Povežite se sa nama

FOKUS

Sistem tone! S.O.S.

Objavljeno prije

na

 

I pretposljednja prepreka je preskočena. Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo predložio je parlamentu da usvoji vladin Prijedlog zakona o Centralnoj banci, skupa sa spornim članom 90, koji predviđa da se sadašnjem Savjetu CBCG skrati mandat. Svi su, kako dolikuje, odigrali svoje uloge. Opozicija je bila protiv, SDP uzdržan, pa su članovi odbora iz redova DPS-a, koji imaju potrebnu većinu, zaključili da je prijedlog saglasan sa Ustavom. A zašto i ne bi? Ta je ekipa predvođena Miškom Vukovićem, ne tako davno, ubijeđivala i sebe i druge kako Zakon o biračkim spiskovima nije dio izbornog zakonodavstva. Sada su makar bili u prilici da vagaju između onoga što su im rekli zvaničnici Vlade – da će CBCG biti ,,praktično nova institucija”, i onoga što piše u ponuđenom prijedlogu – da je riječ o instituciji koja ,,nastavlja sa radom”.

Nije sporno ni to da predloženi zakon teoretski jača nezavisnost Centralne banke dok, suštinski, negira pravo njenim funkcionerima da samostalno rade svoj posao.

Prava nepoznanica u aktuelnoj priči glasi: može li crnogorski finansijski sistem preživjeti udare koje mu ovih dana priređuju čelnici Vlade i Centralne banke Milo Đukanović, Igor Lukšić i Ljubiša Krgovića, uz izdašnu pomoć glavnog izvršnog direktora Prve banke Predraga Drecuna.

ODGOVORNOST: Predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović već nedjeljama upozorava kako će budući zakon napraviti štetu toj instituciji, bankarskom sistemu i državi.

,,Ukoliko ne postoji personalna nezavisnost, onda i nezavisnost CBCG ostaje samo na papiru”, kaže Krgović.

Sa punim pravom. Međutim, on nas istovremeno obavještava da je CBCG već napravljena šteta pošto ,,naši ljudi neće da idu u kontrolu, kažu ako se smjenjuje Savjet šta će biti sa njima”. Dan, dva ranije Krgović je u intervjuu Vijestima objašnjavao kako su iz Savjeta CBCG u javnost procurjele vijesti o predloženim, ali neusvojenim mjerama koje se tiču Prve banke. ,,Spekulacije su pokrenute iz naše strukture radi dodvoravanja Prvoj banci zbog opstanka na funkciji i u cilju ubrzanja smjene Savjeta”.

Treba vjerovati čovjeku koji je od Centralne banke, zamalo, napravio prvu državnu instituciju u Crnoj Gori. Dakle – najviši zvaničnici CB, ili makar neki od njih – sve jedno, dodvoravaju se uticajnim bankarima i političarima zbog daljeg opstanka na funkciji. A službenici CBCG neće da rade svoj posao dok ne vide kakva će sudbina zadesiti njihove aktuelne šefove. U tom slučaju ni malo ne treba žaliti zbog nauma izvršne vlasti da smijeni sadašnji Savjet CB. Zapravo, čini se da je veća šteta što donošenje novog zakona neće biti iskorišćeno da se CB Crne Gore razruši do temelja i nanovo izgradi. Bez poltrona, sitnih kalkulanata i neznalica sa političkom prohodnošću.

Monitor je, uostalom, još krajem ljeta prošle godine – najavljujući ovakav rasplet sukoba između premijera Mila Đukanovića, Ljubiše Krgovića i bankara Mila Đukanovića (za neupućene, riječ je o istoj osobi sa podijeljenim interesima) upozorio na to da su čelnici CBCG kalkulišući između struke i politike nepopravljivo potkopali svoju poziciju.

ASKA I VUK: Da je CBCG radila svoj posao, Đukanovići ne bi postali bankari, jer se u taj biznis ne ulazi na kredit. Da je CBCG radila svoj posao, bivša Nikšićka banka ne bi bila u prilici da napravi lom na finansijskom i mnogim drugim ovdašnjim tržištima. Tek u junu 2010. prvi čovjek CBCG govori kako je u to vrijeme u crnogorsko bankarstvo uvedena ,,nezdrava praksa” – nevraćanje novca deponentima, prisiljavanje deponenata da mijenjaju banke, otvaranje računa bez znanja deponenata, uplate suprotno njihovim nalozima… Uspjeli smo to da spriječimo, kaže danas zaboravljajući da se CBCG, tokom cijele 2008. godine, oglušivala o upozorenja stručnjaka i medija da Đukanovićeva Prva banka ima ozbiljnih problema sa likvidnošću zbog kojih je posegnula za navedenim ,,kreacijama”.

,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je tada Krgović, dok je Skupština usvajala zakon koji je omogućio da se u ovu banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca. Naknadno, saznali smo da su nadležni za kontrolu banaka još tokom 2007. godine predlagali set mjera pokušavajući da preduprijede džumbus koji je pravila Prva. Šef tog tima Goran Knežević je podnio ostavku a donijete mjere ili nijesu provedene, ili nijesu bile dovoljne. Sad se iz CBCG pravdaju: ,,Da smo ranije preduzeli oštrije mjere stvorili bi problem od 200-300 miliona (fiskalni problem) koji bi morali platiti poreski obveznici, odnosno građani Crne Gore”.

Krgović, istovremeno, objašnjavajući aktuelna sporenja između monetarnih i izvršnih vlasti, kaže da ih je lako razumjeti ako se vidi način na koji je Prva banka vratila 44 miliona pozajmljena iz državnog budžeta. Ali i dalje želi da sačuva tu tajnu. “Ne bih ulazio u to, neka o tome pričaju drugi”, kaže ne objašnjavajući ko su, uz monetarne vlasti, ti drugi.

Gdje da saznamo ono što zvaničnici CBCG ne žele da nam kažu?

DEMOKRATIJA: Državni tužilac Ranka Čarapić duže od godinu dana odbija da saopšti šta je uradila sa dokumentacijom o poslovanju Prve koju je dobila iz Centralne banke. Iz Ministarstva finansija su, zato, saopštili da je njih baš briga odakle su pare kojima je premijerova banka vratila dug državi.

,,Način na koji je Prva banka Crne Gore obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, ocijenio je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić. A državni zvaničnici će već znati da shvate da je to direktiva koja se ne smije dovoditi u pitanje. Pa čik neka se neko požali.

Ministra Lukšića ne interesuje gdje je premijerova banka našla pare za vraćanje duga, ali ga bole optužbe da Vlada podriva nezavisnost CBCG. Naprotiv, on tvrdi da je interes Vlade, kao predlagača, bio da ojača nezavisnost Centralne banke. I obrazlaže: ,,Koliko je u operativnom smislu CBCG nezavisna govori rješenje gdje član Savjeta ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili biti pritvoren za izraženo mišljenje glasanjem u vršenju svoje funkcije…”.

Citat objavljen u Vijestima valja pročitati nekoliko puta. I ostati sablažnjen vlastitom neinformisanošću. Već godinama živimo u ubjeđenju da ne možemo biti pozvani na krivičnu odgovornost, a kamo li završiti u zatvoru zbog izraženog mišljenja. Kad ono, samo zahvaljujući izuzetnom demokratskom kapacitetu užeg kabineta Vlade, budući članovi Savjeta CBCG mogu odluke o povećanju ili smanjenju obavezne rezerve donositi bez straha da će zbog toga završiti u Spužu.

A da zvaničnicima Ministarstva finansija ne manjka cinizma potvrdila je ovonedjeljna priča o tome kako CBCG koči sklapanje aranžmana sa MMF-om i Svjetskom bankom. Ministar i njegovi saradnici nas duže od godinu dana ubjeđuju kako se ovdašnja kriza može prebroditi bez formalnog aranžmana sa međunarodnim monetarnim institucijama, objašnjavajući nam da je eventualni aranžman i pozajmica isključivo stvar naše volje i procjene. Kad portparolku Ministarstva Gordanu Jovanović zapadne čast i obaveza da nam saopšti kako u Ministarstvu sa nestrpljenjem čekaju da im CBCG predloži šta da rade sa Prvom, pošto je to ,,uslov za dalju komunikaciju i saradnju sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom o eventualnom aranžmanu”.

Kome sad vjerovati? Glavni izvršni direktor Prve banke Predrag Drecun tvrdio je, u februaru ove godine, kako banka kojoj je na čelu ni na koji način nije prepreka eventualnom zaduživanju kod MMF-a. A iz Vlade kažu da jeste.

PODIJELJENE GLAVNE ULOGE: Drecun ne mari za te sitnice. ,,Odgovorno tvrdim da bi kriza u Crnoj Gori bila manja da je Prva banka mogla da kreditira”, saopštio je prije neki Drecun vođen mišlju da iz sukoba sa CBCG izlazi kao pobjednik. A, zapravo neozbiljnim ponašanjem ugrožava ne samo banku u kojoj direktoruje, već čitav sistem. Rizikujući reputaciju i svoje i CBCG, Drecun javnosti saopštava: ,,Da je Krgović imao hrabrosti i znanja, još prije dvije godine bi sa svojim ljudima ušao u Prvu banku, ali se plašio neuspjeha”. Samo zbog ove rečenice on bi morao biti sklonjen sa odgovornog mjesta u sistemu koji se, makar, pravi da je normalan. Ne bude li tako Drecun bi mogao ostati čelni čovjek Prve, ali i jedine banke u Crnoj Gori. Jer, za razliku od nas, strani vlasnici ovdašnjih banaka nijesu dužni da trpe sve ovo što su nam priredili protagonisti ove predstave. Glavne uloge su podijeljene: između odlazećeg guvernera koji kaže da ,,nijedan posao, uključujući i ovaj, koji sam radio za crnogorsku državu u proteklih 20 godina nijesam tražio, niti za njega konkurisao. Uvijek su to od mene tražili premijeri sa kojima sam sarađivao”; potpredsjednika Vlade – i bukvalno premijerovog vojnika – vjerovatno jedinog ministra finansija na svijetu koji je na toj funkciji odslužio vojni rok; i bankara čija se karijera može opisati njegovom doskočicom ,,vratite pare”. Nekada je, sa trgova, kao opozicioni političar tražio da pare vrati premijer, a danas kao direktor njegove banke sa istom porukom dočekuje dužnike.

A režiser Milo Đukanović je u više navrata pokazao da ga je baš briga za ono što čini osnovu finansijskog sistema jedne zemlje – stabilnost i povjerenje. Od “stare devizne štednje”, preko Jezde i Dafine, sve do Aca Đukanovića – akteri poremećaja na ovdašnjem finansijskom tržištu uvijek su, voljno ili nevoljno, igrali po njegovim notama.
Otud zebnja da ni ova priča neće imati srećan kraj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo