Povežite se sa nama

FOKUS

Sistem tone! S.O.S.

Objavljeno prije

13 godina

na

krgovic

 

I pretposljednja prepreka je preskočena. Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo predložio je parlamentu da usvoji vladin Prijedlog zakona o Centralnoj banci, skupa sa spornim članom 90, koji predviđa da se sadašnjem Savjetu CBCG skrati mandat. Svi su, kako dolikuje, odigrali svoje uloge. Opozicija je bila protiv, SDP uzdržan, pa su članovi odbora iz redova DPS-a, koji imaju potrebnu većinu, zaključili da je prijedlog saglasan sa Ustavom. A zašto i ne bi? Ta je ekipa predvođena Miškom Vukovićem, ne tako davno, ubijeđivala i sebe i druge kako Zakon o biračkim spiskovima nije dio izbornog zakonodavstva. Sada su makar bili u prilici da vagaju između onoga što su im rekli zvaničnici Vlade – da će CBCG biti ,,praktično nova institucija”, i onoga što piše u ponuđenom prijedlogu – da je riječ o instituciji koja ,,nastavlja sa radom”.

Nije sporno ni to da predloženi zakon teoretski jača nezavisnost Centralne banke dok, suštinski, negira pravo njenim funkcionerima da samostalno rade svoj posao.

Prava nepoznanica u aktuelnoj priči glasi: može li crnogorski finansijski sistem preživjeti udare koje mu ovih dana priređuju čelnici Vlade i Centralne banke Milo Đukanović, Igor Lukšić i Ljubiša Krgovića, uz izdašnu pomoć glavnog izvršnog direktora Prve banke Predraga Drecuna.

ODGOVORNOST: Predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović već nedjeljama upozorava kako će budući zakon napraviti štetu toj instituciji, bankarskom sistemu i državi.

,,Ukoliko ne postoji personalna nezavisnost, onda i nezavisnost CBCG ostaje samo na papiru”, kaže Krgović.

Sa punim pravom. Međutim, on nas istovremeno obavještava da je CBCG već napravljena šteta pošto ,,naši ljudi neće da idu u kontrolu, kažu ako se smjenjuje Savjet šta će biti sa njima”. Dan, dva ranije Krgović je u intervjuu Vijestima objašnjavao kako su iz Savjeta CBCG u javnost procurjele vijesti o predloženim, ali neusvojenim mjerama koje se tiču Prve banke. ,,Spekulacije su pokrenute iz naše strukture radi dodvoravanja Prvoj banci zbog opstanka na funkciji i u cilju ubrzanja smjene Savjeta”.

Treba vjerovati čovjeku koji je od Centralne banke, zamalo, napravio prvu državnu instituciju u Crnoj Gori. Dakle – najviši zvaničnici CB, ili makar neki od njih – sve jedno, dodvoravaju se uticajnim bankarima i političarima zbog daljeg opstanka na funkciji. A službenici CBCG neće da rade svoj posao dok ne vide kakva će sudbina zadesiti njihove aktuelne šefove. U tom slučaju ni malo ne treba žaliti zbog nauma izvršne vlasti da smijeni sadašnji Savjet CB. Zapravo, čini se da je veća šteta što donošenje novog zakona neće biti iskorišćeno da se CB Crne Gore razruši do temelja i nanovo izgradi. Bez poltrona, sitnih kalkulanata i neznalica sa političkom prohodnošću.

Monitor je, uostalom, još krajem ljeta prošle godine – najavljujući ovakav rasplet sukoba između premijera Mila Đukanovića, Ljubiše Krgovića i bankara Mila Đukanovića (za neupućene, riječ je o istoj osobi sa podijeljenim interesima) upozorio na to da su čelnici CBCG kalkulišući između struke i politike nepopravljivo potkopali svoju poziciju.

ASKA I VUK: Da je CBCG radila svoj posao, Đukanovići ne bi postali bankari, jer se u taj biznis ne ulazi na kredit. Da je CBCG radila svoj posao, bivša Nikšićka banka ne bi bila u prilici da napravi lom na finansijskom i mnogim drugim ovdašnjim tržištima. Tek u junu 2010. prvi čovjek CBCG govori kako je u to vrijeme u crnogorsko bankarstvo uvedena ,,nezdrava praksa” – nevraćanje novca deponentima, prisiljavanje deponenata da mijenjaju banke, otvaranje računa bez znanja deponenata, uplate suprotno njihovim nalozima… Uspjeli smo to da spriječimo, kaže danas zaboravljajući da se CBCG, tokom cijele 2008. godine, oglušivala o upozorenja stručnjaka i medija da Đukanovićeva Prva banka ima ozbiljnih problema sa likvidnošću zbog kojih je posegnula za navedenim ,,kreacijama”.

,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je tada Krgović, dok je Skupština usvajala zakon koji je omogućio da se u ovu banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca. Naknadno, saznali smo da su nadležni za kontrolu banaka još tokom 2007. godine predlagali set mjera pokušavajući da preduprijede džumbus koji je pravila Prva. Šef tog tima Goran Knežević je podnio ostavku a donijete mjere ili nijesu provedene, ili nijesu bile dovoljne. Sad se iz CBCG pravdaju: ,,Da smo ranije preduzeli oštrije mjere stvorili bi problem od 200-300 miliona (fiskalni problem) koji bi morali platiti poreski obveznici, odnosno građani Crne Gore”.

Krgović, istovremeno, objašnjavajući aktuelna sporenja između monetarnih i izvršnih vlasti, kaže da ih je lako razumjeti ako se vidi način na koji je Prva banka vratila 44 miliona pozajmljena iz državnog budžeta. Ali i dalje želi da sačuva tu tajnu. “Ne bih ulazio u to, neka o tome pričaju drugi”, kaže ne objašnjavajući ko su, uz monetarne vlasti, ti drugi.

Gdje da saznamo ono što zvaničnici CBCG ne žele da nam kažu?

DEMOKRATIJA: Državni tužilac Ranka Čarapić duže od godinu dana odbija da saopšti šta je uradila sa dokumentacijom o poslovanju Prve koju je dobila iz Centralne banke. Iz Ministarstva finansija su, zato, saopštili da je njih baš briga odakle su pare kojima je premijerova banka vratila dug državi.

,,Način na koji je Prva banka Crne Gore obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, ocijenio je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić. A državni zvaničnici će već znati da shvate da je to direktiva koja se ne smije dovoditi u pitanje. Pa čik neka se neko požali.

Ministra Lukšića ne interesuje gdje je premijerova banka našla pare za vraćanje duga, ali ga bole optužbe da Vlada podriva nezavisnost CBCG. Naprotiv, on tvrdi da je interes Vlade, kao predlagača, bio da ojača nezavisnost Centralne banke. I obrazlaže: ,,Koliko je u operativnom smislu CBCG nezavisna govori rješenje gdje član Savjeta ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili biti pritvoren za izraženo mišljenje glasanjem u vršenju svoje funkcije…”.

Citat objavljen u Vijestima valja pročitati nekoliko puta. I ostati sablažnjen vlastitom neinformisanošću. Već godinama živimo u ubjeđenju da ne možemo biti pozvani na krivičnu odgovornost, a kamo li završiti u zatvoru zbog izraženog mišljenja. Kad ono, samo zahvaljujući izuzetnom demokratskom kapacitetu užeg kabineta Vlade, budući članovi Savjeta CBCG mogu odluke o povećanju ili smanjenju obavezne rezerve donositi bez straha da će zbog toga završiti u Spužu.

A da zvaničnicima Ministarstva finansija ne manjka cinizma potvrdila je ovonedjeljna priča o tome kako CBCG koči sklapanje aranžmana sa MMF-om i Svjetskom bankom. Ministar i njegovi saradnici nas duže od godinu dana ubjeđuju kako se ovdašnja kriza može prebroditi bez formalnog aranžmana sa međunarodnim monetarnim institucijama, objašnjavajući nam da je eventualni aranžman i pozajmica isključivo stvar naše volje i procjene. Kad portparolku Ministarstva Gordanu Jovanović zapadne čast i obaveza da nam saopšti kako u Ministarstvu sa nestrpljenjem čekaju da im CBCG predloži šta da rade sa Prvom, pošto je to ,,uslov za dalju komunikaciju i saradnju sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom o eventualnom aranžmanu”.

Kome sad vjerovati? Glavni izvršni direktor Prve banke Predrag Drecun tvrdio je, u februaru ove godine, kako banka kojoj je na čelu ni na koji način nije prepreka eventualnom zaduživanju kod MMF-a. A iz Vlade kažu da jeste.

PODIJELJENE GLAVNE ULOGE: Drecun ne mari za te sitnice. ,,Odgovorno tvrdim da bi kriza u Crnoj Gori bila manja da je Prva banka mogla da kreditira”, saopštio je prije neki Drecun vođen mišlju da iz sukoba sa CBCG izlazi kao pobjednik. A, zapravo neozbiljnim ponašanjem ugrožava ne samo banku u kojoj direktoruje, već čitav sistem. Rizikujući reputaciju i svoje i CBCG, Drecun javnosti saopštava: ,,Da je Krgović imao hrabrosti i znanja, još prije dvije godine bi sa svojim ljudima ušao u Prvu banku, ali se plašio neuspjeha”. Samo zbog ove rečenice on bi morao biti sklonjen sa odgovornog mjesta u sistemu koji se, makar, pravi da je normalan. Ne bude li tako Drecun bi mogao ostati čelni čovjek Prve, ali i jedine banke u Crnoj Gori. Jer, za razliku od nas, strani vlasnici ovdašnjih banaka nijesu dužni da trpe sve ovo što su nam priredili protagonisti ove predstave. Glavne uloge su podijeljene: između odlazećeg guvernera koji kaže da ,,nijedan posao, uključujući i ovaj, koji sam radio za crnogorsku državu u proteklih 20 godina nijesam tražio, niti za njega konkurisao. Uvijek su to od mene tražili premijeri sa kojima sam sarađivao”; potpredsjednika Vlade – i bukvalno premijerovog vojnika – vjerovatno jedinog ministra finansija na svijetu koji je na toj funkciji odslužio vojni rok; i bankara čija se karijera može opisati njegovom doskočicom ,,vratite pare”. Nekada je, sa trgova, kao opozicioni političar tražio da pare vrati premijer, a danas kao direktor njegove banke sa istom porukom dočekuje dužnike.

A režiser Milo Đukanović je u više navrata pokazao da ga je baš briga za ono što čini osnovu finansijskog sistema jedne zemlje – stabilnost i povjerenje. Od “stare devizne štednje”, preko Jezde i Dafine, sve do Aca Đukanovića – akteri poremećaja na ovdašnjem finansijskom tržištu uvijek su, voljno ili nevoljno, igrali po njegovim notama.
Otud zebnja da ni ova priča neće imati srećan kraj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

3 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo