I pretposljednja prepreka je preskočena. Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo predložio je parlamentu da usvoji vladin Prijedlog zakona o Centralnoj banci, skupa sa spornim članom 90, koji predviđa da se sadašnjem Savjetu CBCG skrati mandat. Svi su, kako dolikuje, odigrali svoje uloge. Opozicija je bila protiv, SDP uzdržan, pa su članovi odbora iz redova DPS-a, koji imaju potrebnu većinu, zaključili da je prijedlog saglasan sa Ustavom. A zašto i ne bi? Ta je ekipa predvođena Miškom Vukovićem, ne tako davno, ubijeđivala i sebe i druge kako Zakon o biračkim spiskovima nije dio izbornog zakonodavstva. Sada su makar bili u prilici da vagaju između onoga što su im rekli zvaničnici Vlade – da će CBCG biti ,,praktično nova institucija”, i onoga što piše u ponuđenom prijedlogu – da je riječ o instituciji koja ,,nastavlja sa radom”.
Nije sporno ni to da predloženi zakon teoretski jača nezavisnost Centralne banke dok, suštinski, negira pravo njenim funkcionerima da samostalno rade svoj posao.
Prava nepoznanica u aktuelnoj priči glasi: može li crnogorski finansijski sistem preživjeti udare koje mu ovih dana priređuju čelnici Vlade i Centralne banke Milo Đukanović, Igor Lukšić i Ljubiša Krgovića, uz izdašnu pomoć glavnog izvršnog direktora Prve banke Predraga Drecuna.
ODGOVORNOST: Predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović već nedjeljama upozorava kako će budući zakon napraviti štetu toj instituciji, bankarskom sistemu i državi.
,,Ukoliko ne postoji personalna nezavisnost, onda i nezavisnost CBCG ostaje samo na papiru”, kaže Krgović.
Sa punim pravom. Međutim, on nas istovremeno obavještava da je CBCG već napravljena šteta pošto ,,naši ljudi neće da idu u kontrolu, kažu ako se smjenjuje Savjet šta će biti sa njima”. Dan, dva ranije Krgović je u intervjuu Vijestima objašnjavao kako su iz Savjeta CBCG u javnost procurjele vijesti o predloženim, ali neusvojenim mjerama koje se tiču Prve banke. ,,Spekulacije su pokrenute iz naše strukture radi dodvoravanja Prvoj banci zbog opstanka na funkciji i u cilju ubrzanja smjene Savjeta”.
Treba vjerovati čovjeku koji je od Centralne banke, zamalo, napravio prvu državnu instituciju u Crnoj Gori. Dakle – najviši zvaničnici CB, ili makar neki od njih – sve jedno, dodvoravaju se uticajnim bankarima i političarima zbog daljeg opstanka na funkciji. A službenici CBCG neće da rade svoj posao dok ne vide kakva će sudbina zadesiti njihove aktuelne šefove. U tom slučaju ni malo ne treba žaliti zbog nauma izvršne vlasti da smijeni sadašnji Savjet CB. Zapravo, čini se da je veća šteta što donošenje novog zakona neće biti iskorišćeno da se CB Crne Gore razruši do temelja i nanovo izgradi. Bez poltrona, sitnih kalkulanata i neznalica sa političkom prohodnošću.
Monitor je, uostalom, još krajem ljeta prošle godine – najavljujući ovakav rasplet sukoba između premijera Mila Đukanovića, Ljubiše Krgovića i bankara Mila Đukanovića (za neupućene, riječ je o istoj osobi sa podijeljenim interesima) upozorio na to da su čelnici CBCG kalkulišući između struke i politike nepopravljivo potkopali svoju poziciju.
ASKA I VUK: Da je CBCG radila svoj posao, Đukanovići ne bi postali bankari, jer se u taj biznis ne ulazi na kredit. Da je CBCG radila svoj posao, bivša Nikšićka banka ne bi bila u prilici da napravi lom na finansijskom i mnogim drugim ovdašnjim tržištima. Tek u junu 2010. prvi čovjek CBCG govori kako je u to vrijeme u crnogorsko bankarstvo uvedena ,,nezdrava praksa” – nevraćanje novca deponentima, prisiljavanje deponenata da mijenjaju banke, otvaranje računa bez znanja deponenata, uplate suprotno njihovim nalozima… Uspjeli smo to da spriječimo, kaže danas zaboravljajući da se CBCG, tokom cijele 2008. godine, oglušivala o upozorenja stručnjaka i medija da Đukanovićeva Prva banka ima ozbiljnih problema sa likvidnošću zbog kojih je posegnula za navedenim ,,kreacijama”.
,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je tada Krgović, dok je Skupština usvajala zakon koji je omogućio da se u ovu banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca. Naknadno, saznali smo da su nadležni za kontrolu banaka još tokom 2007. godine predlagali set mjera pokušavajući da preduprijede džumbus koji je pravila Prva. Šef tog tima Goran Knežević je podnio ostavku a donijete mjere ili nijesu provedene, ili nijesu bile dovoljne. Sad se iz CBCG pravdaju: ,,Da smo ranije preduzeli oštrije mjere stvorili bi problem od 200-300 miliona (fiskalni problem) koji bi morali platiti poreski obveznici, odnosno građani Crne Gore”.
Krgović, istovremeno, objašnjavajući aktuelna sporenja između monetarnih i izvršnih vlasti, kaže da ih je lako razumjeti ako se vidi način na koji je Prva banka vratila 44 miliona pozajmljena iz državnog budžeta. Ali i dalje želi da sačuva tu tajnu. “Ne bih ulazio u to, neka o tome pričaju drugi”, kaže ne objašnjavajući ko su, uz monetarne vlasti, ti drugi.
Gdje da saznamo ono što zvaničnici CBCG ne žele da nam kažu?
DEMOKRATIJA: Državni tužilac Ranka Čarapić duže od godinu dana odbija da saopšti šta je uradila sa dokumentacijom o poslovanju Prve koju je dobila iz Centralne banke. Iz Ministarstva finansija su, zato, saopštili da je njih baš briga odakle su pare kojima je premijerova banka vratila dug državi.
,,Način na koji je Prva banka Crne Gore obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, ocijenio je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić. A državni zvaničnici će već znati da shvate da je to direktiva koja se ne smije dovoditi u pitanje. Pa čik neka se neko požali.
Ministra Lukšića ne interesuje gdje je premijerova banka našla pare za vraćanje duga, ali ga bole optužbe da Vlada podriva nezavisnost CBCG. Naprotiv, on tvrdi da je interes Vlade, kao predlagača, bio da ojača nezavisnost Centralne banke. I obrazlaže: ,,Koliko je u operativnom smislu CBCG nezavisna govori rješenje gdje član Savjeta ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili biti pritvoren za izraženo mišljenje glasanjem u vršenju svoje funkcije…”.
Citat objavljen u Vijestima valja pročitati nekoliko puta. I ostati sablažnjen vlastitom neinformisanošću. Već godinama živimo u ubjeđenju da ne možemo biti pozvani na krivičnu odgovornost, a kamo li završiti u zatvoru zbog izraženog mišljenja. Kad ono, samo zahvaljujući izuzetnom demokratskom kapacitetu užeg kabineta Vlade, budući članovi Savjeta CBCG mogu odluke o povećanju ili smanjenju obavezne rezerve donositi bez straha da će zbog toga završiti u Spužu.
A da zvaničnicima Ministarstva finansija ne manjka cinizma potvrdila je ovonedjeljna priča o tome kako CBCG koči sklapanje aranžmana sa MMF-om i Svjetskom bankom. Ministar i njegovi saradnici nas duže od godinu dana ubjeđuju kako se ovdašnja kriza može prebroditi bez formalnog aranžmana sa međunarodnim monetarnim institucijama, objašnjavajući nam da je eventualni aranžman i pozajmica isključivo stvar naše volje i procjene. Kad portparolku Ministarstva Gordanu Jovanović zapadne čast i obaveza da nam saopšti kako u Ministarstvu sa nestrpljenjem čekaju da im CBCG predloži šta da rade sa Prvom, pošto je to ,,uslov za dalju komunikaciju i saradnju sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom o eventualnom aranžmanu”.
Kome sad vjerovati? Glavni izvršni direktor Prve banke Predrag Drecun tvrdio je, u februaru ove godine, kako banka kojoj je na čelu ni na koji način nije prepreka eventualnom zaduživanju kod MMF-a. A iz Vlade kažu da jeste.
PODIJELJENE GLAVNE ULOGE: Drecun ne mari za te sitnice. ,,Odgovorno tvrdim da bi kriza u Crnoj Gori bila manja da je Prva banka mogla da kreditira”, saopštio je prije neki Drecun vođen mišlju da iz sukoba sa CBCG izlazi kao pobjednik. A, zapravo neozbiljnim ponašanjem ugrožava ne samo banku u kojoj direktoruje, već čitav sistem. Rizikujući reputaciju i svoje i CBCG, Drecun javnosti saopštava: ,,Da je Krgović imao hrabrosti i znanja, još prije dvije godine bi sa svojim ljudima ušao u Prvu banku, ali se plašio neuspjeha”. Samo zbog ove rečenice on bi morao biti sklonjen sa odgovornog mjesta u sistemu koji se, makar, pravi da je normalan. Ne bude li tako Drecun bi mogao ostati čelni čovjek Prve, ali i jedine banke u Crnoj Gori. Jer, za razliku od nas, strani vlasnici ovdašnjih banaka nijesu dužni da trpe sve ovo što su nam priredili protagonisti ove predstave. Glavne uloge su podijeljene: između odlazećeg guvernera koji kaže da ,,nijedan posao, uključujući i ovaj, koji sam radio za crnogorsku državu u proteklih 20 godina nijesam tražio, niti za njega konkurisao. Uvijek su to od mene tražili premijeri sa kojima sam sarađivao”; potpredsjednika Vlade – i bukvalno premijerovog vojnika – vjerovatno jedinog ministra finansija na svijetu koji je na toj funkciji odslužio vojni rok; i bankara čija se karijera može opisati njegovom doskočicom ,,vratite pare”. Nekada je, sa trgova, kao opozicioni političar tražio da pare vrati premijer, a danas kao direktor njegove banke sa istom porukom dočekuje dužnike.
A režiser Milo Đukanović je u više navrata pokazao da ga je baš briga za ono što čini osnovu finansijskog sistema jedne zemlje – stabilnost i povjerenje. Od “stare devizne štednje”, preko Jezde i Dafine, sve do Aca Đukanovića – akteri poremećaja na ovdašnjem finansijskom tržištu uvijek su, voljno ili nevoljno, igrali po njegovim notama.
Otud zebnja da ni ova priča neće imati srećan kraj.
Zoran RADULOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice