Jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija Barik Gold provjerava štetu koju je pretrpjela poslije izvještaja međunarodne nevladine organizacije Hjuman rajts voč (HRW) u kome su navedeni dugotrajni incidenti seksualnog i fizičkog nasilja u rudniku njene filijale Portega Džoin Venčer na Papui Novoj Gvineji.
Poslije opsežnog istraživanja, u izvještaju na 94 stranica naslovljenom Skupa zlatna dividenda: Pitanje ljudskih prava u rudniku zlata Porgera na Papui Novoj Gvineji, navedeni su slučajevi silovanja i kršenja ljudskih prava u rudniku zlata, koje su navodno počinili članovi obezbjeđenja PJV.
,,Intervjuisali smo žene koje su opisale brutalna silovanja bandi koje su činili pripadnici obezbjeđenja u Barikovom rudniku,” kazao je Kris Albin-Lekej, viši istraživač poslovanja i ljudskih prava u HRW, čije je sjedište u Njujorku. ,,Ova kompanija je trebalo da reaguje mnogo prije nego što je HRW sproveo istraživanje i natjerao ih da djeluju.”
Na čelu Barik Gold se nalazi milioner Piter Mank, koji u Crnoj Gori posjeduje većinski dio kapitala u preduzeću Adriatik Marins koje gradi luksuznu marinu za megajahte na mjestu nekadašnjeg brodogradilišta Arsenal u Tivtu. Ranije je i Mankovo preduzeće Trigranit bilo aktivno u Podgorici. Mank je i gost predavač preduzetništva na crnogorskim fakultetima, svojevremeno je objavio na svojoj internet stranici jedan od vodećih kanadskih dnevnika Nešenel post.
PJV, je 95 procenata u posjedu Barik, dok pet procenata pripada Mineral Risorsis Enga. Prostrani rudnik zlata Porgera je proizveo više od 16 miliona unci zlata od otvaranja 1990 – količina koja bi vrijedila više od 200 milijardi dolara po današnjim cijenama. Barikove svjetske operacije su u 2010. bile na pragu da proizvedu više od 7,5 unci zlata, količina koja vrijedi više od 9,7 milijardi dolara po današnjim cijenama.
Papua Nova Gvineja, država u Okeaniji, na istočnom dijelu velikog ostrva Nova Gvineja, poviše Australije, ima izobilje prirodnih resursa. Međutim, slaba uprava i korupcija su spriječile da od ovog bogatstva imaju koristi njeni obični građani. U regionu vladaju siromaštvo i nasilje. Rudnik mora da se bori sa velikim izazovima po bezbjednost, uključujući nasilne upade grupa ilegalnih rudara.
Svakog dana, stotine siromašnih lokalnih stanovnika pokušava da preživi pretražujući otpad oko rudnika Porgera ne bi li našli minorne tragove zlata. HRW je dokumentovao slučajeve ljudi koji su tvrdili da su ih čuvari tukli ili maltretirali na druge načine pošto su zatečeni na otpadu.
HRW je istraživao šest navodnih incidenata grupnog silovanja koje su počinili pripadnici obezbjeđenja kompanije. U svakom od slučajeva, žene su navodno bile silovane pošto su ih ljudi iz obezbjeđenja priveli sa otpada. Žene koje je intervjuisao HRW su opisale scene ekstremnog nasilja. Jedna žena je ispričala da je silovalo šest pripadnika obezbjeđenja, pošto je jedan od napadača udario u lice, razbivši joj zube.
Ni mjesec dana ne prođe a da nove optužbe ne budu upućene bogatim multinacionalnim kompanijama, koje eksploatišu ljude i prirodnu okolinu u zemljama koje vape za stranim ulaganjima.
Posljednja runda optužbi, uključena u novi izvještaj HRW, objelodanila je scenario ,,silovanja trećeg svijeta” na novi, uznemirujući nivo. Ne radi se samo da su pripadnici privatnog obezbjeđenja optuženi za sistematsko masovno silovanje nezaštićenih žena već su se nasilni napadi odigravali i oko velikih otpada materijala iz rudnika, gdje se siromašne porodice okupljaju svakodnevno da bi ilegalno prebirali i ispirali kamenje u potrazi za zlatom u često otrovnom blatu.
Nije samo problem nasilje nad ljudima, već i nasilje nad prirodom, koje može ugroziti živote stanovništva. Zaštitnici životne sredine godinama izražavaju ispuštanje šest miliona tona tečnog otpada u obližnju Porgera rijeku, što se dešava svake godine. Oni su zabrinuti da bi ta praksa mogla da predstavlja zdravstveni rizik za zajednice koje žive niz rijeku.
Kod Barikovog rudnika Porgera, nekoliko se sela nalazi na vještačkom ostrvu bukvalno okruženih otvorenim kopnima rudnika zlata i sve većim štetnim otpadom. Norveški penzioni fond je 2009. povukao 200 miliona investicija iz Barik golda zbog odlaganja otpada u rijekama na Papui Novoj Gvineji.
Postoji još veća prijetnja ljudskom zdravlju povezana sa ovim rudnikom. Članovi siromašnih porodica prekopavaju otpade sa odbačenim materijalom iz rudnika i skupljaju malo kamenje koje zatim odnose svojim kućama. Tamo melju stijene i miješaju dobijeni prah sa živom u kojoj ima prisustva zlata. Živa se sipa iz malih bočica, ili iz ruke u ruku i često je djeca u blizini kuvaju na vatri. Živa ispari, a ostaje zlato, ali tokom procesa, oslobađaju se smrtonosna isparenja. Zbog toga lokalni ljekari izvještavaju o sve većem broju trovanja uzrokovanih živom, i kažu da je više ljudi preminulo.
Hjuman rajts voč je pozvao vladu Papue Nove Gvineje i međunarodne donatore da pokrenu istraživanja javnog zdravlja zbog mogućeg trovanja živom oko Porgere.
Na internet stranici Nezavisnog medija centra (IMC) navedeno je kako je Mark Ekepa kome je policija spalila kuću blizu rudnika Porgera, izjavio da je otvaranjem rudnika poremećena lokalna ekonomija zasnovana na nanosnom rudarstvu – ispiranjem zlata iz taloga rijeke. Lokalni stanovnici zahtijevaju kompenzaciju zato što se njihove kuće nalaze u blizini rudnika. Epeka je izjavio da bi volio da Barik podrži istragu akcija policije koja mu je spalila kuću.
Prema IMC, Barik je 2009, doveo policiju koja je– prema izvještajima same kompanije – spalila čitavu padinu brda sa kućama koje su se nalazile uz rudnik Porgera. Barik je prvobitno demantovao ove optužbe, naglašavajući da je po njihovom shvatanju srušeno 50 privremenih straćara. Međutim, naknadni izvještaj druge poznate međunarodne nevladine organizacije Amnesti internešenel (AI) pružio je dokaze da je najmanje 130 trajnih kuća spaljeno, dok su seljani prebijani, maltretirani i zatvarani.
Pomenuti Albin-Lekej, viši istraživač za poslovanje i ljudska prava pri HRW izjavio je da ,,problemi koji su se pojavili u rudniku u Papui Novoj Gvineji pokazuju da čak i tako velika kompanija, sa takvim iskustvom i izvorima, ne može da kontroliše samu sebe, da će sve upropastiti i da će biti veoma ozbiljnih posljedica za ljude koji žive u blizini njihovih radova.”
Barik gold, sa sjedištem u Torontu, je na optužbe o silovanju pokrenuo unutrašnju istragu koja je za rezultat imala otpuštanje zaposlenih koji su bili umiješani u incidente, kao i promjene u službi obezbjeđenja u rudniku.
Institucija koja je zadužena za nadzor nad ovom industrijom, Majning Voč Kenada smatra da je to suviše malo i suviše kasno. ,,Barik je riješio da godinama ignoriše upozorenja o ozbiljnim problemima vezanim za ljudska prava, koji se odnose na njihovu službu obezbjeđenja u Porgera rudniku”, izjavila je glasnogovornica Ketrin Kaumans.
Žalbe na djelovanje Barik golda stižu i u drugim djelovima svijeta. O tome, kao i o Mankovim poslovnim transakcijama na Univerzitetu Toronta, njegovim druženjem sa Deripaskom i Đukanovićem, Monitor će se baviti u narednom broju.
Prijateljstvo s Đukanovićem
Milijarder Mank se za tivatski Porto Montenegro zainteresovao preko svoje imovine u najvećoj mađarskoj građevinskoj kompaniji Trigranit. Pošto je razmišljao da ulaže, sastao se sa Milom Đukanovićem. Prema američkom političkom magazinu Tajm, Mank je, kazao: ,,Zavolio sam ga.” Mank se sjeća i ovih detalja sa prvog susreta sa tada crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem 2004. „Rekao mi je: ‘Steći ćemo nezavisnost i želim da podignem životni standard ljudi. Način na koji ću to postići je da pretvorim ovo u drugi Monako’. Ja sam mu na to odgovorio, ‘Ukoliko mislite to što kažete, imaćete podršku jedinog čovjeka na svijetu koji može da omogući da do toga dođe”. Mank je kupio kompleks od 62 ara i pola kilometra obale u palmama za samo par miliona. Po Tajmu, bio je osjetljiv kada su ga pitali za postignutu cijenu. „Postigao sam dobru cijenu jer sam se obavezao da ću investirati”, rekao je Munk. „Cijena nije tema: tema je koliko sam morao da platim za socijalne troškove”. Đukanovićev komentar je, pak, bio: ,,Ili prodajete zemlju ili kupujete projekat. Mi smo kupili projekat.” Sa Mankovim u poslovima su neki iz evropske zlatne lige, među njima Bernard Arno, predsjedavajući LVMH kompanije koja se bavi luksuznom robom, Natanijel Rotšild i ruski milijarder Oleg Deripaska, koji posjeduje fabriku aluminijuma KAP koja je u problemima. Prošlog ljeta je prilikom otvaranja Porto Montenegro Mank sjedio iza Đukanovića u golf kolima kojima su jurili po luci. Mank je nazvao projekat luke „transformacionim” za Crnu Goru. Tada se okrenuo prema Đukanoviću i kazao mu: „Ništa od svega ovoga ne bi bilo moguće”, rekao je on, „bez premijera i njegovog kabineta, koji je postupao sa najvećim stepenom integriteta, iskrenosti i kredibiliteta”.
Milan BOŠKOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice