče učenici završnih razreda u BiH.
Detaljnije brojke su još tužnije. Prema zvaničnim podacima, tokom opsade je ubijeno 1.601 dijete. Sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu naveli su da su samo snajperisti ubili 225 ljudi, među kojima 60 djece. Nijedan snajperista nije odgovarao za svoje zločine. Ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.
Kao da ovo nije dovoljno strašno, krvavi tragovi vode i dalje, u najmračnije hodnike ljudskih duša. Priča o Sarajevskom safariju i njegovi zli i perverzni kreatori opet su dospjeli u fokus svjetske javnosti.
U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi nesvakidašnji turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Odavno se priča o tome da su postojali i cjenovnici u kojima su najskuplji trofeji bili najmlađi stanovnici Sarajeva, dok su po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka.
U Milanu je u toku istraga čiji je cilj otkrivanje učesnika u ovim safari turama. Istragu je otvorio tužilac Alesandro Gobis, a po optužbi za namjerno ubistvo otežano okrutnošću i iz podlih motiva. Trenutno su optužbe usmjerene protiv nepoznatih osoba i proizilaze iz tužbe koju je podnio novinar i pisac Ezio Gavazeni, uz pomoć dva advokata i bivšeg sudije Guida Salvinija.
Gavazeni je u svojim namjerama pomognut i od načelnice opštine Novo Sarajevo Benjamine Karić. Ona je nakon što je ovu priču ponovo na svjetlo dana iznio dokumentarni film Sarajevo safari slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča odlučila da reaguje. U septembru 2022. godine je tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu. U avgustu ove godine je putem ambasade Italije krivičnu prijavu proslijedila tužilaštvu u Milanu koje je evo pokrenulo istragu.
Priča o užasnim zločinima do medija je ponovo stigla trideset godina nakon prvog objavljianja. Dnevni list Oslobođenje je među prvima pisao o ovim užasima.
Prvog aprila davne 1995. godine ovaj medij je na naslovnici objavio priču Snajperski safari u Sarajevu. „Riječ je o ratnom turizmu najnovijeg i, zasad, najizopačenijeg tipa. Ne ide se više samo ‘mirisati barut’, izložiti se perverznom zadovoljstvu opasnosti, nego se ide u autentični ‘snajperski safari’ – na položaje iznad Sarajeva, odakle se za devize, dobija pravo na odstrel djece, staraca i žena, ukratko civila koji nezaštićeni hodaju na puškomet ‘brdske čeke”. Tu tvrdnju, nevjerojatnu u svoj svojoj jezivosti, iznesenu pred Sudom naroda u Tridentu, prenijele su u četvrtak na naslovnim stranicama praktički sve viđenije talijanske novine pod više-manje istovjetnim naslovima: Ratni vikend u Sarajevu“, pisalo je Oslobođenje.
Snajperisti su se navodno okupljali petkom u Trstu, da bi potom bili prebačeni avionom kompanije Aviogenex do Budimpešte ili Beograda, pa kopnenim putem ili helikopterima do Pala, a zatim i brda oko Sarajeva. Tu su plaćali kako bi pucali na građane. Srbija negira umiješanost, ali istražitelji vjeruju da su srpske obavještajne službe znale za turističke pohode.
Torinska Stampa je prenijela devedesetih svjedočanstvo svog novinara. Đuzepe Zakaria piše da ga je na Palama, „gospodin u odori srpske vojske” doveo do barake u kojoj je na podu bio gumeni madrac, na zidu prozorčić sa uglavljenom snajperskom puškom. Ponuđen mu je odstrijel civila po ulicama izranjavljenog grada.
U Zupaničevom filmu iz 2022. anonimni sagovornik koji je početkom devedesetih prošlog vijeka često provodio po položajima u BiH radeći za jednu američku agenciju priča kako je prvi put saznao za Sarajevo safari u januaru 1993. godine u Beogradu, pa potom na Palama. „Za određene svote novca, dolaze nepoznati ljudi i pucaju na stanovnike Sarajeva“, govorio je u filmu čovjek zaštićen anonimnošću. On će u filmu tvrditi da to nijesu radili obični ljudi, već ljudi na pozicijama koji su njima bili zaštićeni. Gavazeni tvrdi da poznaje neka imena vikend-snajperista. Jedan od njih navodno je vlasnik privatne klinike za etetsku hirurgiju. Većina, kako dodaje, gaji desničarske i ekstremno desničarske stavove. Zupanič u intervjuu za RTVSLO otkriva i drugi nivo priče o lovcima-monstrumima: „Siguran sam da su to morali biti ljudi koji su uživali povjerenje određenih osoba. Morao si biti u unutrašnjem krugu da bi ti bilo dopušteno da saznaš za to. Niko nikada nije otkrio mrežu, a o tome se govori i 25 godina kasnije, uz vrlo malo informacija“. Na kraju krajeva, samo bogati, ekstremno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti ovako perverzno osmišljenu adrenalinsku avanturu.
Navodno je u njegovom filmu iz 2022. trebala da se nađe i izjava pilota koji je prevozio lovce iz Beograda u BiH. Zupanič je pričao da iako je njegov tim uspio da nađe sagovornike sa srpske strane nije bio iznenađen kada su zbog bojazni za sopstvenu sigurnost tik pred snimanje odustali.
I Florens Artman glasnogovornica Glavnog tužilaštva ICTY‑a (Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju) dala je izjavu povodom ovih stravičnih dešavanja za Slobodnu Evropu: „Znali smo za to, ne znam kako da to uopšte nazovem. Nismo znali kako je to organizovano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori”.
Italijanska Republika piše ovih dana i da su italijanske tajne službe znale za snajperiste, sunarodnike, koji su plaćali da bi mogli pucati na civile u Sarajevu. Bilo je to dosta vremena ranije od napisa u sarajevskom Oslobođenju. „Bosanske službe su krajem 1993. saznale za Safari. Sve se to dešavalo tokom zime ’93–’94. Obavijestili smo Sismi (italijanski vojni obavještajni servis) početkom 1994. Njihov odgovor stigao je nakon dva mjeseca i bio je značajan: „Otkili smo da Safari polazi iz Trsta. Prekinuli smo ga i Safari se više neće održavati“, prenijela je Republika riječi bosanskog obavještajca. Nakon te razmjene dopisa o slučaju se više nije govorilo, bar ne između dvije obavještajne službe, piše ovo glasilo.
U medije su više puta stizale riječi Edina Subašića bivšeg agenta bosanske obavještajne službe, koji je sada na vrhu liste svjedoka koje tužilaštvo u Milanu namjerava da pozove. Dio dokumenata koje je Gavazeni predao su i njegovi spisi i izvještaji. U njima o smrtonosnom safariju piše: „Do ovog fenomena sam došao krajem 1993., kroz dokumente vojne sigurnosne službe o ispitivanju zarobljenog srpskog dobrovoljca“. Po Subašićevim riječima koje prenose domaći i svjetski mediji, zarobljeni Srbin je svjedočio da je putovao i razgovarao sa jednim od Italijana-turista. On mu je otkrio da su on i njegova grupa lovci koji su plaćali da pucaju na ljude po gradu. „I njemu je to bilo iznenađenje, zbog čega je odmah to spomenuo! Bio je to prvi put da sam čuo za tako nešto“, svjedočio je Subašić.
Osim ovih dokumenata, milansko tužilaštvo pokušava da pribavi akte Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Cilj je da se ukrste informacije koje su ranije utvrđene sa novim elementima.
Od 2007. godine poznata je javnosti izjava državljanina SAD-a Džon Džordana koji je služio u vatrogasnoj brigadi UNPROFOR-a u Sarajevu devedesetih godina prošlog vijeka. Njegova svjedočanstva su već prihvaćena kao dokazi na suđenjima srpskim generalima Svetozaru Galiću i Dragomiru Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Rekao je Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da je znao za turiste-snajperiste koji su dolazili u Sarajevo da iz hira pucaju na civile. Napomenuo je da se jedan čovjek pojavio sa puškom koja je više odgovarala lovu na divlje veprove nego borbama u urbanom području.
Šta će se sve doznati o ovoj priči, ostaje da se vidi. Mnogi sumnjaju pozitivan rasplet. Trideset godina tišine daje za pravo sumnji. Problem koji italijanska strana pokušava da razriješi ovih dana je golem. Njegov dobar dio je u njihovom dvorištu. Ako je tačno da je italijanska obavještajna kancelarija znala za ovo još devedesetih, dosije o svemu mora da postoji. To što se tri decenije taj dokument nije pojavio je ozbiljan problem države na Apeninima.
Sarajevska priča čiji nastavak pratimo ovih dana u milanskim sudnicama donosi nove strepnje. Ratni užasi koji su svijet zadesili posljednjih godina opominju da je zlo u međuvremenu samo raslo.
Dragan LUČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
-
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
-
CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
-
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Imali smo vremena
-
ISTRAGE U ZDRAVSTVU ZBOG DVA TRAGIČNA SLUČAJA SMRTI DJECE: U lavirintu institucija
-
POLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti
HORIZONTI
ODLAZAK KRISTIJANA ŠMITA VISOKOG PREDSTAVNIKA U BiH: Američki intersi bili su jači
Objavljeno prije
1 danna
15 Maja, 2026
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit preživio je godine napada iz Banje Luke i Moskve, ali je na koncu postao suvišan u novoj arhitekturi američkih interesa prema kojima plinski koridori vrijede više od dejtonskih principa. Šmitov odlazak ne označava nužno kraj OHR-a, već otvara pitanje njegove buduće uloge i kontrole
Ostavka visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, umjesto da bude protokolarna odluka jednog stranog činovnika, izazvala je tektonski politički potres, u godini koja je ionako opterećena predizbornom nervozom. Doduše, u BiH institucija Visokog predstavnika nije samo diplomatska misija, već “sigurnosni ventil”, i njegov iznenadni odlazak bez jasno definisanog nasljednika ili strategije izlaska (tzv. “5+2 ciljevi”) transformiše političku nervozu u direktnu krizu funkcionalnosti države.
Schmidt i pored ostavke ostaje na funkciji do imenovanja nasljednika, a iza njega je ostao mandat obilježen stalnim sukobima s domaćim liderima, a ponajviše onim iz entiteta Republika Srpska, kao i pritiscima iz međunarodne politike. Njegov odlazak – kao da je za to trebao neki novi povod – podijelio je političke aktere bosanskohercegovačke scene: srpske stranke ga doživljavaju kao pobjedu i pozivaju na smanjenje međunarodne uloge, hrvatske stranke vide priliku za unutarnji dogovor i zagovaranje izmještanja Ureda visokog predstavnika (OHR) iz BiH, dok bošnjački predstavnici pozivaju na oprez i zahtijevaju nastavak međunarodne podrške za očuvanje institucija.
Pored toga, Schmidtova ostavka je naglasila i rascjep na međunarodnoj razini, što se jasno vidjelo na netom održanoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Nacija (UNSC), kojoj je Schmidt predočio svoje posljednje izvješće o stanju u državi, a na kojoj su dominirala tri različita koncepta i narativa o sudbini samog Ureda visokog predstavnika.
Velika Britanija i EU zagovarali su nastavak ili kontrolisanu tranziciju mandata OHR‑a i najavili aktivnu ulogu u procesu imenovanja nasljednika, SAD su naglašavle potrebu da se odgovornost postepeno prenese na domaće lidere, ali bez naglog povlačenja međunarodnog nadzora, dok su Rusija i Kina nastavile osporavati legitimitet Schmidta, tražeći zatvaranje OHR‑a te veće oslanjanje na domaće rješavanje problema. To sve znači da Schmidtov odlazak ne označava nužno kraj OHR-a, već da otvara pitanje njegove buduće uloge i kontrole.
Schmidt je na sjednici UNSC-a potvrdio da se povlači iz, kako je rekao, “ličnih razloga”, ali i da ostaje na funkciji do imenovanja nasljednika. U svom obraćanju ocijenio je sigurnosnu situaciju u BiH kao formalno stabilnu, ali suštinski “veoma krhku”, uz stalne političke blokade i izostanak napretka u reformama. Posebno je upozorio na jačanje secesionističke retorike iz Republike Srpske i kontinuirane institucionalne opstrukcije koje ugrožavaju funkcionisanje države. Ovo potonje se odnosilo direktno na bivšeg predsjednika Republike Srpske i de facto direktora tog entiteta Milorada Dodika, koji je ponovno – po ko zna koji put – zaprijetio proglašenjem nezavisnosti Republike Srpske ukoliko visoki predstavnik nametne zakon o državnoj imovini. Ovdje treba reći da je odijum prema OHR-u iz RS-a kulminirao upravo posljednjom odlukom tada odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka 2021, kojom je u BiH veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida postalo krivično djelo.
Svjetski i regionalni mediji koji su se dohvatili ove priče fokusiraju se na vanjske pritiske koji su praktično iznudili Schmidtovu ostavku, ističući da je ona povezana s međunarodnim geopolitičkim interesima, uključujući energetske i infrastrukturne projekte povezane s američkim privatnim kompanijama, što dodatno povećava ranjivost BiH i komplikuje pitanje kako i da li će OHR funkcionisati u budućnosti. Britanski Guardian navodi da je Schmidtova ostavka povezana sa SAD-om, sugerišući da su američki pritisci, djelimično povezani sa ekonomskim interesima – uključujući infrastrukturne projekte i energetske investicije firmi povezanih sa krugom predsjednika Donalda Trampa – doprinijeli njegovom povlačenju. Njemačka vlada, uprkos političkoj podršci, nije uspjela da ga zaštiti od tog pritiska, zaključuje Guardian. List ozbiljno zaključuje da postoji realna bojazan među diplomatama da bi SAD mogle ili tražiti ukidanje funkcije visokog predstavnika ili pokušati da nametnu svog kandidata.
Spekulacije da je Schmidtova ostavka iznuđena američkim pritiskom kulminirale su oko projekta Južne interkonekcije – plinskog koridora vrijednog oko 1,5 milijardi dolara kojim bi se iz Hrvatske prema BiH dopremao američki LNG, a čiju realizaciju je Schmidt usporavao svojim rezervama prema načinu dodjele posla firmi povezanoj s Trumpovim bliskim saradnicima.
Christian Schmidt nije bio diplomat tihe prisutnosti. Ovaj iskusni bavarski konzervativac, kaljen u strukturama CSU-a i na ministarskim pozicijama u Njemačkoj, naslijedio je Valentina Inzka donoseći sa sobom stil koji će obilježiti pet godina neprestanih sukoba i političkih rezova. Njegov mandat ostat će upamćen po seriji radikalnih intervencija. Najkontroverznija se dogodila u oktobru 2022., kada je direktno posegnuo u Izborni zakon i Ustav Federacije BiH u trenutku dok su se još brojali glasovi, što je percipirano kao nezapamćen upad u suverenu volju birača, iako je taj potez zaobišao političku blokadu Stranke demokratske akcije (SDA) i omogućio formiranje entitetske Vlade Federacije BiH.
Njegov sukob s Banjom Lukom eskalirao je u julu 2023. godine izmjenama Krivičnog zakona, čime je trasiran pravni put koji je Milorada Dodika u februaru 2025. odveo do osuđujuće presude – godine zatvora i šestogodišnjeg izgona iz političkog života. Schmidt nije prezao ni od suspenzije odluka Narodne skupštine RS-a, niti od finansijskih sankcija prema SNSD-u, konstantno upozoravajući da se iz Banje Luke sistematski razgrađuje državni aparat.
Bonske ovlasti nesumnjivo predstavljaju paradoks – instrument koji suspenduje osnovne postulate demokratskog samoodlučivanja. Ipak, u ambijentu u kojem se mirnodopskom politikom nastoje dostići ciljevi neostvareni u ratu obilježenom genocidom i ogromnim ljudskim žrtvama, ta anomalija dobiva svoje pragmatično, mada mračno opravdanje kao nužni korektiv.
Schmidtov pad nije uzrokovan unutrašnjim otporom, uprkos višegodišnjem lobiranju iz Republike Srpske. Njegov odlazak diktiraju globalni potresi. Trampova administracija, vođena logikom biznisa i geopolitičkih pogodbi, više nema interes za Schmidtovim rigidnim legalizmom. Washington sada traži figuru koja će energetsku infrastrukturu i plinske koridore staviti ispred očuvanja krhkih dejtonskih institucija. Dok ga je prethodna administracija držala kao bedem, trenutni Bijeli dom ga vidi kao smetnju novom kursu; Schmidt je postao višak jer nije mogao ili htio postati diler u novoj podjeli karata.
Ostavka dolazi u najgorem mogućem trenutku: BiH je pred općim izborima 2026., opterećena neriješenim pitanjem državne imovine, paralizom institucija i nikad glasnijim secesionizmom. Ključ rješenja nije u bosanskohercegovačkim centrima moći; sudbina OHR-a kroji se u Washingtonu, Bruxellesu, Londonu i Rimu. Iako se imena nasljednika još uvijek drže u sferi nagađanja, Italija se nameće kao najizgledniji izvor novog visokog predstavnika.
Ovo je paradigma raspada međunarodnih protektorata – oni ne nestaju u eksploziji, već kroz tiho povlačenje sile koja im je davala snagu. Dijagnozu ove smjene najbolje je postavio Carl Bildt: Schmidt, koji je preživio višegodišnje ruske udare, na koncu je pao pod naletom američke promjene prioriteta. Bit će potrebno mnogo strpljivosti, političke mudrosti i međunarodne volje da pod tim naletom ne padne i Bosna.
Eldin HADŽOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SLOVENIJA IZMEĐU GOLOBA I JANŠE: Ponovljena desna skretanja
Objavljeno prije
3 sedmicena
25 Aprila, 2026
Neuspjeh liberalnog političara Roberta Goloba, pobjednika izbora na papiru, da formira vladu, otvorili su put trostrukom premijeru , desničaru, Janezu Janši. On, vjeruje se, već ima spremne glasove za četvrti mandat. Izbori su pažljivo praćeni i izvan Slovenije, jer u Evropi imaju značaj koji nadilazi veličinu male podalpske zemlje
Često je posljednjih godina Slovenija izgledala kao rijetka svijetla tačka, naše postjugoslovenske, balkanske i evropske demokratije. Istupajući protiv desnih strujanja, napada na Gazu i Iran djelovala je kao progresivna predvodnica neke drugačije Evrope. Posljednji parlamentarni izbori u toj bivšoj jugoslovenskoj republici, pokazali su duboku podijeljenost glasačkog tijela. Političke igre i trgovine udaljile su dosadašnjeg liberalnog premijera Roberta Goloba od glavne funkcije u zemlji. Na scenu se vraća dobro nam poznati desničar – Janez Janša.
Parlamentarni izbori u Sloveniji koji su održani 22. marta 2026. donijeli su rezultat koji na prvi pogled djeluje iznenađujuće poznato. Gibanje Svoboda (GS), (Pokret sloboda) je ponovo izašla kao najjača stranka. Pobjeda nad konzervativnom Slovenačkom demokratskom strankom (SDS) bila je tijesna.
GS je osvojila 28,63 odsto glasova i 29 mandata, tik ispred SDS-a sa 27,95 odsto i 28 mandata. Uprkos zadržavanju prvog mjesta, GS je pretrpio značajne gubitke u odnosu na prethodne izbore, što odražava slabljenje široke koalicije koja ga je dovela na vlast 2022. godine. Pad je veliki. Od 34,5 odsto glasova, odnosno 41 mandata prije četiri godine, Golob je završio sa 12 stolica manje u parlamentu.
Izbori nijesu potvrdili stabilnost. Naprotiv, pokazali su fragmentiraniju i neizvjesniji sistem koji će otežati upravljanje Slovenijom u godinama koje dolaze. Osim domaćih implikacija, izbori odražavaju i širi evropski obrazac u kojem se proevropske snage suočavaju sa rastućim izazovima nacionalističkih aktera.
Dok je još trajala euforija izborne noći, svjestan smanjenih mogućnosti za sastav nove vlade Golob je govorio prisutnima: „Slovenci su veoma slobodoumna nacija… Želimo da sačuvamo svoju nezavisnost i suverenitet, čak i na individualnom nivou. I upravo zato smo često zadovoljni životom, ali nimalo zadovoljni politikom ili vladom“. Pominjao je da nije slučajnost što su u takvoj zemlji baš oni pobijedili dva puta za redom, dok se u pozadini mogla čuti O Bella Ciao.
Najznačajniji ishod izbora nije tijesna pobjeda GS-a, već sve veća fragmentacija političkog sistema u Sloveniji. Za razliku od pet političkih aktera koji su sačinjavali parlament poslednje četiri godine, sada ih je sedam. Tu su dva nova aktera – desnocentrističke Demokrate (DEM) i desničarski populistički proputinovski pokret Resni.ca. Ulazak Demokrata posebno je značajan jer popunjava dugogodišnju prazninu za umjerenu, proevropsku desnocentrističku alternativu koja nije vezana za polarizujuće liderstvo Janeza Janše.
Ulazak Resni.ca u parlament signalizira rastuće „antiestablišment“, raspoloženje među slovenačkim biračima. Nastao iz protesta protiv mjera tokom pandemije, ovaj pokret odražava šire nepovjerenje prema političkim institucijama i elitama, slično trendovima širom Evrope. Oni žele preispitati slovenačko članstvo u EU i NATO-u, negiraju klimatske promjene.
Skoro mjesec dana odlazeća Golobova vladajuća koalicija nije uspjela da obezbijedi većinu. Tako se otvorio prostor manjim partijama da igraju ulogu tasa na vagi. Pošto nijedan blok nema većinu, partije poput Demokrata i Resni.ca mogle bi imati uticaj nesrazmjeran svojoj izbornoj snazi. To povećava vjerovatnoću nestabilne vlasti.
Proteklog ponedjeljka Golob je priznao da njegova stranka nije uspjela da formira vladu. Time je otvoren put za kandidata SDS-a. Trostruki premijer Slovenije danima je komentarisao da je spreman na sve opcije. Od opozicionih do onih vezanih za najveće političke adrese zemlje i ponavljanje izbora. Da se dosta radilo na premijerskoj opciji govori i podatak da je nedavno Janšina stranka podržala inicijativu partije Resni.ca da njen lider Zoran Stevanović bude izabran za predsjednika parlamenta Slovenije. Stevanović se tokom kampanje hvalio da je kod notara ovjerio dokument u kome stoji da neće ući u vladu sa Janšom. Za njega su kao predsjednika parlamenta osim Janšinog SDS-a glasale i druge stranke potencijalne desnocentrističke koalicije NSi, SLS i Fokus. Ukupno 48 poslanika. Dva više od potrebne većine za izbor. Za Sputnjik je Stevanović izjavio da planira posjetu Moskvu kako bi gradio mostove između Istoka i Zapada. Ako se to desi biće prvi predsjednik parlamenta neke EU članice u posjeti Rusiji od početka rata u Ukrajini.
U medijima su već procurjele informacije o sastavu Janšine vlade. SDS bi po njima vodio osam ministarstava, blok NSi-SLS-Fokus pet, dok bi Demokrate Anže Logara preuzeli tri resora. Stranci Resni.ca navodno bi bilo ponuđeno van-koaliciono partnerstvo.
Anže Logar je političar o kome se posljednjih dana dosta piše. On je bivši ministar vanjskih poslova u Janšinoj vladi i dugogodišnji član SDS-a. Napustio je stranku prije dvije godine. Tokom predizborne kampanje uporno je odbacivao optužbe ljevice da je „skriveni adut“ SDS-a.
Tokom prvog pokušaja sastavljanja vlade, on je prvi izašao sa informacijom da su pregovori sa GS završeni. Izrekao je i optužbe da je Golob vršio pritiske koji izlaze iz okvira uobičajenog političkog dijaloga. Iz tabora Pokreta Sloboda uslijedile su optužbe na račun Logara za politiku prevare. GS tvrdi da su Demokrate od samog početka radile na formiranju Janšine vlade. Nakon neuspjeha sklapanja vlade, Golob je najavio da ostaje poslanik, ali očito, u opoziciji.
Janša je rekao da vjeruje da se odlazeći premijer raduje odlasku u opoziciju, jer je ostavio rupu u finansijama, pa će neko drugi to rješavati. Povukao je paralelu sa 2011. kada relativnom pobjedniku izbora Zoranu Jankoviću takođe nije uspelo da sastavi vladu. Tu situaciju, baš kao i sada, iskoristiće Janša da se dokopa premijerskog mandata. Zanimljivo: bivši, a moguće i novi slovenački premijer do kraja mandata ostao je samo jednom. Onda kada se premijerske stolice dokopao prvi put, 2004. godine. Sljedeća dva mandata prekinuti su na pola.
I lider Socijaldemokrata Matjaž Han poručio je da očekuje da će naredne četiri godine provesti u opoziciji, ocjenjujući da se takav ishod već nazire iz ponašanja stranaka desnog centra u parlamentu. Apelovao je da se vlada što prije formira, ističući da nema smisla praviti se da se proces njenog sastavljanja ne odvija.
Golob je nakon neuspjeha u sastavljanju vlade i jasnih desnih skretanja rekao da ne vidi način kako bi se tako različiti stavovi, koji okupljaju stranke koje danas učestvuju u parlamentu, mogli sprovesti u praksi. Naglasio je da će Slovenci sada pošto više nema maski, moći da vide za šta se ko zaista zalaže. Ko gradi socijalnu državu u kojoj ima mjesta za sve, pa i za najranjivije, a ko se bori isključivo za bogate.
Obrasci glasanja na potonjim izborima u Sloveniji ukazuju na rastuću fragmentaciju. Geografski posmatrano, izbori potvrđuju teritorijalnu podjelu: urbane i zapadne regije naginju partijama centra i ljevice, dok su ruralne i istočne oblasti uporišta desnice. Najveće promjene zabilježene su u prigradskim i srednjeimovinskim zonama, gdje je GS izgubio podršku, a Demokrati i Resni.ca ostvarili dobitke. To sugeriše da upravo ovi birači postaju ključno izborno bojno polje.
Izbori su pažljivo praćeni i izvan Slovenije, jer imaju značaj koji nadilazi njenu veličinu. Zemlja učestvuje u donošenju ključnih odluka u Evropskom savjetu. Zbog toga se izborni rezultati često posmatraju kao indikator širih političkih trendova u Evropskoj uniji, posebno u pogledu odnosa između proevropskih i nacionalistikih snaga kao i rastuće političke fragmentacije. Promjene vlasti u Sloveniji mogu uticati i na oblikovanje zajedničke politike Unije.
Slovenački izbori imaju i direktne implikacije na evropske rasprave o vladavini prava, funkcionisanju institucija i odnos prema Briselu, naročito kada na vlast dolaze lideri sa kritičnijim stavom prema EU integracijama. Slovenija takođe igra važnu ulogu u politici prema Zapadnom Balkanu, pa promjena vlade može uticati na tempo proširenja EU i regionalnu stabilnost.
Ovi izbori bili su i test može li liberalna proevropska politika opstati u državi ispod Alpa, ili Sloveniju zahvata desni talas vidljiv na cijelom kontinentu.
Izbori u Sloveniji imaju i svoju svjetsku dimenziju. Ako Janez Janša, koji otvoreno izražava divljenje Donaldu Trampu, uspije da formira vladu, vratio bi se u Evropski savjet . Baš u trenutku kada njegov saveznik, odlazeći mađarski premijer Viktor Orbán, treba da prestane da prisustvuje redovnim samitima lidera EU.
Dragan LUČIĆ
Komentari
HORIZONTI
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI: SDT gonio one koji prijave korupciju
Objavljeno prije
4 sedmicena
17 Aprila, 2026
Stevan Đukić i njegov pravni tim uzalud su osporavali zakonitost stečaja Nivel Investa. Prigovarala se i pristrasnost sudije Dragana Vučevića, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njegovog kuma i stečajnog upravnika Nivel Investa Sretena Mrvaljevića. Brojne prijave zbog kriminalnog organizovanja i zloupotrebe položaja rutinski su odbacivane pod palicom glavnog SDT Milivoja Katnića
Kada je Stevan Đukić, jedan osnivača Nivel Investa, kompanije koja je gradila luksuzne apartmane i kondo hotel na prestižnim lokacijama u budvanskoj opštini, krenuo u jutro 15. januara 2015. prošetati psa pored mora, nije slutio šta ga čeka toga dana.
Dok je stajao pored plaže iz pravca bazena hotelskog kompleksa Slovenska plaža prišla su mu ubrzanim koracima dvojica nepoznatih muškaraca u srednjim dvadesetim, kratko podšišani. Jedan od njih stupio je u razgovor pitajući za obližnji restoran, naglaskom koji nije lokalni, a drugi je iskoristio momenat i udario ga po lijevoj strani lica, najvjerovatnije čvrstim predmetom. Od siline udara Đukić je pao i onda su ga dvojica počela udarati šakama po glavi naslonjeni koljenima na prednji dio njegovog tijela. Nakon kraćeg vremena se pojavio Đukićev poznanik koji je počeo vikati na napadače koji su ustali i ubrzano se vratili nazad prema gradskom bazenu.
Đukić je prebačen u Klinički centar u Podgoricu gdje je primljen kao hitan slučaj zbog preloma donje vilice i nosa. Narednog dana je podvrgnut operaciji pod lokalnom anestezijom. Otpušten je nakon pet dana na kućno liječenje. Bolnica je odmah obavijestila MUP.
Dio puta kojim su se povukli napadači otkrivenih lica bio je pokriven sigurnosnim kamerama prodajnog objakta Tažeks, Gradskog bazena i Slovenske plaže. Policija i tužilaštvo nikada nisu pronašli ni procesuirali napadače.
Istoga dana kada je Đukić napadnut, u Privrednom sudu je zaprimljen zahtjev za stečaj nad Nivel Investom Budva od strane Nivela Podgorica koga je zastupao advokat Slobodan Smolović. Nivelov osnivač i direktor je bio Vladimir Bato Đurović koji je ujedno bio i suosnivač Nivel Investa sa Đukićem u udjelu od po 50 odsto. Đurović je prijavio potraživanje navodnih 1,36 miliona. Tražio je i da se donese mjera zabrane ostvarivanja prava budućeg razlučnog povjerioca Hipotekarne banke AD Podgorica… “ jer je isti pokrenuo vansudski postupak prodaje nepokretnosti dužnika na kojima ima upisano pravo hipoteke”.
Đukić će kasnije na sudu i kod tužioca izjaviti da je saznao za kredit (1,5 miliona glavnice i 300 hiljada kamate) tek kad je stigao dopis iz Hipotekarne o neizmirenoj rati, zbog čega je uslijedila blokada računa u avgustu 2014. Đukić se obratio stečajnom sudiji Draganu Vučeviću da mu dozvoli prodaju poslovnog prostora u zgradi na glavnoj magistrali u Budvi kako bi skinuo dospjelih 993 hiljada duga prema Hipotekarnoj banci. Kako stečaj još nije bio formalno uveden, Vučević je dao dozvolu i 26. Februara 2015. Đukić je prodao isti za 634 hiljade koji je, uz druga sredstva, iskoristio za vraćanje kredita Hipotekarnoj.
Čim je saznao za prodaju, Đurović je tražio od Privrednog suda blokadu dalje prodaje i traženu odluku je dobio već idućeg dana, 27. februara 2015. Prodaja poslovnog prostora i vraćanje kredita banci će izazvati bijes onih koji su planirali da se okoriste vrijednom imovinom. Kao odmazdu pokrenuli su i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) protiv Đukića.
Đukić je nakon toga, 10. marta 2015, tražio od sudije Vučevića dozvolu da u istoj zgradi proda pet stanova na šestom spratu od ukupno 551m2 kako bi isplatio i 111 hiljada Đurovićevom Nivel PG i time oslobodio račun iz blokade. Đukić je uz zahtjev dostavio i sporazum s OHLC Invest Company iz Inđije po kojim je dogovorena cijena prodaje od 2,5 miliona, čime bi isplatio Đurovićevih 111 hiljada.
Međutim, ovaj put to sudija Vučević odbija. Đukić pretpostavlja da je to urađeno na intervenciju viših instanci koje su bacile oko na vrijednu imovinu. Stečaj se uvodi 24. marta 2015.
Đukić i njegov pravni tim uzalud su osporavali zakonitost stečaja, fiktivna potraživanja, nezakonitosti u knjigovodstvu koje je na svoju ruku i mimo zakona vodio Đurović (što je utvrdio i nezavisni revizor MV Konsalt angažovan od samog Đurovića). Prigovarala se i pristrasnost sudije Vučevića, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njegovog kuma i stečajnog upravnika Nivel Investa Sretena Mrvaljevića. Brojne prijave policiji i tužilaštvu zbog kriminalnog organizovanja i zloupotrebe položaja rutinski su odbacivane pod palicom glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
SDT će do sada procesuirati jedino samog Đukića i to zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju (čl.272 st.3) kojim je zaprijećena kazna zatvora od 2 do 10 godina. Đukić je optužen od strane SDT-a (čija nadležnost u tom slučaju je veoma upitna) 27. septembra 2018. Specijalna tužiteljka Sanja Jovićević je optužila Đukića da je izvršio krivično djelo prodavši pomenuti poslovni prostor od 335m2 na prizemlju i 291m2 u suterenu za 634 hiljade. Od dogovorene cijene je početkom marta 2015. primio u gotovini 109.800 eura koja nije prenio na blokirani račun Nivel Investa već je sa 45.650 izmirio tekuće potrebe firme dok je 64.150 zadržao za sebe i “tako stekao protivpravnu imovinsku korist”.
Na Višem sudu, pred sudijom Anom Vuković, Vladimir Đurović je izjavio da je njegova firma bila jemac spornog kredita i da je svu procedura u vezi dizanja kredita završila služba Nivel Podgorica koja je vodila knjigovodstvo Nivel Investa te da je optuženi Đukić “mogao da raspolaže dokumentacijom kao i on”. Navodno su sredstva kredita uplaćivana na žiro račun Nivel Investa za plaćanja dobavljača i ostalih obaveza a da je pokrenuo stečajni postupak jer je bio u saznanju “da optuženi Đukić nudi na prodaju stanove i poslovne prostore preduzeća po izuzetno niskim cijenama”.
Za sporni ugovor o kupoprodaji zbog kojeg je SDT optužila Đukića je saznao na dan zaključenja i da cijena od 633 hiljade “predstavlja samo pola realne vrijednosti tržišne cijene” (što će se pokazati neistinitim). Rekao je da su za sporni kredit kod Hipotekarne banke aplicirali on i Đukić zajedno a da je on potpisao zahtjev, mjenice i mjenična ovlašćenja. “Nije se mogao sjetiti da li je o kreditnom zaduženju prethodila odluka nadležnog organa Nivel Investa BD”.
Đurović je rekao SDT-u, nakon procesnih upozorenja da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo, da je Đukić bio upoznat sa kreditom i da je potpisnik tih dokumenata, odnosno zahtjeva upućenih banci. Požalio se da novac od prodaje nekretnina nije išao preko računa Nivel Investa, te nije mogao biti knjigovodstveno rasknjižen. Đurovićeva knjigovođa Blaženka Jovanović je ponovila navode njenog šefa.
Kada su sudu prezentovane njene ranije poruke sa Đukićem, Jovanovićka je počela mijenjati iskaz.
Viši sud je na osnovu materijalnih dokaza ustanovio da je Đukiću bio uskraćen pristup knjigovodstvenoj dokumentaciji, jer je zbog toga i slao zahtjeve knjigovodstvu da mu se dozvoli uvid, što je Jovanovićka u prepiskama odbijala. Hipotekarna banka je izjavila da Đukić nije potpisao zahtjev za kredit niti je imao deponovani potpis u toj banci. Stoga je navode Đurovića “Sud cijenio kao neistinite”, konstatujući da je Đurović “očigledno imao motiv te evidentno uticao na svjedokinju Jovanović da… ne predoči Sudu sva svoja saznanja.”
Vještaci su na sudu saopštili da su Đukićeve isplate banci jedino mogle biti u gotovini, pošto je račun budvanske firme bio u blokadi. Sud je takođe utvrdio u oslobađajućoj presudi od 27. decembra 2019. da je optuženi kao izvršni direktor Nivel Investa bio ovlašćen da proda nekretnine prije uvođenja stečaja, što je i učinio, “pri čemu ništa od navedenog novca nije zadržao za sebe”. Presudu sudije Vuković je kasnije potvrdio i Apelacioni sud.
Ni pravosnažna presuda Ks.br. 29/2018 gdje je nesumnjivo utvrđeno da je knjigovodstvo isključivo držao Đurović i pri tom davao neistinite iskaze tužilaštvu i sudu, nisu podstakle ni SDT ni Privredni sud da preispita druge prijave.
Stečajni upravnik Sreten Mrvaljević nije pokrenuo tužbu protiv Đurovića u vezi sa kreditom Hipotekarne banke od 1,8 miliona eura — iako je taj dug izmirio Đukić, uprkos tome što ga nije ni ugovorio. U međuvremenu, najvrednija imovina Nivel Investa rasprodavana je na atraktivnim lokacijama po cijenama od 1.000 eura po kvadratu od strane Mrvaljevića, daleko ispod tržišnih, što je rezultiralo višemilionskim gubicima za kompaniju.
U prijavi SDT-u iz februara ove godine, Đukić tvrdi da su pojedine stanove iz stečajne mase, preko posrednika, dobili Blažo Jovanić, advokat Smolović i osobe iz Jovanićevog bliskog okruženja. Uprkos ovim navodima, kao i ranije utvrđenim nepravilnostima u postupku, nadležne institucije za sada ne reaguju protiv navodnih aktera efere.
Stečaj nad Nivel Investom formalno je zaključen 24. decembra 2025. godine odlukom sudije Dragana Vučevića. Rješenje je postalo pravosnažno u februaru ove godine — čime je, barem formalno, zatvoren jedan od kontroverznijih stečajnih postupaka, bez odgovora na ključna pitanja.
I dok su papiri zaključeni, ključne sumnje ostale su otvorene. Do kada?
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

AFERA TELEKOM PODIJELILA PRAVOSUĐE: Tužilaštvo broji u korist Đukanovića
UNESKO I ZAŠTITA BOKE: Radunović traži način da izbjegne zabranu gradnje
VUČIĆEVE IGRE U CRNOJ GORI: Zetsko otpriznavanje Kosova saoizacija naših dana
Izdvajamo
-
INTERVJU1 sedmicaRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
FOKUS2 sedmiceUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
DRUŠTVO1 sedmicaFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceIMOVINSKI KARTONI PREDSJEDNIKA OPŠTINA SA SJEVERA: Oružje najveća investicija
-
Izdvojeno1 sedmicaAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
Izdvojeno4 sedmiceSLUČAJ CARINE: KONTINUITET DEVASTACIJE BOKE KOTORSKE: Čedo Popović, miljenik svih vlasti
-
DRUŠTVO4 sedmice27 GODINA OD ZLOČINA U KALUĐERSKOM LAZU: Istraga traje, obilježja nema
-
DRUŠTVO3 sedmiceNADOGRADNJA STRUČNOSTI GLAVNE DRŽAVNE ARHITEKTICE: Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova
