Povežite se sa nama

FOKUS

Tužiteljka po mjeri kriminalaca

Objavljeno prije

na

Krajem idućeg mjeseca, 26. avgusta, stupiće na snagu dio novog Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), kojim će se promijeniti ustrojstvo pretkrivičnog postupka. Vođenje istraga je dosad pripadalo sudovima, a ubuduće će biti nadležnost Državnog tužilaštva. ZKP je promijenjen jula prošle godine i segmenti tog novog zakonskog teksta su se od tada djelimično primjenjivali. Vijesti su 7. jula objavile kako će samo specijalna odjeljenja viših tužilaštava i suda u Podgorici i Bijelom Polju od 26. avgusta primjenjivati koncept tužilačke istrage, dok će se ,,obična” krivična djela do avgusta 2011. voditi po starom ZKP-u. Tako je, tvrde Vijesti, odlučila Komisija za praćenje sprovođenja ZKP-a Vlade Crne Gore.
To ne umanjuje činjenicu da će vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, sa zakonom propisanim subordinacijskim ovlašćenjima nad cjelokupnom tužilačkom organizacijom, imati veću kontrolu vođenja istraga organizovanog kriminala i korupcije.
No, govornicu u Skupštini 1. jula Čarapićka nije iskoristila da najavi preokret u obračunu sa organizovanim kriminalom i korpucijom; naprotiv, sablaznila je zdravorazumski dio javnosti prizanjem kauzalne veze između morala kriminalaca i njene lične bezbjednosti.

Tako kriminalci nemaju razloga paničiti zbog novog ZKP-a koji predviđa i promjene kompetencija za određivanje mjera tajnog nadzora (MTN). Ovlašćenja izdavanja naloga za MTN sada su podijeljena između sudije za istragu i državnog tužioca.
Incijativa za promjenu ZKP-a je uobličena još 2006, za mandata Vesne Medenice, tadašnje šefice tužilaštva. No, od toga vremena je inicijativa tavorila. Medenica je 2007. postavljena za predsjednicu Vrhovnog suda, dok je za svoju nasljednicu predložila Čarapićku (stupila na tu dužnost 11. aprila 2008), sa kojom je jedno vrijeme radila u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
Izgleda kako je Medenica, u novom svojstvu predsjednice Vrhovnog suda, bila daleko manje zainteresovana za promjenu ZKP-a. Naime, potpisivanje naloga za MTN bilo je ekskluzivna nadležnost sudstva. I Medenica je imala mogućnosti da, mimo tužilaštva, ostvari uticaj na najosjetljiviji dio istraga protiv organizovanog kriminala i korupcije – prikupljanje sofisticiranih dokaza.
Ni novi ZKP (čl. 157 – 162) Medenicu ne lišava mogućnosti da, preko sudstva, utiče na odobravanje MTN-a. Tajni nadzor telefona, imejlova, tehničko snimanje i fotografisanje na privatnom, javnom ili otvorenom prostoru – klasični MNT repertoar – na obrazloženi prijedlog državnog tužioca, pisanom naredbom i dalje će odobravati sudija za istrage.
Drugi dio repertoara MTN-a, sada je nadležnost tužilaštva, jer ih, po obrazloženju policije, pisanom naredbom odobrava tužilac, i to: simuliranu kupovinu predmeta i simulirano davanje i primanje mita; praćenje prijevoza i isporuke predmeta krivičnog djela; snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika razgovora; angažovanje prikrivenog isljednika i saradnika.
No, Ranka Čarapić je, preventivno, već naznačila što bi moglo biti novo objašnjenje blamiranja njenog tužilaštva. ,,U sistemu poljuljanog povjerenja javnosti u pravosuđe, državnim tužiocima je veoma teško braniti svoje odluke”, napisala je Ranka Čarapić u Izvještaju o radu za 2009. pa dodala da je ,,sve očiglednije da Državno tužilaštvo samo… ne može povratiti povjerenje i uvjeriti javnost da postoji spremnost države, prije svega, za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”.
Na koga je i što je tačno mislila Ranka Čarapić potpuno je nebitno; rekapitulacija njenih dvoipogodišnjih (ne)djela, činjenja, nečinjenja, ili obratno, kod kriminalaca je kandiduje za ,,sigurnog tužioca” (vidi boks).
Nedavno je, na neka od (ne)djela vrhovne tužiteljke, ukazala direktorka MANS-a Vanja Ćalović, zahtijevajući od predsjednika Skupštine Crne Gore njenu smjenu. Inicijativa je blokirana, ne samo nedostatkom političke volje koalicije DPS-SDP, već i pozivom na čl. 26 Zakona o državnom tužiocu u kome se kaže da prijedlog za imenovanje, razrješenje i prestanak funkcije državnog tužioca isključivo utvrđuje Tužilački savjet. A sastav Tužilačkog savjeta predlaže Skupštini upravo Čarapićka, koja je ujedno predsjednica Tužilačkog savjeta.

Veljović napravio svoju obavještajnu službu

U široj javnosti je neprimijećeno prošla vijest da je novu ulogu kroz promijenjeni ZKP dobila i Uprava policije. Veselin Veljović sada ima paralelni sistem prisluškivanja radi izvršavanja naloga i sudija za istragu i tužilaca o primjeni MTN-a.
Tokom 2008, prije usvajanja novog ZKP-a, pristupilo se reorganizaciji Odsjeka za posebne provjere i Odsjeka za informacione tehnologije Uprave policije, radi formiranja posebne krim-obavještajne službe sa područnim ,,organizacionim jedinicama”.
Koliko se zna, pokrenuta je izmjena i dopuna važećeg Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Uprave policije i utvrđen prijedlog Priručnika o kriminalističko-obavještajnom radu. Nabavljeni su iz Švedske polovni monitori TFT, sklopljen ugovor sa PGS Agenci za izradu i implementaciju softverskog modula za rad sa operativnim informacijama i uspostvljen danonoćni obavještajni rad na centralnom i regionalnom nivou.
Početkom 2009. informisani su provajderi, Crnogorski Telekom i ProMonte (sada Telenor), o neophodnosti potpisivanja Sporazuma o saradnji sa Upravom policije ,,radi povezivanja baza podataka”. Novi ZKP predviđa da će ,,sudija za istragu izdati poseban nalog u kojem će navesti samo telefonski broj ili imejl adresu i trajanje mjere” (trajanje MNT: od četiri do sedam mjeseci najduže), a nalog će policija predati privrednim subjektima radi ,,izvršenja mjere”.
U čl. 159 st. 7 ZKP se ,,privredna društva” i njihove obaveze preciziraju: ,,Poštanska, druga privredna društva i pravna lica registrovana za prenošenje informacija, dužna su da policiji omoguće izvršenje mjere”.
Prekompozicije su dio bombastično nazvanog Inoviranog akcionog plana za implementaciju Programa borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije Vlade Crne Gore.
Nije suvišno napomenuti kako nikakva krim-obavještajna služba Uprave policije nije definisana posebnim zakonom kakav postoji za ANB. Postojeći Zakon o policiji iz 2005. ne predviđa policijsku obavještajnu službu. Veljovićeva krim-obavještajna služba se nezvanično objašnjava stupanjem ZKP-a na snagu i rješenjima koje će navodno sadržati – još neusvojeni – novi Zakon o policiji.
Ustrojstvu obavještajne službe moralo bi prethoditi donošenje posebnog zakona koji bi utvrdio djelokrug, odgovornost i mehanizme kontrole, s obzirom na otvorenu mogućnost divljanja sa ovlašćenjima i teškog kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda. Poput realizacije najavljenog pohoda direktora Uprave policije na mrske neprijatelje, ,,neke medije, NVO i političare”.

(Ne)djela tužilaštva

CARINE: Glavni grad Podgorica je 2007. kompaniji Carine prodao opštinsko zemljište po višestruko manjoj cijeni od ponuđene na javnom tenderu. Čarapićka odbacila zatjev da se preispita prethodna odluka tužilaštva (Vesne Medenice) da se postupak ne pokrene, pozivajući se na nevažeći akt. U međuvremenu, podgorički Osnovni sud, po žalbi oštećenih ponuđača, potvrdio je nepravosnažnom presudom da je odluka tužilaštva bila pogrešna. Pola godine nakon odbačivanja krivične prijave, kompanija Komeksport Budimira Čarapića, muža vrhovne državne tužiteljke, na tenderu Glavnog grada je dobila posao vrijedan preko 115.000 eura nabavke opreme i namještaja za bazene u centru Morača. Komeksport je registrovan za „trgovinu na veliko voćem i povrćem” a Zakonom o javnim nabavkama propisano da su ponuđači „dužni da su registrovani za profesionalno obavljanje djelatnosti koja je predmet javne nabavke”.

PRVA BANKA: Centralna banka Crne Gore 11. decembra 2008. je obavijestila Čarapićku „o problemima poslovanja Prve banke i ukazala „na postojanje osnovane sumnje da su odgovorni u njoj nezakonitim postupanjem ugrozili prava svojih deponenata i povjerilaca”. Objavljeno je da je uz informaciju CBCG dostavila i „određeni broj materijalnih dokaza”. Čarapićka je januara 2009. obavijestila da je „nakon proučavanja dostavljene informacije i dokaza”, predmet „sa uputstvom” dostavila specijalnom tužilaštvu. Od tada, tužilaštvo se nije oglašavalo o sudbini predmeta.

SASLUŠAVANJE PROFESORA: Čarapićka i specijalna tužiteljka su 27. februara 2009. saslušavale istaknutog intelektualaca prof. dr Milana Popovića o stavovima iz autorskog teksta gdje je pominjao „grupu povezanih lica, cjelokupnu Vladu zaraženu konfliktom interesa svoga prvog ministra i Gospodara”. Od prof. Popovića je Čarapićka pismeno zatražila da dostavi rezime svojih stavova koje je iznio na sastanku s njima”, što je on odbio: „Nisam ni insajder, ni pokajnik, ni pripadnik Đukanovićevog klana… a kao intelektualac, naučnik i profesor univerziteta, imam i obavezu, da javno saopštim ono što vidi cela Crna Gora”.

ZAVALA: Već 23 mjeseci nema odgovora tužilaštva o sudbini krivične prijave protiv Svetozara Marovića, potpredsjednika Vlade, i njegovih ortaka mu u izgradnji kompleksa Astra Montenegro na Zavali, pod objašnjenjem da je „slučaj kompleksan”.

ZIKS: Zatvorenici Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija prebijeni tokom policijskog orgijanja, tužilaštvo odbačilo krivičnu prijavu; u međuvremenu objavljen je službeni snimak policijske torture u ZIKS-u, slučaj naknadno ponovo otvoren.

KOKAINSKA AFERA: Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine zaključio da „nije postojala dovoljno kvalitetna koordinacija nadležnih državnih organa” u procesuiranju aktera Balkanskog ratnika a direktor Uprave policije da „nije bilo osnova za primjenu MTN”. Kako je novi ZKP sredinom 2009, u dijelu vođenja pretkrivičnih postupaka za djela koja su osnova predlaganja MTN-a već bio stupio na snagu – a MTN predlaže ili odobrava tužilaštvo – glavna odgovornost za međunarodno brukanje države pala je na vrhovnu državnu tužiteljku.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo